Marina

Marina

četvrtak, 06 septembar 2018 20:05

Aleksndra Kutas: „Sama sam sebi konkurencija“

Aleksandra Kutas rođena je u ukrajinskom gradu Dnjepar 1993. Još kao srednjoškolka počela je da se bavi novinarstvom i da se pojavljuje na televiziji. Školovanje je nastavila na studijama psihologije. Za svijet mode zainteresovala se prije šest godina, kada joj je u kafiću neočekivano prišla fotografkinja i ponudila joj foto sesiju. Radila je s različitim brendovima, fotografima i magazinima, ali neke modne agencije i dalje joj govore:

“Veoma si lijepa i dopadaju nam se tvoje fotografije, ali nažalost, ne mislimo da je tržište spremno za manekenke s invaliditetom.“

O svojim počečima Aleksandra kaže: “Nisam razmišljala da bi to mogla da mi bude profesija jer nije bilo modela koji koriste kolica u vrijeme kada sam počinjala. Vjerujem da svijet postaje spreman za to.”

Modna fotografija je za Aleksandru mogućnost da promijeni percepciju drugih o osobama s invaliditetom. Prikazujući konvencionalnu ljepotu, nada se da će podstaći prevazilaženje stereotipa. Biti model je mogućnost za istraživanje različitih strana sebe.

“Moda nije samo pitanje lijepe ojdeće, već odraz društva u kome živimo.” 

 Aleksandra  ujedno radi i kao savjetnica za pristupačnost u svom rodnom gradu, gde su rampe i liftovi za osobe s invaliditetom rijetka pojava. Ustanovila je nekoliko prioriteta: podsticaj preduzećima da povećaju pristupačnost, onlajn mapa (ne)pristupačnosti koja će identifikovati područja na kojima je najveća potreba za adaptacijom, treninzi i edukacije o tim temama.

“Uvijek sam željela dvije stvari: prvo, da budem srećna i drugo, da uradim najbolje što mogu s onim što imam. Drugi modeli se upinju da budu neobični. Što se mene tiče, samo treba da budem ono što jesam jer to je već neobično. Sama sam sebi konkurencija.”

Pripremila: Anđela Miličić

Izvor: portaloinvalidnosti 

Deveto izdanje Beogradskog internacionalnog filmskog festivala osoba s invaliditetom – Bosifest održaće se, u organizaciji Hendi centra Koloseum, u beogradskom Sava centru od 10. do 12. oktobra pod sloganom „RAMPA!“

Bosifest je program posvećen temama života osoba s invaliditetom, a filmovi koji se prikazuju relevantna su i zapažena ostvarenja dokumentarnog žanra.

Misija Bosifesta je da ukaže na stvaralački rad i mogućnosti učesnika na javnoj kulturnoj sceni i širenje poruke da bi osobe s invaliditetom trebalo da imaju ista prava i obaveze kao i drugi građani. Na taj način, ovaj festival daje snažan podsticaj donošenju mjera za ravnopravno učešće i integrisanje osoba s invaliditetom u društvo.

Suštinski pokazatelj da postoji prostor za ovakav festival u Srbiji jeste upravo veliko interesovanje za učešće u programima Bosifesta. Ovaj festival pridružuje se svjetskim festivalima, koji se duži niz godina bave filmovima o osobama s invaliditetom, kao i filmovima čiji su autori osobe s invaliditetom. Mreža tih festivala pruža autorima izlazak na svjetsko tržište, ali i mogućnost da predstave nove, inovativne filmove koji se bave tematikom u vezi sa životom osoba s invaliditetom.

