28 maj 2018

 

Autizam je i medicine i društvu još uvijek tajanstveno stanje koje utiče na nervne puteve, zbog čijeg nerazumijevanja osobe koje se suočavaju s autizmom imaju barijere u funkcionisanju u društvu.

Intenzitet autizma je vrlo varijabilan i zato se naziva spektrom – malo više od polovine osoba s autizmom se susrijeće s umanjenim komunikacijskim vještinama što ih sprečava da nesmetano funkcionišu u društvu, ali mnogi, poput osoba s blažim oblikom autizma i Aspergerovim sindromom, imali su i imaju vrlo produktivan život.

Nauka tek treba da otkrije pravi uzrok autizma, iako teorije o uzrocima variraju od dječjih cjepiva, genetskih promjena, toksina u hrani i okolini, teških metala, jednostavno drugačijeg funkcionisanja tj. stanja mozga, postoje i teorije o kristalnoj djeci, novoj generaciji naprednih duša (zbog sadašnje “epidemije” autizma)…

Čini se da dodir autizma često odgoji genijalca.

Zapanjujući simptom ovog invaliditeta je kod nekih osoba s autizmom, snažna, usredsređenost, fokusiranost, učeni „genijalac“ u određenom smislu, poput onog kojeg je predstavio Džastin Hofman (Dustin Hoffman) u filmu “Kišni čovjek” koji je imao izvanrednu sklonost brojevima.

Veliki Isak Njutn (Isaac Newton) je npr imao oštećenje govora, bio je potpuno zaokupljen svojim radom i nezainteresovanza socijalne kontakte. Ajnštajn je, ipak, kao dječak bio samotnjak koji je do sedme godine života opsesivno ponavljao pojedine rečenice.

Iako autizam nije u potpunosti opisan sve do 20-tog vijeka, istorija  je puna osoba kod kojih se sumnja na autizam, od kojih su mnogi među najpoznatijim i najbriljantnijim umovima koji su ikada postojali.

 

Čudan ili Asperger?

Osobe s Aspergerovim sindromom su veoma inteligentne i često nadarene nesvakidašnjim talentima ili nadprosječnim darom za matematiku.

Osobine koje često koegzistiraju s teškoćama u komunikaciji, preprekama u socijalnim interakcijama i neuobičajenim opsesijama (redovima vožnje, telefonskim katalozima, istorijskim činjenicama ili matematičkim jednačinama). Nije lako dokučiti smisao tako neobičnih kombinacija jakih i slabih strana intelekta, pa to ljude s Aspergerovim sindromom obavija velom misticizma. Ono što ga čini različitim od autizma, je što kod Aspergera nema jezičkih teškoća, uopšteno nema zastoja u jezičkom i kognitivnom razvoju. 

Ljekari su sve više skloni misliti da se radi o obliku autizma, ali bez oštećenja govora. Zanimljivo je kako se Aspergerov sindrom četiri do pet puta češće javlja kod dječaka, a najčešće se javlja nakon navršene 3. godine.

Oko 1% svjetske populacije ima barem neki oblik autizma, uključujući Aspergerov sindrom. Upoređujući s djevojčicama, dječaci imaju oko 400 do 500 posto više šansi da budu osobe s autizmom. Obično barem jedan od roditelja ima neke karakteristike Aspergera u svojoj ličnosti, a čini se vjerovatnim da postoje i u generaciji djedova i baka.


„Aspergerov sindrom je najteža vrsta invaliditeta za dijagnostifikovati”, objašnjava profesor Geri Mekebi (Gary McAbee), direktor odsjeka  pedijatrijske neurologije u bolnici JFK u Nju Džersiju. Kad su simptomi blagi, jednostavno se pitate imali li dijete s Aspergerovim sindromom ili je samo malo čudno”, kaže Mekebi.

To zapravo govori kako osobe s autizmom  ne moraju  biti drugačiji od drugih, već su im zanimacije usmjerene samo na jednu ili najviše vole biti sami, sa svojim mislima i u svom svijetu. Čini se da dodir autizma često odgoji genijalca. S obzirom da je intelektualni razvoj prosječan ili iznadprosječan interes koji zaokuplja osobu mogao bi postati jednog dana njezina profesija.

10 najpoznatijih osoba s autizmom kroz istoriju

U nastavku je deset slavnih osoba koje su po nekim stručnjacima koji su analizirali njihov život navodno imali neki oblik autizma.

10. Hans Kristijan Andersen (Hans Christian Andersen) (1805-1875)

Andersen je bio danski pisac poznat po pričama i bajkama za djecu kao što su „Ružno pače“ i „Mala sirena“ (koja je zapravo tragedija koja slama srce u upoređenju s Disneyevom verzijom).

Kao dijete bio je veoma mršav i sklon čudnim ispadima gnjeva i plača. Njegovi dnevnici ukazuju na čudne obrasce kačenja za nedostižne muškarce i žene i samonametnuti celibat u svojim mladim danima.

Kada se dublje analiziraju, njegove priče ukazuju na duboki unutarnji nemir i često uključuju čudne ili neshvaćene likove koji nisu uvijek imali tu sreću da pronađu iskupljenje.


