Disability

Disability

sreda, 01 februar 2012 13:14

Važnost asistenta u nastavi

Petodjelni serijal o volonterskoj podršci djeci i mladima sa invaliditetom, ova medijska kuća realizuje u saradnji sa Fondom za aktivno građanstvo.

Priča o održivosti projekta "Asistent u nastavi" u fokusu je druge emisije serijala "Ajmo zajedno", koja se prikazuje sjutra od 16.40 na TV Vijesti, dok će repriza biti u nedjelju.

Nakon ove, slijede još tri dokumenarne emisije koje će biti snimane u Herceg Novom i Podgorici "TV Vijesti će i dalje nastaviti da podržava ovakve i slične projekte jer, kao društveno odgovorna televizija, ne želi da okrećemo glavu od problema koje imaju najmlađi sugrađani i njihovi roditelji. Naša misija, sem da izvještavamo brzo i tačno o svemu što se dešava i da postavljamo prava pitanja ljudima na pozicijama na kojima se odlučuje, jeste i da pokušamo da ubrzamo društvene procese koji u ovoj zemlji suvise sporo idu - a jedan od njih je i briga o djeci sa teškoćama u razvoju", kaže Marijana Bojanić, pomoćnica direktora TV Vijesti.

Nakon ove, slijede još tri dokumenarne emisije koje će biti snimane u Herceg Novom i Podgorici.

"Asistenti pružaju podršku djeci sa posebnim obrazovanim potrebama tokom trajanja nastave, što je pokazalo višestruke pozitivne efekte kod djece koja nastavu prate po inkluzivnom programu. Zavod za zapošljavanje je obezbijedio sredstva za plate asistentima u nastavi, ali je pitanje do kada će ovakav projekat moći da bude održiv", kazala je Nađa Dragović iz Fonda za aktivno građanstvo.

Pilot projekat "Asistent u nastavi", pokrenulo je 2009. Udruženje Zračak nade iz Pljevalja sa Zavodom za zapošljavanje.

"Nadam se da ćemo ovim emisijama ukazati da djecu sa smetnjama u razvoju ne treba posmatrati kao drugačiju i sa sažaljenjem, već da treba voditi računa o njihovim potrebama", rekla je Perović.

Akteri druge emisije snimane u Bijelom Polju u saradnji sa udruženjem Oaza su majke, djeca sa smetnjama u razvoju i svi koji im pomažu da imaju srećnije djetinjstvo. Autorka Dubravka Perović kaže da ovim projektom TV Vijesti želi da istakne značaj uključivanja djece sa teškoćama u razvoju u društvo, a da je važan dio tog procesa asistent u nastavi, osoba koja u školi sa djetetom preuzima veliki dio odgovornosti za njegov razvoj.Preuzeto Sa:http://www.vijesti.me/caffe/tv-vijesti-o-vaznosti-asistenta-nastavi-clanak-58087

ponedeljak, 26 septembar 2011 13:13

Važnost inkluzivnog obrazovanja

Bijelo Polje - U organizaciji Saveza slijepih Crne Gore, u Sutomoru je održano  dvodnevno međunarodno savjetovanje „Inkluzivno obrazovanje", kojem su prisustvovali  i pomoćnik ministra prosvjete i sporta Vesna Vučurović i predstavnik CO Bar Boris  Mijović. Gosti na savjetovanju bili su i predstavnici Saveza paraplegičara Crne Go¬ pe i Udruženja mladih ca hendikepom, kao i predstavnik  udruženja slijepih iz Slovenije Milan Bobecki, mr Nenad Radevković i Pavle Luković iz Srbije.
Savjetovanje su pratili predstavnici svih osam područnih organizacija u okviru  Saveza slijepih Crne Gore, među kojima su bili i članovi te organizacija za Bijelo  Polje i Mojkovac, kaže Mirsad Dlakić, sekretar bjelopoljske organizacije.


U radu savjetovanja aktivno su učestvovali doc. dr Nada  Šakotić ca Filozofskog fakulteta u Nikšiću, kao i Zoran Bošković, direktor Zavoda za školovanje i profesionalnu rehbilitaciju invalidne djece i omladine u Podgorici. Ha temu „Fizičko  vaspitanje i sport u službi  inkluzivnog obrazovanja" govorio je Igor Tomić, ppofesor fizičkog vaspitanja iz Podgorice, koji je ujedno i  predsjednik Paraolimpijskog  komiteta Crne Gore. Među učesnicima ovog skupa bila su  i dva učenika srednjih škola  u Podgorici, koji su polaznici upravo ovog procesa o kome  je bilo riječi - kaže Dlakić.

Savjetovanje su vodili čelnici Saveza slijepih Crne  Gore, predsjednik Božidar  Denda i izvršni direktor Fadil Mučić. Prvi dio je bio  posvećen „Inkluzivnom obrazovanju kao imperavtivu vremena", a drugi, problematici  osoba ca oštećenim vidom,  programskim aktivnostima i  planovima do kraje ove godine  i u narednoj godini.

Dosta smo novog naučili.  Ha savjetovanju je naročito  apostrofirano da je prva aso-cijacija na pojam inkluzija  uključivanje djece ca određenim invaliditetom u redovan vaspitno-obrazovni sistem, što danas i jeste pravo značenje ove riječi. Međutim, inkluzija je nešto širi pojam, koji nije vezan samo za vaspitno-obrazovni sistem, već podrazumijeva uključivanje djeteta u društveni život zajednice na svim nivoima. To znači da je prvi korak inkluzije prihvaćenost djeteta unutar same porodice, praktično već po rođenju – kaže Dlakić.

Iz bjelopoljske organizacije na školovanju u Zavodu za školovanje i profesionalnu rehabilitaciju djece i omladine u Podgorici nalazi se dvoje djece, a jedna članica pohađa inkluzivnu nastavu u Gimnaziji „Miloje Dobrašinović“. Sve troje postižu dobre rezultate.

M.N.

Dan, 23. septembar 2011. Regioni

ponedeljak, 26 septembar 2011 13:10

Inkluzija u Crnoj Gori

Promjene koje su već otpočele od 1997. godine na nivou predškolskog vaspitanja i obrazovanja realizacijom projekta „Vrtić i škola po mjeri djeteta”, koji su partnerski realizovale NVO (Save the Children; UNICEF, Pedagoški centar Crne Gore) i Ministarstvo prosvjete i nauke Crne Gore, predstavljaju  prve pokušaje u stvaranju uslova za inkluzivno obrazovanje u Crnoj Gori. Septembra 1998 krenulo se sa pilot – projektom ,,Integracija djece sa smetnjama u razvoju u redovne grupe vrtića”. Tada je uključeno 4-o djece u 2-e vaspitne grupe u  Podgorici. Školske  1999/2000 uključeno je desetoro djece   a školske 2000/01 je pored 14 djece u 9 vaspitnih grupa u Podgorici bilo uključeno još 16 djece u 7 opština (Berane, B.Polje, Pljevlja,Cetinje, Bar, Kotor i H.Novi) . Tako da je 2001/02 projektu, koji sada već s pravom nosi naziv ,,Inkluzivni obrazovni program” ili ,,vrtić i škola po mjeri djeteta’’ je pristupilo još 7 opština (Nikšić, Plav,Mojkovac, Danilovgrad, Ulcinj, Tivat i Budva), i  u 23 grupe vrtića bilo uključeno 46 djece sa teškoćama u razvoju.


