19 jun 2018
KiKi

KiKi

 

Na linku ispod se možete upoznati sa pravom na medicinsku rehabilitaciju, načinom ostvarivanja, uslovima i neophodnom procedura, rokovima i ostalim važnim činjenicama za ostvarivanje ovog prava. 

U Osterdalenu u Norveškoj, 1951. godine, rođena je jedna od najsvjetlijih ličnosti pokreta za samostalni život, Bente Skansgard. U dobi od 13 godina nakon nezgode na ronjenju, postala je paralizovana od ramena nadolje. Baš poput Adolfa Racke, sa kojim je ostvarila dugogodišnje prijateljstvo i dijelila misiju borbe za samostalan život osoba sa invaliditetom, provela je nekoliko godina u bolničkoj postelji i kod kuće, vraćajući svoju nezavisnost malo pomalo, dan za danom, uz pomoć roditelja, budući da u to vrijeme servis asistencije nije bio dostupan u Norveškoj. Nakon nekoliko godina uspjela je da završi srednju školu i da se preseli u Oslo gdje je diplomirala sociologiju. To joj je pošlo za rukom jedino zahvaljujući izuzetnoj podršci i pomoći roditelja, zbog odsustva personalne asistencije i velikih ograničenja u servisima koje su pružale lokalne samouprave.

U godini kada je diplomirala, 1981, Bente Skansgard se upoznala sa pokretom za samostalni život na međunarodnoj konferenciji o stanovanju u Geteborgu u Švedskoj. Tu su se prvi put ukrstili njen i put Adolfa Racke. Bente je bila veoma inspirisana Rackinim radom i idejama, te ga je kasnije nazivala svojim uzorom i zvijezdom vodiljom.

Inspirisana Adolfom Rackom, ali i Edom Robertsom i Džudi Hjuman, Bente Skansgard je počela da razmišlja o uspostavljanju personalne asistencije i širenju filozofije samostalnog života u Norveškoj. Ipak, najprije se uputila na put preko Atlantika da bi obišla 25 država u SAD i posjetila centre za samostalni život širom zemlje i provela četiri nedjelje u Berkliju u Kaliforniji. Ponovo, bez ikakve asistencije, Skansgard je ovo putovanje obavila uz pomoć oca, sa kolicima oštećenim tokom leta i oslanjajući se na pomoć neznanaca gdje god da je išla. Kako se kasnije prisjećala u jednom od intervjua, jedna od stvari koje su je šokirale tokom njenih posjeta centrima za samostalni život u Americi bilo je to da su osobe koje bi joj pomagale uvijek i same imale invaliditet. Ona to upoređuje sa preovlađujućim pristupom oslanjanja na samog sebe i nedostatka međusobne podrške u Norveškoj.

Bente Skansgard je inicirala uspostavljanje sistema personalne asistencije u Norveškoj. Po povratku u Evropu, dobila je stipendiju norveške Vlade da izučava servis personalne asistencije u Švedskoj, Danskoj i Finskoj. Izvještaj proistekao iz ovog istraživanja može se smatrati prvim korakom u lobiranju za legislativu o personalnoj asistenciji u Norveškoj, budući da su ovi nalazi dokazali da pomenute nordijske zemlje imaju prilično pozitivna iskustva sa personalnom asistencijom. U isto vrijeme, Bente Skansgard je počela da razvija norveški model personalne asistencije koju kontroliše korisnik, materijalizujući inspiraciju sa putovanja u Ameriku i nadograđujući švedski model. Kao rezultat tih napora, Skansgard je 1991. godine sa još četvoro aktivista osnovala organizaciju ULOBA – kooperativu koju vode osobe sa invaliditetom i koja je namijenjena osobama sa invalditetom. Uz prisustvo dominantne skepse, ULOBA je napravila prve korake u obezbjeđivanju prvih servisa personalne asistencije u Norveškoj, koordinirajući radom 17 personalnih asistenata 1993. godine. Takođe su podstakli usvajanje nacionalnog zakonodavstva o personalnoj asistenciji koji je postao java tek dvije godine nakon smrti Bente Skansgard, u januaru 2015. godine.