O izazovim s kojima su se kao organizatori susreli Darko Ivić, direktor Bosifesta, kaže:  BOSIFEST je postao ozbiljan Festival i zato je potrebna i ozbiljna organizacija. Da bismo to postigli potebna je veća podrška institucija, društveno odgovornih organizacija, sponzora, volontera… Ovo je deveta godina kako organizujemo Festival, dakle, prikazujemo dokumentarne filmove na temu života i rada osoba s invaliditetom s ciljem da komuniciraju s publikom, kako bismo podstakli promjene u komunikaciji, prihvatanju različitosti i rušenju postojećih predrasuda – to je naš najveći izazov. Imamo podršku od strane Minitarstva za rad, zapošljavanje boračka i socijalna pitanja – sektor za zaštitu osoba s invaliditetom, Ministarstva kulture i informisanja i Sekretarijata za kulturu Grada Beograda. Nažalost, iako je naš Festival po organizaciji i kvalitetu dokumentarnih filmova ravan drugim Festivalima, zbog neznanja ili nezainteresovanosti nemamo odgovarajuću podršku“.

Takođe, navodi da Festival uživa značajan ugled u svijetu: „Tačno je da se o našem Festivalu mnogo više govori u inostranstvu nego kod nas, vjerovatno zbog slabog interesovanja medija za tematiku filmova koji se prikazuju. Ove godine prijavljeno je čak 250 filmova iz različitih zemalja Evrope, Amerike, zatim Australije, Rusije…

Goran Radovanović je selektor BOSIFEST-a već drugi put i to s razlogom jer pored toga što ima osjećaj za dirljive priče u izboru filmova ne odstupa od kvaliteta režije, scenarija i vizuelnog doživljaja“.

„Ovo je festival na kome ćete vidjeti kako se iz nekada nemogućih okolnosti  slavi život. Ovo su filmovi o ljudima i za ljude“, istakao je on.

Publika će ove godine po izboru reditelja Gorana Radovanovića moći da vidi 15 dokumentarnih filmova od kojih će 10 biti prikazano u takmičarskom, a 5 u revijalnom dijelu programa.

Pripremila: Anđela Miličić

Izvor: www.pressserbia.com

 

sreda, 05 septembar 2018 11:32

VLADA IGNORIŠE KOMUNIKACIJU S NVO

 

Koalicija Saradnjom do cilja, koju čini 100 NVOuputila je dopis predsjedniku Vlade, s pozivom da Ministarstvo finansija i Vlada Crne Gore izvrše svoje zakonske obaveze i donesu Uredbu o kofinansiranju projekata EU za domaće nevladine organizacije. Nakon više od mjesec dana, Koalicija nije dobila nikakvu povratnu informaciju, što potvrđuje negativan odnos Vlade prema NVO, koji kulminira u tekućoj godini. 

Osim što ne izvršava zakonske obaveze u odnosu na NVO i otežava rad velikog broja organizacija, potpunim ignorisanjem zahtjeva i dopisa Vlada otvoreno pokazuje netrepeljivost prema nevladinom sektoru.

 

Nacrt ove Uredbe  bio je na javnoj raspravi još u julu 2017, te je nakon više od godinu dana jasno da nema nijednog, osim očigledno političkog razloga, da se njeno donošenje ovoliko odlaže.

 

Svi projekti koji su podržani u Crnoj Gori na konkursima za NVO od strane EU, i za koje je potrebno kofinansiranje, odnose se na rješavanje ključnih pitanja iz oblasti vladavine prava i ljudskih prava u Crnoj Gori, što su, barem deklarativno, prioriteti Vlade. Da je to zaista tako, Vlada bi blagovremeno donijela Uredbu o kofinansiranju i omogućila nesmetanu realizaciju projekata NVO. Očigledno je da su vladavina prava i ljudska prava za Vladu priorieti  samo ako se njima bavi isključivo javna uprava. Izbjegavanje donošenja Uredbe direktno ukazuje na pokušaj isključivanja bilo kojeg drugog aktera, a posebno  NVO  da se neometano bavi ovim temama.

 

O značaju reformi u ovim oblastima detaljno se odredila i Evropska komisija u posljednjem izvještaju za Crnu Goru, u kojem su jasno izražena očekivanja za konkretnim rezultatima u vladavini prava i zaštiti ljudskih prava.

 

S obzirom na to da je riječ o projektima EU, Koalicija NVO saradnjom do cilja obavijestila je Delegaciju Evropske unije u Crnoj Gori o ovom problemu, izražavajući, kao i ovim putem, jasno očekivanje da Vlada u hitnom postupku donese pomenutu Uredbu. 