9. Levis Karol (Lewis Carroll) (1832-1898)


Rođen kao Čarls Lutvig Dogson (Charles Lutwidge Dodgson), Karol je bio još jedan dječji pisac za kojeg se čini da je imao određene simptome autizma. Najpoznatiji po svojoj priči „Alisa u zemlji čuda“, imao je oštećenje govora koje je vjerovatno dodatno uzrokovalo na njegov nedostatak socijalnih vještina.

Kao mnogi ljudi koji imaju autizam, pokazivao je velike matematičke sposobnosti i bio pronalazač. Iako je imao ponekog odraslog prijatelja, Karol je više uživao u društvu djece i to do granice da neki istoričari sumnjaju da je bio sklon pedofiliji, iako je moguće da mu je zbog svojih ograničenih komunikacijskih vještina bilo lakše ostvariti interakciju s djecom.

Radio je mnoge fotografije golih maloljetnih djevojaka, iako konotacije takvih aktivnosti nisu u to vrijeme bile strašne kao danas. Da misterija bude veća, mnogi od njegovih dnevnika su nestali nakon njegove smrti što je neke navelo da pomisle kako je u njima opisano neprirodno i moguće kriminalno ponašanje.

8. Mocart (Mozart) (1756-1791)

Vjerovatno  najveći kompozitor kojeg je svijet ikad upoznao, Mocart je bio izvrstan muzičar  u dobu od pet godina, a do svojih tinejdžerskih  godina je bio svjetski poznat genije koji je uveliko pokazivao uski fokus često prisutan kod osoba s autizmom.

Čudan, inpulsivan čovjek niskog  rasta, volio je nepristojni adolescentski humor i čak pisao pjesme s vulgarnim tekstovima. Mocart je bio društven i nije volio biti sam.

Mnoge osobe s autizmom koji su često osjetljive na zvukove, ekstremno reaguju  na Mocartovu muziku – toliko da se ona koristi u terapijama.


7. Ludvig Vitgenštajn (Ludwig Wittgenstein) (1889-1951)


Slavni filozof Vitgenštajn potiče iz jedne od najbogatijih i najporemećenijih porodica u Austriji. Njegov otac je bio vrlo neugodan čovjek i tri Ludvigova brata su počinila samoubistvo. Poput Karola imao je oštećenje govora i loše socijalne vještine.

Njegovo najpoznatije djelo Logičko filozofski traktat („Tractatus Logico-Philosopicus“) se često smatra kao klasičan primjer procesa misli nekog s autizmom. Bio je razdražljiv čovjek i tvrdio da nije uspijevao uvidjeti humanost u drugim ljudima.

Filozofska ostvarenja generalno  privlače intelekt  osoba s autizmom – neki možda uključuju Bernard Rusela (Bertrand Russell) i Žan-Pol Sartra (Jean-Paul Sartre). Sartrov najpoznatiji citat „Pakao su drugi ljudi“ čini se da sumira stvarnost autizma u jednom potezu.

6. Mikelanđelo (Michelangelo) (1475-1564)

Jedan od najvećih izdanaka renesansnog pokreta, Mikelanđelo je najpoznatiji kao kipar i slikar, koji je izradio kip Davida i oslikao svod Sikstinske kapele.

Bio je poznat po svojim grubim, otvorenim i oštrim manirima te lošom ličnom  higijenom, preferirajući u potpunosti posvetiti se svom poslu radije nego se upuštati u bilo kakav oblik društvenog života. Iako je bio relativno imućan, bio je slabo zainteresovan za materijalne stvari.

Njegovi savremenici su ga opisivali kao istovremeno bizarnim i groznim, dakle sa svim onim ekscentričnostima koje se možda „mogu objasniti“ autizmom.

5. Stenli Kabrik (Stanley Kubrick) (1928-1999)

Američki filmski režiser koji je režirao važne filmove kao što su „Paklena narandža,” “Dr. Strangelove” i “2001: Odiseja u svemiru”, Kabrik je bio poznat kao hladnokrvni perfekcionista koji je često tražio na desetke snimaka iste scene kako bi dobio ono što želi.

Tokom  snimanja „Isijavanje“ njegovi zahtjevi su toliko izmučili zvijezde Džek Nikolsona (Jack Nicholso) i Šeli Duval (Shelly Duvall) do tačke da je Duval počela otpadati kosa. Ponekad izolovan, bio je poznat po uzgoju životinja i kao izvrstan šahista. Njegovi najbliži kažu da je bio škrt, nepristojan i da je pokazivao manjak empatije prema svojim saradnicima.

Iako postoje dokazi protiv optužbi o mizantropiji, čini se da je za dio Kabrikove bezobzirne  genijlnosti  zaslužna određena  crta autizma.


4. Džejms Džojs (James Joyce) (1882-1941)

Irski novelista Džojs je zapamćen prvenstveno po svojoj knjizi Odiseje (Ulysses), enigmatskom prepričavanju Odiseje koja je izazvala pravu pošast među studentima književnosti cijelog svijeta. U mladosti je pokazivao ekstremnu inteligenciju i čudne fobije. Đojsova ekscentričnost i egocentričnost je vidljiva u seciranju njegovih djela.

Iako je bio briljantan bez pogovora, djela kao što su Odiseja (Ulysses) i  Fineganovo bdjenje (Finnegan’s wake) su namjerno stilski komponovane  tako da ih je teško shvatiti. Neki naučnici  tvrde da ih je napisao uglavnom da zbuni čitatelje, izražavajući možda crtu autizma između sebe i društva.