Danas je kooperativa moćna i poštovana politička organizacija u zemlji, sa oko 1400 članova i 6000 personalnih asistenata i sa preko 100 stalno zaposlenih, od kojih su oko 65% osobe sa invaliditetom. Aktivno su uključeni u razvoj IT rešenja u skladu sa univerzalnim dizajnom, izdaju sopstveni časopis pod nazivom “Selvsagt!” (“Naravno”), organizuju marševe ponosa sa preko 1200 učesnika i čak vode sopstveni servis prevoza i turističku agenciju koja se zove Freedom Express. ULOBA je 2015. godine osnovala Bente Skansgard Fond za samostalni život da bi obezbijedila finansijsku podršku za razmjenu iskustva i vještina između osobe sa invaliditetom sa ciljem da ojača globalni pokret za samostalni život.

Kao jedna od osnivača evropske mreže osoba sa invaliditetom i njihovih organizacija, Bente Skansgard je bila prisutna i veoma aktivna u nastajanju ENIL-a. Ona je bila članica borda ENIL-a od najranijih godina njegovog osnivanja i vodila ga je kao predsjednica od 2007. do 2010. godine.

Iako Bente Skansgard više nije među nama, njeno nasljeđe i borba žive kroz moćne organizacije koje je ostavila za sobom, njen Fond i inspiraciju koja podstiče borbu mnogih heroja samostalnog života u Evropi i svijetu. Bente Skansgard je smatrala Adolfa Racku svojom zvijezdom vodiljom, a i sama je postala zvijezda vodilja hiljadama osoba sa invaliditetom do kojih je doprla lično ili kroz njen rad.

 

Prevela s engleskog i priredila: Anđela Radovanović

Izvor: http://enil.eu/news/adolf-ratzka-and-bente-skansgard-two-titans-of-the-independent-living-movement/

 

Dvadesetpetogodišnjem Asmiru Škrijelju iz Rožaja je život u opasnosti jer se od 12. maja ove godine pokušava ustanoviti i ispoštovati procedura pred zdravstvenim institucijama Crne Gore za pokriće troškova nabavke  ishranNutrison Energy Multifibre  i 1.5 i Isosource, kojom se jedino može  hraniti s obzirom na ugrađenu sondu na stomaku. Naime, Asmiru je 2015. godine u Švedskoj ugrađena sonda na stomaku koja mu omogućava hranjenje i u toj zemlji, gdje je boravio do 12. maja ove godine, mu je odbijen zahtijev za odobravanje azila jer je, kako porodica navodi, Ministarstvo zdravlja izjavilo da mu se u Crnoj Gori može obezbijediti dostojanstven život i nesmetana nabavke ishrane.

 

Krajem juna se UMHCG obratila Asmirova majka Hankija Škrijelj sa molbom da joj se pomogne u ostvarivanju osnovnog ljudskog prava njenog sina, prava na ishranu. Ona je, od kada se vratila sa sinom u Crnu Goru, upućivana od jedne zdravstvene ustanove do druge uvijek s istim obrazloženjem od strane svih službenika/ca da su nenadležni jer propisane ishrane nema na Osnovnoj Listi ljekova. Troškovi ove ishrane su 18,00€ dnevno, a s obzirom da je dodatak za njegu i pomoć i lična invalidnina za Asmira (nepunih 180€ mjesečno) jedino primanje porodice, ona iste nije u mogućnosti da pokrije. Nakon pisanog obraćanja UMHCG-a  Ministarstvu zdravlja i Fondu za zdravstveno osiguranje od 28. juna i više telefonskih razgovora s predstavnicima/cama  ovih institucija i Kliničko bolničkog centra Crne Gore, Konzilijum ljekara specijalista interne medicine KBC-a  je konačno 12. jula prihvatio da da Nalaz i Mišljenje kojim preporučuje Fondu za zdravstveno osiguranje odobrenje pokrića troškova nabavke ishrane za Asmira Škrijelja za period od 30 dana. Gospođa Škrijelj je zahtijev i potrebnu dokumentaciju predala filijali Fonda za zdravstveno osiguranje 17. jula, gde su je usmeno obavijestili da će procedura u najboljem trajati mjesec dana. Za dalju nabavku ishrane nakon isteka odobrenih zaliha, situacija je neizvjesna.