U suprotnom, nećemo imati dilemu da je ovo još jedan od načina ugrožavanja rada i djelovanja NVO u državi.

 

Saopštenje za javnost Koalicije saradnjom do cilja

 

 

Ministar sporta Nikola Janović priredio je u Vili ,,Gorica” zajednički prijem u čast paraolimpijke Marijane Goranović i mladih vaterpolo reprezentativaca Crne Gore, koji su na nedavnim Evropskim prvenstvima u Berlinu, odnosno Minsku, osvojili srebrne medalje.

Tom prilikom Janović je saopštio da će Ministarstvo sporta vicešampionku Goranović, nagraditi premijom od 20 hiljada eura, a shodno novom zakonu prvi put premiju vrijednosti 10 hiljada eura dobija i njen glavni trener.

Vlada Crne Gore, naveo je ministar Janović, posebno želi da afirmiše mlade sportiste, pa će juniori dobiti status perspektivnih sportista, a samim tim i jednogodišnje stipendije.

,,Vi ste ponos Crne Gore, vi ste rođeni da pobjeđujete i da nas učite da su granice tamo gdje ih sami sebi postavimo. Marijana je to učinila i na ovom Evropskom prvenstvu, gdje je u jakoj konkurenciji odbranila svoje srebro sa prošlog prvenstva Evrope.

Mladi vaterpolisti su s druge strane u žestokoj konkurenciji evropskih vaterpolo sila, takođe, izvojevali još jednu medalju za Crnu Goru. Odvažno ste i dostojanstveno predstavili našu državu pred očima Evrope”- poručio je ministar sporta obraćajući se mladim vicešampionima.

Izvor. FB stranica Ministarstva sporta

 

utorak, 04 septembar 2018 20:54

Srbija: Održane 26. sportske igre u Boru

Savez paraplegičara i kvadriplegičara Srbije organizovao je 26. SENI Republičke sportske igre u Boru od 31. avgusta do 1. septembra. Na sportskim igrama su učestvovali takmičari iz: Srbije, Crne Gore, Makedonije, Bosne i Hercegovine i Slovenije. Sportisti su se nadmetali u streljaštvu, stonom-tenisu, pikadu, šahu, bacanju kugle, koplja, diska i čunja.

Reprezentacija Crne Gore je ostvarila odlične rezultate. Senad Husović je osvojio prvo mjesto u tri discipline: kugla, koplje i pikado i treće mjesto u bacanju diska, a Nedžad Pepić je osvojio treće mjesto u bacanju koplja i diska.
Naši predstavnici su ekipno osvojili prvo mjesto u pikadu.

Pripremila: Anđela  Miličić

Izvor: Fejsbuk stranica Saveza Udruženja paraplegičara Crne Gore

 

Fejsbuk, kao najrasprostranjenija društvena mreža, ima široku i raznovrsnu publiku. Kontroverzna politika ove kompanije ukazuje na to da naši izbori nisu u potpunosti naši, već da prikaz informacija zavisi od algoritamske procjene interesovanja svakog od korisnika. Ukrštajući ovaj podatak s činjenicom da na Fejsbuku postoje mnogobrojne stranice koje šire netačne informacije i manipulišu ostjeljivim temama, javila se potreba za analizom sadržaja koji pozivajući na empatiju dovode čitaoce u zabludu. Iako nije riječ o previše komplikovanim strategijama manipulacije, uspjeh je obezbeđen osjetljivošću odabranih tema.

Ovom prilikom FejkNjuz /fakenews.rs/ je analizirao pet Fejsbuk stranica: Ja sam original a ti samo kopijaJa nisam normalna vi niste normalne A zajedno smo Boze sacuvajNe sudi mi po izgledu jer ne znaš šta nosim na srcuJedan je zivot i Zanimljivosti .

 

Lažne informacije

Sadržaji koji se postavljaju na ovakvim stranicama sastoje se od slike i kratkog opisa. Iako slike uglavnom nisu izmijenjene, već samo preuzete sa drugih sajtova, pri čemu se ne navodi izvor, većina ovakvih sadržaja ima manipulativni ili izmišljeni opis. Veoma kratkom pretragom izvora fotografija može se utvrditi da su opisi potpuno netačni.

