23 april 2018
Aktuelnosti

Aktuelnosti (5)

četvrtak, 19 april 2018 13:43

Crnogorski stonoteniseri na turniru u Kanjiži

Postavio/la
Ocijenite ovaj tekst
(0 glasova)

Članovi podgoričkog stonoteniskog kluba osoba sa invaliditetom “Luča” učestvovaće od  od danas do nedelje na prvom Međunarodnom turniru za osobe sa invaliditetom u stonom tenisu „KANJIŽA OPEN 2018“.

U Kanjiži će nastupiti stonoteniseri: Slobodanka Gurešić (klasa 4), Milijana Ćirković i Đuro Krivokapić (klasa 6). Očekuje se nastup stonotenisera iz Poljske, Slovačke, Rumunije, Bugarske, Grčke, Slovenije, Hrvatske i domaćina Srbije.

Trener reprezentacije, Čedo Damjanović kazao je da će crnogorskim stonoteniserima to biti jedan od najjačih kontrolnih turnira.

"Najavljeno je spajanje kategorija od 1 do 5 (osobe koje igraju u kolicima) i 6 do 8 (stojeći položaj) tako da ćemo imati priliku da stičemo međunarodno iskustvo od trenutno kvalitetnijih protivnika. Siguran sam da će već naredne godine neko od tih igrača praviti društvo Filipu Radoviću na Evropskom prvenstvu", kazao je Damjanović.

Organizator turnira je novosadski klub osoba sa invaliditetom “Tvrđava 021”.

 

Pripremila: Anđela Miličić

Izvor: portal Vijesti

četvrtak, 19 april 2018 08:07

Prvi taksi za OSI u Crnoj Gori

Postavio/la
Ocijenite ovaj tekst
(0 glasova)

Firma D.A.J.M.I., u okviru koje posluje Taxi služba "More" iz Herceg Novog nabavila je taksi za osobe s invaliditetom, a ovo je ujedno prvi taksi ove vrste u Crnoj Gori. Riječ je o pik-ap vozilu Citroen Berlingo, opremljenom rampom za ulazak i modifikovanim sjedištima. Direktor taksi kompanije Dejan Radulović je kazao da je cijena automobila blizu 30.000 eura.

 

“Vozilo je još juče imalo nekoliko besplatnih probnih vožnji, ali od danas se zvanično pridružilo voznom parku kompanije”, dodao je on.

Prema njegovim riječima, cijena vožnje je ista kao i za regularan taksi, a takođe i način naručivanja. U ovoj kompaniji narednih dana očekuju još jedno takvo vozilo.

Pripremila: Anđela Miličić

Izvor: CDM portal

Ocijenite ovaj tekst
(0 glasova)

Ponekad mi se čini da su mi jutra i popodneva u kojima nemam neku dogodovštinu u autobusu postala vrlo monotona. U posljednjih godinu i po – dvije, koliko se vozim autobusom makar jednom dnevno, mogla bih na prste da prebrojim one dane u kojima me vožnja nije dovela do toga da pomislim da sam možda i bila u pravu što sam ih skoro do pred kraj fakulteta zaobilazila u širokom luku.

Ako izuzmemo stvari koje idu na nerve većini ljudi, ima ipak nekih poslastica rezervisanih samo za nas s „greote, s nogama“, a ovo je top-lista meni omiljenih:

 

Pomaganje, preciznije definisano kao unošenje, čupanje i lomljenje.

Ovo može biti čak i zabavno, onda kad oguglate na to da je svaki vaš pokušaj da stanete na prvu stepenicu u autobusu praćen sinhronizovanim skokom makar troje ljudi koji vas dočepaju ko za ruku, ko za nogu, još ako uspiju da vam promaše lakat – imali ste sreće. Bilo bi zanimljivo isprobati na nekom od njih kako to izgleda poremetiti vam jednu od rijetkih tačaka ravnoteže koja funkcioniše. Sa priklještenom rukom ne možete trezveno da razmišljate da li zakoračiti na stepenicu ili prvim što vam pod nju padne gađati „pomagača“ čim ga se ratosiljate. Generalno, ovo nije samo situacija u autobusima – kad god mi neko „pomaže“ da se negdje popnem, popeti se neću. Pa makar i samo iz čistog inata. Sama ću, hvala lijepo!

