petak, 11 decembar 2020 11:18

Ranjive grupe u literaturi

Autor:

Zvanična literatura ili ne prepoznaje te kategorije ili, ako se one u udžbenicima i pominju, osobe s invaliditetom (OSI) tretiraju se kao lica koja bi trebalo smjestiti u ustanove i držati ih dalje od društva. LGBTQ osobama iz udžbenika poručuje se da su poremećeni.

Transrodni i učenici i studenti homoseksualne orijentacije, kao i njihovi vršnjaci, osobe s invaliditetom, suočeni sa sadržajem literature koja se koristi u nekim školama i na fakultetima mogli bi steći utisak da s njima ili nešto nije u redu ili da ne postoje. Zvanična literatura ili ne prepoznaje te kategorije ili, ako se one u udžbenicima i pominju, osobe s invaliditetom tretiraju se kao osobe koja bi trebalo smjestiti u ustanove i držati ih dalje od društva. LGBTQ osobama iz udžbenika poručuje se da su „poremećeni“.

Takav odnos, ocijenili su sagovornici Vijesti i u prošlosti je uticao na tretman pojedinaca, a ako se nešto ne promijeni, tako nešto može da se očekuje i u budućnosti.

Godina je 2020., terminologija poput „idiot”, „imbecil”, „moron”, „debil” i tome slično, davno je prevaziđena i zastarjela i u stručnoj javnosti, struka je odavno promijenila stav i kad je u pitanju homoseksualnost, ali literatura i udžbenici iz kojih se obrazuju mladi u nekim obrazovnim ustanovama u Crnoj Gori i dalje ili obiluju zastarjelim definicijama ili se nekim temama uopšte i ne bave.

„Kad sam ja učio u medicinskoj školi, učili smo da su homoseksualnost i transrodnost poremećaji, što je za homoseksualnost tada već bilo opovrgnuto decenijama. Ovo je direktno uticalo i na moj tretman u školi, kao i izostanak podrške uprave, nastavnika/ca, roditelja i vršnjaka u cijeloj jednoj godini kada sam doživljavao nasilje zbog svog rodnog izražavanja”, kazao je Jovan Džoli Ulićević, jedan od osnivača NVO Asocijacija Spektra i aktivista za ljudska i prava transrodnih osoba.

Da je literatura iz koje mladi u Crnoj Gori uče o LGBTIQ, osobama s invaliditetom i njihovim pravima i danas problematična, ukazali su iz Udruženja mladih sa hendikepom Crne Gore (UMHCG), nakon što su tek površno analizirali samo neke od udžbenika koji se koriste u srednjim školama i na fakultetima.

Tako u udžbeniku Neuropsihijatrija za treći razred srednje medicinske škole, autori koriste izraze kao što su „debil”, „imbecil”.

„Na osnovu materijala u koje smo imali uvid, napravili smo samo kratku analizu sadržaja u njima, u odnosu na terminologiju i pristup invaliditetu koji su u njima upotrijebljeni. Svakako, sve ovo na šta smo naišli zahtijevalo bi dubinsku analizu, jer primjeri u pojedinim udžbenicima su samo vrh ledenog brijega načina na koje se invaliditet predstavlja u obrazovnom sistemu i nastavnim programima”, kazala je Vijestima Anđela Radovanović iz UMHCG, dodajući da je u istoj literaturi, pored odnosa prema invaliditetu, uvredljiv i jednako diskriminatoran i negativan odnos i prema nekim drugim grupama, poput pripadnika LGBTIQ zajednice.

„Koji ide do toga da se homoseksualnost izjednačava s najgorim seksualnim deliktima. Ovo je prilično zabrinjavajuće za obrazovni sistem jednog društva koje bi trebalo da promoviše i podstiče različitosti umjesto da ih dodatno produbljuje”, kazala je ona.

Na pitanje koje su konkretne zamjerke na sadržaj, kazala je da je to “niz uvredljivih termina” – „kreten“, „debil“, „idiot“, „patuljak“, te pogrešna percepcija invaliditeta.

„Invaliditet je viđen kao problem, nešto što treba liječiti, ili osobama koje ga imaju „popraviti funkcije“, a ukoliko to nije moguće, onda bi osobe s invaliditetom trebalo smjestiti u ustanove gdje bi se neko drugi „brinuo“ o njima i držati ih podalje od društva”, rekla je Radovanović.