 

Iz Ministarstva zdravlja su usmeno UMHCG obavijestili da ova institucija i Fond za zdravstveno osiguranje moraju ispoštovati proceduru i da nemaju raspoloživa sredstva za jednokratne pomoći građanima/kama, te da se u smislu prelaznog rješenja u ovom slučaju treba obratiti Ministarstvu rada i socijalnog staranja, a da dopunu Osnovne Liste ljekova predložimo pisanim putem Ministarstvu zdravlja, te da se tek na osnovu Dopisa NVO i /ili građana/ke može inicirati dopuna ove Liste.  

Iako dato obrazloženje smatramo krajnje besmislenim u navedenoj situaciji, danas smo uputili novi dopis Ministarstvu zdravlja i Fondu za zdravstveno osiguranje tražeći od njih iniciranje dopune Osnovne Liste ljekova po hitnom postupku  i preduzimanje svih potrebnih mjera, uz saradnju s drugim nadležnim institucijama, u cilju pokrivanja troškova ishrane za Asmira Škrijelja do momenta donošenja konačnog Rješenja po Zahtijevu od 17. jula i dopune Osnovne Liste ljekova.

 

UMHCG ovim putem izražava zabrinutost činjenicom da se institucije zdravstvenog sistema pozivaju na procedure, samo onda kada su one navodno otežavajuća okolnost za njih same, svjesno ugrožavajući život Asmira Škrijelja, samo zato što proceduru propisanu podzakonskih aktima smatraju važnijom od života jednog mladića, i svih ustavnih i međunarodnih normi.

 

U slučaju da se navedena situacija ne riješi u najkraćem i ne spriječe sve buduće potencijalne, pokrenućemo  dalje postupke pred pravosudnim organima, imajući u vidu da smatramo da smo iscrpili sva sredstva i načine komunikacije koju kao organizacija preduzimamo.

Tridesetjednogodišnja Stejsi Pers iz Škotske proglašena je ambasadorkom 'Models of Diversity ("Modeli različitosti"), neprofitne organizacije koja se zalaže za različitosti u industriji. Od kada je postala ambasadorka, smatra da je inspirirala druge žene s invaliditetom i pomogla im da vrate samopouzdanje.  Izgradila je ime u modnoj industriji i šetala na Nedelji mode "Belfast Alternative".

Dobila je nekrozu vezivne opne nakon ljetovanja u Francuskoj, 2009. godine. Čim se vratila u rodnu Škotsku osjetila je bol u stopalu, otišla je u bolnicu nakon čega je sprovedena šestodnevna terapija koja je trebala da pročisti krv i izbaci bakteriju. Ipak, ona nije davala rezultata, zbog čega su doktori morali da joj aputiraju lijevu nogu.

Pet godina kasnije, nekroza vezivne opne se drugi put vratila, a amputacija desne noge je bila neizbježna.

"Manekenstvo nije bilo nešto čime sam željela da se bavim, ali poslije nekoliko revija, zavoljela sam ovaj posao", istakla je Stejsi.

 

Pripremila: Anđela Miličić

Izvor: IN portal

CEDAW Komitet je Crnoj Gori nakon razmatranja izvještaja o primjeni Konvencije o eliminisanju svih oblika diskriminacije žena uputio preporuke koje se odnose na eliminaciju diskriminacije žena, odnosno zaštitu rodne ravnopravnosti i prava žena. Među preporukama se nalazi i preporuka u odnosu na žene s invaliditetom.

Komitet navodi da je zabrinut što su žene s invaliditetom izložene visokom nivou diskriminacije u državi članici. To se naročito odnosi na: 

(A) Nedovoljno razmatranje specifičnih potreba žena i devojaka s invaliditetom u zakonima i politikama za promovisanje rodne ravnopravnosti, kao i u zakonima i politikama za osobe s invaliditetom, kao što je Strategija za integraciju osoba sa invaliditetom 2016 - 2020;

(B) to da su žene s invaliditetom često lišene pristupa seksualnom i reproduktivnom zdravlju i pravima, kao i roditeljstvu i da im se mogu oduzeti njihova djeca; i

(C) nesrazmerno visok rizik od siromaštva među ženama s  invaliditetom usled njihove veoma niske stope zaposlenosti,i zbog toga što  njihove zarade i/ili naknade  koje primaju često dijele ili u potpunosti ostavljaju na raspolaganju svojim porodicama. 