Sve ove vaspitne grupe su opremljene kvalitetnim didaktičkim materijalom, igračkama ,  literaturom, brošurama i posterima. Za svu djecu sa teškoćama u razvoju koja su testirana na početku i kraju školske godine su rađeni i individualni programi stimulacije.
Organizovani su seminari za vaspitače, direktore vrtića ( 60 vaspitača i deset direktora )  roditelje djece sa teškoćama u razvoju , kao i seminari za stručne saradnike vrtića i škola (23 seminara) koji individualno rade sa djecom i daju stručnu podršku vaspitačima i roditeljima djece sateškoćama u razvoju
Pedagoški centar Crne Gore u ovom periodu realizuje program ,,Korak po korak". Ovaj program je usmjeren  na dijete i uvažava osobenosti djece i njihovih porodica.
Prije implementacije pilot projekta ,,Inkluzivno obrazovanje u osnovnim školama’’, Na zahtjev save the Children UK iz Podgorice, sprovedeno je istraživanje javnog mnjenja stanovnika Crne Gore .Ovo istraživanje obavio je Institut društvenih nauka, odnosno Centar za politikološka istraživanja i javno mnjenje iz Beograda 2001. u svim opštinama izuzev Žabljaka na teritoriji Crne Gore. Primjenjen je kvotni model uzorka, a ispitano je 1040 građana starijih od 18 god. Uzorak je stratifikovan prema; regionu (sjeverni, centralni i primorski dio), tipu naselja,  polu, obrazovanju  i  starosti ispitanika. Ciljevi ovog istraživanja su  bili da se ispita:


Koliko je stanovništvo informisano o problemima djece sa teškoćama u razvoj.

Kakav je opšti stav i odnos prema djeci sa  teškoćam u razvoju.

U kojoj mjeri su djeca prihvaćena.

Koliko su djeca sa teškoćama u razvoju prisutna u društvenoj svakodnevnici;

Koliko ih, po mišljenju građana treba uključivati u redovne društvene  tokove.

Kakvo je mišljenje o brizi društva za djecu sa p.p.


Primjećuje se nedostatak informisanosti ispitanika, kao i nepoznavanje teškoća i potreba djece ometene u razvoju i njihovih porodica. Možemo zaključiti da u momentu ovog istraživanja u našem društvu su bili dominantni humanitarni i medicinski pristup djeci, dok se socijalni model jedva naslućuje.
Aprila 2002 god. Ministarstvo prosvjete i nauke u saradnji sa Pedagoškim centrom Crne Gore sprovelo je istraživnje u Osnovnim školama sa ciljem utvrđivnja mišljenja nastavnika razredne nastave o mogućnostima masovnijeg uključivanja djece sa posebnim obrazovnim potrebama u redovne osnovne škole.


Najveći broj učitelja smatra da djeca sa teškoćama u razvoju imaju pravo na obrazovanje sa ostalom djecom ali da je neophodan selektivan pristup u zavisnosti od vrste i težine smetnji.

Problem sa kojima se učitelji susreću u radu  po njihovim odgovorima bilo je u  samoj  nastavi.

Djeca sa razvojnim smetnjama bila su prihvaćena od svojih vršnjaka uz  dobru pripremu od strane učitelja .

Slaba opremljenost škola  za rad sa djecom sa  posebnim obrazovnim potrebama.

Kada je osposobljenost učitelja za rad sa djecom sa posebnim obrazovnim potrebama u pitanju   možemo vidjeti na osnovu njihovih odgovora, da se osjećaju najmanje spremnim za rješavanje problema u ponašanju.

Najveći broj učitelja smatra da je učitelje moguće najbolje osposobiti za rad sa djecom sa teškoćama u razvoju tokom redovnog studija, čime se ukazuje potreba za uvođenjem predmeta inkluzivno obrazovanje na Filozofskom fakultetu.


Ova dva istraživanja su poslužila kao dobre smjernice za iplementaciju projekta ,,Inkluzivno obrazovnje u osnovnim školama’’ koje je otpočelo 2001-02 godine,  u 13 škola u Crnoj Gori.
Zakon o obrazovanju djece sa posebnim potrebama,  je usvojen 2004 godine koji  uglavnom slijedi reformske odluke, preporuke i standarde evropskog zakonodavstva u ovoj oblasti. Ipak, opšti je stav da zakon treba dodatno da primjenjuje princip da obrazovanje nije samo proces sticanja akademskog znanja i ostvarenja, već proces sticanja vještina i znanja potrebnih za život.
Pravilnik o kriterijuma za utvrđivanje vrste i stepena oštećenja, problema i poremećaja kod djece i mladih sa posebnim potrebama i njihovo uključivanje u programe obrazovanja, usvojen je 2006. godine.Pravilnik je pripremljen  kao zahtjev iz Zakona o obrazovanju djece sa posebnim potrebama (član 4). Regulativa navedena u praviliniku zasnovana je na medicinskom modelu posebnih potreba i priznaje samo koncepte ‘defekata’ i ‘oštećenja’. Da bi se slijedio evropski trend, jasno je da treba prilagoditi postojeći model i usvojiti kulturno-socijalni model koji reflektuje koncepte očuvanog potencijala, kapaciteta i sposobnosti djeteta kroz integrativni odnos ličnih faktora i faktora okruženja.
U finskom projektu za razvoj inkluzivnog obrazovanja u Crnoj Gori (Ka inkluzivnom obrazovanju) organizovanom u periodu 2006.-2008. učestvovalo je 40 direktora škola i pomoćnika direktora, 38 savjetnika za poboljšanje procesa obrazovanja iz Zavoda za školstvo, 39 nastavnika i drugih stručnjaka. Postdiplomske studije inkluzivnog obrazovanja pohađalo je 27 školskih psihologa, pedagoga i nastavnika.

Vlada Crne Gore je 2008. godine usvojila Strategiju za inkluzivno obrazovanje u Crnoj Gori. Opšti cilj je da se osigura i promoviše kvalitetno i pristupačno obrazovanje za svu djecu i mlade sa posebnim potrebama u obrazovanju, u skladu sa njihovim intreresima, sposobnostima i potrebama.  Ciljevi su sledeći:


harmonizacija normativnih akata sa nacionalnim i međunarodnim dokumentima;

sistematska podrška stručnom usavršavanju personala;

obezbjeđenje horizontalnih i vertikalnih veza između obrazovnih institucija, kombinovanjem redovnih i posebnih kurikuluma;

organizacija mreže podrške;

osiguranje kvaliteta i monitoring sistema obrazovanja;

promovisanje pozitivnih stavova.