Udžbenik iz Neuropsihijatrije koji su UMHCG kao problematičan prijavili učenici Medicinske škole i članovi tog udruženja, objavljen je 1999., u izdanju Zavoda za udžbenike Beograd. Isti izdavač 1992. objavio je i udžbenik Psihologija i tu literaturu kritikovala je 2011. i povjerenica za zaštitu ravnopravnosti Srbije. Tada je dala preporuke Vladi te države za uklanjanje diskriminatornih sadržaja iz nastavnih materijala i prakse, te navela da klasifikacija poput „debil”, „idiot“ i tome slične moraju biti potpuno izbačena iz zvanične literature.

„Ova terminologija, kao i „kategorizacija“ djece i odraslih s intelektualnim invaliditetom je davno prevaziđena i zastarjela i u stručnoj javnosti, obiluje predrasudama i unaprijed postavljenim (i pretpostavljenim) kapacitetima i mogućnostima ovih osoba. Osim što je terminologija potpuno nekorektna (vremenom su izrazi „debil“, „imbecil“, „idiot“ postali dio slenga, odnosno terminologije koja osobe omalovažava i vrijeđa), najveći problem s ovom lekcijom je pristup djeci/osobama s intelektualnim invaliditetom, koji je medicinski, zasnovan na segregaciji i određivanju onoga što jedna osoba ne može, a samim tim su i odbačeni kao ravnopravni učesnici/ce u životu. Zamislimo da ovaj razred pohađa učenik/ca s intelektualnim invaliditetom i kakav je odnos nastavnika/ce i vršnjaka prema njemu/njoj”, navodi se, pored ostalog, u preporukama. Govoreći o tome kakva se šteta čini na način da se mladi obrazuju iz slične literature, Radovanović je Vijestima kazala da „doprinosi ukorjenjivanju predrasuda i stereotipa”.

„Koji su prema osobama s invaliditetom već dovoljno izraženi u društvu, te se stvara slika o OSI kao nekome ko nije sposoban da doprinosi društvu, već predstavlja teret i nekoga o kome se treba brinuti. Na ovaj način jaz između osoba s invaliditetom i osoba bez invaliditeta se samo produbljuje, što u daljem stvara negativne posljedice za sve. Osobe bez invaliditeta počnu da izbjegavaju OSI, stvara se strah i odbojnost, a OSI postaju pasivnije i povučene zbog straha od odbacivanja i nedostatka podrške za samoprihvatanje invaliditeta i razvoj samopouzdanja”, kazala je ona.

U Asocijaciji Spektra nisu se bavili analizom sadržaja zvanične literature i udžbenika iz kojih đaci i studenti uče, ali Ulićević kaže da istraživanje te organizacije „Da odzvoni nasilju: Smjernice za kreiranje sigurnog školskog prostora za rodne različitosti” govori da srednjoškolci malo znaju o polu, rodu i seksualnosti.

“Pola učenika/ca smatra da su pol i rod isto, većina njih ne zna koje biološke strukture određuju nečiji pol, te postoji izrazito visok stepen predrasuda u odnosu na rodne razlike među muškarcima i ženama. Naime, 83% srednjoškolaca/ki smatra da muškarci i žene različito razmišljaju, dok polovina vjeruje da imaju različite intelektualne sposobnosti”, kazao je Ulićević.

Ti podaci, prema njegovim riječima, značajni su jer je „znanje o polu, rodu i seksualnosti, neophodno radi boljeg razumijevanja transrodnih, rodno varijantnih i interpolnih osoba”.

Istraživanje je pokazalo i da skoro svaki drugi srednjoškolac ne želi ili misli da ne želi da zna ništa više o transrodnim osobama, te da LGBT teme ne treba da budu zastupljene u nastavnim programima.

„Ovo su sve neki od podataka koji ukazuju na neophodnost revizije kurikuluma i razvijanje novog pristupa koji će ohrabrivati razvoj kritičke svijesti, koja je neophodna za njegovanje sigurnog školskog okruženja u kojem su različitosti prihvaćene, umjesto tolerisane u najboljem slučaju”, kaže Ulićević.

Dodaje i da su „adekvatne informacije važne za cjelokupno društvo”.