41. Komitet preporučuje državi članici da:

(a) Obezbijediti da se specifične potrebe žena i djevojčica s invaliditetom sistematski uzimaju u obzir, npr. kroz procjenu uticaja, u formulisanju i primjeni zakona i politika za promovisanje rodne ravnopravnosti i onih za osobe s invaliditetom;

(b) U skladu s Akcionim programom Međunarodne konferencije za populaciju i Razvojnim programom akcije, kao i sa Pekinškom platformom za akciju i dokumentima proisteklim na konferencijama za njihovo preispitivanje, osigurajte da žene s invaliditetom imaju pravo da biraju broj i razmake njihove djece, kao i pravo na kontrolu i slobodno i odgovorno odlučivanje o pitanjima vezanim za njihovu seksualnost, uključujući seksualno i reproduktivno zdravlje, bez prisile, diskriminacije i nasilja;

(c) Obezbijediti da djeca ne budu odvojena od svoje majke na osnovu majčine invalidnosti i da, ukoliko je potrebno, se pružaju usluge u zajednici koje će pomoći majci u uzgoju djece; i   

(d) Podići svijest o važnosti ekonomske autonomije za žene sa invaliditetom, uspostaviti odgovarajuće procedure koje omogućavaju ženama sa invaliditetom da traže svoju zaradu i /ili beneficije u slučaju da ih oduzimaju članovi porodice, i osiguraju da se naknade direktno prenose na žene sa invaliditetom, a ne na  članove njihovih porodica. 

UMHCG je Komitetu preko Međunarodne alijanse osoba s invaliditetom (IDA) u junu podnio izvještaj u odnosu na žene s invaliditetom, kao i dopune preko predstavnica crnogorskih NVO (Centar za ženksa prava i Juventas) u toku razmatranja izvještaja u Ženevi u julu ove godine.

 

S engleskog prevela: Marina Vujačić

Evropski Parlament će 14. septembra glasati i opredijeliti svoju poziciju u odnosu na Evropski akt o pristupačnosti (European Accessibility Act - EAA). Ako hoćemo da Akt o pristupačnosti ima stvaran uticaj, od krucijalne je važnosti da unaprijedimo prijedlog koji je trenutno na stolu pred parlamentarcima.

Datum 14. septembar je veoma važan za politike u oblasti invaliditeta u Evropskoj uniji. Tog dana će cijeli Evropski Parlament (svaki od 751 poslanika) glasati o izvještaju o EAA koji je usvojen od strane Komiteta za unutrašnje tržište i zaštitu potrošača (Internal Market and Consumer Protection Committee - IMCO) u maju.

ENIL je duboko zabrinut da je, međutim, IMCO razvodni inicijalni zahtjev Evropske Komisije i napravio “bezubi” Evropski akt o pristupačnosti.  

 

ENIL je naročito zabrinut zbog sljedeće tri stvari: 

 

1. U izvještaju IMCO navodi se oslobađajuća klauzula koja zahtijeva da izgrađeno okruženje u kome se pružaju dobro ili usluga mora biti prilagođeno. U aktuelnom prijedlogu, države članicve koje već imaju nacionalnu legislativu za pristupačnost izgrađenog okruženja biće oslobođene obaveze da uvedu nove mjere pristupačnosti, bez obzira na nivo pristupačnosti koji je zahtijevan u nacionalnim zakonima. Kako većina zemalja članica već ima neki oblik (slabog) zakonodavstva u vezi sa pristupačnošću izgrađenog okruženja, to bi značilo da će EAA samo reafirmisati princip, bez ikakve potrebe za akcijom. Dakle, neophodno je da 14. septembra članovi Evropskog Parlamenta glasaju da se ova odredba zamijeni jakom i obavezujućom odredbom za zemlje članice da izgrađeno okruženje u kome se pružaju  dobra i usluge učine pristupačnim. U suprotnom, neko može da ima pristupačan bankomat u nepristupačnoj banci; ovo će biti em beskorisno za osobe sa invaliditetom, em uzaludni trošak za banku.

