28 maj 2018
KiKi

KiKi

Udruženje mladih sa hendikepom Crne Gore i Fondacija „Ognjen Rakočević“ obilježaviće 2. april – Svjetski dan osoba s autizmom. Tim povodom 2. aprila organizovaćemo događaj na Trgu nezavisnosti u Podgorici, s početkom u 10 časova, a pratiće ga bogat i raznolik program. 

Ovaj datum se obilježava širom svijeta pod sloganom #LightItUpBlue. Međunarodna organizacija „Autism Speaks“ (Autizam govori) tokom svake godine poziva organizacije i pojedince s globalnog nivoa da se uključe u kampanju. Mnoge velike i poznate zgrade, mostovi i drugi objekti širom svijeta 2. aprila svijetle u plavoj boji. Tako je i Udruženje i ove godine pozvalo državne institucije, nevladine oganizacije i širu javnost da nam se priključe u ovoj kampanji na način što će, između 1. i 2. aprila, osvijetliti svoja predstavništva u ovom prepoznatljivom simbolu osoba s autizmom – plavoj boji.

Dodatno narednih dana ćemo sprovoditi kampanju putem društvenih mreža tako što ćemo putem našeg portala www.disabilityinfo.me objavljivati razne tekstove o osobama s autizmom, zanimljive video snimke i slike, kako bi na taj način podigli glas za samostalnost i podržali jednakost osoba s autizmom. Zato vas pozivamo da, ukoliko imate neku zanimljivo priču vaše braće, sestara ili prijatelja s autizmom ili vaše slike u plavim majicama, kišobranima, balonima, nam  pošaljite na našoj FB stranici ili Instagram nalogu. 

Neka vam sve ovo bude još jedan razlog više da nam se pridružite u ponedeljak u 10 časova na Trgu kako bi pokazali da i osobe s autizmom trebaju biti ravnopravne i imaju jednaka prava za obrazovanje, zapošljavanje i samostalni život. U cilju podrške i prihvatanja osoba s autizmom ponesite plave majice, kišobrane, balone, šta god imate, plavo i lijepo. 

Ako budete spriječeni, a želite se priključiti kampanji fotografišite se i objavite uz haštegove #autism #awareness #LightItUpBlue.

 

Pripremila: Anđela Miličić 

Karli Flajšman i njena sestra bliznakinja rođene su u Torontu. Kada su napunile dvije godine, razvojne razlike među njima postale su očigledne. Sa zakašnjenjem je naučila da sjedi i hoda, a govor joj se nije razvijao. Ubrzo je uslijedila identifikacija autizma.

Ljekari su predviđali da će Karli dostići razvojni nivo šestogodišnjakinje i da nikada neće moći da vodi samostalan život. Prolazila je intenzivne terapijske intervencije, ponekad istovremeno radeći sa tri ili četiri različita terapeuta. Pravila je male i spore pomake, ništa što bi ukazivalo na značajniji napredak. Odrastanje nije bilo lako. Dešavalo se da spava svega sat vremena za noć, neobično ponašanje i nemogućnost komunikacije sa njom činili su da se porodica osjeća izgubljenom, ali nikada nijesu odustali od nje.

Terapeuti su pokušavali da je nauče kako da komunicira putem slika i simbola, a do preokreta je došlo kada je Karli imala jedanaest godina. Pozlilo joj je dok je bila na terapiji, pa je otrčala do kompjutera i otkucala: BOLI. UPOMOĆ. Terapeuti su bili šokirani. Niko je nikada nije učio tim riječima, niti su je uopšte učili kako da piše. Karli im je neočekivano pokazala da je unutar nje mnogo više nego što su pretpostavljali. Posle devet godina provedenih na terapijama, najzad je izoronila iz svog tihog, tajnog svijeta. Kada je roditeljima saopštena vijest, bili su skeptični. Karli nije htjela da ponovi vježbu. Primijenili su neumoljiv režim:

Ako nešto hoćeš, moraš da otkucaš. I uspjelo je. Nekoliko mjeseci kasnije Karli je počela da piše. Imam autizam, ali to nije ono što ja jesam”.