Prema članu 19. Zakona o vaspitanju i obrazovanju djece  sa posebnim potrebama i prema Pravilniku o kriterijumima za određivanje oblika i stepena nedostataka smetnje odnosno  poremećaja djece  i mladih  sa posebnim potrebama i načinu  uključivanja u obrazovne programe formiraju se 2008. godine lokalne komisije za usmjeravanje. Formirane su prvostepene komisije za usmjeravanje djece sa posebnim potrebama.  Komisije daju predlog za usmjeravanje u odgovarajući obrazovni program, predškolsku ustanovu, školu, ili posebnu ustanovu u koju se dijete sa posebnom obrazovnom potrebom uključuje.  .Prvostepena komisija ima šest članova, u sastavu: pedijatar, ljekari odgovarajuće specijalnosti, psiholog, pedagog, defektolog odgovarajuće specijalnosti i socijalni radnik. U saradnji sa UNICEF-om realizuje se projekat „Edukacija za komisije za usmjeravanje djece sa posebnim potrebama u vaspitno-obrazovni sistem”, sa ciljem da se olakša uključivanje djece u vaspitno-obrazovni proces. Formirane su radne grupa za izradu radnih instrumenata, definisanje Priručnika za rad Komisija. Formirana je i koordinira sa radom drugostepena komisija za usmjeravanje djece sa posebnim obrazovnim  potrebama. Naime, protiv rješenja organa lokalne uprave može se podnijeti žalba Ministarstvu prosvjete i nauke u roku od 30 dana od dana prijema rješenja. Ministarstvo, na osnovu mišljenja drugostepene komisije, donosi rješenje.
Zavod za izdavanje udžbenika za posebne ustanove i djecu s posebnim obrazovnim potrebama orijentišu se na izdavanje priručnika za nastavnike koji rade s djecom u inkluzivnom programu. U ovom segmentu izdavaštva Zavoda za udžbenike objavljeni su sljedeći naslovi:
Šaćira Mešalić, Nada Šakotić, Milena Nikolić, Pristup inkluzivnoj praksi u vaspitanju i obrazovanju, 2007.
Nada Šakotić, Šaćira Mešalić, Sulejman Hrnjica, Inkluzivno vaspitanje i obrazovanje u osnovnoj školi, 2008.
Radi pomoći u vaspitanju i obrazovanju djece sa posebnim potrebama u Zavodu za školstvo se organizuju specijalizovane i mobilne službe,  koje sarađuju sa predškolskim ustanovama, školama, roditeljima i zdravstvenim ustanovama, radi pružanja dodatne i druge stručne pomoći, a u skladu sa rješenjem o usmjeravanju.
Zakon o izmjenama i dopunama zakona o vaspitanju i obrazovanju djece sa posebnim potrebama   Vlada je usvojila 2010 godine.
Inicijalno obrazovanje -Od 2005/06.godine je na Filozofskom fakultetu u Nikšiću na  studijskom programu -predškolsko vaspitanje se predaju predmeti Osnove inkluzivnog obrazovanja ,  Metodika inkluzivnog obrazovanja i Razvojni problemi u inkluzivnom obrazovanju.A na  studijskom programu za pedagogiju  su predmeti Specijalna pedagogija i Inkluzivno obrazovanje-izborni predmet, Na studijskom programu za obrazovanje učitelja su predmeti Specijalna pedagogija i Metodika specijalnog rada,
Dostupni su fakulteti koji se nalaze u centralnoj zgradi Univerziteta
Tehnički fakulteti su prilagođeni kroz instalaciju stepenišnog lifta za studente koji koriste kolica ili se otežano kreću.
Stručno usavršavanje, Priručnike za školske pedagoge, psihologe i nastavnike (Inkluzivno obrazovanje: vrtić i škola po mjeri djeteta, brojevi 1 i 2) pripremili su Save the Children UK, Zavod za školstvo i Ministarstvo prosvjete i nauke. Na osnovu primjera dobre prakse koja se primjenjuje u svakodnevnom radu, ovi priručnici namijenjeni su za aktivno korišćenje od strane nastavnika, stručnih saradnika i roditelja.
Drugi objavljeni proizvod Zavoda za školstvo je Putokaz, instrument za procjenu stečenih vještina čitanja i pisanja u cilju identifikovanja učenika sa posebnim teškoćama u sticanju znanja i vještina.
U Zavodu za školstvo,  koji se bavi razvojem i procesima obrazovanja,  nastavnici imaju mogućnost da izaberu nastavne programe iz kataloga . Učešće nastavnika u inicijalnoj obuci do sada doprinijelo razvoju određenog nivoa afirmativnih inkluzivnih stavova prema učenicima sa posebnim obrazovnim potrebama .

Zavod za školstvo je objavio za školsku 2010/11.godinu Katalog programa stručnog usavršavanja nastavnika u kome su sljedeći programi za Inkluzivno obrazovanje:

Specifičnost obrazovnog rada sa učenicima sa posebnim potrebama,

Ka potpunoj inkluziji,

Ka potpunoj inkluziji u srednjoškolsko obrazovanje,

Prilagođavanje matematičkog sadržaja učenicima sa posebnim potrebama,

Indeks za inkluzivnost

Uloga pedagoga u inkluzivnim programima,

Inkluzivno obrazovanje u osnovnim školama,  Rad sa učenicima sa intelektualnim poteškoćama,

Integracija romske djece u vrtiće i osnovne škole, podrška uključivanju, obrazovanjem protiv predrasuda).


DJECA SA POSEBNIM OBRAZOVNIM POTREBAMA  (dpop)


Djeca sa smetnjama u razvoju su djeca sa: tjelesnom, mentalnom i senzornom smetnjom i djeca sa  kombinovanim smetnjama;

Djeca sa teškoćama u razvoju su djeca sa:  poremećajima u ponašanju; teškim hroničnim oboljenjima; dugotrajno bolesna djeca i druga djeca koja imaju poteškoće u učenju i druge teškoće uzrokovane emocionalnom, socijalnom, jezičkom i kulturološkom deprivacijom

Nadarena i darovita djeca


STRATEŠKI PRAVCI RAZVOJA

Smjernice obrazovanja djece i učenika sa posebnim obrazovnim potrebama postavljene su u odnosu na kvalitetno i dostupno obrazovanje za sve, u osnovi čega je poštovanje dječijih i ljudskih prava što pretpostavlja slobodnu ličnost koja je cilj sama po sebi.

Obrazovanje nije proces usvajanja akademskih znanja i postignuća, već proces u kome se stiču i usvajaju vještine i znanja potrebna za svakodnevni život  radi proaktivnog uključivanja u zajednicu

Inkluzivni principi

Očuvane sposobnosti djeteta, emocionalne i socijalne karakteristike su  osnov za izradu individualnog obrazovnog plana;

Pomoć djetetu se pruža u okviru zajedničkih aktivnosti u odjeljenju, kad god je to moguće, a izuzetno individualno;

Roditelji su partneri škole i aktivno učestvuju  u planiranju i praćenju razvoja svog djeteta;

