24 april 2018
petak, 20 oktobar 2017 22:24

Iskustvo majke dječaka sa spina bifidom

Postavio/la 
Ocijenite ovaj tekst
(0 glasova)

Prenosimo vam iskustvo majke dječaka s ne tako čestim invaliditetom - spina bifidom. Tom prilikom je istakla da je ono što je najviše rastužuje, ne samo tokom oktobra, nego i svakog drugog mjeseca, broj majki djece sa spina bifidom (SB) koje priznaju da ih muče pitanja da li su mogle ovo da spriječe, da li su one krive zato što su prenatalne vitamine uzimale tek kada su saznale da su trudne, a ne mnogo ranije.

Dodala je da je svim srcem uz ove majke, pitajući samu sebe: “Da li sam ja ovo prouzrokovala? Zar nijesam uzela dovoljno folne kiseline? Da budem iskrena, ne razmišljam o tome često, ali ipak razmišljam s vremena na vrijeme. Priznaću da to nije nešto što me opterećuje, osim u onim najgorim momentima kad mislim da sam užasna majka.) Bez trunke sumnje, vjerujem da sam to izazvala jer:

- Čekali smo godinu dana od prethodne trudnoće i dojila sam svoju ćerku Džun kada sam ostala u drugom stanju.

- Hronično sam anemična. Takva sam cijelog svog života, što ide ruku pod ruku s nedostatkom folne kiseline (što tad nijesam znala).

- U prvom trimestru trudnoće gotovo da ništa drugo nijesam jela osim pečenog krompira  i supe. (Ali nastaviću da krivim bebu za ovo. Ako je htio da jedem tone spanaća bogatog folnom kiselinom, nije trebalo da me tjera na povraćanje kad god nešto pojedem).”

Ovo je nešto što je zaista progoni, nešto s čim je uspjela da se pomiri i da prihvati, mada kaže da joj se vrati u najgorim trenucima. U momentu kada je saznala da je trudna sa Henrijem, sjetila  se koliko je bila izmučena poslije prvog porođaja sa Džun. Odmah nakon što je ustanovila da je test na trudnoću pozitivan, svakog jutra stavljala je Džun u kolica i izlazile su u šetnju. U sred jula.

Na temperaturi od 30 stepeni. Bilo joj je pakleno vruće, ali htjela je da održava svoje tijelo u formi za bebu koja dolazi. “Znala sam nekako neodređeno da visoke tjelesne temperature (hipertermija) povećavaju rizik od oštećenja nervne cijevi kao što je SB, ali mislila sam da to znači da ne treba da se tuširam vrelom vodom niti da koristim električno ćebe, od čega sam se dogmatično suzdržavala. Nijesam mislila da to znači da ne treba da vježbam. Mislila sam da činim dobru stvar.”

Dolazi joj u glavu da postoji milion načina na koje je mogla svom sinu dati SB. Na primjer, uzimala je  prenatalne vitamine. Čak je uzimala i suplemente folne kiseline – više od standardne preporučene doze. Pa, ko zna, možda nije bila u deficitu. Možda nije čekala dovoljno dugo između trudnoća. Možda je sve prouzrokovala činjenica što je svakog  jutra u prvom trimestru po ekstremnoj vrućini izlazila napolje riješena da bude u formi za porođaj i podizala svoju tjelesnu temperaturu do potencijalno nebezbjednog nivoa.

„Biti majka za mene je oduvijek od najvećeg značaja. Kada je Džun napunila godinu dana, oboje smo osjetili jaku želju za još jednim djetetom. Finansijski smo bili sređeni, otplatili smo dugove i uštedjeli pristojnu sumu. Moj suprug, Lu, imao je stabilan posao. Džun nije bila zahtjevna beba i mislili smo da je dobro za nju da ima brata ili sestru. Nijesu postojale prepreke da ne pokušamo da dobijemo još jedno dijete. Smiješna stvar u vezi sa pokušajima da dobijemo Henrija je to što sam u stvari znala da ćemo imati Henrija. Henri je bilo jedino ime oko koga smo mogli da se složimo, a čvrsto sam vjerovala da će biti dječak kada zatrudnim (jer dječaci su se rađali u porodici s obje strane). I tako smo pokušali.

Kažem vam, u trenutku kada je Henri začet, znala sam da sam trudna. Znala sam da je bio potreban samo taj jedan pokušaj. Nedjeljama poslije, radila sam testove na trudnoću jedan zadrugim, znajući da smo začeli dijete, ali nijesam dobijala pozitivan rezultat. Najzad, 17. jula, test je pokazao trudnoću. Trudna. Iz prvog pokušaja. Sa Henrijem. Bum! Henri, za čijeg imenjaka sada znamo, zaštitni je svetac osoba sa invaliditetom.“

Na kraju dodaje da je bilo predodređeno da rodi Henrija. „On je oduvijek Henri i oduvijek je moj, što pomalo umanjuje moj strah  kada pomislim da sam možda ja prouzrokovala njegov invaliditet. Bilo da sam ja to izazvala, bilo da je u pitanju potpuno slučajna okolnost, više mi uopšte nije važno. Jer on je oduvijek Henri. I oduvijek ima tu posebnu svrhu. Oduvijek je moj, bio je to još prije nego što je začet, i mislim da značaj njegovog imenjaka ukazuje na činjenicu da oduvek ima invaliditet i da će ga upotrebiti u slavu boga. Da na neki način pomogne drugim ljudima koji žive sa invaliditetom kao i on“.

Kaže da je nije briga. On je tu, kao što je oduvijek trebalo da bude. Daje joj životni smisao i radost, a njegova majka ide dalje zahvalna za to što ima dijete.

 

Izvor: www.portalinvalidnost.net

Pripremila: Anđela Miličić

Pročitano 922 puta Posljednja izmjena utorak, 07 novembar 2017 10:19
Ulogujte se da bi komentarisaliLogin to post comments

DisabilityINFO aplikacije

Video nedjelje

Posjetioci i posjetiteljke

Ko je na mreži: 71 gostiju i nema prijavljenih članova