Koji je cilj netačnih informacija?

Iako su na slikama prikazani sadržaji koji sami po sebi ostavljaju jak utisak, opis uglavnom služi kako bi dodatno pojačao emociju (pozitivnu, ali i negativnu).

Prikaz djevojčice kako traži podršku dok se bori sa bolešću predstavlja klasičan primjer kreiranja postova s lažnim informacijama. Riječ je, ipak, o zdravoj djevojčici koja je donirala svoju kosu za izradu perika za djecu obolelu od raka, što se jednostavnom pretragom moglo ustanoviti.

Sadržaj opisa

Opisi iznad slika svojim sadržajem otvoreno pozivaju na reakciju. Naredni primjeri, koji potiču s jedne od analiziranih stranica, Ne sudi mi po izgledu jer ne znaš šta nosim na srcu, ilustrativno sažimaju različite modele manipulacija:

Danas joj je rođendan, puni 30 godina … Jako je dobra i hrabra cura i zaslužuje sve naše čestitke!”

Molimo vas nemojte ovo ignorirati, Facebook je spreman platit za svaki lajk 1 €, za svaki komentar 2 € i za svaki Share 5 € Bože pomozi njoj i njima da izdrze to. daj im snage Bože! <3

Niko nije pored mene, jer imam rak.

Budite mi vi podrska i molite se za mene da ozdravim..
Ako vjerujete svi u snagu molitve i moj oporavak ostavite molitvu i amin u komentaru. Nemojte me ignorirati.

Ko nam može i želi od Vas poželjeti ,,sretan brak,, i sa nama nazdraviti za ,,,našu sreću,,,
Znamo da niko neće nama čestitati i podijeliti na svoj zid, jer imamo Daunov sindrom. Natalija i Mario..

Nedostatak maštovitosti može se uočiti već posle nekoliko slika, s obzirom na to da se radi o tipskim statusima, koji su isti iznad većine slika, a mijenjaju se samo povodi – rođendan, rođenje djeteta, podrška za ozdravljenje, nasilje nad djecom, podrška osobama s invaliditetom i tome slično. Pored toga što se manipulacijom pokušava izazvati sažaljenje, štetan je i kontekst koji se učitava ovakvim porukama. Pažnja se skreće s realnih problema i pronalazaka adekvatnih odgovora, a od ljudi se traži imaginarna podrška. Društvene mreže zaista mogu biti katalizator velikih inicijativa i pomoć u realizaciji plemenitih ideja, međutim, u ovom slučaju se radi o njegovanju praznih poruka podrške, s vrlo često uvredljivim sadržajem po osobe koje su zaista na slikama.

Klikom na link možete vidjeti sliku čiji je opis poređan redosledom u nastavku ispod. 

Primjer 1: Ne sudi mi po izgledu 

Primjer 2: Dječak sa buloznom epidermolizom

Primjer 3: Podijelite ako se ne stidite

Primjer 4: Poslednji dan "hemoterapije"

Primjer 5: Semantičke nijanse

 1.

Djevojka koja na stranici „Ne sudi mi po izgledu“ navodno moli za lajk i kompliment zapravo je akrobatkinja Dženifer Briker, o kojoj je, među ostalima, izvještavao BBC.

2.

Ova slika oboljelog dječaka najprije je bila zloupotrebljavana i pogrešno interpretirana na Tviteru, gde je uz lažni opis prikupila desetine hiljada lajkova i ritvitova. Portal Snopes utvrdio je da je riječ o dječaku iz Brazila koji je obolio od rijetkog kožnog oboljenja zvanog bulozna epidermoliza.

3.

Žena sa slike zove se Džema Flanagan i njen invaliditet nije nastao u saobraćajnoj nesreći, već kao posledica bolesti. Džema je manekenka koja na revijama nastupa u kolicima, a o njoj je 2015. godine izvještavao i BBC.

4.

Na slici je zapravo Džesika Von, koja ne ide na hemoterapiju, kako tvrdi stranica „Ja sam original, a ti samo kopija“, već je 2014. preživjela napad ajkule, o čemu je pisao NBC News.

