utorak, 22 novembar 2022 08:41

Još jednom o rodnoj ravnopravnosti

Written by

Žena nije žrtva nikakve tajanstvene fatalnosti osobenosti koje je određuju zavise od značaja koji im se pridaje;
one će biti prevaziđene čim ih budemo posmatrali u novim perspektivama‟
- Simon de Bovoar

 

Rodna ravnopravnost podrazumijeva pravo na jednakost i pravo na različitost, i jedna je od temeljnih vrijednosti modernih demokratskih društava. Bazira se na ideji o jednakosti ljudskih bića kao pripadnica/pripadnika ljudske zajednice. „Koncept rodne ravnopravnosti polazi od toga da sva ljudska bića imaju pravo da razvijaju svoje sposobnosti, usavršavaju i realizuju lične kapacitete i da niko nema pravo da ih u tome onemogućava gurajući ih u unapred zadane rodne uloge” (Rečnik osnovnih feminističkih pojmova, 1999:45). Često se ističe da rodna jednakost podrazumijeva jednaku vidljivost, jednako osnaživanje ili jačanje, jednaku participaciju oba pola u svim sferama društvenog i privatnog života. Rodna jednakost ne može biti sinonim za istovjetnost. Naprotiv, s uvođenjem kategorije rodnosti insistira se na prihvatanju i jednakom vrednovanju razlika između muškaraca i žena i njihovih različitih društvenih uloga. Borba za ravnopravnost nije borba za moć, već za mogućnost iskazivanja pojedinaca koji polaze sa ravnopravnih pozicija, bez obzira na pol (S. Wolbi, 2005).

Da bi se princip rodne jednakosti uspješno ostvario i postao suštinski element dinamike razvoja crnogorskog društva, pokrenut je čitav niz institucionalnih mehanizama i zakonodavnih mjera u tom pravcu.[1] Pored navedenih zakonskih i institucionalnih elemenata vidljivi su, istina ne tako brojni, ali u sadržinskom smislu značajni naučno istraživački napori u prikupljanju, analizi i interpretaciji relevantnih podataka iz oblasti roda i rodne jednakosti na području pojedinih nauka, kao što su sociologija, medicina, politikologija. U ovom kontekstu bitno je napomenuti istraživanja koja su sprovodile aktivistkinje NVO sektora, u okviru problematike roda koja se odnose na nasilje, siromaštvo, rodne stereotipe, političku angažovanost, analizu obrazovnih sadržaja na određenim nivoima obrazovanja.

Evidentno je da danas ne postoji ni jedan poznatiji sociolog/sociološkinja koji se nije bavio ili ne bavi kategorijom roda - pored P. Burdijea, tu su i E. Gidens, Ž. Derida, A.Turen, U. Bek, M. Fuko. Problematika roda postaje sastavni i neraskidivi dio, društvenih, ali i prirodnih nauka.    

Društveni položaj crnogorske žene definišu elementi koji su čvrsto upleteni, kako u tradicionalnu strukturu crnogorskog društva, tako i u savremene globalizacijske trendove, koji neminovno, nekada i neselektivno dekonstruišu postojeće društveno-kulturne matrice i rađaju „nove’’ obrasce koji se i dalje „pune’’ sadržajima na osnovu kojih se uloga i položaj žene još uvijek poimaju kroz prizmu patrijarhalnosti.

Kao naročito slikovit primjer možemo navesti praksu korišćenja jezika. Problem odnosa pola i(ili) roda i jezika nije proistekao iz savremenog postmodernističkog društva. Rasprava o odnosu pol/rod i jezik započela je još u 17. vijeku, „tačnije 1664. kada Breton u svom rečniku Dictionnaire Caraibe Francaise govori o razlici između govora muškaraca i žena” (R. Glušica, 2006:8). Kasnije se o ovoj problematici govori kod Rošefora i Jespersena, da bi puni teorijski zamah diskurs o međuzavisnosti jezika, pola i društva dobio s feminističkim pokretom, koji je u prvi plan istakao sljedeće probleme: da li muškarac i žena govore različito, kako žena govori, kako se o ženi govori?

Da se žena kroz jezik predstavlja na jednostran i vrednosno negativan način u odnosu na muškarca konstatuje i Zaharijevski zapažajući da „nije retkost da se ženin položaj u ljudskoj zajednici tretira kao ženina "položenost" (Zaharijevski, 1999:100), iz čega „logički sledi i društveni stereotip o ženi kao nižem biću, odnosno o biću čija je uloga biološki determinisana’’. Ženina priroda se tako povezuje s prirodom „nasuprot muškarcima koji se povezuju sa kulturom’’ (Ž. Papić; 1989: 69). Papić u ovom kontekstu ističe još jedan bitan momenat, a to je da se društveni odnos polova tumači kao odnos koji je determinisan strogim pravilima biologije, pa je imajući u vidu pretdhodno, transformacija društvenog odnosa polova nemoguća jer je biologija, odnosno prirodno je ono što je konstantno i nepromjenjivo. „Zahvaljujući’’ ovoj ideji, ističe Ž. Papić, kulturni sterotip utemeljen je „na patrijarhalnom sistemu vrednosti o tradicionalnoj porodici kao "prirodnom" obliku ljudske zajednice, u koji je smeštena žena sa reproduktivnom ulogom, koja se onda uzima kao merilo njenih kulturnih i društvenih mogućnosti’’ (M. Blagojević, 1991:207, G. Zaharijevska, 1999:107). Osnovni „cilj’’ kulture ističe Š. Ortner, jeste da prirodu potčini i prilagodi sebi i svojim potrebama (Š. Ortner, 1983:161). Sličnu ideju plasira S. de Bovoar, ističući da je tijelo žene i njegove funkcije povezane s prirodom odnosno „životom vrste’’. Zato je poziciniranje polova u različitim društvenim prostorima (javnom i privatnom) i različitim sferama aktivnosti koje su se najčešće tumačile biologijom potrebno sagledati kao društvene nejednakosti, koje kao osnovnu posljedicu imaju različite društvene položaje (M. Blagojević, 1991).