2. Originalni predlog EAA povezuje zahtjeve za pristupačnost sa drugim aktima EU, konkretno Direktivom za javne nabavke, Pravilnikom o evropskim strukturnim i investicionim fondovima i Transevropskim prevoznim mrežama. Svi ovi pravni akti su bili usvojeni s obavezom kupovine pristupačnih proizvoda, usluga i prostorija. Međutim, IMCO Komitet je ograničio primjenu zahtjeva iz EAA na druge akte Unije samo na proizvode i usluge koje se nalaze u sklopu EAA (na primjer, EAA neće uticati na postojeću legislativu o pravima putnika, i pored toga što definiše pristupačnost. Da bi se osiguralo da kada vlasti troše novac poreskih obveznika na građevine, proizvode i servise, te građevine, usluge i servisi budu pristupačni, neophodno je primjenjivatii zahtjeve za pristupačnost tražene u EAA.

U vezi s ovim, EAA mora da definiše “pristupačnost” kao “omogućavanje jednakog korišćenja proizvoda ili usluge za sve korisnike” i NE kao “proizvode i usluge... kojima upravljaju i razumiju ih osobe sa invaliditetom i koje su dovoljno jake da ih oni koriste”. 

3. Umjesto ograničavanja invaliditeta na strogo medicinsku interpretaciju, EAA treba da, u skladu s UN Konvencijom o pravima osoba s invaliditetom, definiše invaliditet kao bilo koji “dugoročno fizičko, mentalno, intelektualno ili senzorno oštećenje koje u interakciji sa različitim barijerama može da onemogući […] puno i efektivno učešće u društvu na jednakoj osnovi sa ostalima”.

  

Kontaktirajte svog poslanika u Evropskom Parlamentu!

 

Kao glavno predstavničko tijelo EU, Evropski Parlament je već u nekoliko prilika pokazao da je spreman da zastupa prava svih građana EU. Dakle, pozivamo vas da kontaktirate svog nacionalnog poslanika u Evropskom Parlamentu i da ih ubijedite da promijene predloženi izvještaj IMCO o EAA. Ovo je jedini način na koji EU može da ispuni obećanja iz Triple A Društvene Evrope, sa jednakim mogućnostima za sve građane.

Molimo vas da koristite sljedeću formu pisma model letter za slanje svom poslaniku u EP, koje možete mijenjati ili prevoditi po potrebi. Takođe vas podstičemo da organizujete sastanke sa svojim nacionalnim poslanikom u EP tokom ENIL Freedom Drive-a 26. septembra da bi raspravljali o Deklaraciji Freedom Drive-a. 

Pomozite nam da pojasnimo da nećemo pristati ni na šta sem na jak Evropski akt o pristupačnosti!

 

Evropska mreža za samostalni život – ENIL

S engleskog prevela: Anđela Radovanović

ponedeljak, 24 jul 2017 15:46

Baranin šesti u bacanju koplja

Radmilo Baranin osvojio je šesto mjesto u finalu bacanja koplja na Svjetskom prvenstvu za osobe s invaliditetom u Londonu.

Crnogorski atletičar nastup je završio hicem od 20 metara i 11 centimetara, što je njegov najbolji rezultat ove sezone.

Pobijedio je Kolumbijac Maurisio Valensija sa rezultatom 35 metara i 21 centimetar, srebrni je bio Iranac Kedi (34,88), dok je bronzu osvojio Kinez Vang (33,22).

"Rezultatski je moglo biti za nijansu bolje. Baranin je osvojio šesto mjesto u koplju i sedmo u kugli, što je dobar plasman u izuzetno jakoj konkurenciji", istakao je trener naše reprezentacije, Veljko Čegar.

Trener crnogorske reprezetacije zadovoljan je plasmanom naših sportista.

"Miloš Ranitović je bio odličan, šesti u skoku uvis u konkurenciji u kojoj je aktuelni svjetski šampion ostao bez medalje. Više se očekivalo od Marijane Goranović, posebno u disku. Naši sportisti bili su među najboljim Evropljanima u svojim kategorijama, što je dobra pretpostavka za naredno Evropsko prvenstvo u Berlinu sljedeće godine, na kojem bi se mogli ponoviti istorijski rezultati iz Groseta kada smo osvojili jedno zlato i dvavevropska srebra", kazao je Čegar.      

