Disability

Disability

utorak, 27 mart 2018 07:31

Iskustvo majke djevojčice s autizmom

Većina majki ne zna za granice kada se bori za svoje dijete, ali spremno stremi ka očekivanjima koje ima za njega.  Baš kao i Paulina Vukojević, majka šestogodišnje djevojčice s autizmom. Njena kćerka raste između dva svijeta, onog intimnog i zaključanog za većinu nas, i ovog našeg, haotičnog i nerijetko nedoraslog potrebama djevojčice, koji ona ipak na svoj način otrkiva. Veoma polako i, nerijetko, veoma teško.

- Moja kćerka je rano pokazala znake autizma. Sa godinu dana nije izgovarala nijednu riječ, nezainteresovana da sa nama uspostavi kontakt ili da nas gleda u oči. Nije joj godilo da je držimo u rukama, a od restriktivne odeće, poput helanki i zekica, dobijala je napade plača, koji su ponekad trajali satima – priča ova mama.

Na preporuku pedijatra, Paulina je kćerku odvela kod logopeda koji je njeno dijete ocijenio kao "prerazmaženo" i ponudio privatnu terapiju za taj problem. Tretman protiv razmaženosti su odbili, ali dokazi jednog istinskog izazova množili su se bez prekida. Sa identifikacijom autizma počela je i zajednička borba majke i kćerke.

“Te prve dvije, tri godine su emotivno, finansijski i zdravstveno bile veoma neprijatne i turbulentne. Mali broj stručnjaka u državnom sistemu, među kojima neki koriste sasvim zastarjele metode, najterali su nas da se okrenemo privatnim ljekarima. Istovremeno sa brojnim tretmanima, njen otac i ja smo se razvodili. Sve do treće godine, moja kćerka se neprestano budila noću. Sat bi spavala, pa dva sata plakala, ali to nije bio običan plač, već zacenjivanje sa izvijanjem cijelog tijela. Napolju bi joj smetali glasni zvuci, buka gradskog prevoza ili dječja graja”, kaže ona.

Vremenom su, ipak, noći postale malo mirnije, a danju je Paulina tragala za novim načinima da pomogne svojoj kćerki, bilo da su to kontakt sa životinjama, sport ili muzika.

- Primijetila sam da, iako su neke stvari trenutno van njenog dometa, za druge je prenaglašeno talentovana. Valjda kada se neki dio ličnosti zatvori, drugi raširi krila. Ja sam muzičarka, te mogu da vidim koliko je ona izuzetno nadarena za muziku. Neopisiv je sjaj koji se javi u njenim očima kada čuje prijatne tonove. Jednom smo šetale Knez Mihajlovom i srele djevojčicu koja na ulici svira violinu. Ona je poletjela ka njoj i začarano je slušala. Nijesam mogla da je pomjerim pola sata. Silno je željela da makar pipne instument. Taj blaženi osmijeh na njenom licu u trenu kada je dodirunula nešto tako magično kao violina, pokazao mi je koliko joj radosti muzika donosi. A to je nešto istinski nevjerovatno – kaže ova mama.

Dječije emocije izuzetno su istančane, a ona nježna i pažljiva.

“Stvari koje drugo dijete ne bi dotakle, nju uznemire ili joj pričine nezadovoljstvo. Kada mazi psa, ne pokušava da se sa njim poveže, već proučava unikatnu teksturu njegove dlake i dodir kože sa krznom. Primjećuje šuštanje vodovodnih cijevi, osluškuje sve šumove našeg doma i traži među njima nesvakidašnje veze”, objanjava Paulina

Paulinina kćerka koristi samo pet do deset riječi, ali i njih ne uvijek. Nema pokazne gestove, već kada nešto hoće, majku uhvati za ruku i odvede do željenog predmeta. Još se budi noću, a pelene su skinuli tek prošlog ljeta.

“To nije nešto od čega može da se pobjegne. Ona je moje dijete, ja je neizmjerno volim i šta god da se desi, napredovala ili ne napredovala, borimo se zajedno i ona i ja. Njoj nije prirodno da gleda ljude u oči i inicira kontakt, ali uz svaki napredak, sve je lakše”, kaže Pulina.

Usamljenost, izolovanost ove djece, kao vjerovatna posljedica našeg kolektivnog neznanja i nedostatka svijesti o ovom problemu, nije zaobišla ni ovu djevojčicu.

- Moja kćerka je jedno milo i veselo dijete. Kontakt sa drugom djecom je, nažalost, vrlo ograničen. Sama nikad ne inicira igru, samo ponekad u vrtiću priđe djeci, da ih pomazi ili uhvati za ruku i pozove da sjednu sa njom. Povratna reakcija djece je šarolika, ali nikada sa nekim nije ostvarila takav kontakt da bude pozvana na rođendan – kaže Paulina.

Iskustva roditelja djece s autizmom redovno pokazuju koliko je naš sistem nespreman da odgovori njihovim potrebama.