Oštećenje vida

Ostecenje  vida u interakciji sa zapostavljenom bio-psiho-socijalnom sferom rezultuje nizom sekundarnih smetnji.Izostanak senzo-motorne stimulacije taktilnog i vizuelnog treninga kod slijepe i slabovide djece, dovodi do slabijeg ili neujednacenog razvoja njihovih vizuelnih,taktilnih I motornih funkcija,teskoca u prostornoj orjentaciji i ispoljavanju stereotipnih pokreta. Normalan period razvoja vizuelne percepcije nalazi se izmedu tri ipo I sedam ipo godina starosti.Medutim u svim razredima skole moze se naici na djecu koja kasne u svom vizuelnom perceptivnom razvoju. Perceptivne sposobnosti uticu ne samo na usvajanje znanja,vec i na formiranje pojmova,a njihov fond znanja moze biti osiromasen i na taj nacin uticati na ukupna skolska postignuca.  Zato se preporucuje organizovanje vizuelno-korektivnog treninga kod svih slucajeva,nesposobnosti vizuelnog percipiranja, i korektivni i preventivni program bice efikasniji ako se uvede prije nego sto dijete ukljuci u skolski rad.
U cilju pravilnog tretmana  vizuelnog hendikepa Svjetska zdravstvena organizacija je utvrdila definiciju slabovidosti isljepoce.
Prema ovoj definiciji,slijepim se smatra osoba koja na boljem oku sa korekcijom ima ostrinu vida 0,05 ili manje,tj.sa centralnim suzenjem vidnog polja manjim od 10stepeni,pod uslovom da je gubitak vidne funkcije definitivan I da se medikamentima ili hiruskim lijecenjem ne moze popraviti.Slabovidim se smatra osoba koja na boljem oku sa korekcijom ima ostrinu vida izmedu 0,05 do 0,3 pod uslovom da je smanjenje vidne sposobnosti definitivno. 
Pedagoska definicija  (prema G. Zovku) glasi:”Slabovidim smatramo djecu i omladinu koja pod normalnim uslovima u redovnoj skoli,zbog ogranicenja vida i njegovih posljedica ne mogu normalno da napreduju u usvajanju znanja,vjestina i navika I da  se normalno razvijaju” .Ovakva definicija ne zahtijeva numericko izrazavanje ostrine vida, pa je u praksi mnogo prihvatljivija.
Karakteristike djece ostecenog vida
Kada se govori o osnovnim karakteristikama djece sa ostecenim vidom,treba znati da su ona, prije svega,djeca kao I druga koja nemaju smetnje u svom razvoju. To znaci da se I ona razvijaju prema opstoj zakonitosti djecijeg razvitka,s tim sto se mogu pojaviti izvjesna odstupanja,uslovljena ostecenjima vida,zbog cega oni imaju izrazene I specificne potrebe za zastitom.Treba im omoguciti primjenu licnih oblika stimulacija I poducavanja.Zbog ostecenja vida,ova djeca ispoljavaju pasivnost,manju pokretljivost,nezainteresovanost,ne mogu vizuelno da prate ponasanje ljudi.Ali, ne mozemo zanemariti cinjenicu da medu ovom djecom susrecemo I aktivnu,dinamicnu I uspjesnu u nastavi.
U osnovnim skolama cesto nailazimo na ucenike koji imaju problema u oblasti vidnog opazanja.Prema LJ .Savicu ,ta se djeca vrlo brzo zamaraju prilikom citanja,napregnuto gledaju,oprezno hodaju,teze procjenjuju lokaciju predmeta I ne mogu da prepisuju sa table.Pri hodanju stepenistem,pipaju stopalom stepenik,cesto se spoticu o nezapazene predmete;kada posmatraju predmet,upadljivo se unose u njega I vise priblizavaju, cesto trljaju oci,zmirkaju, ne razlikuju boje.
Zovko istice da neka slabovida djeca imaju teskoce u vizuelnom percipiranju I uspjesnom poznavanju kontura I obrisa predmeta,imaju maglovitu, nejasnu I neizdiferenciranu sliku pred ocima, ne razlikuju detalje, brzo se zamaraju I zbog toga postaju nervozna, nestrpljiva I povrsna.U slucajevima nekih vizuelnih smetnji (nistagmus),ne mogu fiksirati pojavu ili predmet, nedostaje im smiren tempo prilikom posmatranja I analize.
Osim karakteristika koje su posljedica ostecenja vida,treba pomenuti I karakteristike koje nastaju pod uticajem djelovanja socijalne sredine u kojoj dijete zivi.
Louenfeldova zapazanja pokazuju da se vizuelne smetnje manifestvuju na licnost djeteta na tri nacina: 1.Vrsta I ozbiljnost ostecenja vida kod djeteta odreduju I prirodu ogranicenja,a stepen zavisi od licnosti I faktora okoline; 2. Stanje oka I mogucnosti daljeg pogorsanja vida mogu povecati osjecaj nesigurnosti I anksioznosti.Povecan napor vida moze prouzrokovati nervnu tenziju I dijete cini nervoznim,mada on one mora biti svjesno stvarnog uzroka;  3.Postoje razliciti oblici blagog poremecaja izraza lica (strabizam,nistagmus) koji dovode do posebnih reakcija okoline na dijete.Kako ce individua reagovati na ova tri faktora,zavisi od njene licnosti,iskustva I okoline,ukljucujuci porodicu,skolu I prijatelje.

Predskolski vaspitnoobrazovni I korektivni rad sa djecom ostecenog vida

Ostecenja vida mogu biti razlicita po vrsti I stepenu sto se odrazava na zivot I razvoj djece sa vizuelnim smetnjama.       
Ciljevi: stvaranje uslova za pravilan psihofizicki razvoj slijepe I slabovide djece,podsticanje pravilnog razvoja I koriscenja preostalih viauelnih funkcija I prevazilazenje habitusa kao posljedice vizuelnog ostecenja.Sistemsko djelovanje na razvoj intelektualnog,tjelesnog,senzornog,psihomotornog,jezickog,emocionalnog I socijalnog ponasanja djece ostecenog vida ;pravilno usmjeravanje cjelokupnog razvoja djece sa vizuelnim smetnjama kako bi se sprijecile I ublazile pojave sekundarnog odstupanja u njihovom razvoju.Osposobljavanje djece ostecenog vida za ukljucivanja u dalji tok njihovog obrazovanja I integraciju u socijalnu sredinu.
Zadaci: razvijanje psihofizickih sposobnosti,otklanjanje ili ublazavanje posljedica smetnji u razvoju; razvijanje culne osjetljivosti; razvijanje vizuelnog opazanja I osposobljavanja za pravilno koriscenje ostatka vida; razvijanje senzornih I psihomotornih sposobnosti koje doprinose savladavanju osnovnih problema I teskoca koje proizilaze iz stanja vizuelne ostecenosti;sprecavanje pojave fiksiranja blindizama kod slijepe djece; razvijanje diferencijacije predmeta koji ovu djecu okruzuju; imenovanje predmeta I odredivanje odnosa medu njima;sto podrazumijeva razvoj stereoskopskog, dubinskog I uopste prostornog vida kod djece sa ostacima vida.
Korektivni rad ima veliki znacaj u ranoj fazi razvoja djece ostecenog vida, jer podstice razvoj cula I povecava sposobnost culnog opazanja,razvija I obogacuje njihovo senzorno,senzomotorno I psihomotorno iskustvo.

Tifloloski korektivni rad u osnovnoj skoli

Tifloloski korektivni rad namijenjen je ucenica kojima je neophodno pruziti odgovarajucu pomoc da bi mogli uspjesno ucestvovati u vaspitno-obrazovnom radu zajedno sa vrsnjacima u redovnom odjeljenju osnovne skole. Teskoce u ucenju su uslovljene:ostecenjem vida, sluha, poremecajem govora I glasa, tjelesnim ostecenjima I hronicnim oboljenjima,specificnim intelektualnim smetnjama I teskocama u ucenju I poremecajima u drustvenim ponasanjima. Cilj vaspitanja I obrazovanja ucenika ostecenog vida u redovnim odjeljenjima osnovne skole identican je sa ciljem vaspitanja I obrazovanja ucenika normalnog vida.Poseban cilj vaspitno-obrazovnog rada sa slabovidim ucenicima jeste ublazavanje posljedica koje nastaju ostecenjem cula vida.

Za ostvarivanje programa specijalnog vaspitanja I obrazovovanja ucenika ostecenog vida postavljaju se specijalni zadaci:

Razvijanje vizuelnog opazanja I diskriminacije;

Obezbjedivanje uslova za zastitu vida od daljeg slabljenja,odnosno da se vid, racionalnim koriscenjem prema mogucnostima, popravi;

Osposobljavanje ucenika da u izvrsavanju svakodnevnih zadataka maksimalno koriste, pored vida, I druga cula, prije svega auditivno I taktilno;

Pruzanje ucenicima potrebne pomoci pri izvrsavanju zadataka cije im je izvrsenje otezano ostecenjem cula vida;

Razvijanje mikro I makro organizacije u prostoru;

Rad na korekciji I kompenzaciji nedovoljno razvijenih funkcija;

Osposobljavanje ucenika da koriste potrebna opticka pomagala u toku vaspitno-obrazovnog procesa,kao I u svakodnevnim aktivnostima.