U intervjuu za Harperov Magazin rekao je: „Ono što zahtijevam od svojih čitatelja je da posvete cijeli svoj život čitanju mojih knjiga“.


3. Nikola Tesla (1856-1943)

Tesla je bio najistaknutiji izumitelj i inženjer, nadaleko genijalniji od njegovog savremenika Edisona, koji ga je iskoristio i ukrao mnoge njegove ideje

Mnogo ekscentričniji od bilo koje osobe na ovom popisu, Tesla je gajio niz fobija, održavao svoj celibat, bio osjetljiv na svjetlo i zvuk te bio jako fokusiran na brojeve (naročito na broj tri – ne bi odsjedao u sobi čiji broj nije djeljiv sa tri).
Bio je blagog glasa i odmjeren, ali je znao biti grub u obrani svojih neobičnih vjerovanja. Generalno povučen i fanatično opsjednut svojim radom, dijelio je stavove i bio dobar prijatelj s Mark Tvenom (Mark Twainom) u svojim srednjim godinama.

Najvjerojatnije je bio opsesivno kompulzivan, mnoga njegova ponašanja mogu se gledati u svjetlu autizma. Kako je stario postajao je još bizarniji, u konačnici ismijavan od znanstvene zajednice, umro je sam u hotelskoj sobi, gotovo bez novčića.

2. Albert Ajnštajn (Albert Einstein) (1879-1955)

Ajnštajnov doprinos fizici i uopšte čovječanstvu, kao jednog od najgenijalnijih ljudi ove ili bilo koje ere, ne može biti zanemaren.

Postoji mnogo priča za njegovu mladost, imao je oštećenje govora, počeo je da govori od 3-4 godine i dokazano je da je bio vrlo tehničkog uma i pomalo odsutno, distancirano dijete.

Njegova istraživanja, naravno, bila su od najdublje i najmaštovitije vrste, teška za razumjeti, koja su zavisila od  detalja  na koje bi se netko s Aspergeronovim sindromom našao  fokusirati. Nakon smrti svoje žene potpuno je zanemario svoj fizički izgled, naročito svoju divlju kosu.

Ipak, Ajnštajn nije imao problema s društvenošću kad je odrastao – iako nije otvoreno uživao u zamkama svoje slave, poznato je da je imao različite romantične susrete čak i kasnije u životu.


1. Tomas Džeferson (Thomas Jefferson) (1743-1826)

Treći predsjednik SAD-a i vodeći, dominantni politički intelektualac između Četiri oca (predsjednika). Nasuprot tome što je sastavio Deklaraciju nezavisnosti, Džefersonova elokvencija nije se protezala i na govorničke vještine.
Ponekad je opisivan kao bolno sramežljiv i nesklon uspostavljanju kontakta očima – prijatelj državnik Aleksandar Hamilton (Alexander Hamilton) ga je jednom nazvao škiljavog pogleda – Džeferson je pokazivao mnogo osobina karakterističnih za Aspergerov sindrom.

Poput mnogih drugih bio je pronalazač i kompulzivan matematičar, opsjednut stalnim dograđivanjima i izmjenama na svom imanju Montićelo. Imao je čudan govor tijela, iziskivao posvećenost detaljima, čudnim nagonima i često bio raščupan. 
Njegova veza sa Seli Hemings (Sally Hemings) se, takođe, može objasniti Aspergerovim sindromom; vjerojatno bi mu bilo lakše biti intiman sa ženom s kojom nije morao učestvovati u pretjeranim društvenim konvencijama tog vreme

Nova generacija preduzetnika, osoba s autizmom?

Bil Gejts (Bill Gates)

Gejtd je suosnivač Majkrosofta i često je na vrhu popisa najbogatijih ljudi na svijetu. Gates je pokazivao zapaženu tehničku oštroumnost u mladosti – njegove vještine kompjuterskog programiranja i posvećenost detaljima su bile izvanredne i ostvarivao je skoro perfektne rezultate na testovima.

Nasuprot  poslovnoj umješnosti, pokazuje mnoštvo osobina koje se mogu protumačiti kao Aspergerov sindrom. Upečatljivo se ljulja kada se koncentriše,  ima isprekidan monoton govor i razvio je reputaciju da je udaljen, izbjegava kontakt očima i kritikuje  svoje podređene kada je nezadovoljan.

Mark Cukerberg (Mark Zuckerberg)

Cukerberg pokazuje znakove Aspergerovog sindroma – utvrdio je Jišan Vong (Yishan Wong) bivši kolega i prijatelj utemeljitelja Fejsbuka. O asocijalnosti Marka Zuckerberga, koji je toliko opsesivno radio na stvaranju Fejsbuka da mu je dugogodišnja djevojka, a sada supruga Prisila Čen (Priscilla Chan) postavila ultimatum o 100 minuta nedjeljno koje će provoditi samo s njom, napisano je mnoštvo članaka. No, u posljednje vrijeme sve se češća priča da taj genijalni čudak ima Aspergerov sindrom.

Aspergerov sindrom karakteriše se ograničenom društvenom komunikacijom i interesima, npr. za brojeve i mašine te opsesivnom sklonošću ponavljanja radnji. Cukerberg nije jedini uspješni mladi preduzetnik koji pokazuje takve simptome.