 “Neki naši stručnjaci u državnom sektoru bili su divni, drugi su primjenjivali zastarjele metode. Tako nam je jedna defektološkinja preporučila da joj u poputnosti ukinemo crtaće i muziku, koju ona jako voli, iako se u svijetu već godinama primjenjuje terapija muzikom i djeci se daju tableti da komuniciraju preko njih, ako ne mogu da savladaju jezik”, kaže Paulina.

Dok je majka na poslu, kćerka vrijeme provodi u vrtiću, ali ako se vaspitačica razboli, Paulininu djevojčicu šalju u drugu ustanovu, gdje vrijeme provodi sa drugom djecom.

 

Pripremila: Anđela Miličić

Izvor: www.blic.rs

Institut alternativa je danas u Podgorici, u okviru WeBER projekta, zaključio ugovore sa pet nevladinih organizacija, koje će u narednom periodu pratiti reformu javne uprave na lokalnom nivou.

Ugovore smo zaključili sa Centrom za građansko obrazovanje, Udruženjem mladih sa hendikepom Crne Gore i Centrom za demokratsku tranziciju iz Podgorice, NVO Natura iz Kolašina i NVO Novi Horizont iz Ulcinja.

“Opšti cilj WeBER-a, ali i programa grantova, je da poveća značaj, učešće i kapacitete organizacija civilnog društva i medija na Zapadnom Balkanu u zagovaranju i uticanju na dizajn i sprovođenje reforme javne uprave”, rekao je Stevo Muk, predsjednik Upravnog odbora Instituta alternativa.

On je objasnio da, dugoročno, WeBER treba da pripremi i osnaži civilno društvo u zemljama Zapadnog Balkana da nastave da zahtijevaju reformu javne uprave u ovim zemljama jednom kada te zemlje pristupe Evropskoj uniji (EU) i kada uslovljavanje EU više ne bude jedini pokretač ovih reformi.

Na konkurs za dodjelu malih grantova prijavilo se deset crnogorskih organizacija civilnog društva, od čega je Odbor za selekciju, u kom su učestvovali i predstavnici drugih organizacija u okviru WeBER projekta, izabrao najboljih pet projekata.

“Ovih pet projekata usmjereno je na jačanje transparentnosti i odgovornosti lokalnih samouprava, naročito u smislu unaprijeđenja primjene mehanizma slobodnog pristupa informacijama, učešće javnosti u izradi i koordinaciji javnih politika i upravljanje javnim finansijama na lokalnom nivou”, dodao je Muk. 

Direktori organizacija dobitnica grantova predstavili su projekte kojim su aplicirali za WeBER grant.

Daliborka Uljarević, Izvršna direktorka Centra za građansko obrazovanje, predstavila je projekat “Imam pravo da znam – odgovorne opštine u službi građana”, čiji je cilj da osnaži saradnju između nevladinog sektora i lokalnih medija radi efikasnijeg sprovođenja Zakona o slobodnom pristupu informacijama u opštinama Kotor, Podgorica i Pljevlja.

«Pravo građana i građanki na informacije od javnog značaja je garantovano postojećim zakonodavnim okvirom. Međutim, u praksi, jedinice lokalne samouprave još uvijek ne pokazuju dovoljan stepen odgovornosti i transparentnosti u radu. To usložnjava život građanima, a i otežava ukupne reformske procese i dovodi u pitanje njihov legitimitet», rekla je Uljarević.

Marina Vujačić, Izvršna direktorka Udruženja mladih sa hendikepom Crne Gore, predstavila je projekat «Obezbijedi(TI) sredstva za inkluziju – OSI», čiji je cilj poboljšanje uslova za učešće osoba sa invaliditetom i njihovih organizacija u planiranju, izradi, realizaciji i monitoringu godišnjeg budžeta Glavnog grada.

«Budžeti Glavnog grada uopšte ne uključuju rashode/troškove za realizaciju poštovanja prava OSI, ili makar ne u onoj mjeri koja je potrebna za realizaciju usvojenih akata, niti ovi akti sadrže analizu potrebnog budžeta za njihovu realizaciju».

Nazif Velić, Izvršni direktor NVO Novi Horizont iz Ulcinja, rekao je da se projekat «Proaktivna lokalna samouprava i participacija građana» fokusira na princip odgovornosti  koji predstavlja jedan od stubova sistema reforme javne uprave.

«Primjena ovog principa najviše se ogleda u pravu na pristup informacijama od javnog značaja kao i na praksu proaktivnog objavljivanja informacija od strane organa javne uprave», rekao je Velić.

Tokom realizacije projekta, NVO Novi horizont će posebnu pažnju posvetiti praćenju objavljivanja informacija u posjedu opštinskih organa na albanskom jeziku kao jeziku u službenoj upotrebi u ulcinjskoj opštinskoj administraciji.

Projekat «Saradnjom i dijalogom do bolje lokalne uprave» koji će u Kolašinu realizovati NVO Natura predstavio je Milan Mikan Medenica, izvršni direktor:

«Uprkos promjenama koje su se u poslednje vrijeme desile u našoj opštini, i dalje je evidentan problem nerazumijevanja samog procesa reforme javne uprave kako kod zaposlenih, koji ovaj proces uglavnom vežu za gubitak radnih mjesta, tako i kod građana, koji ne vide jasno svoju ulogu u svemu tome. Zato je cilj projekta koji ćemo realizovati povećanje nivoa učešća građana Kolašina u procesu reforme lokalne uprave, unaprijeđena saradnja NVO i medija sa lokalnom upravom, ali i informisanost lokalne uprave Kolašina o potrebama građana».