Karli je shvatila da joj komunikacija daje moć nad okruženjem i nije se stidjela da iskaže svoje potrebe i frustracije.

“Želim da idem u redovnu školu, ali da se ostala djeca ne uznemire ako udarim o sto ili zavrištim. Želim da budem u stanju da čitam knjigu, a da ne moram da govorim sebi: sjedi mirno.”

Po prvi put, Karli je komunicirala sa svojim roditeljima. Karli je inteligentna, duhovita i zabavna djevojka koja sebe doživljava kao zaključanu u tijelu koje ne može da kontroliše.

Kada gledam jednu osobu, ja preuzimam na hiljade slika njenog lica. Naučila sam kako da filtriram sav taj haos.

U tome joj pomažu plivanje, joga i muzika. Karli bez sumnje posjeduje vještine kojih niko nije bio svjestan, samo joj je nedostajao način da ih izrazi.

Danas je autorka bloga na kome odgovara na pitanja o autizmu. Zajedno sa svojim ocem napisala je knjigu Karlin glas (Carly’s Voice), zasnovanu na ličnom iskustvu. Pokrenula je veb-serijal Bez riječi sa Karli, što je čini prvom neverbalnom tok-šou voditeljkom. U prvoj epizodi intervjuisala je jednu od velikih holivudskih zvijezda, Čeninga Tejtuma.

 

Pripremila: Anđela Miličić

Izvor: www. Portalinvalidnost.net

utorak, 27 mart 2018 11:22

Iskustvo majke djevojčice s autizmom

Većina majki ne zna za granice kada se bori za svoje dijete, ali spremno stremi ka očekivanjima koje ima za njega.  Baš kao i Paulina Vukojević, majka šestogodišnje djevojčice s autizmom. Njena kćerka raste između dva svijeta, onog intimnog i zaključanog za većinu nas, i ovog našeg, haotičnog i nerijetko nedoraslog potrebama djevojčice, koji ona ipak na svoj način otrkiva. Veoma polako i, nerijetko, veoma teško.

- Moja kćerka je rano pokazala znake autizma. Sa godinu dana nije izgovarala nijednu riječ, nezainteresovana da sa nama uspostavi kontakt ili da nas gleda u oči. Nije joj godilo da je držimo u rukama, a od restriktivne odeće, poput helanki i zekica, dobijala je napade plača, koji su ponekad trajali satima – priča ova mama.

Na preporuku pedijatra, Paulina je kćerku odvela kod logopeda koji je njeno dijete ocijenio kao "prerazmaženo" i ponudio privatnu terapiju za taj problem. Tretman protiv razmaženosti su odbili, ali dokazi jednog istinskog izazova množili su se bez prekida. Sa identifikacijom autizma počela je i zajednička borba majke i kćerke.

“Te prve dvije, tri godine su emotivno, finansijski i zdravstveno bile veoma neprijatne i turbulentne. Mali broj stručnjaka u državnom sistemu, među kojima neki koriste sasvim zastarjele metode, najterali su nas da se okrenemo privatnim ljekarima. Istovremeno sa brojnim tretmanima, njen otac i ja smo se razvodili. Sve do treće godine, moja kćerka se neprestano budila noću. Sat bi spavala, pa dva sata plakala, ali to nije bio običan plač, već zacenjivanje sa izvijanjem cijelog tijela. Napolju bi joj smetali glasni zvuci, buka gradskog prevoza ili dječja graja”, kaže ona.

Vremenom su, ipak, noći postale malo mirnije, a danju je Paulina tragala za novim načinima da pomogne svojoj kćerki, bilo da su to kontakt sa životinjama, sport ili muzika.

