Prvog dana festivala PRIME, koji se premijerno održao u Crnogorskoj kinoteci u Podgorici od 14. do 16. maja, fokus je najviše bio na odnosu medija u našoj zemlji prema marginalizovanim grupama.

Najveću pažnju publike izazvala je projekcija dokumentaraca nastalih u okviru ovog projekta kojim je okončan festivalski dan, dok su preko dana kroz panel Mediji i marginalizovane grupe i radionicu Izvještavanje o marginalizovanim grupama brojni gosti iz NVO sektora i državnih institucija dali svoje viđenje situacije kada su pomenute teme u pitanju, a opšti je zaključak da su se u Crnoj Gori posljednjih decenija desili pomaci na polju poštovanja ljudskih prava, ali nedovoljni.

Projekcija dokumentaraca Barijere: Osobe sa invaliditetom i Femicid: Namjerno ubistvo žena bila je kruna prvog dana festivala PRIME održanog u Crnogorskoj kinoteci u Podgorici. Dokumentarci koji su nastali kao rezultat rada redakcije istraživačkog novinarstva PRIME projekta, finansiranog od strane Evropske unije, izazvali su veoma emotivne reakcije punog auditorijuma, bilo je i suza, a finale je dočekano gromoglasnim aplauzom.

Prije projekcije prisutnima su se obratili Milorad Radenović ispred Galileo production-a i Kristina Ćetković, programska direktorica NVO 35mm.

"PRIME je akronim za Profesionalne, odgovorne i inkluzivne medije, i upravo smo se tokom dvije godine i par mjeseci trajanja ovog projekta trudili da teme od značaja za marginalizovane društvene grupe istaknemo u prvi plan, i što je najbitnije iz njihovog ugla, smatrajući da u crnogorskim medijima ne dobijaju dovoljno prostora", objasnio je Radenović i dodao da su svi koji su učestvovali u ovom projektu ponosni što će otvoriti vrata za drugačiju percepciju marginalizovanih grupa. On se zahvalio i crnogorskoj kinoteci u čijim prostorijama se održava festival.

Ćetković je kazala da se na projektu PRIME radilo skoro dvije godine i da je nastao iz želje da marginalizovane grupe dobiju "prime time", odnosno udarni termin.

"Malo sam razočarana odnosom medija prema festivalu, jer svi govore o ljudskim pravima, a kad treba da se isprate njih nema, što pokazuju i izvještaji da se o marginalizovanim grupama izvještava samo periodično, a mi smo se tokom ove dvije godine trudili da to promijenimo", poručila je ona, tako sažimajući i zaključke sa panela i radionica održanih toga dana.

Dokumentarac o pravima žena Femicid: Namjerno ubistvo žena bavi se fenomenom femicida koji je aktuelan u Crnoj Gori, na šta ukazuju i slučajevi koji su se dešavali u proteklih godinu dana. O femicidu i generalno stanju prava žena u Crnoj Gori, iz svojih uglova u filmu  govore: Maja Raičević iz Centra za ženska prava; Biljana Zeković, direktorica SOS telefona; Fana Delija, iz Centra za romske inicijative; Milica Nikolić, antropološkinja; Marina Vujačić, izvršna direktorica Udruženja mladih sa hendikepom i Nina Pavićević, koja stoji iza Instagram profila @kriticki.

Dokumentarac Barijere: Osobe sa invaliditetom prati živote Ivana Ćorovića, Nikole Zekića, Duške Vujačić i sestara Ive i Jane Vujisić – koji se suočavaju sa brojnim barijerama u svakodnevnom životu, boreći se za svoje ravnopravno mjesto u društvu. Dokumentarac o mladim osobama s invaliditetom, kroz prizmu njihovih pojedinačnih životnih priča – predstavlja izazove sa kojima se ova marginalizovana grupa susrijeće, njihovu potrebu da budu ravnopravno uključeni u svim sferama života, izbjegavajući njihovo predstavljanje u stereotipnim okvirima: ulozi „žrtve“ i ulozi „heroja“. O  barijerama sa kojima se suočavaju osobe s invaliditetom u filmu govori i Anđela Radovanović iz Udruženja mladih sa hendikepom Crne Gore – UMHCG.

U izvještavanju crnogorskih medija o marginalizovanim grupama vidljiv je napredak u odnosu na to kakva je situacija bila ranije, ali je potrebno da novinari u većoj mjeri samoinicijativno i dublje zađu u tematiku, složili su se svi učesnici radionice kojom je otvoren medijski festival PRIME.