Dragan Koprivica, izvršni direktor Centra za demokratsku tranziciju, predstavljajući projekat «Upravljanje za rezultate u lokalnim samoupravama», koji će CDT realizovati u Nikšiću i Kotoru, objasnio je da se lokalne politike kreiraju isključivo na osnovu toga šta trenutno lokalna vlast misli da je dobro, bez konsultacija sa građanima.

«Projekat će biti usmjeren upravo na unaprijeđenje transparentnosti, odgovornosti i efikasnosti ove dvije lokalne samouprave kroz povećan stepen učešća građana u kreiranju politika koje ih se direktno tiču i kontroli njihovog sprovođenja», rekao je Koprivica.

WeBER projekat - Projekat unaprijeđenja kapaciteta civilnog društva za praćenje reforme javne uprave, je trogodišnji regionalni projekat koji sprovode Centar za evropske politike iz Srbije, Institut za demokratiju i posredovanje iz Albanije, Vanjskopolitička inicijativa iz Bosne i Hercegovine, Grupa za pravne i političke studije sa Kosova, Institut za evropske politike iz Makedonije, Institut Alternativa iz Crne Gore i Centar za evropske politike iz Belgije.

Projekat finansijski podržavaju Evropska unija i Ambasada Kraljevine Holandije.

 

Tim Instituta alternativa

Evropski Parlament će 14. septembra glasati i opredijeliti svoju poziciju u odnosu na Evropski akt o pristupačnosti (European Accessibility Act - EAA). Ako hoćemo da Akt o pristupačnosti ima stvaran uticaj, od krucijalne je važnosti da unaprijedimo prijedlog koji je trenutno na stolu pred parlamentarcima.

Datum 14. septembar je veoma važan za politike u oblasti invaliditeta u Evropskoj uniji. Tog dana će cijeli Evropski Parlament (svaki od 751 poslanika) glasati o izvještaju o EAA koji je usvojen od strane Komiteta za unutrašnje tržište i zaštitu potrošača (Internal Market and Consumer Protection Committee - IMCO) u maju.

ENIL je duboko zabrinut da je, međutim, IMCO razvodni inicijalni zahtjev Evropske Komisije i napravio “bezubi” Evropski akt o pristupačnosti. 


ENIL je naročito zabrinut zbog sljedeće tri stvari:

1. U izvještaju IMCO navodi se oslobađajuća klauzula koja zahtijeva da izgrađeno okruženje u kome se pružaju dobro ili usluga mora biti prilagođeno. U aktuelnom prijedlogu, države članicve koje već imaju nacionalnu legislativu za pristupačnost izgrađenog okruženja biće oslobođene obaveze da uvedu nove mjere pristupačnosti, bez obzira na nivo pristupačnosti koji je zahtijevan u nacionalnim zakonima. Kako većina zemalja članica već ima neki oblik (slabog) zakonodavstva u vezi sa pristupačnošću izgrađenog okruženja, to bi značilo da će EAA samo reafirmisati princip, bez ikakve potrebe za akcijom. Dakle, neophodno je da 14. septembra članovi Evropskog Parlamenta glasaju da se ova odredba zamijeni jakom i obavezujućom odredbom za zemlje članice da izgrađeno okruženje u kome se pružaju  dobra i usluge učine pristupačnim. U suprotnom, neko može da ima pristupačan bankomat u nepristupačnoj banci; ovo će biti em beskorisno za osobe sa invaliditetom, em uzaludni trošak za banku.

2. Originalni predlog EAA povezuje zahtjeve za pristupačnost sa drugim aktima EU, konkretno Direktivom za javne nabavke, Pravilnikom o evropskim strukturnim i investicionim fondovima i Transevropskim prevoznim mrežama. Svi ovi pravni akti su bili usvojeni s obavezom kupovine pristupačnih proizvoda, usluga i prostorija. Međutim, IMCO Komitet je ograničio primjenu zahtjeva iz EAA na druge akte Unije samo na proizvode i usluge koje se nalaze u sklopu EAA (na primjer, EAA neće uticati na postojeću legislativu o pravima putnika, i pored toga što definiše pristupačnost. Da bi se osiguralo da kada vlasti troše novac poreskih obveznika na građevine, proizvode i servise, te građevine, usluge i servisi budu pristupačni, neophodno je primjenjivatii zahtjeve za pristupačnost tražene u EAA.

U vezi s ovim, EAA mora da definiše “pristupačnost” kao “omogućavanje jednakog korišćenja proizvoda ili usluge za sve korisnike” i NE kao “proizvode i usluge... kojima upravljaju i razumiju ih osobe sa invaliditetom i koje su dovoljno jake da ih oni koriste”.