Društveni položaj žene, ali i muškarca se posmatra kroz njihovu zastupljenost u strukturama zaposlenosti, sistemima društvenog odlučivanja, novim profesijama ili u sistemu visokog obrazovanja. Kako je univerzitetsko obrazovanje jedan od moćnijih instrumenata društvenog razvoja, za postizanje rodne ravnopravnosti neophodno je postići integrisanje rodne perspektive u nastavne planove i programe, ali i promovisanje žena u sferi visokog obrazovanja. Jedan od važnih dokumenata koji insistira na implementaciji rodne perspektive u obrazovanju na svim nivoima, a naročito na nivou visokog obrazovanja jeste Preporuka o rodnoj jednakosti u obrazovanju, koju je 1995. usvojila Parlamentarna skupština Savjeta Evrope.

„Za generacije istoričara, arheologa, antroploga i biologa, jedina zvezda priče o praskozorju čovečanstva bio je muškarac. Muškarac Lovac, Muškarac Oruđar, Muškarac Gospodar hodi iskonskom savanom u samotnom sjaju u svakoj poznatoj verziji porekla naše vrste’’ - slikovito opisuje R. Majls preovlađujuću, mušku interpretaciju „početka’’ kojoj ravnopravno moramo dodati i žensku verziju istorije koju je prema mišljenju A. Mišel potrebno učiniti vidljivom. Jer „istorija žena pre svega znači javno otkriti da je ona ugnjetavana i da je istina o njoj prikrivena. Jer, prikrivanje je deo ugnjetavanja: ništa nije slučajno, a neutralna nauka ne postoji’’. „Ženska istorija mora nastaviti da diže glas protiv opstanka brutalnosti prošlosti, odevenih u novo ruho’’ (R. Majls, 2012:16).

Istinska istorija žena počinje u trenutku „kada su feministkinje Severne Amerike i Evrope, kojima su se pridružile feministkinje Trećeg Sveta pokušale da razbiju zid tišine kojim je obavijena istina o njima i da istraže prošlost koja ne prestaje da nas iznenađuje’’ (A. Mišel, 1997: 52).

Mirjana Popović

 

Blagojević, M. (1991): Žene izvan kruga, profesija i porodica, Institut za sociološka istraživanja Filozofskog fakulteta u Beogradu, Beograd

Glušica, R. (2006): Upotreba rodnosenzitivnog jezika - On je rekla, Kancelarija za ravnopravnost polova Vlada republike Crne Gore, Podgorica.

Majls, R. (2012): Ko je spremio Tajnu večeru? Ženska istorija sveta, Geopolitika, Beograd

Michel, A. (1997): Feminizam, Plato, Beograd.

Mrščević, Z. i dr. (1999): Rečnik osnovnih feminističkih pojmova, IP Žarko Arbulj, Beograd

Na putu ka Evropskoj uniji, Izvještaj o monitoringu jednakih mogućnosti za žene i muškarce u oblasti rada i zapošljavanja u Crnoj Gori, Fond za otvoreno društvo, 2007, Podgorica.

Ortner, Š. (1983); Žena spram muškarca kao priroda spram kulture, Antropologija žene, Beograd

Papić, Ž. i Sklevicky, L. (2003): Antropologija žene, XX vek, Beograd.

Wolbi, S. (2005): Rodne preobrazbe, Ženska infoteka, Zagreb.

Zaharijević, A. (2008): Neko je rekao feminizam, Građanske inicijative, Beograd.

Zbornik radova U odbranu Univerziteta, (1997): Beogradski krug br.3-4, Beograd.



[1]Ustavom Crne Gore utvrđeno je da država jemči ravnopravnost žene i muškarca i razvija politiku jednakih mogućnosti. Za ostvarivanje rodne ravnopravnosti značajno je ustavno određenje po kojem su potvrđeni i objavljeni međunarodni ugovori i opšteprihvaćena pravila međunarodnog prava: Univerzalna deklaracija o ljudskim pravima (1948), Konvencije o političkim pravima žena (1952), Konvencije protiv diskriminacije u obrazovanju (1960), Konvencije o eliminaciji svih oblika diskriminacije žena (1979), Pekinška deklaracija i Platforma za akciju (1995), Milenijumski razvojni ciljevi (2000-2015). U Crnoj Gori osnovana su dva institucionalna mehanizma za postizanje rodne ravnopravnosti: Odbor za ravnopravnost polova Skupštine Republike Crne Gore (2001) i Kancelarija za ravnopravnost polova (2003) a,  Zakon o rodnoj ravnopravnosti usvojen je 2007. (Sl. List RCG. Br. 46/07)

Pročitano 587 put(a)

Back to top