- Primijetila sam da, iako su neke stvari trenutno van njenog dometa, za druge je prenaglašeno talentovana. Valjda kada se neki dio ličnosti zatvori, drugi raširi krila. Ja sam muzičarka, te mogu da vidim koliko je ona izuzetno nadarena za muziku. Neopisiv je sjaj koji se javi u njenim očima kada čuje prijatne tonove. Jednom smo šetale Knez Mihajlovom i srele djevojčicu koja na ulici svira violinu. Ona je poletjela ka njoj i začarano je slušala. Nijesam mogla da je pomjerim pola sata. Silno je željela da makar pipne instument. Taj blaženi osmijeh na njenom licu u trenu kada je dodirunula nešto tako magično kao violina, pokazao mi je koliko joj radosti muzika donosi. A to je nešto istinski nevjerovatno – kaže ova mama.

Dječije emocije izuzetno su istančane, a ona nježna i pažljiva.

“Stvari koje drugo dijete ne bi dotakle, nju uznemire ili joj pričine nezadovoljstvo. Kada mazi psa, ne pokušava da se sa njim poveže, već proučava unikatnu teksturu njegove dlake i dodir kože sa krznom. Primjećuje šuštanje vodovodnih cijevi, osluškuje sve šumove našeg doma i traži među njima nesvakidašnje veze”, objanjava Paulina

Paulinina kćerka koristi samo pet do deset riječi, ali i njih ne uvijek. Nema pokazne gestove, već kada nešto hoće, majku uhvati za ruku i odvede do željenog predmeta. Još se budi noću, a pelene su skinuli tek prošlog ljeta.

“To nije nešto od čega može da se pobjegne. Ona je moje dijete, ja je neizmjerno volim i šta god da se desi, napredovala ili ne napredovala, borimo se zajedno i ona i ja. Njoj nije prirodno da gleda ljude u oči i inicira kontakt, ali uz svaki napredak, sve je lakše”, kaže Pulina.

Usamljenost, izolovanost ove djece, kao vjerovatna posljedica našeg kolektivnog neznanja i nedostatka svijesti o ovom problemu, nije zaobišla ni ovu djevojčicu.

- Moja kćerka je jedno milo i veselo dijete. Kontakt sa drugom djecom je, nažalost, vrlo ograničen. Sama nikad ne inicira igru, samo ponekad u vrtiću priđe djeci, da ih pomazi ili uhvati za ruku i pozove da sjednu sa njom. Povratna reakcija djece je šarolika, ali nikada sa nekim nije ostvarila takav kontakt da bude pozvana na rođendan – kaže Paulina.

Iskustva roditelja djece s autizmom redovno pokazuju koliko je naš sistem nespreman da odgovori njihovim potrebama.

 “Neki naši stručnjaci u državnom sektoru bili su divni, drugi su primjenjivali zastarjele metode. Tako nam je jedna defektološkinja preporučila da joj u poputnosti ukinemo crtaće i muziku, koju ona jako voli, iako se u svijetu već godinama primjenjuje terapija muzikom i djeci se daju tableti da komuniciraju preko njih, ako ne mogu da savladaju jezik”, kaže Paulina.

Dok je majka na poslu, kćerka vrijeme provodi u vrtiću, ali ako se vaspitačica razboli, Paulininu djevojčicu šalju u drugu ustanovu, gdje vrijeme provodi sa drugom djecom.

 

Pripremila: Anđela Miličić

Izvor: www.blic.rs

Drugi broj Paraolimpika, časopisa čiji je izdavač Udruženje sportskih novinara Crne Gore, uz podršku Zavoda za zapošljavnje Crne Gore izašao je iz štampe prije nekoliko dana. Paraolimpik je kruna projekta koji Udruženje sportskih novinara Crne Gore realizuje sa svojim partnerom Paraolimpijskim komitetom Crne Gore, čiji je cilj obuka osoba sa invaliditetom za sportsko novinarstvo i zapošljavanje njih osam na period od šest mjeseci.