3. Umjesto ograničavanja invaliditeta na strogo medicinsku interpretaciju, EAA treba da, u skladu s UN Konvencijom o pravima osoba s invaliditetom, definiše invaliditet kao bilo koji “dugoročno fizičko, mentalno, intelektualno ili senzorno oštećenje koje u interakciji sa različitim barijerama može da onemogući […] puno i efektivno učešće u društvu na jednakoj osnovi sa ostalima”.

Kontaktirajte svog poslanika u Evropskom Parlamentu!

Kao glavno predstavničko tijelo EU, Evropski Parlament je već u nekoliko prilika pokazao da je spreman da zastupa prava svih građana EU. Dakle, pozivamo vas da kontaktirate svog nacionalnog poslanika u Evropskom Parlamentu i da ih ubijedite da promijene predloženi izvještaj IMCO o EAA. Ovo je jedini način na koji EU može da ispuni obećanja iz Triple A Društvene Evrope, sa jednakim mogućnostima za sve građane.

Molimo vas da koristite sljedeću formu pisma model letter za slanje svom poslaniku u EP, koje možete mijenjati ili prevoditi po potrebi. Takođe vas podstičemo da organizujete sastanke sa svojim nacionalnim poslanikom u EP tokom ENIL Freedom Drive-a 26. septembra da bi raspravljali o Deklaraciji Freedom Drive-a.

Pomozite nam da pojasnimo da nećemo pristati ni na šta sem na jak Evropski akt o pristupačnosti!



Evropska mreža za samostalni život – ENIL

S engleskog prevela: Anđela Radovanović

Udruženje mladih sa hendikepom Crne Gore (UMHCG) još jednom ukazuje na potrebu hitnosti donošenja podzakonskog akta kojim će se bliže odrediti korisnici, bliži uslovi i kriterijumi za ostvarivanje prava, odnosno zaštitu ranjivih kupaca električne energije u skladu sa Zakonom o energetici. Značajno probijanje roka za usvajanje ovog podzakonskog akta (31. jul tekuće za narednu godinu) dovodi do dodatne ugroženosti kategorija ranjivih kupaca, kako zbog propuštanja adekvatnog planiranja budžeta za ove namjene, tako i zbog neobavještavanja snadbjevača električne energije, što za posledicu ima da se nekim porodicama koje pripadaju ovim kategorijama obustavlja električna energija suprotno garancijama Zakona.


Naime, UMHCG je u januaru pokrenulo inicijativu prema Ministarstvu ekonomije za uključenje u proces definisanja kategorije ranjivih kupaca električne energije prilikom donošenja Uredbe o snadbijevanju ranjivih kupaca električne energije koja je rezultirala sastankom s predstavnicima Ministarstva ekonomije, na kome je dogovoreno da UMHCG uputi svoje predloge za definisanje kategorija ranjivih kupaca, što je i učinjeno sredinom februara. Međutim, nakon više od sedam mjeseci nijesmo dobili odgovor o prihvatanju naših sugestija.

Zanemarivanjem ove obaveze i njene ozbiljnosti, Ministarstvo ekonomije otvoreno zanemaruje, prije svega, prava, zatim i elementarne životne potrebe osoba s invaliditetom.

Naime, novi Zakon o energetici iz januara 2016. godine u članu 198 definiše kategorije tzv. ranjivih kupaca kojima ne može biti uskraćeno, odnosno obustavljeno napajanje električnom energijom bez obzira na iznos duga po tom osnovu. Zakon prepoznaje nekoliko kategorija kupaca kojima je garantovana posebna zaštita, i to onih koji su zdravstveno i socijalno ugroženi, u smislu ovog Zakona. Dalje se navodi da su to domaćinstva u kojima žive: lica sa invaliditetom, sa posebnim potrebama ili lošeg zdravstvenog stanja kod kojih može nastupiti ugroženost života ili zdravlja zbog ograničenja ili obustave snabdijevanja, kao i lica koja su u stanju socijalne potrebe utvrđene od organa državne uprave nadležnog za poslove socijalnog staranja.

Vlada, odnosno nadležni državni organi pored toga treba da utvrde iznos ili visinu subvencije i granicu mjesečne potrošnje električne energije ili gasa za koju se može ostvariti pravo na subvenciju za osobe s invaliditetom i osobe ugroženog zdravstvenog stanja. U skladu sa Zakonom je, takođe, zabranjena obustava snabdijevanja električnom energijom i gasom osobama s invaliditetom i osobama narušenog zdravstvenog stanja i to tokom cijele godine, a kupcima koji su iz kategorija socijalno ugroženih, od početka oktobra do kraja aprila, bez obzira na eventualne neizmirene obaveze po osnovu utrošene električne energije ili gasa.

Direktive Evropske unije u okviru pregovaračkog poglavlja 15 - Energetika definišu prava osoba s invaliditetom i drugih ranjivih kupaca. Univerzalni sistem snabdijevanja električnom energijom mora biti zagarantovan, a ugroženim (ranjivim) korisnicima se mora obezbijediti adekvatna zaštita.

