Mjere borbe protiv širenja koronavirusa, kao što su fizička distanca i samoizolacija, često teško podnose osobe bez invaliditeta, a za osobe s invaliditetom koji se oslanjaju na pomoć drugih, mogu da budu nepremostiva prepreka. Koji su najveći problemi sa kojima se suočavaju osobe s invaliditetom i kako osim fizičkog sačuvati i mentalno zdravlje, predočavaju predsjednica novosadskog centra Živeti uspravno Milica Ružičić Novković i psiholog Tanja Stojšić Petković. 

Predsjednica novosadskog centra Živeti uspravno Milica Ružičić Novković ističe da se osobe s  invaliditetom suočavaju sa mnogim izazovima, a da najveće teškoće imaju oni koji su u kolektivnom smještaju.

"Ne zna se u kakvoj su situaciji jer su zaključane, odnosno ne dozvoljava im se izlazak od samog početka, od proglašenja epidemije do dana današnjeg, s tim što se broj oboljelih povećava. Ono što se pretpostavlja, na globalnom nivou, jeste da je najveći broj umrlih upravo u kolektivnom smještaju", kaže Ružičić Novković.

Ona ističe da najveći broj država, uključujući Srbiju i susjedne zemlje, prilikom donošenja odluka nije uključilo i osobe s invaliditetom. Držanje odstojanja za osobe s invaliditetom je veliki problem jer je fizički kontakt osnova za nesmetano funkcionisanje.

"Recimo, ja moram da ustanem iz kreveta tako što će neko da me uhvati za ruku. Samim tim, osoba koja to radi i ja smo ugrožene", objašnjava Ružičić Novković.

Psiholog Tanja Stojšić Petković smatra da osobe s invaliditetom imaju bolju toleranciju na stres jer su naviknute na život u ograničenjima. Ipak, neizvjesnost pandemije i njene posledice mogu biti pokretač depresije.

"Sad ako imate osobu s invaliditetom koja je prihvatila svoj invaliditet i koja je naučila da živi sa tim i da napravi najbolje od toga što može, a da mora da odustane od nekih svojih planova zbog ovoga i da mora da se prilagođava, to neminovno dovodi do pojačanih strahova i do pojačanih nekih negativnih strana života", ističe Stojšić Petković.

Izvor: www.rtv.rs