19 februar 2018

"Jednog dana ćemo se izležavati na suncu"

Postavio/la 
Ocijenite ovaj tekst
(0 glasova)

Galin Lea oduvijek je željela da se bavi muzikom. Sve je počelo tako što je u trećem razredu   njenu školu posjetio orkestar. Željela je da nauči da svira violončalo, međutim, nakon što je na testu muzičkih sposobnosti postigla maksimalan broj bodova odabrala je violinu.

"Pošto sam bila toliko dobra na testu, nastavnica mi se zaista posvetila i eksperimentisale smo mnogo, dok nismo shvatile da mogu da sviram violinu kao što se svira violončelo. Mogla je da kaže da ovo neće ići ili da me pošalje na hor, međutim, bila je zaista ohrabrujuća. Dobar smo tim i veoma sam zahvalna što je ona tako otvorenog uma.

Tako su osmislile tehniku gdje Lea drži gudalo kao da je bejzbol palica, tijelo instrumenta je smješteno ispred nje, kao violončelo, i pričvršćeno joj je za stopalo, da ne bi skliznulo dok svira.

Lea je pokazala interesovanje prema keltskoj i američkoj folk muzici kada je imala 18 godina, a zbog previše obaveza nije mogla da se pridruži orkestru na koledžu. Proganjajući zvuk je njen zaštitni znak, a nastao je kada je počela da eksperimentiše sa pedalom, koja joj je omogućila da izgradi i ponavlja nekoliko zvučnih slojeva. Istovremeno je to značilo da može da pravi solo nastupe. Inspiraciju za muziku i pjesme dobija od ljudi koje poznaje i do kojih joj je stalo.

"Ljudi nikada nemaju ista iskustva, niti izgled. Pjesmu pamtim kao melodiju, koju kasnije sviram. Nije mi teško, sve je u glavi".

Lea je objavila solo debi album "All the Roads that Lead Us Home" (Svi putevi koji nas vode kući) 2015. godine, a prošle godine je pobijedila na muzičkom takmičenju NPR Music’s Tiny Desk, izvodeći pjesmu "Someday We’ll Linger in the Sun" (Jednog dana ćemo se izležavati na Suncu).

"Nisam očekivala da ću pobijediti, što je ujedno značlo da ću svirati na nekoliko mjesta, uključujući Njujork, koji jeste moj san, ali, bih voljela da sviram u Parizu. Ono što volim kod nastupa je energija unutar prostorije, ta povezanost sa publikom koja se svuda može uspostaviti".

O svom invaliditetu kaže: "Odabrala sam da ne hodam i srećna sam. Mogla sam da odem na operaciju, za koju nema garancije, ne znam kako bih posle funkcionisala. Već sam počela da sviram violinu, pa nisam htela da mi se operišu ruke i oštete nervi.  Koristim električna kolica, tako da nisam osjećala potrebu za hodanjem, da bi mi život bio ispunjeniji. Čak mislim da bez krtih kostiju ne bih bila ono što jesam, tako da ne žalim zbog svoje odluke".

Kada nije na putu, Lea radi kao nastavnica muzike i ima 15 učenika.

"Učim ih da sviraju violinu na uobičajen način, držeći je na ramenu. Gledala sam video snimke i znam kako bi je trebalo držati, razumem i fizku, ali je ipak bilo pokušaja i pogrešaka na početku".

Za vrijeme svog muzičkog razvoja Lea je nailazila na ljude koji su njen invaliditet vidjeli kao prepreku, dok su je drugi podržavali:

"Kad o tome razmislite: samo sviram violinu pod drugim uglom. I dalje je to ista muzika, ali neki ljudi ne mogu da pređu preko činjenice da moje sviranje nije uobičajeno. Sigurna sam da će biti još izazova, ali ništa nije nemoguće. Ne želim da me moj invaliditet ograničava".

 

Pripremila: Anđela Miličić

Izvor: www.portalinvalidnost.net

Pročitano 944 puta Posljednja izmjena četvrtak, 20 april 2017 08:46

Media

Ulogujte se da bi komentarisaliLogin to post comments

DisabilityINFO aplikacije

Video nedjelje

Posjetioci i posjetiteljke

Ko je na mreži: 14 gostiju i nema prijavljenih članova