Ova pitanja još jednom otvaraju problem nepostojanja registra za osobe s invaliditetom i drugih evidencija koje se odnose na građane ugroženog zdravstvenog stanje i socijalnog statusa. U odnosu na norme Zakona Ministarstvo ekonomije je dužno da donese podzakonski akt, ali predlog kategorija koje se odnose na osobe s invaliditetom moraju da daju Ministarstvo rada i socijalnog staranja, odnosno Ministarstvo zdravlja.

Zbog sveopšte socijalne ugroženosti gore navedenih kategorija, te najčešće uslovljenosti na 24-oro časovni boravak u kući, usled nezaposlenosti, ove kategorije imaju veće potrebe za električnom energijom u odnosu na druge građane.

U proteklom periodu UMHCG se obratio značajan broj osoba s invaliditetom, i članova njihovih porodica kojima je isključeno napajanje električne energije ili imaju jako visoke dugove i opomene pred isključenje. Zbog ovoga se dodatno narušava socijalna situacija i nerijetko zdravstveno stanje članova porodica i samih osoba koje su ugrožene zbog bilo kojeg od gore pomenutih osnova. U tom smislu apelujemo i na Vladu da reaguje i zatraži hitno usvajanje Uredbe i posvećenost svih uključenih državnih organa.

Takođe, ukazujemo na činjenicu da kategorije koje prepoznaje član 198. Zakona o energetici moraju bit i šire od kategorija koje prepoznaju propisi iz oblasti socijalne i zdravstvene zaštite, odnosno obaveznog zdravstvenog osiguranja, s obzirom da su nerijetko mnogim građanima, bez obzira na stepen ugroženosti, ograničena prava iz ovih oblasti, usled restriktivnog definisanja prava. U tom smislu smatramo da je neophodno postići konsenzus i s predstavnicima nevladinih organizacija koje zastupaju kategorije građana koje prepoznaje i Zakon o energetici.

 

Aleksandra Pavićević, izvršna direktorica UMHCG

ponedeljak, 13 mart 2017 15:35

OLGA SKOROHODOVA – POLJE ŽIVIH OSJEĆANJA

Ako ste kojim slučajem na Guglovoj animaciji povodom 8. marta osim Fride Kalo primijetili još jednu ženu sa invaliditetom i pomislili na Helen Keler – nijeste bili u pravu. Riječ je o Olgi Skorohodovoj, ruskoj defektološkinji i izuzetnoj ličnosti koja bi i u naše vrijeme odudarala od kalupa i stereotipa o osobama sa invaliditetom, naročito u slovenskoj sredini.

Olga Ivanovna Skorohodova (1911 – 1982) – doktorka psihologije, saradnica Instituta za defektologiju Akademije pedagoških nauka SSSR, rođena je u Ukrajini. Kao posljedicu preležanog meningitisa u djetinjstvu, stekla je potpuno oštećenje vida, a nešto kasnije i obostrano oštećenje sluha. Nakon smrti majke, poslali su je u internat za djecu sa oštećenjem vida u Odesi, gdje nije mogla da napreduje i uči jer joj nastava nije bila prilagođena. Njen preobražaj počinje kada kreće u školu za djecu sa oštećenjem vida i sluha u Harkovu, gdje profesor I. A. Sokoljanski osmišljava adekvatnu metodu kojom je uspjela da savlada pisanje i čitanje i ovlada govorom.

Spremala se da nakon srednje škole nastavi studije književnosti, ali je Harkov bio pod opsadom Njemaca, šest od osam učenika u školi su nacisti ubili, samo su Olga i još jedan učenik preživjeli. Po završetku okupacije, Olga odlazi u Moskvu, završava studije, objavljuje knjigu pod naslovom “Kako doživljavam svijet oko sebe” (1947), a potom i “Kako doživljavam i zamišljam svijet oko sebe” (1948). Njena doktorska disertacija tvorila je nauku o vaspitanju i obrazovanju djece sa oštećenjima vida i sluha na tlu Sovjetskog Saveza.

Zanimljivo je to da je Olga, susrevši se sa ocem nakon dugogodišnje razdvojenosti, odbila da se preseli u njegovu kuću gdje bi se neko brinuo o njoj. Jedino što je tražila je da je prihvate onakvu kakva jeste i da joj budu prijatelji. Živjela je samostalno, uz podršku u obavljanju svakodnevnih aktivnosti. Pored aktivnog naučnog rada u oblasti defektologije, pisala je i memoare i pjesme, i vodila prepisku sa Maksimom Gorkim i nizom značajnih pisaca i naučnika svoga vremena.

 

MISLE DRUGI

Misle drugi – ti, što čuju zvuke,

Ti što vide sunce, mjesec, zvijezda roj:

— Kako će bez vida o ljepoti pisat’

Kako bez sluha čut’ proljeća poj?!

Ja ću čuti miris rose rane,

Laki šapat lista prstom uhvatiću.

U sumrak ću prošetati baštom,

Da sanjarim spremna, da volim reći ću:

Neka mu ne vidim u očima iskre,

Nek ne čujem glasa nježna, živa,

Riječi ću bez zvuka – srca treperenje,

Dodirnuti, oslušnuti rukom.

