utorak, 04 februar 2020 11:01

Tužbama moraju da brane svoja ljudska prava

Autor:

I pored dobre zakonske regulative, usklađene sa evropskim standardima, osobama s invaliditetom (OSI) još uvijek nije omogućen potpuni pristup svim javnim ustanovama, kao ni nesmetano kretanje ulicama Podgorice.

“U centru Podgorice nailazim na prepreke kao što su ivičnjaci koji nisu dobro urađeni, pa gubim dosta vremena tražeći one koje jesu. Onda kolicima idem po kolovozu, rizikujući da me neko udari“, kaže Ambroz Nikač, korisnik kolica.

On posjećuje koncerte, ide u bioskop i na izložbe, nekoliko puta je i sam izlagao. Kaže da u neke objekte može ući do same sale, a onda mora da sjedi ili u prvom ili zadnjem redu, što nije ono šta on hoće.

“Sale su uglavnom nepristupačne i korisnici kolica mogu isključivo da borave u određenon prostoru s ograničenim kretanjem. Platforme rijetko rade ili niko ne zna kako da ih koristi ili su ključevi nestali ili takve neke bajke. Zaposleni u organizacijama i kulturnim centrima su ljubazni i nude pomoć, ali je to za mene neprihvaljivo. Ja samo hoću da kao svi drugi sam dođem do mjesta gde ću sjedjeti, bez nečije pomoći“, kaže Ambroz.

U nevladinim organizacijama takvo stanje objašnjavanju nedovoljno kontinuiranom angažovanošću nadležnih na poboljšanju uslova za OSI, tj. neispunjavanjem ciljeva i mjera definisanih Strategijom za integraciju lica sa invaliditetom u Crnoj Gori 2016 -2020, akcionih planova na lokalnim nivoima, ali i nepoštovanjem osnovnih prava OSI od većine građana.

„Nijedna javna ustanova u Crnoj Gori nije u potpunosti pristupačna za OSI, na način kako je to propisano Pravilnikom o bližim uslovima i načinu prilagođavanja objekata za pristup i kretanje lica smanjene pokretljivosti i lica sa invaliditetom“, rekao je za PCNEN Dejan Bašanović generalni sekretar Udruženja parapalegičara Podgorica.

Za sada postoje objekti koji su manje ili više pristupačni, ali ne i svim kategorijama OSI, pojašnjava Bašanović, uz napomenu da se to, uglavnom, odnosi na korisnike kolica, te da samo neki od objekata imaju i elemente pristupačnosti za osobe s otećenjem vida.

„Osim zgrade Parlamenta, u kojoj postoje podizne platforme za kretanje lica koja su korisnici invalidskih kolica i toalet za osobe s invaliditetom i lift, ostale javne institucije su samo u pojedinim fazama učinile određeni iskorak za nesmetan pristup OSI. To se najviše odnosi na izradu prilaznih rampi, a u većini objekata i dalje ne postoje toaleti i liftovi”, kaže Bašanović.

On konstatuje da se na ovaj način osobama s invaliditetom ograničava korišćenje usluga u objektima lokalne samouprave, a da je mogućnost njihovog eventualnog zapošljavanja u njima u potpunosti ograničena.

“To se posebno odnosi na Sekretarijat za kulturu i sport i JU Muzeji i galerije, gdje postoji rampa na ulazu, ali su prostorije Sekretarijata na spratu. JU KIC ‘Budo Tomović’ i Crnogorsko narodno pozorište imaju podizne platforne, ali nemaju toalete za OSI, pa tu nije moguće duže zadržavanje. Što se tiče Službe gradonačelnika u staroj zgradi Gradske uprave, dostupne su samo prostorije na prizemlju, jer nema lifta i toaleta.  Sekretarijat za saobraćaj uopšte nije pristupačan za OSI”, kaže Bašanović.

U podgoričkom Udruženju paraplegičara su kao pozitivne primjere pristupačnih javnih ustanova koji posjeduju liftove i toalete za OSI naveli: Univerzitetsku sportsku dvoranu, zatvoreni bazen SC “Morača”, Ministarstvo finansija, Fond zdravstva, Fond PIO, Agenciju za ljekove i medicinska sredstva Crne Gore (CALIMS), Narodnu biblioteku ”Radosav Ljumović“, Ministarstvo održivog razvoja i turuzma, Poresku upravu, Centar za socijalni rad, Pravni i Ekonomski fakultet, zgradu gradske Skupštine, kao i sve tržne centre u gradu.