„A naročtio za mlade koji kroz obrazovni sistem formiraju svoje stavove i ponašanja koja će oblikovati društvo. Netačnim ili polutačnim informacijama se lako manipuliše, čemu svjedočimo svakog dana. Ako naši mladi dobijaju netačne informacije koje su davno opovrgnute naučnim konsenzusom, formiraju diskriminatorna mišljenja o marginalizovanim grupama, a samim tim su i skloniji nasilju”, kazao je on.

Obrazovanjem i protiv vršnjačkog nasilja

Prema rezultatima istraživanja koje je sprovela Asocijacija Spektra, 57 odsto ispitanika smatra da su LGBT osobe fizičkom nasilju izložene vrlo često ili ponekad u školskom okruženju, 72 odsto ispitanika kazalo je da su LGBT osobe izložene ismijavanju, 66 odsto da su izložene odbacivanju i 68 odsto psihičkom vršnjačkom nasilju.

„Ovo su zabrinjavajući podaci koji pokazuju važnost i ključnu ulogu obrazovnog sistema u sprečavanju nasilja i razvijanju solidarnosti”, rekao je Ulićević. Radovanović iz UMHCG kazala je da tamo gdje je vršnjačko nasilje izraženo, ako osoba nije svjesna sebe i svojih prava, teško da će i da se izbori s nasiljem ili da uopšte prepozna da je žrtva.

„Uz stav obrazovnog sistema koji invaliditet ili bilo koju različitost posmatra izrazito negativno, malo je vjerovatno da će osobe s invaliditetom moći da prepoznaju nasilje i odreaguju na njega, kao ni da će dobiti podršku koja im je potrebna da se s njim izbore. Pored toga, bez kreiranja adekvatnog odnosa prema invaliditetu i među učenicima i studentima bez invaliditeta, uključujući podučavanje o pravima OSI koje bi sprovodile same OSI, susrete i otvorenu komunikaciju i razgovor o različitostima, teško će se spriječiti i takve situacije”, kazala je ona.

O ljudskim pravima se ne uči kroz izborne predmete

Ulićević zamjera na načinu kako su u literaturi obrađene ne samo teme o LGBT, već i drugim marginalizovanim grupama.

„Ne obrađuju se adekvatno, dovoljno dugo, ni suštinski. Teme vezane za rod, pol i seksualnost, a samim tim i za rodnu ravnopravnost i ljudska prava marginalizovanih grupa, nije moguće predavati isključivo u izbornim predmetima, ili kroz jednu, dvije lekcije, te očekivati da je obrazovanje pružilo adekvatne informacije kako bi se vršnjačko nasilje eliminisalo, a mladi ljudi zaista demonistrirali prihvatanje svih različitosti. Osim ovoga, postoji dosta zastarjele literature, kao što je literatura korišćena u Srednjoj medicinskoj školi, u kojoj se i dalje na patologizujući način govori o lezbejkama, gejevima, biseksualnim, transrodnim i interpolnim osobama”, kazao je on.

Za eventualnu inicijativu za izmjene u literaturi, kako je kazao, neophodno je poznavanje trenutnog stanja.

„Potrebna je, prije svega, detaljna analiza kurikuluma, kako bi se tražila sistemska izmjena literature, a ne isključivanje pojedinačnog sadržaja, te stvaranje slike da ovakvog sadržaja takvim pojedinačnim isključenjima više nema. Reforma obrazovanja, koja podrazumijeva, ne samo uklanjanje diskriminatornog sadržaja koji je odavno naučni koncenzus opovrgao kao činjenice, već i sistemski pristup koji podrazumijeva razvijanje kritičkog pristupa, medijske pismenosti i građanskog obrazovanja, koje će osnažiti i zajedničko shvatanje zašto je za društvo u cjelini važno razumijevanje i prihvatanje različitosti”, rekao je Ulićević.

Iz UMHCG kazali su da je, kad su u pitanju izmjene literature, odgovornost na onima koji kreiraju nastavne planove i programe i predlažu literaturu iz koje srednjoškolci i studenti uče.