Na radionici pod nazivom Izvještavanje o marginalizovanim grupama, koja je održana u Crnogorskoj kinoteci, govorili i odgovarali na brojna pitanja zainteresovane publike programska menadžerka UMHCG Anđela Radovanović, izvršni direktor NVO Romska organizacija mladih Koračajte s nama - Phiren amenca Elvis Beriša, programska direktorica NVO LGBT Forum Progres Milica Špajak, koordinator prorama za smanjenje štete u NVO CAZAS Boban Sekulić, dok je moderatorka bila Kristina Ćetković, programska direktorica NVO 35 mm.

Milica Špajak ukazala je da se u medijskim izvještajima više govori o zakonskim okvirima i institucijama, nego o samom položaju LGBT zajednice.

"Vide se pomaci u odnosu na ono kako je zajednica predstavljanja ranije, ali sa druge strane utisak je da je u pitanju čisto, puko prenošenje sadržaja. Prenosi se ono što aktivisti sopštavaju, a diversifikacije tema gotovo da nema, ličnih priča gotovo da nema... U narednom periodu radićemo na tome da te lične priče, da ono što sama zajednica misli i govori bude više zastupljeno kako bi došlo do većeg podizanja svijesti", poručila je ona.

Da je dugačka istorija društva koje postavlja ideale ljepote, moći i dominacije na osnovu kojih osobe koje izlaze iz tih okvira osuđuje kao nepodobne ukazala je Anđela Radovanović ispred Udruženja mladih sa hendikepom Crne Gore. Ona je prisutnima objasnila koji su modeli pristupa invaliditetu i kakvi aspekti ih karakterišu. Istakla je da biomedicinski, funkcionalni, moralni i model milosrđa prikazuju osobe sa invaliditetom kao bolesne, kao žrtve "božje kazne", kao trošak i teret za državu i društvo, te nude neuspješna rješenja i uskraćuju im ljudska prava.

"Model koji cvjeta u crnogorskim medijima je herojski model, a prepoznajemo ga po rečenicama tipa 'uprkos invaliditetu'. Ovdje dolazi do toga da imamo dva suprotna pola - ili se od OSI ne očekuje ništa i što god se postigne je čudo, dok se kroz herojski model od OSI očekuje previše. Negiranje razlika i negiranje da OSI može da griješi je jedan od problema herojskog modela, a drugi je to što se herojstvo pripisuje invaliditetu, pa kažemo da ta osoba 'uprkos smetnjama' postiže nešto, umjesto da je fokus na preprekama na koje je ta osoba nailazila na putu do uspjeha", poručila je Radovanović.

Ispred NVO Cazas Boban Sekulić je kazao da je tek kroz medijski monitoring shvatio kolika je zapravo razmjera pogrešnog predstavljanja zavisnika od psihoaktivnih supstanci.

"Analiza je pokazala da se većina sadržaja bavi kriminalom kad su zavisnici u pitanju, rijetko se ukazuje da su ti ljudi pogođeni vrlo komplikovanom boleštću i da su mehanizmi bolesti takvi da često dovode do tih situacija o kojima se izvještava. Ne želim da opravdavam nezakonita djela, ali smatram da je potrebno da se mediji više fokusiraju na teme koje će podstaći oporavak zavisnika i skrenuti pažnju na to da je u pitanju ipak bolest. Ovo je malo društvo i svi znamo nekoga ko pati od ove bolesti, a zbog svega toga bi trebalo da se malo promijeni ta slika koja dominira medijima i u javnosti", mišljenja je on.

Sekulić je naglasio i da je dosta pozitinih priča o zavisnicima i da medijski festival PRIME omogućava da se za njih čuje.

To što je Crna Gora patrijarhalno društvo gdje je jako teško iskorijeniti predrasude i što se cijeli svijet suočava sa problemom regulacije virtuelnog prostora umnogome otežava prevenciju govora mržnje prema marginalizovanim grupama, poručeno je sa panela pod nazivom Mediji i marginalizovane grupe.

Pod vođstvom moderatorke Anđele Radovanović, programske menadžerke UMHCG, o ovoj temi govorili su direktor Direktorata za medije Neđeljko Rudović, zaštitnik ljudskih prava i slooda Siniša Bjeković, rukovoditeljka studijskog programa Medijske studije i novinarstvo na Fakultetu političkih nauka i vanredna profesorka dr Nataša Ružić, te Biljana Zeković, direktorica SOS Podgorica.

Obraćanje govornika počelo je sa pozitivnom notom, pa je Rudović primjetio da su se u "tradicionalnim medijima" prije 20 godina mogli vidjeti i vrlo sporni pristupi i izrazita distanca prema marginalizovanim grupama, te da se u kontekstu i podkontekstu mogla čitati i predrasuda, ali da danas toga više nema. Makar ne u mjeri u kojoj ima negdje drugo.