Zbog nemogućnosti ostvarivanja prava na pristupačnost u pojedinim javnim institucijama, neke od osoba s invaliditetom su pokrenule krivične postupke. Među prvima je bila tužba koju je pokrenula Miroslava – Mima Ivanović protiv Skupštine Crne Gore. Sudski proces je trajao pet godina. Na kraju je vještačenjem utvrđeno da su djelimično ispoštovani standardi pristupačnosti za OSI, te da je to dovoljno. Skupštini Crne Gore je naloženo da tužilji na ime ukupnih parničnih troškova postupka plati 2.000 eura.

U Udruženju mladi sa hendikepom Crne Gore (UMHCG) kažu da im je ovakvom odlukom potvrđeno da se OSI vide kao “obični“ građani, ali nikako kao zaposleni u institucijama sistema i donosioci odluka. Među tuženima su i Glavni grad i Državna izborna komisija.

“Više od bilo kog akcionog plana i strategije rezultate su donijele tužbe, odnosno građanske parnice za zaštitu od diskriminacije po osnovu invaliditeta u oblasti pristupa objektima u javnoj upotrebi”, kaže izvršna direktorica UMHCG Marina Vujačić.

Ona navodi da postavljene koso podizne ili vertikalne platforme često predstavljaju “jako loše rješenje, jer su spore, skupe za održavanje i lako se kvare, ukoliko se ne koriste redovno i pravilno”.

“U nekim institucijama je slučaj da je samo jedna osoba obučena za rukovanje ovim rampama, što je apsolutno neprihvatljivo. Nije rijedak slučaj ni da su sporedni ulazi zaključani, pa osobe s invaliditetom čekaju, moraju se najavljivati i ići s pratiocima i kada to nije potrebno”, kaže Vujačić.

Zakon o planiranju prostora i izgradnji objekata (član 71.) obavezuje vlasnika objekta u javnoj upotrebi da obezbijedi “pristup, kretanje i boravak lica smanjene pokretljivosti i lica sa invaliditetom“. Za nepoštovanje propisanih normi, predviđene su kazne od 5.000–40.000 eura.

“Činjenica da su neke od osoba sa invaliditetom pokrenule brojne sudske postupke protiv glavnih gradskih institucija, jer im je tamo onemogućen pristup, govori samo o tome da lica sa invaliditetom koriste zakonska ovlašćenja u ostvarivanju svojih osnovnih ljudskih prava“, ističu u Ministartsvu održivog razvoja i turizma.

U proteklih nekoliko godina u Podgorici je, ističu u gradskoj upravi, uređeno ili prilagođeno skoro 500 prilaza i prelaza. Glavni grad je, kažu, čvrsto opredijeljen da još intenzivnije i posvećenije radi kako bi se postojeće prepreke umanjile, a u budućnosti i sasvim uklonile.

Kretanje osoba s invaliditetom ulicama glavnog grada, pristupačnije je nego ranijih godina, uglavnom zahvaljujući izgradnji biciklističkih staza i izradi brojnih zakošenih ivičnjaka. No i tamo, gdje im je neočekivano laknulo, nemarni građani prave im probleme. Automobili parkirani na spustovima ivičnjaka i parking mjestima predviđenim za OSI svakodnevna su pojava koja otežava život toj populaciji u Podgorici.
Ambroz Nikač poručuje da osobe sa invaliditetom žele da budu tretirane kao i svi ostali.

“Želim da nam se pruži prilika da dokažemo da smo i mi dio ove planete kao svi drugi. Da roditelji kad vide nekog ko koristi kolica ne gledaju ‘kao da su vidjeli medvjeda’, nego nekoga ko je čovjek kao i oni. Da se nove generacije uče da nema razlike između njih i djece koja su korisnici kolica, osim što iz tačke A. do tačke B. stižemo svi na svoj, različit način“, kaže Nikač.

Izvor: www.pcnen.com 



Pročitano 2273 put(a)

Back to top