Da ga volim zbog uma i srca,

Kao što se voli miris cvijeta,

Kao što se voli riječ prijatelja,

Kao treptaj kad dodirne ruka.

I vidjeću umom, osjećanjem čuti,

Vinuću se snom na put oko svijeta:

Ta zar će ko vidi da opiše čari,

Da osmijehom svojim sunce on ozari?

Ne čujem, ne vidim,

Ali imam više – polje živih osjećanja:

Lakim i podatnim, strasnim nadahnućem,

Tkam ćilim u boji nadanja i sanja.

A ako ste očarani zvukom i bojama,

Ne hvalite se preda mnom tim!

Bolje ruke ka meni pružite,

Pa da s vama budem, umjesto da čamim!

Olga Skorohodova

 

Pripremila i prepjevala stihove: Anđela Radovanović

Izvor: http://neinvalid.ru/olga-skoroxodova-chuvstv-zhivyx-prostor/

http://museum.ikprao.ru/peoples/skorohodova-olga-ivanovna/

sreda, 07 jun 2017 15:34

Zanimljive činjenice o Fridi Kalo

Sigurni smo da ste o Fridi Kalo (Frida Kahlo) čitali makar približno koliko i mi,  ali isto tako smo sigurni da činjenice o njenom životu nikada nijesu dosadne. Koliko god ih puta čuli, mogu iznova da nam posluže kao inspiracija. Zato vam u ovom broju časopisa donosimo neke od njih.

Pravo ime bilo joj je Magdalena Karmen Frida Kalo i Kalderon. Imala je jako naglašene, spojene obrve i brčice, koje nije htjela da uklanja. Bila je visoka 150 cm. Mnogo godina kasnije promijenila je svoja dva ključna biografska podatka:počela je da se predstavlja kao Frida Kalo i tvrdila je da je rođena 7. jula 1910. kako bi se taj datum poklapao sa početkom Meksičke revolucije.

Kada je imala šest godina, oboljela je od dječije paralize, što je za posledicu imao oštećenje, posebno desne noge. Kasnije, kada je imala 18 godina doživjela je saobraćajnu nesreću u sudaru autobusa i tramvaja, zbog koje je imala 32 operacije. U toku udesa sa njom je bio njen prvi partner koji se nakon toga udaljio od nje.

Nakon oporavka, porodica je bila u finansijskoj krizi, zbog čega je Frida morala da napusti školu (studije medicine) i pronađe posao. Počela je da slika jer je smatrala da je to „najmanje dosadno“.

Prezirala je pokazivanje bilo koje slabosti, i tvrde, da nikada nije plakala. U horoskopu je bila Rak. Slikaka je često istinite „prizore“, a veliki broj slika nastao je iz pozicije ležanja u krevetu. Često je i sama govorila da slika život, iako su drugi njenu umjetnost klasifikovali kao nadrealizam.

Tako je na slici „Nesreća“ naslikanoj 1926. godine „preslikala“ saobraćajnu nesreću koja joj se desila godinu dana ranije. Nije se stidjela svojih tjelesnih oštećenja, bila je ponosna i prkosna. Majka ju je potajno sažalijevala, dok je od oca dobijala podršku i divljenje. Govorio joj je kako je bolja od drugih jer je hrabrija i pametnija. Bila mu je ljubimica, od njegovih šest kćeri jedino se ona školovala. Imala je pet polusestara.

Sliku „Moja dojilja“ ili „Ja sisam“ (1937) sama Frida smatra jednom od svojih najboljih slika. Ona naime, nikad nije imala prilike da sisa jer je bio premali razmak između rođenja njene sestre i nje. Frida je imala dojilju koja na ovoj slici nosi masku, što nam govori da je njoj dojilja potpuni stranac i nešto hladno i bezlično.

Udala se da Dijega Rivijeru, poznatog meksičkog slikara. Ona je imala 22, a on 43 godine. Par je u početku imao nadimak „Slon i golubica“ koji je kasnije zamijenjen nadimkom „Ljepotica i zvijer“ zbog turbulentnosti njihove veze. Iz razočarenja što je Dijego istovremeno bio i sa drugim ženama, pa čak i sa njenom sestrom, Frida je počela da se zabavlja i sa muškarcima i sa ženama. U periodu patnje nastala su njena najbolja umjetnička djela. Toliko je patila da je Dijega nazivala drugom nesrećom. Iako su se rastajali i mirili i Dijego je dan njene smrti smatrao najtežim danom u sopstvenom životu. Umro je nekolike godine nakon njene smrti.

Frida je imala četiri pobačaja jer je njena karlica u nesreći prelomljena na tri mjesta.

„Bolnica Henri Ford“ je Fridin autoportret iz 1932. godine koji opisuje Fridina osjećanja povodom abortusa. Ona leži na krevetu u lokvi krvi. U ruci koja je prislonjena na stomak drži šest predmeta: svoju karlicu i kičmeni stub, dijete u položaju fetusa, puža koji je simbol sporog oporavljanja od abortusa, metalnu spravu u donjem lijevom uglu koja se tad koristila za obavljanje abortusa i ljubičasti cvijet kao simbol seksualnosti.

