28 maj 2018

Mirjana Volarić, osoba sa oštećenjem sluha iz Bara i Podgorice

Postavio/la 
Ocijenite ovaj tekst
(0 glasova)

Nju jednostavno morate upoznati. Zato što je neposredna i otvorena, zato što je puna energije, novih ideja i planova, što je nezaobilazna na svim manifestacijama i aktivnostima gluvih i nagluvih u Crnoj Gori a i šire (i sama ima malih problema sa sluhom, pa ih vjerovatno zbog toga dobro razumije). Riječju – zato što i tišina oko nje rječito govori…

Njeno ime je Mirjana Volarić. Službeno iza njega stoji – diplomirani marketing menadžer, diplomirani turizmolog, predsjednica NVU „Inter – mont“, sekretarka Sportsko-rekreativnog društva „Pristan“ za Bar i Ulcinj, sekretarka Organizacije gluvih i nagluvih Bar, sekretarka gluvih veterana Bara, sekretarka gluvih veterana Podgorice, član Radne grupe za praćenje implementacije Akcionog plana strategije za integraciju osoba sa invaliditetom u Crnoj Gori za ovu godinu.

Međutim, Mirjana Volarić je mnogo više od toga. Po njenoj ideji urađena je prva pozorišna predstava na gestovnom jeziku na svijetu, ona i njen „Inter – mont“ su organizovali promociju aikida za osobe sa potpunim oštećenjem sluha i govora, za njeno ime je vezana prva izložba cvijeća u Podgorici, izložba ručno izrađenih unikatnih eksponata od gline koji su čim su se pojavili osvojili turiste, u saradnji sa Internom klinikom Kliničkog centra Crne Gore organizovala je seminar posvećen edukaciji i mjerama za sprečavanje dijabetesa kod osoba sa potpunim i djelimičnim oštećenjem sluha… Da ne govorimo o brojnim izložbama fotografija, o raznoraznim sportskim takmičenjima, humanitarnim koncertima, izložbama rukotvorina ljudi sa invaliditetom, odnosno izložbama suvenira kojima su ljudi sa hendikepom ostavili svoj prepoznatljiv „rukupis“ širom Crne Gore.

Zato je u pravu jedan naš nadahnuti kolega koji za nju kaže – Mirjana Volarić je „dobra vila“ osoba sa potpunim i djelimičnim ostećenjem sluha Bara i Podgorice, a i šire. Ona ih je prosto pokrenula da „čuju“ društvenu zbilju i stvarnost i život koji pulsira oko njih. Jer, kad ona organizuje neku manifestaciju za osobe sa potpunim i djelimičnim oštećenjem sluha, budite sigurni da će put koji ove ljude vodi ka socijalizaciji biti neuporedivo kraći.


Sve ovo poslužilo nam je kao povod za priču o djevojci koja se, kako kaže, najbolje osjeća kad pomogne ljudima sa invaliditetom i uvjeri ih da moraju vjerovati u sebe, kad osobe sa invaliditetom dobiju radnu knjižicu, kad ih „normalni“ cijene i uvažavaju. Zato njen „Inter – mont“, veli, posebnu pažnju u svom radu posvećuje zapošljavanju, prekvalifikaciji i profesionalnoj rehabilitaciji osoba sa invaliditetom.Put i prečica

Ipak, sport je prečica i istovremeno najbolji i najbrži način da se dođe do socijalizacije i integracije ovih ljudi, kategorična je naša sagovornica. To se najbolje vidjelo na promociji aikida – borilačke vještine koju je u Crnu Goru „donio“ glavni crnogorski instruktor Predrag Burić i koji je, pokazalo se, idealan sport za ovu populaciju.

- Trebali ste da vidite oduševljenje na licima tih ljudi, njihove osmijehe, njihovo odobravanje da u aikidu koji ih je oduševio nema napadanja. Možda su baš zbog toga sportisti sa potpunim i djelimičnim oštećenjem sluha miljenici publike gdje god se pojave. Doduše, oni aplauze publike na raznoraznim sportskim terenima samo vide, ali ih zato osjećaju i pamte čitavog života. To važi i za druge osobe sa invaliditetom. Ako im ne pružite priliku da se bave sportom i učestvuju u raznim takmičenjima, njihova sposobnost će biti neuporedivo manja ili nikad neće biti otkrivena – kaže gospođica Volarić.

„Otvaranje“ svijesti

- Slično je i sa prekvalifikacijom i edukacijom – u cilju zapošljavanja, kaže naša sagovornica. Mi smo do sada prekvalifikovali na desetine i desetine ovih lica, a tako ćemo raditi i ubuduće (Udruženje „Inter – mont“ je osnovano 2000). Nema ljepšeg osjećaja, nastavlja ona, nego biti dio ovakve humane priče. Posebno se radujem inkluzivnom obrazovanju osoba sa invaliditetom i sve češćim primjerima „otvaranja“ svijesti u Crnoj Gori da se ti ljudi, osim po invalititetu, ničim drugim ne razlikuju od nas ostalih i da su mnogi invaliditet stekli tokom života. Zato mi je, što se kaže, srce bilo puno kad smo nedavno pod pokroviteljstvom Zavoda za zapošljavanje Crne Gore prekvalifikovali 22 osobe sa invaliditetom – modelare suvenira, aranžere cvijeća i proizvođače dekorativne keramike i što smo organizovali izložbu u Hotelu „Crna Gora“ u Podgorici. Slično sam se osjećala u prostorijama Sportskog kluba „Sen sej tamura“ gdje je za 20 gluvonijemih predstavljena pomenuta borilačka vještina aikido, pa na seminaru u Domu zdravlja. Ipak, najviše se radujem podatku da je od 2007. usposleno sedam osoba sa evidencije nezaposlenih od čega su pet iz organizacija gluvih i nagluvih. Sve to obećava da će država ubuduće sve više „čuti“ i „vidjeti“ osobe sa invaliditetom.

Tome se Mirjana Volarić, kaže, posebno raduje. Baš kao i saradnji i razumijevanju na koje nailazi u Zavodu ua zapošljavanje Crne Gore, u Vladi i njenim ministarstvima, kod nadležnih u opštinama Bar i Podgorica, u sportskim organizacijama i institucijama kulture.

A dobrota se, podsjeća ona na kraju, samo dijeljenjem uvećava…

Više o ovome pročitajte ovdje

Objavljeno u Pobjedi, 15. aprila 2013.

Pročitano 1848 puta Posljednja izmjena četvrtak, 06 mart 2014 11:16
Ulogujte se da bi komentarisaliLogin to post comments

DisabilityINFO aplikacije

Video nedjelje

Posjetioci i posjetiteljke

Ko je na mreži: 32 gostiju i nema prijavljenih članova