5.

Brazilska manekenka s invaliditetom Paola Antonini predstavljena je na stranici „Ja sam original, a ti samo kopija“ kao Ana koja objašnjava razliku između izraza „invalid“ i „bogalj“.

 

Reakcije i komentari pratilaca stranice

Postovi na ovim stranicama imaju između nekoliko stotina i nekoliko hiljada reakcija i na desetine komentara. Komentari sadrže poruke podrške ili čestitke osobi ili osobama sa slike, u zavisnosti od sadržaja posta. Ono što vidno nedostaje u (odobrenim, tj. vidljivim) komentarima jeste potreba za bilo kakvom aktivnijom angažovanošću ili podrškom za rješavanje problema. 

 

Na ovoj slici (link) se zapravo nalazi Tamara Mena, motivaciona govornica i model, koja zaista jeste imala saobraćajnu nesreću, u kojoj je njen tadašnji momak izgubio život, a ona je bila teško povrijeđena. Manipulativnim narativom prouzrokovan je gnijev pratilaca, koji su osjetili potrebu da reaguju dajući podršku djevojci sa slike i osuđujući njenog momka. Iako su male šanse da porodica nastradalog momka ikada vidi ove Fejsbuk postove, neetičnost postupka administratora je evidentna.

Kada se na jednom mjestu pronađe toliko lažnih informacija i manipulativnog sadržaja očekivano je postaviti pitanje interesa administratora ovakvih stranica. Pojava kreiranja sadržaja ovog tipa na društvenim mrežama je svetski poznat fenomen. Čak i Fejsbuk sam prepoznaje ovu pojavu i zabranjuje je u svojim uslovima korišćenja.

Obezbijediti stranici veći broj interakcija s publikom znači obezbediti joj veći rič (domet). Stranice ovog tipa obično služe kao farme lajkova, što znači da određenim sadržajem prvenstveno teže da prikupe što veću publiku, da bi nakon dovoljnog broja pratilaca počeli da kače manje atraktivan sadržaj, najčešće neku vrstu reklama ili direktne prodaje. Iako za vrijme ovog istraživanja nijedna praćena stranica nije promijenila vrstu sadržaja koji se postavlja, očekivano je da će se to u jednom trenutku desiti. Sve i da ne dođe do ostvarenja takve svrhe, sama priroda ovih stranica, kakva trenutno jeste, predstavlja očigledan primjer manipulacije osjećanjima ljudi.

 

Primjer 6: Molba iz Kalifornije

Primjer 7: "Jelenin" zaboravljeni rođendan

Primjer 8: Mogu li ovdje imati vaše čestitke?

Primjer 9: Nemojte nas ignorisati 

Primjer 10: ja sam original, a ti samo kopija 

 6.

Na slici je Čelsi Raš iz Kalifornije koja jeste doživela saobraćajnu nesreću, ali je nije ostavio muž, niti preko stranice „Zanimljivosti“ moli čitaoce za „share“.

7.

Helen Golsvordi iz Istlija u Engleskoj preživjela je kao tinejdžerka pokušaj samoubistva. Za Dejli star je 2014. pričala o tome kako joj je uloga majke promijenila način razmišljanja, a stranica sa slike predstavila ju je kao Jelenu kojoj niko nije čestitao rođendan.

8.

Na slici je glumica Keli Mari Stjuart, koja se proslavila ulogom u seriji „Hollyoaks“ britanskog Kanala 4. Na stranici „Ja nisam normalna...“ predstavljena je kao slavljenica koja se na svoj rođendan obraća javnosti s molbom da je se ne stide.

9.

Čarli i Kalen Vorgan su bračni par niskog rasta iz Sidneja. Stranica „Zanimljivosti“ objavila je njihovu sliku sa ćerkom i izmišljenim obraćanjem kojim mole čitaoce da ih ne ignorišu.

10.

Blogerka Džordan Boun obraća se javnosti putem svog bloga Jordansbeautifullife, a ne preko stranice „Ja sam original, a ti samo kopija“.