Kompenzatorni razvoj slabovide djece

Kod slabovide djece proces kompenzacije ostvaruje se u toku nastave I zavisi od sadrzaja, metoda I uslova nastastavnog reda.Treba imati u vidu da je porodica znacajan factor u procesu kompenzatornog razvoja slabovide djece.Nekada situaciju u kojoj se nalazi slabovido dijete otezavaju I sami roditelji toga djeteta,jer zbog nepoznavanja karaktera ostecenog vida I karakteristika takvog djeteta smatraju da je njihovo dijete drugacije od ostale djece I taj problem rjesavaju na njima svojstven nacin. Tako , jedni zanemaruju ometenost I pred svoje dijete postavljaju zahtjeve koji prevazilaze njegove moci.Dijete pocinje da se ograduje zidom samoodbrane I povlaci iza tog zida.Na taj nacin oni I nesvjesno formiraju dijete koje je sputano,bojazljivo I nesamostalno.

Djeca bez ostatka vida u inkluzivnom obrazovanju

Jedno dijete bez ostatka vida u predškolskoj ustanovi

Jedno dijete bez ostatka vida u osnovnoj školi

Petoro djece u srednjoj školi bez ostatka vida

Slabovida djeca u predškolskim ustanovama

9-ro djece

Slabovida djeca u osnovnim školama

26-ro

Slabovida djeca u srednjim školama

3-je


Doc. Dr Nada Šakotić

sreda, 17 april 2013 13:08

Inkluzivno obrazovanje

Riječ inkluzija potiče od latinske riječi inclusio, što znači: uključenje, uključivanje, obuhvatanje, sadržavanje u sebi, uračunavanje u, podrazumijevanje. U obrazovnom kontekstu inkluzija (inkluzivno obrazovanje) podrazumijeva uključenost, obuhvaćenost (učenika) obrazovnim sistemom. Ona predstavlja viši nivo uvažavanja djece sa hendikepom, kao ravnopravnih učesnika u sistemu vaspitanja i obrazovanja, bez izdvajanja u posebne ustanove, a uz mogućnost posebne podrške bilo kom djetetu kada je ona potrebna.



Integracija se odnosi na „pridodavanje" (u ovom slučaju učenika) već postojećoj, datoj cjelini (obrazovnom sistemu). Ni ovaj koncept nije napustio medicinski model, jer djecu sa hendikepom vidi kao problem. Po njemu, da bi se uklopila u redovno obrazovanje djeca se moraju „mijenjati“, tj. prilagođavati kako bi mu se mogla jednostavno pridodati.
Međutim, 90-tih godina kreće se ka inkluzivnom obrazovanju, tj. filozofiji koja podrazumijeva potpuno izjednačavanje prava osoba sa hendikepom sa pravima "prosječne populacije", zahtijevajući njihovo uključivanje u društvo.
Inkluzija je sistematski proces uključivanja djece sa hendikepom zajedno sa djecom bez hendikepa iste dobi u redovno, prirodno okruženje, a time i obrazovanje. Ona za razliku od integracije radije govori o različitim mogućnostima, umjesto o nedostacima. Inkluzija teži ka sistemu koji svakoga stavlja u ravnopravan položaj i pruža mu mogućnost učestvovanja i pripadanja.

Prednosti inkluzije:

Za djecu:

Ostanak u svojoj porodici i svom prirodnom okruženju

Socijalizacija

Veće samopoštovanje zbog boravka u redovnoj grupi i savladavanje kompleksa.

Pomoć pri razvijanju širih pogleda na svijet.

Uticaj na postignuće djeteta i njegove ciljeve za budućnost.

Mogućnost izbora zanimanja

Za vršnjake:

Uklanjanje predrasuda

Veće samopoštovanje zbog pomaganja drugima

Veća tolerancija za različitosti

Za roditelje:

Osjećaj da je njihovo dijete prihvaćeno

Saznanje da dijete dobija onoliko koliko je moguće

Uticaj na proces obrazovanja kroz njihovo uključenje

Za nastavnike:

Sticanje novih iskustava i znanja

Veća tolerancija za različitosti

Uklanjanje predrasuda



Inkluzija tj. inkluzivno obrazovanje se zasniva na socijalnom modelu, što možemo vidjeti iz sljedeće šeme:

Proces ka inkluziji je dugotrajan i zahtijeva između ostalog:

promjene u obrazovanju nastavnika (direktora i ostalog osoblja), kako bi novi nastavnik mogao doprinijeti procesu inkluzije s obzirom na potrebnu fleksibilnost

promjenu odnosa i načina mišljenja;

usmjerenost ka procjeni, metodama obrazovanja i rada razreda uključujući i prilagođavanje okoline;

obozbjeđivanje adekvatnih nastavnih pomagala, opreme i sistema podrške djeci sa hendikepom.

uključivanje roditelja u obrazovni proces

obezbjeđivanje stručnih službi podrške za nastavnike.


Obrazovanje za sve bi trebala biti odgovornost cijelog društva kako bi došli do jednakih mogućnosti za sve pojedince/ke. 
I kako kaže sljedeća misao:

"Sistem školstva nema pravo na određenu djecu.  Sistem školstva je taj koga treba prilagoditi kako bi zadovoljio potrebe svakog djeteta." (Lindquist, UNESCO 1994)

Udruženje mldih sa hendikepom Crne Gore i ove godine pokreće kampanju u cilju motivisanja mladih sa invaliditetom da nastave svoje obrazovanje nakon srednje škole.

S tim u vezi Studentska savjetodavna kancelarija pruža podršku: pri odabiru željenog fakulteta i prilikom upisa na fakultet redovno ili po principu afirmativne akcije, u oslobađanju od plaćanja školarine (na državnom, privatnom ili fakultetu koji djeluje kao samostalna jedinica), prilikom upućivanja inicijativa fakultetskoj jednici/ profesoru da omogući polaganje predispitnih i ispitnih obaveza na način i u vrijeme,i u formi koja studentu najbolje odgovara, kao i pomijeranje kolokvijuma/ ispita ukoliko jev student bio spriječen da izađe u prvobitno zakazanom roku, uređivanja smještaja u studentskom domu.

Kampanja se sastoji od medijske kampanje, kampanje na socijalnim mrežama i info štandava koje ćemo organizovati na nekoliko fakulteta u Podgorici i Nikšiću. Od 2 do 9. maja smo na XII Međunarodnom sajmu knjiga i obrazovanja promovisali rad Studentske savjetodavne kancelarije gdje je naš štand tom prilikom posjetilo preko 2oo posjetilaca.

U cilju promovisanja kampanje u okviru projekta Trans2Work3 koji je finansijski podržan od strane Zavoda za zapošljavanje Crne Gore, a u saradnji sa partnerima Fakultetom za vizuelne umjetnosti, univerziteta Mediteran, izradili smo liflete o Studentskoj savjetodavnoj kancelarijii i servisima podrške koje sprovodimo u okviru iste.

Podsjećamo da smo okviru prošlogodišnje medijske kampanje izradili promotivni video u produkciji Trust agencije.

 

Pripremila: Anđela Miličić

Položaj studenata s invaliditetom na nivou visokog obrazovanja je poslednjih godina poboljšan, prvenstveno zbog relativno dobre i afirmativne zakonske osnove. Ipak, Udruženje mladih sa hendikepom Crne Gore, povodom 17. novembra Dana studenata ukazuje da je na nivou visokog obrazovanja neophodno preduzeti mjere koje će dovesti do istinske ravnopravnosti studenata s invaliditetom.

Na nivou visokog obrazovanja prema podacima koje posjedujemo na univerzitetima i samostalnim fakultetima do nivoa doktorskih studija u studijskoj 2016/2017 uključeno je 96 studenata s invaliditetom. Evidentno je da napredak postoji i u broju uspisanih i onih koji završe studije, međutim, vrlo je važno napomenuti da je osobama s inavaliditetom u velikoj mjeri i dalje ograničen izbor i pristup fakultetu.