 

Pripremila: Anđela Miličić

Izvor: Pobjeda

Udruženje mladih sa hendikepom Crne Gore danas je na Cetinju u prostorijama Američkog ugla Cetinje organizovalo Javnu debatu o kvalitetnom pristupu obrazovanju i tržištu rada.

Otvarajući debatu gradonaćelnik Cetinja Aleksandar Bogdanović je ukazao da treba raditi na poboljšanju položaja osoba s invaliditetom, preuzimajući zakonske obaveze posebno u oblasti zapošljavanja i pristupačnosti.

Podsjetio je da je Prijestonica Cetinje u proteklom periodu dodijelila 10 stipendija među kojima su bili dobitnici i studenti s invaliditetom. Ukazao je da prioritet Prijestonice u narednom periodu treba biti zapošljavanje osoba s invaliditetom.

„Zapošljavanje i rad osoba s invaliditetom je značajno za svako društvo jer se radi o značajnoj po broju, ali neravnopravnoj po mogućnostima društvenoj grupi koja se otežano zapošljava“, naveo je Bodganović. 

Bogdanović je istakao da je, kada su u pitanju prava osoba s invaliditetom, učinjen napredak i na nacionalnom i na lokalnom nivou, istakavši da je neophodno preduzeti značajne obaveze kako na daljem usaglašavanju zakonodavstva s propisima Evropske unije, tako i na sprovođenju već preuzetih obaveza. 

Izvršna direktorica UMHCG, Marina Vujačić je istakla značaj javnih debata posredstvom kojih će se mladi s invaliditetom informisati i osnažiti za proces visokog obrazovanja, koje je ne samo preduslov za kvalitetno zapošljavanje, već i za ravnopravnost. “Mladi s invaliditetom moraju preuzeti odgovornost za zalaganje i borbu za sopstvena prava”, navela je ona. 

Predstavnica Centra za socijalni rad Cetinje Milica Krivokapić je istakla da, prema podacima koje Centar za socijalni rad posjeduje, postoji evidentna nezaposlenost osoba s invaliditetom, i visok nivo prepreka u zapošljavanju. U tom smislu, kako je navela, Centar za socijalni rad kroz postupak vođenja slučaja, odnosno kroz savjetodavni rad, psihosocijalnu i pravnu podršku pruža podršku u podizanju kapaciteta OSI.

„Jačanje osoba s invaliditetom mora proizilaziti iz porodice, ali i cijelog društva“, zaključila je Krivokapić.

Prenoseći svoje iskustvo u procesu studiranja, ali i rada sa studentima, studentkinja magistarskih studija i saradnica na Univerzitetu Crne Gore Anđela Radovanovićje navela da se osobama s invaliditetom moraju obezbijediti jednake mogućnosti i adekvatan pristup prema invaliditetu, kako bi nesmetano mogle da se obrazuju, razvijaju svoje ambicije i kapacitete ali i vrednuju za sopstvene zasluge i postignuća.

U toku i nakon diskusije su dogovoreni naredni koraci koji će se preduzeti na osnovu utvrđenih prioriteta od strane prijestonice Cetinje u saradnji s organizacijama osoba s invaliditetom, i drugim subjektima i institucijama, kako bi osigurali istinsku, a ne deklarativnu ravnopravnost osoba s invaliditetom. Ponuđeno je razmatranje kvalitetnog rješenja za zapošljavanje osobe s invaliditetom u lokalnoj samoupravi koja će koordinirati dalje aktivnosti na ovom polju. 

Organizacijom ove debate zaokružena je aktivnost tri planirane javne debate koje su u julu organizovane u Budvi, Pljevljima i na Cetinju. Aktivnosti su podržane od strane Ministarsva sporta kroz konkurs za finansiranje i sufinansiranje projekata za mlade. 

 

Pripremile: Anđela Miličić i Marina Vujač

Neformalna Koalicija organizacija osoba s invaliditetom će u ponedeljak, 24. jula, s početkom u 11 časova, u PR Centru (ul. Josipa Broza 23A) predstaviti ključne nalaze Alternativnog izvještaja o sprovođenju Konvencije UN o pravima osoba sa invaliditetom koji će biti upućen Komitetu prije razmatranja Inicijalnog izvještaja koji je država podnijela u martu 2014. godine. 