 

Izvor: Buka

Pripremile: Nada Bošković i Marina Vujačić

Osmi po redu BOSIFEST 2017. - Beogradski internacionalni filmski festival osoba sa invaliditetom održaće se ove godine u Sava centru od trajanju 10. do 12. oktobra.

Naime riječ je o međunarodnom filmskom festivalu osoba s invaliditetom koji se održava od 2010. godine u Srbiji, u organizaciji Hendi Centra Koloseum. Tema ovogodišnjeg festivala je život i rad osoba s invaliditetom, pod sloganom „Pokreni promjenu“.Pored prikazivanja filmova, u okviru BOSIFEST-a organizovaće se i programi u vidu radionica, panel diskusija i okruglih stolova.

BOSIFEST prvenstveno ima za cilj da ukaže na to da osobe s invaliditetom trebaju da imaju ista prava i obaveze kao i svi drugi građani. Jedini je festival ovog tipa koji se održava u jugoistočnoj Evropi, i može se reći da se polako izjednačava sa svjetskim festivalima, koji se bave isključivo filmovima o osobama s invaliditetom, kao i filmovima čiji su autori osobe sa invaliditetom.

Umjetničkim dijelom festivala, u proteklih sedam godina bavio se Darko Ivić, direktor festivala, i bio je više nego zadovoljan, iako, kako ističe, uvijek želi da svaka sledeća godina bude bolja od prošlih i da se na svakom sledećem festivalu doda nešto novo, kako u edukativnom smislu (uticaj na bolji odnos prema osobama s invaliditetom), tako i u umjetničkom segmentu.

"Filmovi prikazuju svakodnevna iskustva i osoba s invaliditetom, odnos javnog mnjenja socijalni i ekonomski položaj u kojem se nalaze kao manjinska i marginalizovana grupa. Cilj je da se šira javnost informiše o načinu funkcionisanja, pravima, aktivnostima i dostignućima osoba s invaliditetom kako bi došlo do boljeg razumijevanja i prihvatanja različitosti", ističe Ivić.

 

Pripremila: Dragana Sokić

Izvor: www. fcs.rs

Na našem portalu ste imali prilike da pročitate priču o Medlin Stjuart koja dolazi iz Brizbejna i ima 20 godina. Prvi put je prošetala modnom pistom na Njujorškoj nedjelji mode (New York Fashion Week) 2015. godine, nakon čega je postala prvi profesionalni model s Daunovim sindromom. Njen cilj je, kako kaže, da promijeni način na koji ljudi vide osobe s Daunovim sindromom.

Dvije godine kasnije u okviru svog brenda “21 razlog zašto” (21 reason why) sljedećeg ponedeljka u Njujorku predstaviće novu liniju odjeće koja je namijenjena za noćne izlaske.

“U novoj kolekciji preovladavaju šljokice, tako da je kolekcija dizajnirana za noćne izlaske, a istovremeno je savršena dopuna Medlinine kolekcije dnevne odjeće”, navodi se u najavi revije “Zmije su oživjele, djevojka je podivljala” (“Snakes Alive, Girl Gone Wild”), na kojoj će Medlin predstaviti novu kolekciju.

Tokom ovog mjeseca, Medlin će sarađivati sa mnogim poznatim dizajnerima kao što su Dekster Sajmons i Džesi Liu.

 

Pripremila: Anđela Miičić

Izvor: In portal, DisabilityInfo

Međunarodni filmski festival Uhvati sa mnom ovaj dan/Uhvati film, 15. po redu, biće održan od 18. do 24. septembra u Kulturnom centru Novog Sada. Festival obuhvata zanimljive filmske projekcije i raznovrstan prateći program na temu invaliditeta.

Prvi dani festivala, 18. i 19. septembar rezervisani su za radionice za volontere na temu „Kako promovisati događaj?“ i „Kako dokumentovati događaj?“. Na taj način će svi zainteresovani imati priliku da dobiju teoretska i praktična znanja iz PR-a, upotrebe društvenih mreža u svrhu promocije, kao i osnova dokumentarne fotografije i video produkcije.

Svečano otvaranje Festivala je rezervisano za  20. septembra, od 13h, uz retrospektivu prethodnih festivala, izložbu nesvakidašnjih fotografija, najbolje filmove sa prošlogodišnjeg 14. Festivala,

Filmski takmičarski program trajaće od četvrtka 21. septembra do nedelje, 24. septembra. Projekcije počinju od 17 časova, nakon kojih  su plsnirani razgovori sa autorima filmova, gostima i publikom. Za četiri takmičarska dana biće prikazano ukupno 34 filmova iz 25 zemalja svijeta, na temu dostignuća i izazova sa kojima se susreću osobe s invaliditetom.

I ove godine Udruženje mladih sa hendikepom Crne Gore će se predstaviti na Međunarodnom filmskom festivalu "Uhvati film" u Novom Sadu. U subotu, 23. septembra, gledaoci će biti u prilici da pogledaju naš film "Pomjeramo granice". Film je snimljen u sklopu projekta „Sloboda izbora“ finansijski podržanog od Američke ambasade u Podgorici, kojeg je realizovalo Udruženje mladih sa hendikepom Crne Gore u saradnji sa Centrom za multimedijalnu produkciju- CEZAM uz podršku i u produkciji TV Vijesti.