Drugi broj Paraolimpika donosi: intervju sa Marijanom Goranović, osvajačicom evropskog srebra u bacanju kugle, razgovor sa Slobodankom Gurešić, državnom prvakinjom u stonom tenisu za osobe sa invaliditetom, priče o početku priprema atletske paraolimpijske reprezentacije Crne Gore za obaveze koje je očekuju tokom 2018. godine, kao i nastupu crnogorskog paraolimpijca Filipa Radovića na Svjetskom seniorskom prvenstvu u stonom tenisu u Celju, a predstavljeni su i Košarkaški klub košarke u kolicima Paramont i Stonoteniski klub osoba sa invaliditetom Luča iz Podgorice. U drugom broju Paraolimpika nalaze se i priča o boravku učenika Resursnog centra na Ivanovim koritima, kao i o projektu “Prelaz studenata sa invaliditetom od visokog obrazovanja do zapošljavanja u Srbiji, Bosni i Hercegovini i Crnoj Gori”.

Kao prvog, autori i drugog broja Parolimpika su: Đurđina Jeremić, Ivana Stojanović, Borka Bulatović, Danilo Gojković, Mirnes Ramović, Jeremija Perović, Bojan Golubović i Bojan Saičić.

 

Pripremila: Anđela Miličić

Izvor: portal Pink M

ponedeljak, 19 mart 2018 08:23

Džonova prduzetnička priča

Kada je završio srednju školu, 2016. godine, Džon Kronin je zajedno sa svojim ocem osnovao kompaniju za trgovinu čarapa, pod nazivom “Džonove otkšačene čarape” (John’s Crazy Socks). Poslije svega godinu poslovanja ostvario je zaradu od milion dolara.

“Obožavam čarape. Vesele su, šarene i griju stopala. Nosim samo otkačene čarape i baš takve sam želio prodavati”, kaže on.

Kada su osnovali kompaniju, u asortimanu su imali 55 različitih čarapa, a sada ih imaju više od 1.200. Zahvaljujući Džonovoj reklami na društvenim mrežama, kupuju ih ljudi ne samo iz Hantingtona, na Long Islandu, gdje se kompanija nalazi, već i iz cijele Amerike.

Džon je zaštitno lice kompanije, dok se njegov otac Mark brine o finansijama, tehničkim stvarima i zaposlenima. Džon pakuje narudžbe, a uz svaku isporuku priloži pisamce i slatkiš. Ako je kupac iz Hantingtona, Džon mu lično uručuje narudžbu.


Poseban doprinos kompaniji dala je platforma “Moćni” (The Mighty), koja na Fejsbuku objavljuje priče o osobama s invaliditetom. Video o Džonovoj prodavnici čarapa za samo nekoliko sedmica je pregledan 19 miliona puta, a broj narudžbi je s 900 u februaru 2017. porastao na 10.000 u martu 2017.  Poslije godinu kompanija je imala deset zaposlenih, od kojih je osam osoba s invaliditetom.

 

Pripremila: Anđela Miličić

Izvor: www.azra.ba

Film crnogorske rediteljke Marije Perović "Opet pakujemo majmune" u verziji prilagođenoj za osobe sa oštećenjem vida biće premijerno emitovan na prvom programu Televizije Crne Gore, večeras u 20:05 h.

 

Opet pakujemo majmune je urbana prica o odnosu mladog para koji već izgubljenu komunikaciju pokušava ponovo da uspostavi useljenjem u - opet - iznajmljeni stan. 

 

Junaci filma su Nebojša, prezaposleni novinar i Jelena, student književnosti, koji iznajmljuju potkrovlje kod porodice Nikolić. Osim što neprestano zadiru u njihov životni prostor Nikolići ubrzo u sve svoje porodične probleme upliću i mladi par. Jelena i Nebojša uskoro izgube svoju intimu i zapadnu u krizu.

 

Adaptacija filma urađena je Kuturnom centru "Homer" uz finansijsku podršku Javnog servisa.

