utorak, 21 februar 2012 12:01

Dječija paraliza - Poliomielitis - polio – Poliomyelitis

Autor:

Poliomijelitis ili dječija paraliza, često skraćeno polio (lat. Poliomyelitis (epidemica anterior acuta), u značenju „upala sive moždine“) je akutna  infektivna bolest koju izaziva poliovirus. Manifestuje se seroznim meningitisom, flakcidnim paralizama i parezama mišića. Veoma je zarazna i  prenosi se oralno-fekalnim putem.

Dječija paraliza prvi put je prepoznata kao jedinstveno stanje od strane Jakoba Heinea, njemačkog ortopeda, 1840. godine.

1908. godine, Karl Landsteiner otkrio je uzročnika bolesti, poliovirus.


U 90-95% slučajeva zaraza ne izaziva nikakve simptome, dok u 3% slučajeva virus prodire u centralni nervni sistem. Tu izaziva aseptični meningitis,  i u 0,1-0,5% slučajeva uništava motorne neurone i dovodi do slabosti mišića i paralize. Polovina onih koji dožive paralizu kroz mjesec dana  (maksimalno 6 do 8 mjeseci) doživi povraćaj funkcije, a četvrtina djelimično povrati paralizovane funkcije. Mogući su smrtni slučajevi kada paraliza  onemogući normalno disanje i gutanje. Neki od ovih pacijenata se mogu spasiti aparatima za vještačko disanje, koji se primjenjuju do oporavka  funkcije ili doživotno.


Tri osnovna tipa poliomijelitisa (dječje paralize) su: spinalni (79%), bulbarni (2%) i spinalno-bulbarni (19%). Spinalni polio izaziva slabost ili paralizu jednog ili dva uda, pri čemu čulni osjećaj ostaje očuvan. Bulbarni polio utiče na disanje, govor i gutanje. Spinalno-bulbarni polio je kombinacija ove dvije varijante.


Poliomijelitis naročito napada djecu u uzrastu do 8 godina (otuda naziv „dječija paraliza“). Prognoza oboljenja kod odraslih je dosta lošija.


Poliomijelitis je hiljadama godina postojao kao endemska bolest i nije privlačio mnogo pažnje do 1880-ih kada su u Evropi, a zatim i Sjevernoj Americi, izbile epidemije.


Vakcinacija protiv dječje paralize


Za zaštitu od poliomijelitisa (dječije paralize) danas postoje efikasne vakcine. Prvu vakcinu je 1952. razvio Džonas Salk, a ovo otriće je javno objavljeno 1955. Albert Sabin je tvorac oralne polio vakcine koja je u upotrebi od 1962. Obje ove vakcine su u upotrebi i danas.


Primenom masovne vakcinacije, slučajevi poliomijelitisa (dječije paralize) su u razvijenom svijetu dramatično redukovani. Svetska zdravstvena organizacija i UNICEF su 1988. započeli kampanju iskorenjivanja ovog oboljenja. Godine 1988. u svijetu je registrovano 350.000 slučajeva dječije paralize, što je svedeno na 1.310 slučajeva 2007. god. Američki kontinent je proglašen kontinentom bez dječije paralize 1994. Godine 2000, potvrđeno je da je dječija paraliza iskorijenjena u Kini, Australiji i 36 pacifičkih zemalja. U Evropi se to dogodilo 2002.god. Od 2006, slučajevi poliomijelitisa su zabilježeni u samo 4 zemlje: Nigeriji, Indiji, Pakistanu i Avganistanu.

* * *
Uzrok nastanka dječije paralize

Poliomijelitis izaziva poliovirus koji se ubraja u grupu enterovirusa, koji sa rinovirusima pripadaju rodu picorna virusa. Izvor infekcije je oboljeli čovjek ili rekonvalescent. Bolesnik izlučuje viruse preko nazofarinksa veoma kratko (do 7 dana), a putem fecesa 4-6 nedelja, ponekad i duže do 6 meseci. Put širenja infekcije je fekooralan, najčešće kontaktan. Najveće izlučivanje virusa nastaje pred sam početak i tokom prve dve nedelje posle pojave paraliza.


Preležana bolest, kao i primjena žive oralne vakcine, ostavlja trajan tip specifičan imunitet.

Poliomijelitis se dijeli na paralitičke i neparalitičke oblike.

1. Paralitički oblici dječije paralize manifestuju se mlitavom oduzetošću, prema topografiji paraliza razlikuje se više kliničkih oblika:


Spinalni oblik sa klasičnim paralizama ekstremiteta- inkubacija traje 8-10 dana, mada može biti i kraća ili duža. Ovo je najčešći oblik oboljenja. Odlikuje se oduzetošću mišića čija inervacija polazi od kičmene moždine (osim disajne muskulature).  Preparalitički ili invazivni stadijum obično traje nekoliko sati ili jedan do pet dana i prolazi kroz tri faze: inicijalnu, latentnu i meningoadinamičnu.