Međunarodni filmski festival Uhvati sa mnom ovaj dan/Uhvati film održava se od 2003. u Novom Sadu i obuhvata projekcije filmova i prateći program na temu inaliditeta. Organizator Festivala je KAO Parnas, a ovogodišnji Festival podržalo je Ministarstvo kulture Republike Srbije, Ministarstvo za rad, zapošljavanje, boračka i socijalna pitanja, Pokrajinski sekretarijat za kulturu, javno informisanje i odnose sa vjerskim zajednicama i ERSTE banka.

 

Pripremila: Anđela Miličić

Izvor: Saopštenje za javnost Filmskog festivala Uhvati sa mnom ovaj dan/Uhvati film

Tridesetjednogodišnja Stejsi Pers iz Škotske proglašena je ambasadorkom 'Models of Diversity ("Modeli različitosti"), neprofitne organizacije koja se zalaže za različitosti u industriji. Od kada je postala ambasadorka, smatra da je inspirirala druge žene s invaliditetom i pomogla im da vrate samopouzdanje.  Izgradila je ime u modnoj industriji i šetala na Nedelji mode "Belfast Alternative".

Dobila je nekrozu vezivne opne nakon ljetovanja u Francuskoj, 2009. godine. Čim se vratila u rodnu Škotsku osjetila je bol u stopalu, otišla je u bolnicu nakon čega je sprovedena šestodnevna terapija koja je trebala da pročisti krv i izbaci bakteriju. Ipak, ona nije davala rezultata, zbog čega su doktori morali da joj aputiraju lijevu nogu.

Pet godina kasnije, nekroza vezivne opne se drugi put vratila, a amputacija desne noge je bila neizbježna.

"Manekenstvo nije bilo nešto čime sam željela da se bavim, ali poslije nekoliko revija, zavoljela sam ovaj posao", istakla je Stejsi.

 

Pripremila: Anđela Miličić

Izvor: IN portal

Natali Balman iz Mančestera u dvadestoj je dobila dijagnozu dijabetesa tipa 1.  što je značilo da nakon svakog obroka i pića mora da primi insulin. Potiče iz porodice muzičara i svira saksofon, ali nije htjela da nastavi tradiciju u porodici, već se okrenula modnom dizajnu.

“Kada sam bila mala, ujak mi je govorio: Dok god nikoga ne povrijeđuješ, radi šta god želiš! Ne moraš nikome da se povinuješ, niti ikoga da pratiš. Nađi nešto što voliš i radi to”.

To je i učinila. Cilj njene modne kolekcije je da pomogne ženama s dijabetesom da imaju samopouzdanja.

“Počela sam da razmišljam: kako da iz loše situacije napravim nešto dobro? Nije bilo prijatno odlaziti u javni toalet u klubu ili restoranu, skidati svu tu odeću i dati sebi dozu insulin”, kazala je Natali.

Tako je  počela da dizajnira odjeću sa otvorima i skrivenim džepovima, za žene koje same sebi daju injekcije ili nose medicinske uređaje. Dio prihoda od njene prve kolekcije donira se za istraživanja dijabetesa.

“Mislim da moda nikada zapravo nije uzimala zdravlje u obzir”, kazala je.

Činjenica da Natali dnevno daje sebi šest ili sedam injekcija, umanjivala je svaki njen pokušaj da se osjeća lijepom i ženstvenom, bez obzira na sve napore uložene u odjeću i šminku. Mnoge žene koje imaju dijabetes  kriju  strahujući od osude okoline.

Sa druge strane žene koje su probale novu modnu kolekciju tvrde da im donosi osećaj slobode.

 

Pripremila: Anđela Miličić

Izvor: www.portalinvalidnost.net

U San Antoniu u Teksasu otvoren je prvi akva park za osobe s invaliditetom pod nazivom "Morgan’s Inspiration Island" (Morgan Inspirejšn Ajland). Mnogi akva parkovi nepristupačni su za OSI, ali u ovom tvrde da im je namjera da to promijene.

"Naš cilj je da omogućimo gostima sigurno i ugodno okruženje, bez gužve", kaže osnivač ava parka Gordon Hartman.

On je tokom izgradnje "Morgan’s Inspiration Island-a" sarađivao sa doktorima, roditeljima, nastavnicima, terapeutima kako bi stvorio što pristupačniji prostor.

Ovo mjesto roditeljima nudi i narukvice pomoću kojih mogu da lociraju svoju djecu u akva parku.

 

Pripremila: Anđela Miličić

Izvor: Portal Vijesti

Izi Vils (Izzy Wheels) je dizajnerski duo koji čine sestre iz Irske koje su željele da uklone stignu koja se veže uz invalidska kolica. Kreatorke su tako odlučile da stilizuju felne kolica. Starija sestra Alibe Kin, o projektu kaže:

"Moja mlađa sestra Isabel je korisnica kolica. Tokom svog odrastanja bila je nesrećna što nije mogla da nađe način kako bi uljepšala invalidska kolica”. 

