nedelja, 23 septembar 2018 09:09

23. septembar - Međunarodni dan znakovnih jezika

Autor:

Danas je Međunarodni dan znakovnih jezika. 23. septembar obilježava se u sklopu Međunarodne sedmice osoba oštećenog sluha, koja se obilježava od 23. do 30. septembra.

Ključna poruka kampanje ovog dana glasi: Sa znakovnim jezikom svi smo uključeni.

Mi koristimo ovaj dan kako bismo izrazili zabrinutost zbog toga što Crna Gora godinama ne preduzima nikakve mjere kako bi usvojila Zakon o upotrebi znakovnog jezika. Ustav Crne Gore garantuje slobodu govora, mišljenja i pristupa informacijama, ali direktno ne propisuje znakovni jezik kao zvanični jezik u upotrebi, niti kao obavezu dodatnih garancija zbog čega odbija da usvoji poseban zakon, iako su usvojene kodifikacije jezika. U vezi s timi, crnogorsko zakonodavstvo propisuje jedino mogućnost usluge gestovnih tumača, ali ne i priznaje, niti podstiče korišćenje gestovnog jezika. Međutim, čak ni servis interpretatora znakovnog jezika nije razvijen, pa su osobe s oštećenim sluhom svakodnevno i u svim procesima diskriminisane.

U Crnoj Gori postoji samo sedam licenciranih gestovnih tumača, dok nema programa za obrazovanje interpretatora za znakovni jezik na crnogorskim univerzitetima.

U Resursnom centru Kotor obrazovanje osoba s oštećenjem sluha se sprovodi u ograničenom obimu, odnosno proces je više usmjeren na osnovno osposobljavanje i komunikaciju nego na obrazovanje. Pored toga, u Crnoj Gori ne postoji mogućnost sticanja zvanja interpretatora znakovnog jezika, niti država stipendira njihovo obrazovanje.

Takođe, nijesu sastavni dio elemenata pristupačnosti, niti postoje elementi pristupačnosti za osobe oštećenog sluha, poput signalnih indikatora (član 8, stav 2, tačka e) Konvencije)

Mediji koji se finansiraju iz države ne proizvode informacije i sadržaje pristupačne osobama oštećenog slluha. Jedina informativna iemisija (dnevnik na znakovnom jeziku) ima ograničen obim informacija, traje pet minuta dnevnoi ne obezbjeđuje ni približno optimalan nivo informisanosti osoba oštećenog sluha.

Nije poznato na koji način država postupa u situacijama rizika, vanrednim i humanitarno kriznim situacijama kako bi posebno i prioritetno zaštitila osobe s invaliditetom i posebno osobe oštećenog suha.

Zakoni iz oblasti pristupa pravdi sadrže brojne diskriminatorne norme poput onih koje definišu da će se saslušanje osoba s oštećenjem sluha i/ili govora izvršiti na znakovnom jeziku, jedino ako se s ovim osobama ne može uspostaviti komunikacija pisanim putem, i to se poziva osoba koja “se sa okrivljenim može sporazumjeti” . Ovakva norma ostavlja prostor za zloupotrebe i konflikt interesa, odnosno nestručnost “tumača”.

U institucijama sistema nema gestovnih tumača, zbog čega osobe oštećenog sluha ne mogu dobiti informacije o svojim pravima i načinu zaštite od diskriminacije, odnosno prijaviti slučaj diskriminacije na znakovnom jeziku.

Mogućnosti izbora vrste obrazovnog profila za studente s invaliditetom su posebno ograničene zbog nepristupačnosti fakulteta (preko 70% fakulteta je nepristupačno u Crnoj Gori), nepostojanja literature u pristupačnim i lako razumljivim formatima, nepostojanja interpretatora znakovnog jezika. Nastava se izvodi isključivo usmeno bez prevoda na znakovni jezik ili kucanja na mašini (palantype).

Sve navedeno konstatovali smo i činjenicama potkrijepili prilikom podnošenja Alternativnog izvještaja o sprovođenju Konvencije Komitetu UN o pravima OSI, a Komitet dao brojne preporuke državi koje se upravo odnosno a osobe oštećenog sluha.

U tom smislu pozivamo državu da, uz uske konsultacije s organizacijama osoba s invaliditetom, pristupi rješavanju nagomilanih problema u ovoj oblasti i učini korake kako osobe oštećenog sluha više ne bi bile jedna od najdiskriminisanijih grupa i među samim osobama s invaliditetom.

 

Pripremila: Marina Vujačić

 

Pročitano 387 put(a)

Back to top