„U narednom periodu nastavićemo s edukacijama nastavnog kadra, nakon čega očekujemo da neke inicijative pokrenu i sami nastavnici i profesori, pored nas. Nažalost, mali je broj onih koji su dovoljno edukovani i osviješteni u vezi s ovim pitanjima, budući da su master studije inkluzivnog obrazovanja donedavno organizovane u nepristupačnim prostorijama. Pored toga, na fakultetima budući nastavnici i profesori kroz psihološke, pedagoške i metodičke predmete i sami uče iz udžbenika koji sadrže sličnu terminologiju, i na taj način stiču pogrešnu sliku o osobama s invaliditetom, pa se na taj način stvara jedan začarani krug iz kog se teško izlazi”, kazala je Radovanović.

Kao problem, kaže, vidi i to što se od ove studijske godine inkluzivno obrazovanje organizuje kao integrisani program studija Filozofskog i Medicinskog fakulteta.

“Pa se pristup zasnovan na ljudskim pravima opet dovodi u pitanje”, rekla je ona.

Generalna skupština Ujedinjenih nacija 1950. proglasila je 10. decembar za Dan ljudskih prava.

Dvije godine ranije, potpisana je Univerzalna deklaracija o ljudskim pravima, čiji prvi član glasi „Sva ljudska bića rađaju se slobodna i jednaka u dostojanstvu i pravima”.

Programi i udžbenici nisu neutralni

Autor knjige Crnogorska obrazovna politika i seksualna orijentacija, u kojoj je analizirana zastupljenost LGBT tema u školskim programima i udžbenicima Aleksandar Saša Zeković je kazao Vijestima da obrazovni programi u Crnoj Gori „autorima udžbenika pružaju dovoljno stvaralačke slobode i prostora za afirmisanje rodnog i seksualnog obrazovanja.

„I tema neophodnih za razvijanju otvorene ličnosti, spremne na razumijevanje i prihvatanje različitih od sebe. Drugo je pitanje što nisu svi autori iskoristili, na odgovoran i profesionalan način, datu slobodu”, rekao je Zeković.

Kazao je i da se obrazovna i udžbenička politika u Crnoj Gori, “ni ranije, a posebno ne sada”, ne može posmatrati izolovano od ukupnog političkog, društvenog i ekonomskog konteksta.

„Zato i možemo reći da predmetni programi i posebno predmetni udžbenici, koji ih prate, nisu neutralni. Prihvatanje LGBT osoba u ukupnom političkom kontekstu se uglavnom ignoriše, ne otvara ili potcjenjuje. Radi se o temi koja spada u „ostalo“, „manje važno“ ili „dijeli društvo“. Takav pristup se ispoljava i u obrazovnom sistemu. Da su udžbenici u potpunosti neutralni i profesionalni, oni bi, bez rezervi, bili jednako orijentisani, s odgovarajućim sadržajima, na usvajanje i poštovanje svih ljudskih prava i sloboda”, kazao je on. Sadržajna analiza udžbenika, kako je rekao, pokazala je da crnogorski udžbenici u cjelini promovišu ljudska prava, ali i da u njima nema društveno osjetljivih tema. „Naši udžbenici nemaju negativnih sadržaja o seksualnoj orijentaciji, ali je uglavnom ignorišu”, rekao je Zeković.

Kazao je i da je važno da se ne dozvoli upotreba udžbenika koji su prevaziđeni i neprihvatljivi u naučnom i pogledu poštovanja ljudskih prava i da je neophodno inovirati postojeća izdanja.

„Utvrđivanje nečijeg rodnog identiteta je nedopustivo”

Iz Spektre su juče reagovali jer je na ponovljenom suđenju u slučaju napada na Vuka Adžića zahtijevano vještačenje njegove transrodnosti, što su u toj NVO ocijenili kao „pokušaj diskreditacije njegovog rodnog identiteta i validnosti njegovog svjedočenja”.

„Trans i rodno varijantne osobe su na meti nasilja i diskriminacije svakodnevno u društvu. Naša zajednica ima dugu istoriju patologizacije i stigmatizacije, što se i zvanično okončalo brisanjem dijagnoze F.64. („poremećaj“ polnog indetiteta u djetinstvu) iz novog izdanja Međunarodne klasifikacije bolesti (MKB-11) koje je usvojila Svjetska zdravstvena organizacija 2018”, kazali su iz Spektre.

Saopštili su da je „svako vještačenje transrodnosti i utvrđivanje nečijeg rodnog identiteta nedopustivo” i pozvali nadležni Osnovni sud u Kolašinu da odmah spriječi takvu praksu.

Izvor: www.vijesti.me

Pročitano 74 put(a)

Back to top