Tako je Alibe počela svoje crteže da postavlja na felne. Vremenom je njen rad postao brend, a među saradnicima su se našli i drugi irski umjetnici.

https://ssl.gstatic.com/ui/v1/icons/mail/images/cleardot.gif

Pripremila: Anđela Miličić

Izvor: Portal CDM

Ako počinješ da se zabavljaš s devojkom s invaliditetom spremi se na pitanja poput: “Jao, šta će ti ona takva, nađi neku "normalnu"”, i na kopanje po tvom (i njenom) seksualnom životu, “kakva je, kako vam ide” i slično. Pritisak ljudi sa strane povremeno će biti ravan onom pred eksploziju bombe, pa nećeš znati šta da radiš s tim haosom između želje da probaš s njom, i frke od okoline. “A od čega je "bolesna", a šta joj je, a što baš nju, a kakva je u krevetu” - evo uvoda za žurku ukoliko pomišljaš da izlaziš sa djevojkom s invaliditetom. Vjerovatno ti je dovoljna frkica što si, uopšte, skontao da se na takvu ribu ložiš, još ti samo fale komentari. Možda ti posle ovog teksta bude lakše. Ili još gore.

Prije svega, da ti kažem, muvali su nju i prije, i  naravno svakakvih kretena je bilo. I baš zato je naučila da dobro odabere kome će da se posveti u bilo kom smislu. Tako da, ako si se pojavio, recimo, s uredno začešljanom kosicom, nabudženim sunčanim cvikama i bijeloj košulji, pa misliš da će da se onesvojesti čim te vidi jer si se udostojio da je tako drugačiju, o ti božanstvo, pogledaš, zajebao si se, da znaš. Meni su se, recimo, povremeno nudili i onlajn sa predlozima za udaju, šemu, ma svašta. I još su mislili da treba da im budem zahvalna što me "eto iako sam takva" hoće. Tako me je u Studentskom parku dok sam čitala knjigu startovao neki skroz mator lik uz sve moguće komplimente. Lijepo kaže čovjek, traži ženu, pa izgleda računa da sam ja očajna i da pristajem na sve. Jedan mi je pomenuo druga koji ima baš veliku kuću, a meni bi bilo taman da se obezbijedim finansijski. Isto tako su do mene dopirale insinuacije da treba "iskoristiti priliku" ako ti se, recimo na seminaru ili gdje mi se već, ukaže prilika, jer ko zna kada će sledeća. Okej, da li ste normalni? Kad sam pomenula da želim da raskinem sa dečkom, čula sam i to da treba malo da razmislim jer, eto, on me prihvata, a ko zna kad i da li će neki sledeći da poželi da me smuva. U suštini, koliko god budala da je devojku s invaliditetom startovalo i takvim predlozima, ne ona nije očajna, i ne, neće po svaku cijenu pristati na vezu. I ne, to što si joj prišao ne znači da će ti odmah pasti pod noge. Ćao.

Spisak ortaka s kojima sam bila super kul i koji su me zvali i dolazili u svako doba je onako, prilično dugačak. Od srednje škole preko studentskog doma gdje je bilo onog standardnog okupljanja uz vino i cigare, princip je bio isti - ja sam sve naj, ali... Ovo „ali“ je u suštini značilo da su se neki od njih otvoreno, a neki skriveno ložili na mene. Jer ja eto, nisam društveno prihvatljiv model ljepote i prosječnosti. Mnogima sam, normalno, bila baš to, samo super drugarica, nebesima hvala. A čudnih momenata bilo je na pretek. Sjedi lik, gleda me ravno u oči i govori "jao ti si tako lepa", ono, veče, mjesečina, pijemo sokić na klupici, i ja pomislim, ok, ovaj će sad da me poljubi, a on nastavi da filozofira dalje.

Jedan mi je slao savršeno sročene poruke koje su više ličile na ljubavne nego na drugarske i tako me zbunjivao mjesecima jer nisam znala šta tačno hoće. Sa nekim drugim sam cijelu noć pila vino, u farmerkama i uskoj majici, i i meni i njemu je bilo jasno da se nešto dešava, ali svanulo je pa smo se posle pravili kao da ništa nije bilo.

Znači, ako ti se dopada devojka s invaliditetom, shvatićeš da vjerovatno ima dosta muškaraca oko sebe. I ako hoćeš da budeš pravi drugar koji će da dolazi usred noći i donese cigare, samo naprijed. Ali ako imaš taj osećaj da ti je baš privlačna, a nemaš hrabrosti da išta pokreneš jer je komplikovano i društveno neprihvatljivo, ukloni se sam. Ona ortaka ima dosta, vjerovatno joj treba nešto konkretno, a ne dodatna zbunjujuća situacija. Dečko, na primer.

Nemoj da smaraš muvanjem izokola, komplimentima, slatkim porukama, cimanjem preko mesindžera slanjem svojih selfija, i linkova ka omiljenim pjesmama, a da ni sam ne znaš šta od nje hoćeš. Najlakše će biti i tebi i njoj ako odmah kažeš šta ti je na umu.