Inicijalna faza traje 2-3 dana. Dijete počinje iznenada da se žali na malaksalost, glavobolju i bolove u ekstremitetima. Može se zapaziti i simptomatologija od strane digestivnog trakta-mučnina, gađenje, povraćanje. Takođe, mogu biti prisutni gušobolja i kašalj. Sve ove tegobe mogu biti tako lake da mogu proći nezapaženo.

Latentna faza traje jedan do dva dana i asimptomatska je.

Meningoadinamična faza odgovara prodoru virusa u velikoj količini u krv. Započinje visokom temperaturom do 40°C i bolovima u mišićima, zglobovima, glavoboljom, preznojavanjem i malaksalošću. Kliničkim pregledom se zapaža adinamija, zažarenost lica sa bledilom oko usana i laka cijanoza (modrilo) usana-"facies poliomyelitica". Neurološka simptomatologija je izražena i skoro uvijek su prisutni meningealni znaci. Tetivni refleksi mogu biti oslabljeni a ređe kratkotrajni pojačani.

Paralitička faza se karakteriše pojavom mlitavih paraliza. U pojedinim slučajevima dijete se može probuditi sa izraženim paralizama, kao prvim kliničkim znakom oboljenja. Paralize se javljaju uglavnom u prvih 48 do 72 časa. One su mlitave, peiferne i praćene su arefleksijom. Senzibilitet je očuvan, a bolnost mišića izražena. Oduzetosti se najčešće javljaju na donjim ekstremitetima. Gornji ekstremiteti su ređe zahvaćeni i to obično proksimalno. Po pravilu ovaj oblik ne ugrožava život. Prestankom pojave novih paraliza počinje postepeno povlačenje znakova oboljenja.


Stadijum povlačenja paraliza – već 10 dana nakon pojave paraliza počinje njihovo povlačenje. U početku brzo, a kasnije sve sporije i može se produžiti do godinu dana. Prvo se povlače paralize koje su zadnje nastale. Dve godine posle preležane bolesti  i intenzivne rehabilitacije zaostale sekvele treba smatrati definitivnim.

Respiratorni oblici-karakterišu se insuficijencijom disanja i javaljaju se u toku paralitičkog perioda oboljenja u 6-20% svih oboljelih.

Obično se opisuju sledeće forme ovog oblika:

Spinalni oblik sa paralizom disanja-obično se javlja udružen sa paralitičnim oblikom poliomijelitisa. Može doći do paralize grudne i trbušne muskulature i dijafragme i to pojedinačno ili u kombinaciji, što dovodi do poremećaja disanja. Oboljenje ima brz tok i često je neophodna traheotomija i primjena vještačke ventilacije.

Bulbarni oblik sa paralizom gutanja – nastaje kao posljedica lokalizacije procesa u produženoj moždini i ponsu, pri čemu su zahvaćeni disajni centri i jedra velikih moždanih živaca. Klinički se manifestuje poremećajima disanja centralnog tipa i paralizom gutanja. Bolesnik ne može da iskašlje i guta sekret.

Spino-bulbarni oblik-kod ovih osoba paraliza gutanja je često udružena sa paralizom disajne muskulature kada nastaje poplava disajnog stabla sekretom.

Encefalitički oblik-protiče pod znacima akutnog encefalitisa a kliničkom slikom dominiraju visoka temperatura, grčevi i poremećaj stanja svijesti.

2. Neparalitički oblici dječije paralize


Inaparentni oblik-klinički protiče bez ikakvih subjektivnih i objektivnih smetnji, najveći broj osoba (80-90% inficiranih) preleži infekciju a da to nije ni znao.

Febrilni oblik-protiče kao rinofaringitis ili "dječiji ljetnji proliv". Stolice su rijetke, zelene, sluzave i ima ih 6-8 dnevno. Istovremeno se mogu javiti i kataralni znaci gornjih respiratornih puteva. Virus traje 6-7 dana.

Meningelni oblik-protiče pod slikom seroznog meningitisa virusne etiologije.



Kod neparalitičkih oblika prognoza je dobra. U toku praalitičkih formi ako pacijent preživi prvih 10 dana smtara se da je van životne opasnosti.


Dijagnoza dječije paralize

Postvalja se na osnovu anamaneze, kliničke slike, izolacije virusa iz više uzoraka kliničkog materijala (bris ili ispirak ždrijela, pljuvačka, feces, likvor i krv), neutralizacionog testa.

Liječenje dečije paralize

Ne postoji specifična ili kauzalna terapija. Liječenje je simptomatsko i supstituciono i u tom cilju se primenjuju analgetici, antipiretici, vitamini, antibiotici i korekcija elektrolitnog disbalansa. Takođe je potrebna visokokalorijska ishrana uz opšte mjere njege. U najtežim slučajevima se radi traheotomija i vještačka ventilacija. Značajno mjesto zauzima i pravovremen i adekvatan fizikalni tretman.

Prevencija dječije paralize

Zahvaljujući sistematskom sprovođenju aktivne imunizacije, ovo oboljenje je postalo rjetkost. Imunizacija se sprovodi vakcinisanjem i revakcinisanjem.

 

Izvor:http://www.cerebralnaparaliza.rs

Mladen, 21.02.2012

Pročitano 7131 put(a)

Back to top