 

 

Pripremila: Anđela Miličić

Izvor: Saopštenje za javnost NVO Kulrurni centar "Homer"

Povodom Međunarodnog dana studenata koji se obilježava 17. novembra, Udruženje mladih sa hendikepom Crne Gore (UMHCG) ukazuje na nepovoljan položaj studenata s invaliditetom u Crnoj Gori. Institucije sistema, osim zakonodavnog okvira u oblasti visokog obrazovanja, ne preduzimaju nijednu mjeru, program ili servis podrške koji bi studentima s invaliditetom omogućio ravnopravno učešće u procesu visokog obrazovanja. Država, takođe, u Strategiji za integraciju osoba sa invaliditetom u oblasti visokog obrazovanja definiše mjere koje, inače, u praksi sprovodi UMHCG, ali bez finansijske podrške Ministarstva prosvjete ili obrazovnih insdtitucija. U poslednjih godinu dana nijedan zahtjev, molba i inicijativa koja bi po ocjeni Ministarstva prosvjete predstavljala "kršenje zakona" se ne uvažava. Tako već dviije godine za redom studenti s invaliditetom ostaju bez smještaja u studentskom domu, i prava na kredit, odnosno stipendiju. 

 

Bilo da su se dešavali tehnički propusti izazvani novim sistemom podnođenja zahtjeva posredstvom portala E-uprave, bilo da studenti nijesu imali zadovoljavajući prosjek Ministarstvo prosvjete nijednom nije odgovorilo pozitivno. Osim toga, iako se konstantno s pohvalama govori o reformama ova institucija nikada nije razmislila da snizi kriterijume za ostvarivanje prava na kredit, stipendiju i studentski dom, za studente s invaliditetom primjenom principa afirmativne akcije i izjednačavanjem mogućnosti. 

 

Nakon prošle godine, nažalost, i ove godine ista praksa se nastavlja. Tako dvoje korisnika usluga UMHCG nije ostvarilo pravo na smještaj u studentskom domu u Nikšiću. 

 

Država ničim ne sprečava napuštanje procesa visokog obrazovanja, naprotiv, ona ga podstiče kada su u pitanju studenti s invaliditetom. Uz to, država ne preduzima mjere kako bi studenti s invaliditetom imali nesmetan pristup školama/fakultetima, nastavnim programima, planovima i literaturi, i ne pruža podršku potrebnu OSI u cilju obezbjeđivanja, ravnopravnosti i potpune inkluzije, što ima za posljedicu diskriminaciju i isključenost OSI.

 

Ovakav zabrinjavajući trend nedostatka podrške institucija sistema, i nesprovođenje politika dovodi do potpune demotivacije studenata s invaliditetom, i dodatne segregacije u društvu.

 

Pripremila: Anđela Miličić

Portal zaposliosi.me u perspektivi ima potencijal da preraste u platformu za povezivanje poslodavaca i nezaposlenih uopšte, a ne samo osoba s invaliditetom (OSI), ocijenio je izvršni direktor Saveza slijepih Crne Gore (SSCG), Goran Macanović. On je na završnoj konferenciji „Zaposliosi me“, koju je organizovao Savez Slijepih Crne Gore , podsjetio da je u prethodnih nekoliko godina ta organizacija radila na obukama za nova zanimanja za osobe s oštećenim vidom.

„Ove godine smo odlučili da pokušamo da, kroz kreiranje sveobuhvatnog portala zaposliosi.me za početak pomognemo povezivanje poslodavaca i nezaposlenih osoba s invaliditetom. U perspektivi ovaj portal ima potencijal da preraste i u portal za povezivanje uopšte poslodavaca i nezaposlenih, bez obzira na njihov status“, istakao je Macanović  On je pozvao sve OSI da budu proaktivni i iskoriste mogućnosti i potencijale koje nudi portal zaposliosi.

„SSCG je sam pokretač i neko ko administrira ovaj portal, a nemamo ambiciju da to bude naš portal. Naša ambicija je da to bude portal za sve OSI i poslodavce, otvoren je za sve“, poručio je Macanović.