Znam da ti je frka kada da ta tako zanimljiva devojka koju gledaš za stolom sa druge strane kafića, ustane i skontaš da, ups, ima recimo krive noge, tipa ja. Ili te odmah prođe volja da je muvaš, ili kontaš da, ipak, priđeš, al ne znaš šta bi. Isto tako je gadna situacija kad ne prečešljaš dobro njene fotke na fejsu, pa skontaš da je baš dobra riba, al ne skontaš da recimo, ne vidi. (Ja najviše volim kad mi udeljuju komplimente pa ih se otresem rečenicom "Jesi video što su mi zgodne štake?" Ili nestanu ili ostanu, kakav filter za prečišćavanje, hvala majci prirodi ili ljekarskoj grešci jel’.) U svakom slučaju, prosto je, samo reci otvoreno ono što želiš u tom trenutku. Znači, šta god da je to.

Vezu, al’ da niko ne zna? (OK, ovo bolje nemoj da joj predlažeš). Vezu u fazonu "ajmo pa da vidimo gde će da nas odvede"? Nije mala, može da preživi istinu. Šta god da je, razjasni prvo sa sobom, pa joj se obrati, i nemoj, brate, da lažeš. Uvek sam najviše voljela one koji mi najdirektnije kažu ako hoće seks ili šta god sa mnom. Tako mi je jedan od likova s kojima sam svojevremno se super družila, najopuštenije "prorekao" da ćemo garantovano imati seks u liftu. Rekla sam, važi, baš da vidimo. Isti taj lik me je, dok smo sjedeli negdje napolju, najopuštenije poljubio u vrat. Nisam mu udarila šamar, i pravila se fina, cijenim kad neko ima petlju i ne boji se onoga što osjeća, makar i da ne otkidam na njega u tom trenutku. Isto tako sam od nekog narednog dobila predlog za seks bez zaštite. Rekoh, baš si fino zamislio, kako da ne. Al opet, lik je bio iskren. Hvala lijepo.

Nemoj da podrazumijevaš da pojma nema šta je to, i da se nikad nije bila sa kim, u najmanju ruku. Ako ništa, toliko je već seksualnih situacija razmrsila prijateljima, i toliko je problema odslušala i riješila, (a šta je tek sama prošla, to samo možeš da nagađaš) da je sigurno doktorka za seks, u kom god hoćeš smislu. Lijepo je pitaj, šta može i kako, jel ima neke tehnike, šta joj ide na nerve, šta joj je super. Nema načina da saznaš, osim ako direktno ne izgovoriš. I definitivno ćeš bolje proći ako pitaš sad, dok još niste počeli, nego da te nešto iznenadi kad ste zapetljani u čaršav, i nemate pojma šta dalje da radite. Tako sam ja recimo, lijepo objasnila koja mi poza najviše odgovara, u svakom smislu. Lik pitao, ja rekla, problem riješen.

U svakom smislu, ako ste već tu negdje blizu veze. Nemoj da očekuješ da će ona da ti objašnjava, rešava, crta, da će da te cima i da bude ljubazna i super u svakom trenutku, jer si ti eto, odlučio da joj daješ šansu. Da ti kažem, i ona tebi daje šansu i to veliku. Ako te pita za pomoć u fizičkom smislu to je znak velikog povjerenja, samo ukapiraj to na vrijeme, i nemoj je ni u ludilu zezati zbog toga ni za sto godina, ubiće te na spavanju.

Tako je mene dečko nosio da piškim, kad sam povrijedila koljeno. Znači, sve je prošlo od početka do kraja sa sve oblačenjem i svlaćenjem skroz opušteno. I to vam je kao neko vatreno krštenje. Jer invaliditet podrazumijeva svašta, neko kapira to neko ne, i ko na tom prvom ispitu poput ovog primjera padne, i ne treba da ostane. Jer, ako se tvojoj devojci nešto ukoči (kao meni povremeno vrat) moraćeš možda i da joj obučeš veš ili kulahopke. Ali, kapiram da, ako te pale njene noge, neće biti problema.

Tačno, uvek postoji opcija da smuvaš jednostavniju ribu koja može, recimo, da hoda kao da je na modnoj pisti, i sve radi sama, i ne moraš da umjesto nje donosiš stvari iz marketa, i nosi štikle, i niko te nikad neće pitati šta joj je, i zašto si sa njom. To je lakši put. A možeš i da se zaljubiš u ovu drugačiju, Ili da te samo jako privlači. Ili da te šta god, ali da te nekako radi, a da ne umiješ baš da objasniš, da ni ne moraš, jer je super tako kako je.

Jer samo djevojka koja ima invaliditet ima svoju tehniku za, recimo, nošenje kafe u krevet, uz rizik da je ispoliva i po sebi i po tebi. Ali zato kad ti je donese a da nije prosula, biće super, kao da ste se zajedno penjali uz neko brdo i sad ste na vrhu. Pored nje ćeš svakog dana učiti da sve može drugačije, i da iako nije uvijek lijepo ni lako, može da bude makar zabavno.

I da znaš, njoj ne treba neko da joj komplikuje život jer problema ima i bez tebe, treba joj neko ko može da shvati i zavoli to drugačije u njoj. Pokušaj, možda ispadne baš dobra stvar. Možda ispadne i pakao. Pri tom ne znaš šta će se dogoditi dok ne probaš. A to je tako super, zar ne?!

 

Pripremila: Anđela Miličić

Tekst preuzet sa sajta www.wice.com autorke Lane Nikolić

Sigurni smo da ste o Fridi Kalo (Frida Kahlo) čitali makar približno koliko i mi,  ali isto tako smo sigurni da činjenice o njenom životu nikada nijesu dosadne. Koliko god ih puta čuli, mogu iznova da nam posluže kao inspiracija. Zato vam u ovom broju časopisa donosimo neke od njih.