Kada su joj doktori saopštili da joj moraju amputirati nogu, pitala je: „Šta će mi, ja imam krila.“ Deset dana prije smrti provela je četiri sata po pljusku na uličnom protestu, uprkos tome što su joj doktori bili zabranili da se kreće zbog upale pluća. Neposredno nakon tog događaja je umrla. Poslednje riječi zapisane u njenom dnevniku bile su: „Nadam se da je odlazak radostan i da se više nikada neću vratiti.“

Dom u kome je rođena pretvoren je u muzej posvećen upravo njenom životu, a poznat je pod nazivom Plava Kuća.

Hajden Herera (Hayden Herrera) 1983. godine je izdala Fridinu biografiju, koja je postala besteler. Knjiga je 2002. godine ekranizovana. Film je osvojio dva oskara, a Fridu igra Selma Hajek. Madona je kupila Fridinu sliku “Autoportret sa majmunima”, a sebe je proglasila Fridinom reinkarnacijom.


Izvor: Wikipedia.org, Wannabe Magazine i Kultivišise.rs

Ovaj tekst je objavljen u četvrtom broju časopisa DisabilityINFO, objavljenog u susret 5. maju, Evropskom danu samostalnog života.

Međunarodni filmski festival Uhvati sa mnom ovaj dan/Uhvati film, 15. po redu, biće održan od 18. do 24. septembra u Kulturnom centru Novog Sada. Festival obuhvata zanimljive filmske projekcije i raznovrstan prateći program na temu invaliditeta.

Prvi dani festivala, 18. i 19. septembar rezervisani su za radionice za volontere na temu „Kako promovisati događaj?“ i „Kako dokumentovati događaj?“. Na taj način će svi zainteresovani imati priliku da dobiju teoretska i praktična znanja iz PR-a, upotrebe društvenih mreža u svrhu promocije, kao i osnova dokumentarne fotografije i video produkcije.

Svečano otvaranje Festivala je rezervisano za  20. septembra, od 13h, uz retrospektivu prethodnih festivala, izložbu nesvakidašnjih fotografija, najbolje filmove sa prošlogodišnjeg 14. Festivala,

Filmski takmičarski program trajaće od četvrtka 21. septembra do nedelje, 24. septembra. Projekcije počinju od 17 časova, nakon kojih  su plsnirani razgovori sa autorima filmova, gostima i publikom. Za četiri takmičarska dana biće prikazano ukupno 34 filmova iz 25 zemalja svijeta, na temu dostignuća i izazova sa kojima se susreću osobe s invaliditetom.

I ove godine Udruženje mladih sa hendikepom Crne Gore će se predstaviti na Međunarodnom filmskom festivalu "Uhvati film" u Novom Sadu. U subotu, 23. septembra, gledaoci će biti u prilici da pogledaju naš film "Pomjeramo granice". Film je snimljen u sklopu projekta „Sloboda izbora“ finansijski podržanog od Američke ambasade u Podgorici, kojeg je realizovalo Udruženje mladih sa hendikepom Crne Gore u saradnji sa Centrom za multimedijalnu produkciju- CEZAM uz podršku i u produkciji TV Vijesti.

Međunarodni filmski festival Uhvati sa mnom ovaj dan/Uhvati film održava se od 2003. u Novom Sadu i obuhvata projekcije filmova i prateći program na temu inaliditeta. Organizator Festivala je KAO Parnas, a ovogodišnji Festival podržalo je Ministarstvo kulture Republike Srbije, Ministarstvo za rad, zapošljavanje, boračka i socijalna pitanja, Pokrajinski sekretarijat za kulturu, javno informisanje i odnose sa vjerskim zajednicama i ERSTE banka.

 

Pripremila: Anđela Miličić

Izvor: Saopštenje za javnost Filmskog festivala Uhvati sa mnom ovaj dan/Uhvati film

Na našem portalu ste imali prilike da pročitate priču o Medlin Stjuart koja dolazi iz Brizbejna i ima 20 godina. Prvi put je prošetala modnom pistom na Njujorškoj nedjelji mode (New York Fashion Week) 2015. godine, nakon čega je postala prvi profesionalni model s Daunovim sindromom. Njen cilj je, kako kaže, da promijeni način na koji ljudi vide osobe s Daunovim sindromom.

Dvije godine kasnije u okviru svog brenda “21 razlog zašto” (21 reason why) sljedećeg ponedeljka u Njujorku predstaviće novu liniju odjeće koja je namijenjena za noćne izlaske.

“U novoj kolekciji preovladavaju šljokice, tako da je kolekcija dizajnirana za noćne izlaske, a istovremeno je savršena dopuna Medlinine kolekcije dnevne odjeće”, navodi se u najavi revije “Zmije su oživjele, djevojka je podivljala” (“Snakes Alive, Girl Gone Wild”), na kojoj će Medlin predstaviti novu kolekciju.

Tokom ovog mjeseca, Medlin će sarađivati sa mnogim poznatim dizajnerima kao što su Dekster Sajmons i Džesi Liu.