Analiza UMHCG iz aprila ove godine pokazala je da je 70% fakulteta koji su smješteni u Podgorici potpuno ili djelimično nepristupačno osobama s invaliditetom. zbog čega su studenti primorani da upisuju fakultete koji ne žele. [1] Na nivou Crne Gore situacija je posebno zabrinjavajuća kada su u pitanju fakulteti smješteni u primorskim opštinama: Kotor, Budva, Herceg Novi, Bar.

Postoje i  dalje i drugi problem na nivou visokog obrazovanja, jedan od njih odnosi se na nepristupačnost literature za studente š oštećenjem vida, disleksijom i drugim vrstama oštećenja. Iako Zakon o autorskim i srodnim pravima propisuje obavezu ustupanja literature za potrebe osoba s invaliditetom u praksi ovo nije pravilo već izolovan slučaj. Studenti se tako snalaze često individualno, a nerijetko dobiju literature kad su već rokovi za polaganje kolokvijuma i ispita. S tim u vezi, uprava fakulteta treba da obaveže nastavno osoblje koje angažuje da moraju obezbijediti svima literaturu u formatu koja individualno odgovara svakom studentu.

Obrazovanje za osobe s invaliditetom je šansa da postanu aktivni građani društva, da se zaposle na otvorenom tržištu rada da budu samostalni i da se bore za ravnopravnost. Zbog toga pozivamo i studente s invaliditetom da se aktivno bore za svoj položaj i prava, ali i da redovno i odgovorno ispunjavaju svoje obaveze.

Za dostojanstveno obrazovanje!

Anđela Miličić, asistentkinja na programima

Udruženje mladih sa hendikepom Crne Gore


[1] Detaljnije na linku: http://disabilityinfo.me/component/k2/item/1344-prezentovan-plan-aktivnosti-umhcg-i-predstavljeno-stanje-u-praksi-na-nivou-visokog-obrazovanja

NVO Udruženje mladih sa hendikepom Crne Gore (UMHCG) i NVO Roma restart su se danas, ispred i u ime studenata s invaliditetom i studenata Roma, obratile Studentskom parlamentu Univerziteta Crne Gore inicijativom za uključivanje predstavnika studenata s invaliditetom i studenata Roma u rad ovog tijela.

Imajući u vidu značaj studentskih pitanja za studente s invaliditetom i studente Rome i prije svega položaj u kojem se nalaze u oblasti visokog obrazovanja smatramo da je njihovo uključivanje u rad Studentskog parlamenta UCG od izuzetne važnosti.

Naime, ove dvije grupe studenata se još uvijek, uprkos zakonskim propisima i boljnim povoljnostima, suočavaju sa brojnim barijerama u toku procesa obrazovanja i studentskog učešća i studentskog života generalno, poput stereotipa i predrasuda o njihovim pravima i mogućnostima, nedostatka mentorkse podrške, i drugih servisa podrške poput asistencije u nastavi, nepristupačne literature i slično. Poseban i najznačajniji problem na koji nailaze studenti s invaliditetom je nepristupačnost univerzitetskih jedinica. Pokretanje inicijativa i stavljanje u fokus ovih pitanja, kao i njihovo kontinuirano rješavanje smatramo jedino mogućim kroz učešće samih studenata s invaliditetom i studenata Roma u rad izvršnih organa SPUCG.

Zakon o visokom obrazovanju i Zakon o manjinskim pravima i slobodama prepoznaju princip afirmativne akcije koji podrazumijeva uvođenje posebnih mjera koje su usmjerene na stvaranje uslova za ostvarivanje ravnopravnosti i zaštite prava lica koja su po bilo kom osnovu u nejednakom položaju u obrazovanju. U tom smislu smatramo da je veoma važno princip afirmativne akcije uvesti i u radu Studentskog parlamenta UCG i to prije izbora za predstavnike u SPUCG u oktobru ove godine.

U smislu omogućavanja nesmetane primjene principa afirmativne akcije, a u slučaju potrebnih izmjena važećih pravnih akata koji regulišu rad i djelovanje SPUCG, poput Statuta i Pravilnika o izborima pozvali smo Studentski parlament da to učini po principu pozitivnog zakonodavstva, uključujući i Ustav Crne Gore.

Princip afirmativne akcije u radu SPUCG i njegovim izvršnim organima, je opravdan sve do trenutka dok ispunjava svrhu, a to je veća uključenost i inkluzija studenata iz ove dvije populacije koji se i brojčano značajno povećava u poslednje vrijeme.

Studenti Romi i studenti s invaliditetom nemaju jednake mogućnosti i često zbog nepovoljnijeg položaja u kojem se nalaze, i predrasuda i stereotipa koje nerijetko njihovi vršnjaci i nastavno osoblje imaju u odnosu na njih, nijesu u ravnopravnoj mogućnosti, niti su dovoljno osnaženi da se kandiduju na izborima. U tom smislu, uvođenje principa afirmativne akcije i uključivanje po jednog studenta iz ove dvije populacije u radu Studentskog parlamenta UCG smatramo korisnim i za sam rad Studentskog parlamenta, ne samo studenata iz ove dvije populacije.

Imajući u vidu dosadašnju saradnju koji ostvarujemo sa Studentskim parlamentom očekujemo pozitivan odgovor na ovu inicijativu.


U ime studenata s invaliditetom i studenata Roma,

Izvršna direktorica UMHCG, Marina Vujačić
Predsjednik Roma restart, Almir Tahiri

1. Šta možete da izdvojite kao najveći uspjeh za 2015. godinu kada su u pitanju osobe sa invaliditetom ?

Opet je u pitanju usvajanje zakona, ovaj put Zakona o zabrani diskriminacije lica sa invaliditetom u junu 2015. godine. Ovo je neizostavno važan, možda i najvažniji zakon kada su u pitanju osobe s invaliditetom upravo zbog toga što je diskriminacija prema osobama s invaliditetom svakodnevno zastupljena, bile one same svjesne nje ili ne. Skoro da ne postoji društvena grupacija koja i u sopstvenoj kući može biti svakodnevno diskriminisana kao osobe s invaliditetom. Inače, 2015. godine je usvojen novi Zakon o zabrani diskriminacije lica sa invaliditeto, iako se prvobitno krenulo u izmjene i dopune prvobitnog iz 2011. godine.

Pored navedenog, mi u UMHCG ćemo godinu pamtiti i po porastu broja studenata s invaliditetom, ali i brojnim drugim aktivnostima koje smo samostalno ili u saradnji s parnerima realizovali, posebno u novembru, koji smo proglasili "Mjesecom podizanja svijesti o invaliditetu".


2. Nedavno ste pokrenuli online pravno savjetovalište. Sa kojim pitanjima Vam se najčešće obraćaju?

Ukupno su nam se u toku godine, po prvi put, obratile 44 osobe s invaliditetom ili njihove porodice zbog ostvarivanja ili zaštite ljudskih prava. Onlajn pravno savjetovalište smo upravo pokrenuli zbog toga da brojnim ljudima koji nam se najčešće javljaju putem fejsbuk stranice omogućimo direktnu komunikaciju s našim pravnim timom jer u toku radnog vremena smo često ograničeni zbog drugih obaveza da se posvetimo direktnoj komunikaciji s korisnicima usluga iako je to jako važno u ovom poslu.

Međutim, mi svakodnevno radimo na iniciranju usvajanja pravne regulative, praćenju poštovanja ili nerijetko, kada smo god u prilici pratimo sam proces izrade propisa i učestvujemo u njihovom definisanju, odnosno regulisanju prava osoba s invaliditetom, uključujući i proces usvajanja u Skupštini.

Taj i takav rad je često "nevidljiv", ali on zahtijeva ogromno vrijeme, posvećenost, znanje i senzibilitet, dok sve ovo nerijetko izostaje na drugoj strani, kod pojedinih donosilaca odluka.