Na konferenciji će ispred Koalicije govoriti: Marina Vujačić (UMHCG), Mislisav Korać (Naša inicijativa) i Nataša Borović (Savez udruženja paraplegičara Crne Gore). 

Prateći smjernice koje je razvio UN Komitet za države članice, u skladu sa članom 35, stav 1, Konvencije, Koalicija je pripremila Alternativni izvještaj, čiji se sadržaj i suština odnose na „propuste“ države u dostavljanju relevantnih podataka, ili nepostupanje države u konkretnim oblastima, u skladu sa obavezama, principima i načelima Konvencije.

Alternativni izvještaj je nastao kao rezultat dugogodišnjeg zagovaranja, predlaganja i praćenja primjene Konvencije od strane OOSI u Crnoj Gori i njihovih monitoring izvještaja u različitim oblastima, kao i Studija praktične politike, istraživanja i percepcije diskriminacije, i drugih analiza na kojima su radile i rade OOSI. Alternativni izvještaj se zasniva i na iskustvima OSI iz prakse i izvještavanju medija, te analiza i iskustava osoba s invaliditetom koji su dostavljeni Koaliciji tokom pripreme Izvještaja. U Izvještaju su uvršteni i izvještaji i nalazi drugih nevladinih organizacija poput Akcije za ljudska prava, Instituta Alternativa, Centra za antidiskriminaciju “Ekvista”, zatim Unicefa i drugih.

Korišteni su i nalazi i Izvještaji Zaštitnika ljudskih prava i sloboda, posebno u oblastima u kojima ova institucija redovno sprovodi monitoring i ukazuje na kršenje prava OSI.

Pripremu Alternativnog izvještaja podržali su Evropski forum osoba s invaliditetom (EDF) i Međunarodna alijansa osoba s invaliditetom (IDA). 

 

Neformalnu Koaliciju organizacija čine: 

 

Mreža za edukaciju i razvoj servisa podrške

Nacionalna asocijacija roditelja djece i omladine sa smetnjama u razvoju - NARDOS

Savez organizacija gluvih i nagluvih Crne Gore

Savez slijepih Crne Gore

Savez udruženja paraplegičara Crne Gore

Savez udruženja roditelja djece i omladine sa teškoćama u razvoju - Naša inicijativa

Udruženje mladih sa hendikepom Crne Gore

Udruženje multiple skleroze Crne Gore

Udruženje mladih sa hendikepom Crne Gore organizuje treću po redu Javnu debatu o kvalitetnom pristupu obrazovanju i tržištu rada u sklopu projekta: "Za mlade s invaliditetom, bez barijera" podržanog od strane Ministarstva sporta. Javna debata će se održati 21. jula s početkom u 11 časova na Cetinju, Američki ugao- American Corner (Dečanska ulica).

UMHCG već duži niz godina širom Crne Gore sprovodi brojne informativne i edukativne aktivnosti koje za cilj imaju informisanje, podsticanje i osnaživanje mladih s invaliditetom da nastave svoje školovanje i/li da aktivno traže zaposlenje. Dodatno, ovim aktivnostima su uvijek obuhvaćene i porodice mladih s invaliditetom, ali i vršnjaci, obrazovne ustanove i poslodavci.

Organizovanjem ove aktivnosti želimo da doprinesemo povećanju nivoa informisanja, zalaganja i zastupanja ljudskih prava i samostalnog života mladih s invaliditetom, kao i njihovom sticanju specifičnih praksi i znanja za lakši pristup  tržištu rada. Poseban cilj odnosi se i na podizanje svijesti šire društvene zajednice o pravima i potrebama mladih s invaliditetom, posebno u  oblastima obrazovanja i zapošljavanja.

Na javnoj debati će biti, pored navedenih subjekata, pozvani i predstavnici lokalnih samouprava, lokalni biroi rada, nevladine organizacije i mediji.

 

Pripremila: Anđela Miličić

DisabilityINFO aplikacije

Video nedjelje

Posjetioci i posjetiteljke

Ko je na mreži: 78 gostiju i nema prijavljenih članova