 

Borba za mjesto

Ovo je valjda svima poznata stvar, ali za mene i ona ima svoje specifičnosti. Pitam se treba li na čelu da istetoviram „ZAUZETO“ ili da na dnevnom nivou sa sobom ponesem bar deset kopija zakona kojom mi se daje pravo da sjedim tu gdje sjedim da bi svaki putnik koji nailazi i pritom čuje moj odgovor da je mjesto zauzeto preskočio da me priupita da se nije, možda, u međuvremenu od dvije milisekunde, oslobodilo. Ne, nijesam odlebdjela nigdje. Ne, ne možete da sjedite ovdje zato što vam je osamdeset i kusur godina i imate vene i kurje oči i baš vam se sjedi tu i nećete nigdje drugo. Možda je to sjedište najudobnije, pa mi ga zato čuvaju. „Ovo mjesto je po Zakonu...“, ponavljam kao papagaj svakog jutra. Razmišljam da mantru promijenim u „Ođe tako može“, što reče nedavno saputnica mi sa mjesta iza.

 

Komentarisanje (s zagledanjem i sašaptavanjem)

Dođosmo i do saputnice i omiljenog timskog i individualnog sporta prosječnog građanina u autobusu – komentarisanja. To je disciplina u kojoj bismo nesumnjivo rušili sve rekorde, teško bi nas iko nadmašio. Kad imate ovako „ovo s nogama“, poznatije još i kao invaliditet, komentari vas neće omašiti. Umiju da opeku, itekako, ali s dovoljnim brojem vožnji raste vam stepen tolerancije i osmijeha u stilu „ha... ha... ha... jako duhovito“. Standardni leksikon komentarisanja uglavnom je uzak i obuhvata nepunoznačne riječi u formi uzdaha, poneko greote, ne daj Bože, propraćene adekvatnom gestikulacijom i ostalim pimitivnim oblicima neverbalne komunikacije – malo se prekrstiš, ako si s djetetom, čupneš ga za uši ili mu prekriješ oči itd. Napredniji oblici komentatora već imaju nešto razvijeniji rječnik koji sklapaju u šire rečenice poput: Samo mi zdravlje daj, Ne daj Bože ovako, Bolje ih nemat, no imat ovakve, Kakva đevojka, a ovo s nogama... Zavisno od stepena putničkog iskustva, reakcije mogu obuhvatiti želju da dotičnog/dotičnu zadavite golim rukama, ako se komentator nalazi na stanici na kojoj ste upravo ušli da izađete čisto da mu kažete koju, a možete ih propratiti tek onim osmijehom i pogledom „Šta me gledaš (čitaj: ja sam iz Nikšića)?“.

I, tako, naš autobus je stigao na stanicu, vrijeme je za zauzimanje pozicije prije nego što neko stigne da vam pomogne u iskrcavanju.

Nastavak teksta slijedi, izostaće jedino u slučaju da potpisnica ovih redova u međuvremenu počne da vozi autobus.

 

 

Anđela Radovanović

Ocijenite ovaj tekst
(0 glasova)

Najbolji crnogorski paraolimpijac Filip Radović na najnovijoj, aprilskoj para-stonoteniskoj rang-listi Međunarodne stonoteniske federacije (ITTF), u kategoriji 10, u konkurenciji seniora zauzima šesto mjesto, sa 1.619 bodova, što je njegov najbolji plasman u karijeri.

Prvo mjesto zauzima Poljak Patrik Čajnovski (1.838) bodova ispred Dejvida Džejkobsa iz Indonezije (1.739) i Kineza Lian Haoa (1.682).