 

 

Posledice

Kao posledica ovakvog onlajn ponašanja može se očekivati postepena pasivizacija društva. Razmatrati lažno predstavljene tuđe živote u komentarima ispod slike ostavlja osjećaj da čovjek nije ostao nijem na nečiji problem, iako nije pružena bilo kakva vrsta konkretne pomoći. Umirivanje savesti je dobar mehanizam za održavanje (najčešće lošeg) stanja nepromenjenim. Zatim, kao i posle bilo koje druge prevare koja je zahtijevala društveni angažman, ljudi često gube povjerenje u svaku sledeću akciju. Nepovjerenje, jednako kao pasivizacija, može doprineti tome da do promjena i ne dođe, naročito kada su u pitanju problemi zdravstva, inkluzije i ravnopravnosti. Čak ni opravdanje da se preko statusa gotovo uvijek traži podrška i solidarnost u ovom slučaju nije prihvatljivo, s obzirom na to da se radi o zloupoterbi tuđih slika i obraćanju u ime nekoga ko možda nije želio da dobije podršku na takav način.

Iako se svi korisnici Fejsbuka djelimično odriču svoje privatnosti prihvatanjem uslova korišćenja prilikom registracije na ovu društvenu mrežu, ovakve zloupotrebe niti su sa etičke strane prihvatljive, niti dozvoljene Fejsbukovim pravilnikom za upotrebu mreže, a u krajnjem slučaju mogu biti i povod privatne tužbe vlasnika zloupotebljenih slika u skladu s Krivičnim zakonkom. Posledice ponašanja u virtuelnom svijetu možda nisu na prvi pogled uočljive, međutim one svakako postoje. Stoga preporučujemo svima da s vremena na vrijeme kliknu na Activity log opciju na svom profilu i provjere kome su pružili podršku.

Analiza i dekonstrukcija ovih stranica priređena je prije svega kao pokušaj da se spriječe ozbiljnije posledice njegovanja loših praksi u virtuelnom svijetu, koje se vrlo brzo preslikaju i na realni.

 

Milica Janjatović, FN Tragač

Izvor: Fakenews.rs 

ponedeljak, 03 septembar 2018 19:10

Put žena s invaliditetom do majčinske uloge

 

Nepristupačnost, manjak informacija i diskriminacija samo su neke od stvari s kojima se suočavaju žene s invaliditetom prilikom ostvarivanja prava na seksualno i reproduktivno zdravlje. To potvrđuju iskustva žena iz Novog Bečeja, Kruševca, Raške, Zaječara gdje su između ostalog vođene fokus grupe u okviru projekta "Autonomija, glas i učešće osoba sa invaliditetom u Srbiji".

Mnogo je žena koje odlažu posjetu ginekologu, ali Milesi Milinković koja je osoba s mišićnom distrofijom, ginekološki pregled je više od savladavanja fizičkih prepreka. Kaže da joj teže od pristupa bolnici i penjanja na sto, pada rušenje barijera koje postoje kod ljekara.

"Kada sam planirala trudnoću dešavalo mi se da me ljekar pita ko mi je rekao da smijem da imam dijete. Na moj odgovor 'niko i zašto ne bih smjela", odgovor je da možda bude nasledno, zato što oni podrazumijevaju da niko ne želi da rodi dijete s invaliditetom", objašnjava Milesa Milinković. 

U Kliničkom centru Srbije kažu da trudnoće kod žena s invaliditetom jesu rizične, ali nisu nemoguće. Ističu da rade na tome da preglede i dijagnostiku učine što efikasnijom i racionalnijom za njih.

"Ne treba da ih plaše, da ih odvraćaju, naprotiv, treba da ih ohrabruju. Mi smo na klinici imali zaista jedan dobar broj osoba s invaliditetom koje su zasnovale svoje porodice, koje su kontrolisale trudnoće kod nas i donijele na svijet zdravu decu iako i same u početku nisu vjerovale da će moći", kaže direktor klinike za ginekologiju i akušerstvo Kliničkog centra Srbije Aleksandar Stefanović. 