"To drugo su novi mediji, od nekakvih instant portala koji služe u određenom periodu za diskreditaciju ideoloških i svakih drugih protivnika, pa do društvenih mreža, što znači da smo svi mi koji smo korisnici njihovi medij sami po sebi, jer imamo određeni uticaj i možemo da ga koristimo na više načina. Jedan od načina je da promovišemo mržnju i na taj način drugima zagorčavamo živote, svjesno ili nesvjesno", objasnio je on.

Rudović je istakao da se cijeli svijet suočava sa zloupotrebom društvenih mreža i sajber prostora i da se odgovor na to još uvijek gradi na nivou Evropske unije.

"To je nešto što je nemoguće regulisati u punoj mjeri, ali mislim da je jedini put koji u ovom trenutku može dati rezultate dosljedna i neselektivna primjena krivičnog zakonika koji sankcioniše govor mržnje", kazao je on i dodao da bi u Crnoj Gori morali biti agilniji po tom pitanju.

Rudović je mišljenja da poštovanje ljudskih prava podrazumijeva svakodnevnu, upornu borbu, te da tako ova tema vjerovatno nikad neće biti skinuta sa dnevnog reda, pogotovo u patrijarhalnim društvima, kakvo je i dalje Crna Gora.

"Usudio bih se da kažem da imamo više tolerancije nego što je nekada bilo, ali ni približno koliko nam je potrebno", zaključio je on.

Bjeković je naglasio da institucija Ombudsmana nema samo reaktivni karakter, odnosno da ne reaguje samo na pritužbe, kako to većina građana smatra.

"Kad se nešto već desi obično je za onoga kome se to dešava zakašnjela reakcija institucija. Tako ulazimo u začarani krug pronalaženja krivca ako nemate strategiju da spriječite da se to dešava", objasnio je Bjeković.

On je poručio da se mora mnogo više poraditi na promociji, a istakao je i ulogu medija kao prirodnih saveznika u naporima da se na pravilan i blagovremen način zaštite marginalizovane grupe.

"Do sad smo primjetili da se o tim grupama uglavnom govori incidentalno, kad se nešto desi, odnosno povodom određenih događaja kad javnost uzavri da dobije pravovremenu informaciju o nečemu što se desilo. Taj pristup mora biti bitno drugačiji i mora se fokusirati na promociju prava marginalnih grupa. Jer mediji više nisu sredstvo samo prenošenja informacija, već moraju biti shvaćeni kao središte razmjene različitih ideja, stavova, informacija, ali i kao medijator različitih društvenih grupa. Ako se mediji koriste za dostizanje partikularnog cilja onda neće ispuniti svoju svrhu", smatra Bjeković.

Naglasio je da je i pored svih napora koji se ulažu, možda više od civilnog sektora, nego od države, i dalje imamo stalan trend broja predmeta nasilja u porodici, kojih je preko 2000 na godišnjem nivou.

Kao pozitivnu činjenicu, Bjeković izdvaja to što se zahvaljujući sektoru iz romske populacije mnogo toga promijenilo.

"Rađa se potpuno nova generacija Roma koja u svojoj biti nema više tu rezervisanost prema institucijama", zaključio je on i dodao da okolnost koja hrabri, pored svih govora mržnje, je da se oni koji ga sprovode prema Romima kriju iza niknejma na mrežama gdje im se ne može otkriti identitet.

"Oni koji se tako ponašaju prema Romima, sjutra će se tako ponašati i prema komšijama, oni će uvijek naći put da svoj nasilni karakter i frustraciju plasiraju možda čak i na sebi bliskoj osobi", uvjeren je Zaštitnik.

Govoreći o obučavanju novinara kada je u pitanju pravilan odnos prema marginalizovanim grupama, profesorka Ružić je istakla da fakultet nikad nije dovoljan, već da on daje bazu koja se mora nadograđivati cijelog života, jer se mnoge stvari mijenjaju.

"Mnogo toga ne zavisi samo od novinara. mi ih edukujemo da novinar mora biti i dobar psiholog. Najvažnije je da moraju biti dobri ljudi. Jer mediji imaju veliku moć, mogu izazvati ratove, ali i doprinijeti artikulaciji problema u društvu. Svjesni smo da kad stignu u redakcije često su prinuđeni da pišu tekstove koji nisu uravnoteženi i pod uticajem su i pritiskom urednika, što nije opravdanje i uvijek govorimo da ne zaborave da njihovo ime i prezime stoji ispod tog teksta i da se izvuku na neki način iz te situacije", pojasnila je ona.

Dodala je i da je u patrijarhalnoj sredini kao što je naša mnogo teže iskorijeniti predrasude i da je zato važno obratiti pažnju na način na koji se izvještava.

