28 maj 2018
sreda, 12 februar 2014 09:36

Neprihvatanje i diskriminaciju trpe i djeca roditelja s invaliditetom

Postavio/la 
Ocijenite ovaj tekst
(1 Glas)

-Apelujem na sve građane da ne odbacuju osobe s invaliditetom već da ih prihvate i podrže u borbi za bolji život – poručuje Vesna Pejanović 

Dvadesetogodišnja Kotoranka Vesna Pejanović tumač je znakovnog jezika i pomaže osobama koje imaju potpuno ili djelimično oštećenje sluha. Odrastajući sa roditeljima koji imaju oštećenje sluha još kao dijete naučila je znakovni jezik, a danas volonterski obavlja posao tumača znakovnog jezika.

U Crnoj Gori znakovni jezik nije priznat, niti zakonski regulisan pa ne postoji formalno obrazovanje za profesiju tumača znakovnog jezika. On se može naučiti jedino ukoliko ste dijete roditelja sa oštećenim sluhom.

Vesna je znakovni jezik savladala već sa nepune tri godine, što joj je pomoglo da bez poteškoća ostvari komunikaciju sa roditeljima.

-Mi kao porodica nijesmo imali problem sa sporazumijevanjem. Međutim, roditeljima je bilo jako teško da odgajaju djecu koja čuju zbog straha da ne ostanemo uskraćeni za znanja koja oni ne mogu da nam pruže – ističe Vesna.  

Odrastanje uz roditelje sa oštećenim sluhom Vesni, kao i njenoj sestri i bratu, nije bilo lako, ponajviše zbog, kako navodi, predrasuda sredine u kojoj su živjeli.

-Reakcije ne samo druge djece, već i odraslih su jako uticale na mene kao dijete. Izbjegavali su me, upućivali mi raznorazne uvrede, nazivali me pogrdnim imenima. Redovno sam kući dolazila uplakana, a roditeljima nijesam govorila šta mi je jer sam željela da ih poštedim nepotrebnog bola. I danas se suočavam sa takvim situacijama, međutim sada drugačije reagujem na to – iskrena je ona.

Prevodilaštvom je, kako kaže, počela da se bavi pomažući ocu koji je predsjednik Međuopštinske organizacije gluvih i nagluvih za Kotor, Tivat, Budvu i Herceg Novi.  

-Kasnije sam shvatila da moje znanje znakovnog jezika može da pomogne ljudima koji su u situaciji u kojoj su i m oji roditelji., zbog čega sam sve češće išla na razne sastanke osoba koje imaju oštećenje sluha i govora, ne samo u primorskim opštinama, nego i šire. Vremenom sam postala prevodilac, zbog čega se jako radujem  - kaže naša sagovornica.

Vesna danas pomaže svim sugrađanima koji imaju oštećenje sluha i govora, prati ih u svakodnevnim aktivnostima, od odlaska u banku do posjete ljekaru. Najveći problem sa kojim se suočavaju osobe oštećenog sluha i govora je, kako ističe, nerazumijevanje drugih ljudi.

-Kao prevodilac, dužna sam da im na bilo koji način pomognem da riješe problem u komunikaciji koji imaju. Jako je važno da ljudi imaju strpljenja tokom razgovora sa osobama s oštećenim sluhom. Takođe, treba pričati polako kako bi osobe s oštećenim sluhom mogle čitati sa usana osoba sa kojima razgovaraju. Apelujem na građane da ne odbacuju osobe s invaliditetom, već da ih private i podrže u borbi za bolji život – poručuje mlada Kotoranka.

Ona ističe da će organizacija čiji je član uskoro izdati priručnik znakovnog jezika pod nazivom ,,Ko zna gest ima ključ za dušu gluvih”.

-U njemu se nalaze osnovni pokreti ruku za komunikaciju sa osobama ostećenog sluha i govora, pa svi koji žele naučiti znakovni jezik mogu se poslužiti njime – zaključuje Vesna.

Bojana Minić

Pročitano 1524 puta Posljednja izmjena četvrtak, 06 mart 2014 13:10
Ulogujte se da bi komentarisaliLogin to post comments

DisabilityINFO aplikacije

Video nedjelje

Posjetioci i posjetiteljke

Ko je na mreži: 44 gostiju i nema prijavljenih članova