Šta i koliko mogu, zbog manjka informacija, ni same žene nisu svjesne, tvrde u organizaciji za podršku ženama s invaliditetom. U okviru fokus grupa u kojima je učestvovalo sedamdesetak žena u osam gradova, došli su do podataka da su pojedine pacijentkinje osim ponižavanja, dobijale i neodgovarajuće dijagnoze.

"Kod žena koje imaju progresivna oštećenja, ili mentalna oboljenja, vrlo često navode da su bile podvrgnute nekim intervencijama, ali o tome nisu bile informisane i dale svoj pristanak, nego su tek kasnije saznale šta je bila intervencija i šta su ljekari odlučili, preporučili i prepisali", napominje Ankica Dragin, voditeljka fokus grupe organizacije "Iz kruga – Vojvodina". 

Na adresu advokatice za zaštitu ravnopravnosti u toku protekle godine stigle su 532 prijave, a najveći broj njih, petina, odnosio se na diskriminaciju osoba s invaliditetom. "To ne znači da je to najveći problem, ali moram reći da taj broj pritužbi vidim kao jednu dobru stvar zbog toga što znači da su se naši građani s invaliditetom ohrabrili da prijavljuju slučajeve", ističe povjerenica za zaštitu ravnopravnosti Brankica Janković. 

Navodi da bi žene s invaliditetom možda bile i hrabrije kada bi imale više informacija. Evidentno je da su dodatne informacije kako pristupiti ženama s invaliditetom potrebne i ljekarima. Za početak je, kaže, dovoljno da ih samo saslušaju i predrasude ostave izvan ordinacije.. Jasno, već tada ne bi izjavljivali da je trudnoća rizična za žene s invaliditetom jer nije rizična za svaku ženu s invaliditetom, isto kao što može biti rizična za ženu bez invaliditeta, ali opet nije rizična ni za sve žene bez invaliditeta. 

Takođe, trebalo bi im u startu biti jasno da žene s ivaliditetom apsolutno mogu roditi zdravu djecu jer ni njihov invaliditet niije bolest, a njihovo oštećenje ili oboljenje često i najšeće nije nasledno i ne prenosi se genetski. 

Pripremila: Anđela Miličić

Izvor: www.rts.rs

Vrhunski sportisti će okupirati Beograd, tačnije Adu Ciganliju 23. septembra kada će biti održana velika triatlon trka 11Tri Belgrade. Od ove godine takmičenje je otvoreno i za osobe s invaliditetom, pa će trka ujediniti sve one koji imaju želju da se oprobaju u dugim distancama. Posebno je interesantno što će na trci biti moguće učešće u timovima tako da se naporne distance dijele u segmente. Osim besplatne kotizacije osobama s invaliditetom biće pružena sva moguća podrška na samoj trci, ali i prije samog takmičenja. U saradnji sa Delta Fondacijom biće organizovane i tribine o samom događaju u cilju afirmicije bavljenja sportom. 

Svakako da jedna od najvećih zvijezda triatlona koje će Beograd ugostiti, jeste upravo čuveni Nik Votson (Nick Watson) koji zajedno sa svojim sinom učestvuje na brojnim takmičenjima. Njegov sin Rio je osoba s autizmom, a otac često ističe da mu njegov osmijeh daje snagu da izdrži velike napore, koji pliva dok mu je sin u čamcu, ili trči gurajući njegova kolica. Pored oca i sina, podršku pružaju i ćerka i supruga, pa cio tim nosi naziv "Tim Anđeo Vuk" (Team Angel Wolf) koji za misiju ima da pored takmičenja i putovanja po svijetu, drži i motivacione govore, a sve u cilju osnaživanju osoba s invaliditetom da se bave sportom. Upravo će oni održati dvije tribine povodom predstojećeg takmičenja i to u Beogradu i Kragujevcu.

Pojačanje će dobiti i od jedne majke iz Hrvatske koja će sa svojim sinom, takođe, nastupiti u Beogradu, kao i od svjetskog šampiona u Iromanu (Ironman-u), čuvenog Čeha Honze Tomaneka.