Biljana Zeković iz SOS Podgorica je izrazila mišljenje da su i aktivisti NVO jedna od marginalizovanih grupa koja se često diskriminiše i kojoj je upućen govor mržnje.

"Kad govorimo o društvenim mrežama, sve ovo što se dešava kada su u pitanju marginalizovane grupe zasnovano je na informacijama iz medijskih predstavljanja određenih slučajeva. Kad neka informacija ode u javnost onda vidimo reakciju na društvenim mrežama i tad postajemo svjesni da postoji čitav jedan niz predrasuda koje su opasne, a koje onda isplivaju na površinu", ukazala je ona.

Zeković je istakla i da je snažan diskriminatorski odnos medija, koji se prepoznaje i na društvenim mrežama, svakodnevnica kad je u pitanju nasilje nad ženama. Kazala je i da mediji i da državni organi prave nevjerovatno teške greške u pojedinim slučajevima, teške po nivou posljedica za žrtve nasilja.

"Taj nivo mržnje, predrasuda i stereotipa na društvenim mrežama je nešto što bi trebalo da zgrozi cijelu CG javnost. Tu doprinose i mediji, prije svega portali koi se ne kontrolišu. Nivo sankcionisanja na društvenim mrežama je jako slab, a ne pomaže ni nedostatak kažnjivosti novinara, koji moraju biti odgovorni za ono što pišu, ne mogu se zaštiti samo tako što će reći da su prenijeli informaciju", poručila je ona i navela nekoliko primjera pogrešnog odnosa medija koji su šokirali prisutne.

Zeković je ukazala da je od izuzetne važnosti da mediji kao inicijalna kapisla raščiste sa svojim stereotipima i predrasudama.

Na predstavljanju medijskih proizvoda na temu Ljudska prava i mediji u okviru PRIME festivala govorila je mlada autorka dokumentarca "Tarik" Danica Kovačević.

Publika je bila u prilici da pogleda ovaj film koji prati djelić života osmogodišnjeg dječaka koji ima autizam. Film Tarik ima za cilj da podsjeti na značaj ove teme, na potrebe djece koja imaju autizam, ali i na potrebe njihovih roditelja, istakla je autorka čije djelo je produkt Škole aktivističkog dokumentarnog filma u organizaciji Američkog ugla, a uz mentorstvo reditelja Mladena Ivanovića.

Ona je otkrila da je nakon što je posjetila seminar NVO CAZAS na kojem se govorilo o autizmu shvatila da dosta toga nije znala o ovoj temi i to ju je inspirisalo da se njom pozabavi u filmu.

"Ja i moje društvo nismo imali neku svijest o tome, sve što smo znali, znali smo iz beletristike, filmova i serija. Seminar mi je u teorijskom smislu približio o čemu se radi, a kad sam provela neko vrijeme sa Tarikom, njegovom majkom Sabinom i njenom porodicom vidjela sam što to tačno znači. Moji prijatelji su se složili sa mnom da su imali potpuno drugačiju sliku", pojasnila je Danica i dodala da bi u medijima trebalo da se prikazuje realna slika o djeci sa autizmom, te da serije i filmovi često to romantizuju.

Prisutna je bila i Tarikova majka Sabina koja je poručila da bi trebalo podizati svijest o djeci s autizmom i kroz edukaciju, ali i kroz forme kao što su film, radionice, dramske vježbe...

"Hvala Danici koja je uopšte uočila da se o autizmu vrlo malo priča i da se nekako sve uljepšava kroz serije i filmove kao što je rekla. Prije svega svi, ne samo mediji, već i medicinska struka griješe kad autizam nazivaju bolešću. To nije bolest, to je razvojni poremećaj, dakle to je stanje. Vrlo malo se priča o tome, iako organizacije pokušavaju na ovaj način da podignu svijest, a sve je veći broj autistične djece", smatra Sabina.

Ona je mišljenja da bi roditelje trebalo informisati o autizmu od prvog trenutka kad dobiju dijete, kao i da bi se trebalo fokusirati, ne samo u medijima, nego i kad su u pitanju terapeuti, na to za što su djeca sa autizmom sposobna, umjesto za što nisu.

Danica je izrazila želju da nastavi da širi svijest kad su u pitanju ovakve teme, a njen sljedeći projekat bi trebalo da se bavi ugroženim ženama.

"Ne samo osobe s autizmom, nego sve marginalizovane grupe moraju da nađu alternativne načine da istaknu svoje potrebe, preko društvenih mreža, NVO sektora...", dodala je ona.

Moderatorka na predstavljanju medijskih proizovoda bila je Milica Đokđurić.