Pravo ime bilo joj je Magdalena Karmen Frida Kalo i Kalderon. Imala je jako naglašene, spojene obrve i brčice, koje nije htjela da uklanja. Bila je visoka 150 cm. Mnogo godina kasnije promijenila je svoja dva ključna biografska podatka:počela je da se predstavlja kao Frida Kalo i tvrdila je da je rođena 7. jula 1910. kako bi se taj datum poklapao sa početkom Meksičke revolucije.

Kada je imala šest godina, oboljela je od dječije paralize, što je za posledicu imao oštećenje, posebno desne noge. Kasnije, kada je imala 18 godina doživjela je saobraćajnu nesreću u sudaru autobusa i tramvaja, zbog koje je imala 32 operacije. U toku udesa sa njom je bio njen prvi partner koji se nakon toga udaljio od nje.

Nakon oporavka, porodica je bila u finansijskoj krizi, zbog čega je Frida morala da napusti školu (studije medicine) i pronađe posao. Počela je da slika jer je smatrala da je to „najmanje dosadno“.

Prezirala je pokazivanje bilo koje slabosti, i tvrde, da nikada nije plakala. U horoskopu je bila Rak. Slikaka je često istinite „prizore“, a veliki broj slika nastao je iz pozicije ležanja u krevetu. Često je i sama govorila da slika život, iako su drugi njenu umjetnost klasifikovali kao nadrealizam.

Tako je na slici „Nesreća“ naslikanoj 1926. godine „preslikala“ saobraćajnu nesreću koja joj se desila godinu dana ranije. Nije se stidjela svojih tjelesnih oštećenja, bila je ponosna i prkosna. Majka ju je potajno sažalijevala, dok je od oca dobijala podršku i divljenje. Govorio joj je kako je bolja od drugih jer je hrabrija i pametnija. Bila mu je ljubimica, od njegovih šest kćeri jedino se ona školovala. Imala je pet polusestara.

 

Sliku „Moja dojilja“ ili „Ja sisam“ (1937) sama Frida smatra jednom od svojih najboljih slika. Ona naime, nikad nije imala prilike da sisa jer je bio premali razmak između rođenja njene sestre i nje. Frida je imala dojilju koja na ovoj slici nosi masku, što nam govori da je njoj dojilja potpuni stranac i nešto hladno i bezlično.

Udala se da Dijega Rivijeru, poznatog meksičkog slikara. Ona je imala 22, a on 43 godine. Par je u početku imao nadimak „Slon i golubica“ koji je kasnije zamijenjen nadimkom „Ljepotica i zvijer“ zbog turbulentnosti njihove veze. Iz razočarenja što je Dijego istovremeno bio i sa drugim ženama, pa čak i sa njenom sestrom, Frida je počela da se zabavlja i sa muškarcima i sa ženama. U periodu patnje nastala su njena najbolja umjetnička djela. Toliko je patila da je Dijega nazivala drugom nesrećom. Iako su se rastajali i mirili i Dijego je dan njene smrti smatrao najtežim danom u sopstvenom životu. Umro je nekolike godine nakon njene smrti.

Frida je imala četiri pobačaja jer je njena karlica u nesreći prelomljena na tri mjesta. 

„Bolnica Henri Ford“ je Fridin autoportret iz 1932. godine koji opisuje Fridina osjećanja povodom abortusa. Ona leži na krevetu u lokvi krvi. U ruci koja je prislonjena na stomak drži šest predmeta: svoju karlicu i kičmeni stub, dijete u položaju fetusa, puža koji je simbol sporog oporavljanja od abortusa, metalnu spravu u donjem lijevom uglu koja se tad koristila za obavljanje abortusa i ljubičasti cvijet kao simbol seksualnosti.

Kada su joj doktori saopštili da joj moraju amputirati nogu, pitala je: „Šta će mi, ja imam krila.“ Deset dana prije smrti provela je četiri sata po pljusku na uličnom protestu, uprkos tome što su joj doktori bili zabranili da se kreće zbog upale pluća. Neposredno nakon tog događaja je umrla. Poslednje riječi zapisane u njenom dnevniku bile su: „Nadam se da je odlazak radostan i da se više nikada neću vratiti.“

Dom u kome je rođena pretvoren je u muzej posvećen upravo njenom životu, a poznat je pod nazivom Plava Kuća.

Hajden Herera (Hayden Herrera) 1983. godine je izdala Fridinu biografiju, koja je postala besteler. Knjiga je 2002. godine ekranizovana. Film je osvojio dva oskara, a Fridu igra Selma Hajek. Madona je kupila Fridinu sliku “Autoportret sa majmunima”, a sebe je proglasila Fridinom reinkarnacijom.

 

Izvor: Wikipedia.org, Wannabe Magazine i Kultivišise.rs

 

Ovaj tekst je objavljen u četvrtom broju časopisa DisabilityINFO, objavljenog u susret 5. maju, Evropskom danu samostalnog života.

Strana 1 od 23

DisabilityINFO aplikacije

Video nedjelje

Posjetioci i posjetiteljke

Ko je na mreži: 70 gostiju i nema prijavljenih članova