Samostalni savjetnik za zapošljavanje lica sa invaliditetom u Zavodu za zapošljavanje Crne Gore (ZZZCG), Stanko Laković, smatra da se kroz rad ovog portala OSI motivišu da aktivno učestvuju u traženju posla, da, kako je naveo, ne čekaju na zaposlenje, „već da budu vidljivije poslodavcima i da se pokažu poslodavcima u što boljem svijetlu“. „ZZCG će i u narednom periodu nastaviti da podržava ovakve ideje i da podržava projekte koji pružaju novi način i novi smjer u zapošljavanju OSI. Nastavićemo da podržavamo one projekte koji će imati održivost i koji će obezbijediti dugoročnije zapošljavanje OSI“, rekao je Laković.

Koordinatorka projekta ”Zaposli osi me“, Katarina Bigović, kazala je da su tokom projekta, koji je trajao deset mjeseci, sprovedene obuke za jačanje komunikoloških vještina i za psihosocijalno osnaživanje.

„U samom kreiranju ideje projekta, cilj nam je bio da OSI koje uključimo u projekat budu spremne da prođu obuke i nakon toga sebe predstave. Tako je deset OSI prošlo program obuke koji je trajao tri mjeseca“, navela je Bigović. U ovaj projekat, kako je kazala, SSCG nije uključio samo osobe oštećenog vida već i druge OSI.

„Njih deset je napravilo svoje video prezentacije koje se nalaze na sajtu i napravili su svoj CV. Od njih deset, izabrali smo šest OSI koje su izradile novi koncept radionica i obuka koje je prošlo još deset indirektnih učesnika OSI“, pojasnila je Bigović.

Prema njenim riječima, u SSCG su željeli da kreiraju portal, koji, kako je navela, osim što je pristupačan svima i jednostavan za korišćenje, poslodavcima može poslužiti da pronađu sve što im je potrebno kada je u pitanju zapošljavanje OSI.

"Dvije OSI će ostati da administriraju portalom i te dvije osobe će raditi na konstatnom unapređivanju portala. U budućemo periodu radićemo na pronalasku novih OSI koji će da se prijave na portal zaposliosi.me“, kazala je Bigović. Ona je kazala da će se Savez truditi da, u saradnji sa ZZZCG, evidentira nezaposlene OSI i ponudi im mogućnosti da se, kako je navela, njihov CV i video prezentacija nađu na portalu zaposliosi.

Administratorka portala i učesnica projekta, Anđela Dragović, kazala je da je  posebno zadovoljna što je imala priliku da nauči mnogo stvari vezanih za komunikološko usavršavanje.

„Imali smo komunikološko osnaživanje sa raztličitih aspekata, a to je meni, kao nekom ko je student društvenih nauka jako važno da se izgrađujem. Ponosna sam što smo uspjeli da prenesmo znanje i polaznicima nakon nas“, istakla je Dragović.

 

Pripremila: Anđela Miličić

Preuzeto sa sajta PR Centra

Udruženje mladih sa hendikepom Crne Gore poziva Skupštinsku Radnu grupu da prilikom primjene preporuka OEBSA/ODIHR izmijeni i Zakon o izboru odbornika i poslanika u dijelu garantovanja prava osobama s invaliditetom da biraju i budu birane.

Podsjećamo, Ustavni sud je postupajući po inicijativi UMHCG donio Odluku kojom je proglasio neustavnom odredbu Zakona o izboru odbornika i poslanika koja je na neprecizan, nezadovoljavajući i deklarativan način propisivala pristupačnost biračkih mjesta.

22. septembra ove godine ovaj sud je ukinuo odredbu Člana 65, Stava 5, Zakona o izboru odbornika i poslanika, koja je propisivala da: „Prilikom određivanja biračkih mjesta opštinska izboma komisija je dužna da vodi računa da olakšapristup biračkom mjestu licima sa invaliditetom“.