Na listi juniora (igrači do 23 godine), Filip je zadržao drugo mjesto, iza Kineza Haoa.

"Daću sve od sebe da zadržim visok rejting što nije nimalo lako u ovoj konkurenciji. Već početkom maja me očekuju dva vezana turnira iz serije koeficijenta 40 u Laškom i Bratislavi, gdje ću imati priliku da uvećam bodovni saldo. Glavni cilj ove sezone se zna, da što spremniji dočekam nastup na svom prvom Svjetskom prvenstvu u Celju, u oktobru. Svakako da je želja cijelog ciklusa da ovaj rejting zadržim do kraja kvalifikacionog perioda, marta 2020. godine, čime bi se ostvario moj san, a to je nastup na Paraolimpijskim igrama u Tokiju", rekao je Radović.

 

Izvor: Portal Vijesti

Pripremila: Anđela Miličić

Ocijenite ovaj tekst
(0 glasova)

Nepristupačan javni prevoz, nepostojanje servisa podrške (najprije: gestovni tumač,  asistencija u nastavi), nepostojanje literature u različitim dostupniim formatima u zavisnosti od potreba studenata, izvođenje nastave na ustaljen način koji onemogućava pojedine kategorije studenata s invaliditetom da je prate, kao i nemogućnost redovnog pohađanja studentskoh obaveza uzrokovanih prethodno navedenim dovodi nerijetko do izopštavanja i do izolacije studenata s invaliditetom.  

Zbog svega navedenog studenti s invaliditetom moraju uložiti mnogo više truda, vremena i resursa u odnosu na studente bez invaliditeta.

Udruženje mladih sa hendikepom Crne Gore, povodom 4. aprila Dana studenata najavljuje  mobilnu aplikacije „Učimo zajedno“ čiji je cilj da olakša neke segmente procesa studiranja. Aplikaciju je dizajnirana u cilju povećanja stepena opšte i međusobne informisanosti mladih s invaliditetom iz oblasti visokog obrazovanja. Svrha aplikacije je promocija podrške koju UMHCG pruža studentima s invaliditetom, ali i mogućnost razmjene informacija važnih za obrazovanje među samim studentima. Takođe, aplikacija je izrađena u cilju obezbjeđivanja literature u pristupačnim formatima, kao i bolje koordinacije usluge dostupnog prevoza.

Pored toga ima i mogućnost podnošenja prijava od strane studenata s invaliditetom na nepravilnosti s kojima se suočavaju u procesu izvođenja nastave, polaganja ispita i drugih nastavnih i vannastavnih aktivnosti na fakultetima.

Aplikacija "Učimo zajedno" će poslužiti za razmjenu literature koja se prilagođava studentima na način što bi koristile mlađe generacije studenata s oštećenjem vida ili drugim kategorijama studenata kojima je potrebna dostupna literature, a koji upišu isti studijski program. 

Studenti će moći putem aplikacije da nas obavještavaju o potrebi dostupnog prevoz, jer Udruženje posjeduje dva pristupačna kombi vozila i može omogućiti besplatan prevoz za studente s invaliditetom u Podgorici u vrijeme koje im odgovara.

Kako studenti s invaliditetom nijesu osnaženi i motivisani dovoljno, ovom aplikacijom želimo da ih povežemo i pomognemo da se udruže, da češće komuniciraju i da jedni drugima budu podrška. Smatramo da jedna ovakva aplikacija može riješiti neke od ovih problema.

Aplikacija je dio projekta "Učimo zajedno" podržanog posredstvom Konkursa za društveno odgovorne projekte "Za svako dobro",  čiji je donator crnogorski Telekom.

Aplikaciju će Udruženje izraditi u saradnji s BILD studiom.

 

Koordinatorka Programa za obrazovanje Anđela Miličić

DisabilityINFO aplikacije

Video nedjelje

Posjetioci i posjetiteljke

Ko je na mreži: 37 gostiju i nema prijavljenih članova