Najveći broj pitanja odnosio se na ostvarivanje prava iz oblasti socijalne politike, tzv. socijalno-zaštitnih prava, lićne invalidnine, njege i pomoći drugog lica, ostvarivanja prava na mjesečnu naknadu po osnovu djeteta koje je korisnik lične invalidnine i drugih, gdje osobe s invaliditetom i njihove porodice nerijetko bivaju pogrešno informisane, upućene na pogrešne institucije, odbijene bez pisanog obrazloženja, rješenja i sl.

Određeni broj ljudi nam se javio zbog problema koje su imali oko ostvarivanja prava na povlasticu na putovanje od mjesta stanovanja do mjesta rada i nazad, na teritoriji iste opštine. Zbog ovog problema smo se obratili Ministarstvu rada i socijalnog staranja, kao i medijima, i tom prilikom dobili odgovor da se Zakon o povlastici na putovanje lica sa invaliditetom pogrešno primjenjivao i da se ovo pravo priznavalo svim zaposlenim s invaliditetom, bez obzira što je Zakon ovo pravo propisao samo onima čije se mjesto stanovanja i mjesto rada nalaze u različitim opštinama. Dvije osobe su nam se javile zbog diskriminacije po osnovu invaliditeta u oblasti zapošljavanja i obrazovanja. Zbog ovih obraćanja smo, takođe, pokrenuli određene inicijative.

Jako smo zadovoljni projektom i rezultatima jer je ovaj projekat jedan od najmanjih projekata po iznosu sredstava koji smo sproveli u toku 2015. a sa jako zapaženim rezultatima. Prije svega doprinio je većem povjerenju građana u UMHCG i ono što mi radimo.


3. U 2014. godini, 86 osoba sa invaliditetom vodilo se kao zaposleno, od čega je 60 bilo zaposleno na neodređeno vrijeme. Kakva je situacija za prethodnu godinu?

Povećao se značajno broj zaposlenih osoba s invaliditetom u odnosu na prethodni period, međutim, brojni problemi u ovoj oblasti još uvijek nijesu riješeni. Pored problema u drugim oblastima koji se odražavaju i na zapošljavanje osoba s invaliditetom i na kvalitet i strukturu ponude ni sam Zakon o profesionalnoj rehabilitaciji i zapošljavanju lica sa invaliditetom se ne sprovodi u potpunosti, niti na zadovoljavajući naćin.

Ovo je utvrdila i Državna revizorska institucija koja je u svom Izvještaju o reviziji uspjeha „Efikasnost korišćenja sredstava od doprinosa za profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje lica sa invaliditetom“ konstatovala da državni organi nijesu bili dovoljno efikasni u sprovođenju Zakona o profesionalnoj rehabilitaciji i zapošljavanju lica sa invaliditetom i Akcionog plana Strategije za integraciju osoba sa invaliditetom za 2014. - 2015. godinu. Osim navedenog ni nakon sedam godina država ne rješava problem nenamjenskog utroška sredstava iz Fonda za profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje lica sa invaliditetom jer joj postojeće stanje savršeno odgovora, a Ministarvo rada i socijalnog staranja je tek pristupilo izradi Pravilnika o uslovima i metodologiji za finansiranje posebnih organizacija za zapošljavanje, upravo nakon što je DRi objavila izvještaj, dok je Pravilnik za finansiranje grant šema opet ušao u proceduru izmjena iako je prvobitno usvojen tek prošle godine u julu, šest godina nakon usvajanja zakona.

Pojedine norme zakona do sada nijesu ni realizovane, kao što su neka od mjera profesionalne rehabilitacije i aktivne politike zapošljavanja, pa tako među njima ni arhitektonsko prilagođavanje radnih mjesta iako je ova mjera propisana zakonom i u nekim situacijama predstavlja osnovni preduslov za zapošljavanje.

Pored navedenog različitite institucije se moraju bolje povezati, raditi u kontinuitetu i sistemski na polju stvaranja uslova za zapošljavanje osoba s invaliditetom.


4. Koliki je broj studenata sa invaliditetom u Crnoj Gori i kakav je njihov trenutni položaj?

Po podacima UMHCG trenutno ima 95 studenata na fakultetima u Crnoj Gori. Međutim, kvalitativni rezultati su jako spori i skoro da nema pomaka. Fakulteti su i dalje arhitektonski neprilagođeni, nema servisa podrške: asistencije u nastavi, gestovnih tumača, dsostupnog prevoza, ni dalje se ne prilagođava literatura studentima s oštećenjem vida. Neki profesori samostalno izlaze u susret i imaju razumijevanja, međutim, ništa od prethodno navedenog nije sistemski regulisano, niti se od strane institucija obezbjeđuje u praksi.

Prilikom statutarnih promjena na Univerzitetu Crne Gore, Ministarstvo prosvjete je izdalo licencu za obavljanje djelatnosti i rad iako univerzitetske jedinice koje su pretrpljele izmjene ne ispunjavaju uslov koji se odnosi na pristupačnost za osobe s invaliditetom.

Jedino je pozitivno što je usvojen novi Zakon o visokom obrazovanju i što je Univerzitet Crne Gore svojim Statutom obavezao univerzitetske jedinice da studentima s invaliditetom prilagođavaju način i vrijeme polaganja ispitnih i predispitnih obaveza. Međutim, u ovoj oblasti i dalje imamo više kompezatornih prava, nego zagarantovane jednakosti.

 
5. Nedavno ste pozvali Vladu i poslanike da amandmanski djeluju i opredijele značajno veći iznos za mjere i aktivnosti profesionalne rehabilitacije i zapošljavanja OSI.  Šta je učinjeno po tom planu?

Na sjednici Odbora za zdravstvo, rad i socijalno staranje smo dobili informaciju da će to biti i učinjeno. Za sada znamo da je SNP podnio amandman da to bude 8,8 miliona koliki se i priliv okvirno predviđa, dok su neki poslanici DPS najavili amandman na 4 miliona. Svakako očekujemo ishod glasanja u plenumu.

Međutim, i ovo je trenutno rješenje do izmjena Zakona o profesionalnoj rehabilitaciji i zapošljavanju lica sa invaliditetom i rješenja statusa Fonda.

 
6. Koji su prioriteti Vaše organizacije za narednu godinu ?

Mi u januaru pristupamo izradi Plana rada za 2016. godinu nakon što uradimo evaluaciju ovogodišnjeg, tada ćemo odrediti i prioritete. Ono što za sada znamo sigurno jeste da ćemo raditi i dalje na promociji i praćenju Zakona o zabrani diskriminacije lica sa invaliditetom, pravnom savjetovalištu. Objavićemo dva Vodiča o zabrani diskriminacije osoba s invaliditetom, jedan opšti i drugu pojednostavljenu verziju za osobe s intelektualnim invaliditetom, zatim Publikaciju o pravu na pristup pravdi za osobe s invaliditetom. Pored aktivnosti iz Pravnog programa sprovodićemo redovne aktivnosti na polju obrazovanja i zapošljavanja: edukacije, razne vidove podrške kroz Studentsku savjetodavnu kancelariju, zatim aktivnosti u oblasti samostalnog života osoba s invaliditetom...



Autorka: Bojana Mučalica, Agencija Mina
Izvor: Agencija Min@

Podgorica, PR pres servis – U Podgorici nijedan fakultet nije u potpunosti pristupačan osobama sa invaliditetom (OSI), zbog čega su studenti primorani da upisuju fakultete koji ne žele, a koji su im djelimično pristupačni, pokazala je analiza Udruženja mladih sa hendikepom Crne Gore (UMHCG).

Članica monitoring tima iz UMHCG Jelena Mrdak, koja je ispitivala pristupačnost ustanova visokog obrazovanja u Podgorici, kazala je da su analizom obuhvatili 16 fakultetskih jedinica u Podgorici.