Ustavni sud Crne Gore u obrazloženju ove odluke, između ostalog je naveo da: „Iz sadržine osporene odredbe Člana 65, Stav 5 Zakona proizilazi da Zakonom nijesi definisani uslovi pristupa biračkom mjestu licima s invaliditetom u odnosu na vrstu i stepen njihovog invaliditeta, već je diskreciona procjena tih okolnosti data članovima opštinske izborne komisije, odnosno da se radi o odredbi deklarativnog karaktera.“

Iako smo još 2014 upozoravali i ukazivali poslanicima da data norma nema imperativni karakter, te da je u potpunosti neprimjenljiva, tadašnji poslanici crnogorske Skupštine, kako oni iz pozicije, tako jednako i poslanici opozicije su smatrali da je preciznije definisanje i obavezivanje pristupačnosti biračkih mjesta nerealan zahtjev UMHCG.

Pošto je „nerealnost“ naših zahtjeva potvrdio Ustavni sud, a ljetos i Komitet UN o pravima osoba s invaliditetom u okviru svojih Zaključnih razmatranja, to pozivamo Radnu grupu da prilikom izmjena izbornog zakonodastva konačno uskladi Zakon o izboru odbornika i poslanika s Konvencijom i Ustavom. Podsjećamo, ovaj Zakon potpuno diskriminiše ne samo osobe s fizičkim invaliditetom, već i osobe s mentalnim i psihosocijalnim invaliditetom, odnosno osobe kojima je oduzeta poslovna sposobnost uskraćujući im pravo da biraju i budu birani.

Sa žaljenjem konstatujemo da je ovakva inicijativa izostala od strane Ministarstva za ljudska i manjinska prava, i Vlade Crne Gore u čijoj je Analizi usklađenosti propisa Crne Gore sa Zakonom o zabrani diskriminacije lica sa invaliditetom konstatovano da je Zakon o izboru odbornika i poslanika samo djelimično usklađen s Konvencijom.

Ipak, iako su se i Vlada i Skupština oglušile o inicijativu Ustavnog suda i izostavile da se izjasne o navodima UMHCG u Inicijativi, očekujemo da će Skupština ovog puta postupiti po Odluci Usttavnog suda i izmijeniti Zakon na način koji garantuje prava i dostojanstvo osoba s invaliditetom. U tom smislu Radnoj grupi stojimo na raspolaganju u cilju adekvatnog definisanja normi, odnosno garancije prava osobama s invaliditetom. 

 

Izvršna direktorica UMHCG, Aleksandra Pavićević 

Udruženje mladih sa hendikepom Crne Gore organizuje Okrugli sto „Unapređenje uslova za zapošljavanje OSI na otvorenom tržištu rada” u četvrtak 9. novembra u PR Centru (Bulevar Josipa Broza 23A), Podgorica, s početkom u 10h.

Okrugli sto je posljednja aktivnost koja se organizuje u okviru projekta "Od obrazovanja ka zaposlenju – Trans2Work 3", koji sprovodimo u saradnji s Fakultetom vizuelnih umjetnosti, a koji je finansijski podržan od strane Zavoda za zapošljavanje Crne Gore. Cilj ovog projekta je da doprinese prevenciji socijalne isključenosti i poveća zaposlenost osoba s invaliditetom.

Pomenuta aktivnost se organizuje da bi se osobama s invaliditetom unaprijedili uslovi za zapošljavanje na tržištu rada, kao i da bi se ukazalo na značaj zapošljavanja osoba s invaliditetom. Takođe, i u cilju promjene svijesti o sposobnostima osoba s invaliditetom i pokretanja novih inicijativa za unapređenje uslova za zapošljavanje OSI na otvorenom tržištu rada.

 

Pripremila: Anđela Miličić

DisabilityINFO aplikacije

Video nedjelje

Posjetioci i posjetiteljke

Ko je na mreži: 64 gostiju i nema prijavljenih članova