 

Pripremila: Anđela Miičić

Izvor: In portal, DisabilityInfo

Osmi po redu BOSIFEST 2017. - Beogradski internacionalni filmski festival osoba sa invaliditetom održaće se ove godine u Sava centru od trajanju 10. do 12. oktobra.

Naime riječ je o međunarodnom filmskom festivalu osoba s invaliditetom koji se održava od 2010. godine u Srbiji, u organizaciji Hendi Centra Koloseum. Tema ovogodišnjeg festivala je život i rad osoba s invaliditetom, pod sloganom „Pokreni promjenu“.Pored prikazivanja filmova, u okviru BOSIFEST-a organizovaće se i programi u vidu radionica, panel diskusija i okruglih stolova.

BOSIFEST prvenstveno ima za cilj da ukaže na to da osobe s invaliditetom trebaju da imaju ista prava i obaveze kao i svi drugi građani. Jedini je festival ovog tipa koji se održava u jugoistočnoj Evropi, i može se reći da se polako izjednačava sa svjetskim festivalima, koji se bave isključivo filmovima o osobama s invaliditetom, kao i filmovima čiji su autori osobe sa invaliditetom.

Umjetničkim dijelom festivala, u proteklih sedam godina bavio se Darko Ivić, direktor festivala, i bio je više nego zadovoljan, iako, kako ističe, uvijek želi da svaka sledeća godina bude bolja od prošlih i da se na svakom sledećem festivalu doda nešto novo, kako u edukativnom smislu (uticaj na bolji odnos prema osobama s invaliditetom), tako i u umjetničkom segmentu.

"Filmovi prikazuju svakodnevna iskustva i osoba s invaliditetom, odnos javnog mnjenja socijalni i ekonomski položaj u kojem se nalaze kao manjinska i marginalizovana grupa. Cilj je da se šira javnost informiše o načinu funkcionisanja, pravima, aktivnostima i dostignućima osoba s invaliditetom kako bi došlo do boljeg razumijevanja i prihvatanja različitosti", ističe Ivić.

 

Pripremila: Dragana Sokić

Izvor: www. fcs.rs

Izgradnjom lifta u zgradi Vrhovnog suda Crne Gore biće unaprijeđen položaj osoba s invaliditetom (OSI) i mogućnost njihovog radnog angažovanja, kao i obezbijeđena sigurnost nosilaca sudske funkcije, ocijenila je predsjednica tog suda, Vesna Medenica.

Ona je danas, nakon stavljanja u funkciju lifta, koji je finansijski podržala Turska agencija za međunarodni razvoj i koordinaciju (TIKA), kazala da će taj projekat višestruko poboljšati korišćenje usluga sudova koji su smješteni u zgradi Vrhovnog suda.

„Izgradnjom lifta, Crna Gora je uložila dodatne napore i ispunila međunarodne obaveze koje nalažu da države treba da obezbijede sve neophodne uslove kako bi sve kategorije lica imale pravo na nesmetani pristup pravdi“, poručila je Medenica.

Vrhovni sud je, kako je navela, preko Direkcije javnih radova, uradio projekat po kojem je lift izgrađen.

„Vrhovni sud je time obezbijedio pristup za najviše sudove u državi – Vrhovni, Apelacioni i Viši sud, budući da su sva tri smještena u ovoj zgradi“, istakla je Medenica.

Prema njenim riječima, realizacijom ove aktivnosti, Vrhovni sud iskazuje snažno opredijeljenje da sa nivoa najviše sudske instance unaprijeđuje ljudska prava, a samim tim i, kako je navela, položaj OSI i mogućnost njihovog radnog angažovanja u tim sudovima.

Medenica je podsjetila da je saradnja Vrhovnog suda, sa Kasacionim sudom Turske unazad par godina vrlo dobra tako da, kako je kazala, nije slučajno da TIKA prepozna potrebe ovog suda za značajnim infrastrukturnim sadržajem.

Koordinator TIKA Kancelarije u Crnoj Gori, Mustafa Jaziđi, kazao je da je ta agencija u Crnoj Gori realizovala veliki broj projekata u saradnji sa gotovo svim državnim instuticijama.

„Izgrađen je lift, a takođe su značajne i rampe koje su postavljene na ulazu i na trećem spratu koje omogućavaju OSI pristup ovom sudu“, rekao je Jaziđi.

On je podsjetio da je TIKA, od osnivanja svoje kancelarije u Crnoj Gori, realizovala više od 240 projekata:

„U toku je 20 projekata, koji su planirani da budu realizovani do kraja ove godine“, naveo je Jaziđi.

On je objasnio da su im prioriteni projekti koji su značajni za društvo Crne Gore

„Trebamo naglasiti da sudstvo Crne Gore ima blisku saradnju sa Ustavnim i Vrhovnim sudovima Turske. Obostrane radne posjete tih sudova nas čine veoma srećnim zato što se odnos između ove dvije države povećava na visoki nivo“, kazao je Jaziđi.

 

Izvor: PR centar

Strana 15 od 35

Back to top