„Utvrdili smo da gotovo nijedna fakultetska jedinica nije potpuno pristupačna po standardima iz Zakona o uređenju prostora i izgradnji objekata. Utvrdili smo da je 12 djelimično pristupačnih jedinica u Podgorici, dok su četiri potpuno nepristupačne“, kazala je Mrdak u PR Centru.

Ona je, govoreći o Tehničkim fakultetima, rekla da postoji rampa, ali da ograda koja se nalazi na desnoj strani nije dobro postavljena, jer već sa te strane postoji zid. „Korisnik kolica ne može sam ući i zgradu tehničkih fakulteta  jer se vrata teško otvaraju“.

„Lift u zgradi Tehničkih fakulteta nije u potpusti prilagođen OSI, uzak je i ide samo do određenih spratova. A toalet za OSI, nije bio adekvatnog naziva i zaključan je, a ne postoji nijedan putokaz to tog toalet“, navela je Mrdak.

Rampa na Pravnom fakultetu, kako je istakla, ispunjava uslove pristupačnosti, ali ne postoji toalet.

„Glavni ulaz na Ekonomskom fakultetu nije pristupačan. Postoji na sporednom ulazu rampa koja je klizava, i nemoguće je samostalno doći do unutrašnjosti. Ne postoji lift, u amfiteatru nije moguće doći ni do prve katedre“, objasnila je Mrdak.

Ona je kazala da je jedan od zaključaka analize da je pristupačnost jedan od glavnih faktora za upis na fakultet.

„Studenti biraju fakultete koji su njima pristupačni a ne one koji žele. Primorani su da upisuju fakultete koji im obezbjeđuju uslove za lakše učenje, a ne ono što žele“, navela je Mrdak.

Ona je najavila da će analiza biti proslijeđena svim fakultetima i ministarstvim prosvjete i turizma i održivog razvoja i turizma

Izvršna direktorica UMHCG Marina Vujačić podsjetila je da ta organizacija već nekoliko godina sprovodi intenzivnu kampanju neposredno prije upisnih rokova na fakultetima, i da nakon tih aktivnosti imaju povećan broj onih koji kasnije upišu fakultet. „Tako smo na primjer prošle godine, za upis 2015/2016. Imali 16 brucoša sa invaliditetom, godinu prije toga smo ih imali 12, a prije tri godine smo ih imali osam. Za dvije godine se udvostručio broj brucoša na crnogorskim univerzitetima, uključujući samostalne fakultete“, istakla je Vujačić.

UMHCG, kako je najavila, planira aktivnosti koje se tiču obilaska srednjih škola.

„U prethodnom periodu nam se dešavalo da upravo na taj način dođemo do mladih sa invaliditetom koji su često nesigurni da li će upisati neki fakultet ili ne, ali kada čuju kakvu podršku mi kao Udruženje možemo da im pružimo, jedan broj njih se odlučivao da nastavi svoje školovanje“, pojasnila je Vujačić.

Ona smatra da fakulteti i univerziteti treba da obavežu one koje angažuju kao nastavno osoblje da moraju obezbijediti svima ono što je zakonom definisano i što je obaveza i da svi studenti imaju jednaka prava.

„U praksi imamo jako veliki broj studenata koji imaju oštećeneje vida i da bi došli do onog formata koji njima odgovara izgube mjesec ipo i nerijetko imamo situaciju da ne izlaze u prvim ispitnim rokovima“, kazala je Vujačić.

Ona je rekla da se dešavalo da mladi sa invaliditetom odustanu od fakulteta, jer ga ne mogu upisati zbog arhitektonske nepristupačnosti, ili upisuju fakultete koje ne žele, jer su djelimično pristupačni.

„Imamo situaciju da ne tako mali broj studenata od ukupnog broja koji je u našoj bazi, a to je trenutno 95, studira Pravni fakulet ili Fakultet političkih nauka zbog toga što su ova dva fakulteta djelično pristupačna, iako ne ispunjavaju sve elemente pristupačnosti“, rekla je Vujačić

Na ovom linku možete preuzeti prezentaciju: PREZENTACIJA.

Upravni Odbor Univerziteta Crne Gore (UO UCG) je na sjednici održanoj u utorak, 29. septembra donio Odluku o oslobađanju studenata s invaliditetom od plaćanja školarine za studijsku 2015/2016. godinu, čime je verifikovao pravo studenata s invaliditetom zagarantovano novim Zakonom o visokom obrazovanju.
Studenti s invaliditetom su oslobođeni od školarine i na fakultetima privatnih univerziteta, kao i na samostalnim fakultetskim jedinicama, odnosno na Fakultetu za menadžment Herceg Novi, Fakultetu za biznis i turizam Budva, Fakultetu za poslovnu ekonomiju Bar, kao i Fakultetu za državne i evropske studije.
Naime, oslobađanje studenata s invaliditetom od plaćanja školarine predstavlja kompezaciju za neravnopravan položaj osoba s invaliditetom u obrazovanju, i na drugoj strani oslobađanje od školarine predstavlja jak podsticaj da se taj položaj dostigne. Vrlo je važno u vremenu kada je većina fakulteta arhitektonski nepristupačna, kada nema dostupne literature, sistemski podržanih servisa podrške, najsavremenijih medicinskih i asistivnih pomagala studente osloboditi od školarine kako bi tim iznosom uspjeli pokriti dio osnovnih troškova života, kao što je personalna asistencija, prevoz i slično, a što im nije omogućenom redovnim sistemom socijalne zaštite i obrazovanja.

Ovom prilikom se posebno želimo zahvaliti rektorki g-đi Radmili Vojvodić na raspoloženju i spremnosti da i ove godine izađe u susret studentima s invaliditetom i inicijativama koje dolaze od UMHCG, posebno imajući u vidu činjenicu da je Ministarstvo prosvjete bilo dužno propisati akt koji definiše bliže uslove i kriterijume, način i postupak upisa na osnovne studije čime, se između ostalog, mogao izbjeći problem u primjeni principa afirmativne akcije.

Izuzetno nam je drago da i pored finansijske situacije i stanja u kojem se nalazi cijeli sistem obrazovanja UO UCG ima dovoljno razumijevanja za studente s invaliditetom i shvata obaveze koje stoje pred njim.

U proteklom periodu veliku podršku nam je pružila i Institucija zaštitnika ljudskih prava i sloboda, posebno zamjenik g-din Siniša Bjeković, što nam je bilo jako dragocjeno, ali i našim studentima je predstavljalo ohrabrenje da ne odustanu od upisa na fakultet.

UMHCG je na raspolaganju svim organima i organizacijama u cilju što preciznijeg definisanja upisa po principu afirmativne akcije na osnovne i specijalističke studije, i s tim u vezi već je dogovorena saradnja između nas i UCG prilikom donošenja propisa koji će na bliži način urediti ovo pitanje.

Takođe, još jednom ukazujemo na problem nepristupačnosti fakulteta koji su obuhvaćeni statusnom promjenom UCG i činjenicu da je jedan od uslova za osnivanje i obavljanje djelatnosti i uslov koji se tiče nesmetanog pristupa za osobe s invaliditetom (član 23, stav 1, tačka 3 Zakona o visokom obrazovanju), o čemu je Ministarstvo prosvjete, takođe bilo dužno da propiše bliže uslove, a nakon ispunjenosti svih uslova ovim ustanovama izda licencu. Pozivamo još jednom nadležne da što hitnije pristupe rješevanju ovog problema u cilju poštovanja zakona i prije svega zaštite studenata s invaliditetom od diskriminacije.


Pripremila: Marina Vujačić

Strana 26 od 36

Back to top