Organizatori najavljuju da će ovogodišnje takmičenje premašiti očekivanja i da se očekuje veliki broj takmičara iz cijelog svijeta koji će plivati 1,9 km na Adi Ciganliji, zatim voziti biciklo 90 km i istrčati 21 km od Ade Ciganlije do Novog Beograda, a prijave za 11Tri Belgrade će biti otvorene do 15. septembra, nedelju dana pred samu trku.

Pripremila: Anđela Miličić

Izvor: Kurir.rs

 

 

 

 

Studentkinje programa „Podsticanje demokratskih vrijednosti i aktivnog građanstva među mladima“ koji sprovodi Humanost u akciiji Bosne i Hercegovine (Humanity in Action BiH) su kreirale interaktivnu veb stranicu o pristupačnom smještaju i javnom preevozu za osobe s invaliditetom u Mostaru, Sarajevu i Tuzli. Naziv stranice je Dostupno i za mene.

Informacije su prikupile i objedinile studentkinje Tamara Bakula, Iva Ivanković, Edina Osmić i Hana MacićVeb stranica je prilagođena za sve osobe, uključujući osobe s oštećenjem sluha i oštećenjem vida i sadrži kvalitetne informacije o pristupačnom javnom prevozu i smještaju u Mostaru, Sarajevo i Tuzli.

“Veb stranica je nastala uz velikodušnu saradnju s udruženjima osoba s invaliditetom iz Mostara i Tuzle koje su nam dostavili podatke o pristupačnom smještaju u njihovim sredinama i vrlo smo im zahvalni na toj saradnji”, izjavila je Iva Ivanković.

Prema prikupljenim podatcima, u Tuzli i Sarajevu za sada postoji  djelimično pristupačan javni prevoz, dok u Mostaru javni prevoz nije pristupačan za osobe s invaliditetom. Od 48 istraženih hotela, studentkinje su u Mostaru, Sarajevu i Tuzli uspjele pronaći 12 hotela koji su pristupačni za osobe s invaliditetom.

Veb stranica se nalazi na sljedećem linku www.dostupno.eu  

Pripremila: Anđela Miličić

Izvor: www.portaloinvalidnosti.net

 

U okviru Međunarodnog filmskog festivala "Uhvati film – BiH" biće organizovana izložba fotografija "Kultura i osobe s invaliditetom" koja će se održati 12. i 13. oktobra u Muzičkom paviljonu "Staklenac" u Banjaluci.

Zaintresovani za učešće svoje radove trabaju slati do 15. septembra, a cilj je prikazati osobe s invaliditetom kao konzumente ili stvaraoce u kulturi, bez nametanja teme arhitektonskih barijera.

Filmski festival i izložba fotografija imaju za cilj podizanje nivoa svijesti javnosti o osobama s invaliditetom.

Konkurs je otvoren za sve zainteresovane pojedince i organizacije iz Bosne i Hercegovine, Srbije, Crne Gore i Hrvatske.

Maksimalno dvije fotografije mogu se poslati i ne smiju biti starije od dvije godine, a autori najboljih fotografija biće nagrađeni simboličnom nagradom.

Dostavljanje radova i prateće materijale, s naznakom “Za Konkurs za izložbu fotografija „Kultura i osobe s invaliditetom””, moguće je slati na imejl: Ova adresa el. pošte je zaštićena od spambotova. Omogućite JavaScript da biste je videli., poštom na adresu: Humanitarna organizacija „Partner”, Ulica Srđe Zlopogleđe 55 Banjaluka, ili ličnom dostavom na optičkom disku, u zatvorenoj koverti, u prostorije HO „Partner” svakog radnog dana od 8.00 do 15.00 časova.

Sva pitanja u vezi s konkursom možete slati na imejl adresu:Ova adresa el. pošte je zaštićena od spambotova. Omogućite JavaScript da biste je videli..

Više informacija o pomenutom konkursu možete pronaći na sljedećem linku http://portaloinvalidnosti.net/2018/08/konkurs-za-izlozbu-fotografija-kutura-i-osobe-sa-invaliditetom/

Pripremila: Anđela Miličić

Izvor: www.mondo.ba 

 

Strana 24 od 30

Back to top