Disability

Disability

Povodom saopštenja za javnost Univerziteta Crne Gore, o kojem smo se upoznali iz medija, napominjemo sledeće:

UMHCG je već nakon prvog upisnog roka obavijestio UCG i Ministarstvo prosvjete o problemu na koji su naišli potencijalni studenti s invaliditetom prilikom predaje dokumenata za upis, pa iznenađuje da o prvoj konkretnoj i javnoj informaciji o "traženju rješenja" od strane UCG u saradnji s Ministarstvom prosvjete budemo obaviješteni preko medija i to nakon što smo se oglasili saopštenjem za javnost.

Univerzitet Crne Gore je u svom saopštenju naveo načine na koje podržava studente s invaliditetom, što je UMHCG uvijek javno isticao i pohvaljivao.

Javna reakcija UMHCG bi ovog puta izostala da smo u roku od dva mjeseca, od prvog upisnog roka do kraja trećeg upisnog roka dobili bilo kakvu konkretnu informaciju koja bi nagovještavala rješenje problema. Međutim, uprkos našim inicijativama i dopisima koji su i ranije upućeni Univerzitetu i Ministarstvu prosvjete jedina pisana informacija je proslijeđena članovima Savjeta za brigu o licima s invaliditetom, nakon što je član Skupštine UMHCG Milenko Vojičić i na Savjetu tražio odgovor za navedeni problem, nakon čega je Ministarstvo prosvjete u mejlu naglasilo da očekuje da će Univerzitet riješiti pitanje upisa po principu afirmativne akcije.

Ne stoji činjenica, kako naglašava UCG, da je "princip afirmativne akcije prema vulnerabilnim grupama prepoznat u zakonu", a da "način njegovog sprovođenja nije u potpunosti preciziran, naročito ne pri upisu", jer Zakon jedino i prepoznaje princip afirmativne akcije prilikom upisa osoba s invaliditetom, ne i drugih vulnerabilnih grupa i to samo prilikom upisa, na osnovne i specijalističke studije.

Upravo je cilj afirmativne akcije izjednačavanje mogućnosti i preduzimanje posebnih mjera u cilju ravnopravnosti onih koji su u neravnopravnom položaju, pa samim tim se ne može desiti, kako su istakli iz UCG, da"princip afirmativne akcije ugrozi princip ravnopravnosti "

Ne treba zaboraviti da je Zakon o visokom obrazovanju usvojen u oktobru prošle godine, pa je bilo dovoljno vremena da se i prije upisnih rokova definišu bliži uslovi i način sprovođenja afirmativne akcije, što ne bi izazvalo već učinjenu nepravdu, neizvjesnost i pretrpjeli strah i stres od strane kandidata za upis, koji su osobe s invaliditetom.

Zato očekujemo da ćemo, kao organizacija koja zastupa osobe s invaliditetom i zalaže se za njihovu ravnopravnost i u procesu obrazovanja biti konsultovani prilikom pronalaženja rješenja za upis osoba s invaliditetom i definisanja podzakonskog akta.

Takođe podsjećamo, da je na sjednici Vlade od 20. avgusta ove godine usvojena Odluka o statusnoj promjeni organizacionih jedinica, pa je na taj način Filozofski fakultet podijeljen na Filozofski i Filološki fakultet, dok su se Farmaceutski i Fakultet primijenjene fizioterapije pripojili Medicinskom fakultetu.

U Odluci koju je usvojila Vlada (http://www.gov.me/sjednice_vlade/123, tačka 25.1.) u članu 6 piše da će ova dva fakulteta početi s radom nakon dobijanja licence. Da bi neka organizaciona jedinica dobila licencu za osnivanje i obavljanje djelatnosti, neophodno je da pored ostalih ispuni i uslov koji se tiče nesmetanog pristupa za osobe s invaliditetom (član 23, stav 1, tačka 3), što je jedan od ciljeva visokog obrazovanja (član 2, stav 1, tačka 6).

Ustanova može da obavlja djelatnost i vrši upis studenata kad Ministarstvo prosvjete utvrdi da ustanova ispunjava uslove propisane Zakonom i donese rješenje o licenciranju, pa očekujemo da će Ministarstvo prosvjete i navedene organizacione jedinice UCG učiniti sve da, u što kraćem roku, visoko obrazovanje bude dostupno svim licima, a ne ograničeno i onemogućeno po osnovu invaliditeta.

U suprotnom, ukoliko se, u najkraćem, ne preduzmu konkretne radnje u cilju prilagođavanja ovih ustanova, UMHCG će iskoristiti mogućnosti koje pruža crnogorski pravni sistem u zaštiti prava osoba s invaliditetom.

Marina Vujačić,

Izvršna direktorica UMHCG

Obraćamo se ovim putem javnosti zbog problema koji se pojavio oko upisa osoba s invaliditetom na pojedinim univerzitetskim jedinicama u I, II ili III upisnom roku, a koji ni do dan danas nije riješen.

Naime, prilikom predaje dokumentacije potrebne za upis, u studentskim službama pojedinih  fakulteta UCG odbili su da prime preporuku UMHCG o upisu mladih s invaliditetom po principu afirmativne akcije, koji definiše Zakon o visokom obrazovanju (Sl. list CG 52/14), zbog čega smo se u toku jula i avgusta obratili Rektoratu UCG i Ministarstvu prosvjete, pokušavajući da utvrdimo nadležnost i odgovornost da se riješi nastali problem. Od Ministartva prosvjete smo dobili pisani odgovor da podržavaju upis mladih s invaliditetom i da vjeruju da će, shodno svojim nadležnostima, Univerzitet adekvatno odgovoriti.

Nakon toga, a između II i III upisnog roka, po našim saznanjima, UCG se obratila i institucija Zaštitnika ljudskih prava i sloboda, nakon intervencije mladih s invaliditetom, takođe, s inicijativom da se pronađe model rješenja nastalog problema, kako osobe s invaliditetom ne bi izgubile priliku za upis ove akademske godine.

 Zakon o visokom obrazovanju članom 93. definiše upis osoba s invaliditetom po principu afirmativne akcije dok u članu 10, tačka 9 stoji da: "Afirmativna akcija podrazumijeva uvođenje posebnih mjera koje su usmjerene na stvaranje uslova za ostvarivanje ravnopravnosti i zaštite prava lica koja su po bilo kom osnovu u nejednakom položaju u obrazovanju". Međutim, podzakonskim aktom, ili nekim drugim dokumentom nije definisan način na koji će se primjenjivati princip afirmativne akcije, zbog čega univerzitetske jedinice samostalno, nakon rangiranja, nijesu mogle donijeti Odluku o upisu mladih s invaliditetom.

 U Ustavu Crne Gore (čl.8,stav 2) se kaže: "Neće se smatrati diskriminacijom propisi i uvođenje posebnih mjera koji su usmjereni na stvaranje uslova za ostvarivanje nacionalne, rodne i ukupne ravnopravnosti i zaštite lica koja su po bilo kom osnovu u nejednakom položaju".

Mladi s invaliditetom su se na našu preporuku prije usvajanja novog Zakona o visokom obrazovanju upisivali, bez obzira na broj bodova, po principu afirmativne akcije na većinu fakulteta UCG-a, zbog čega je prilikom izrade zakona ova praksa i normirana.

Za osobe s invaliditetom se sprovodi princip afirmativne akcije, kako bi se podsticajnim mjerama, a zbog neravnopravnosti s drugim osobama, pružile iste startne pozicije osobama s invaliditetom. Povod definisanja ove norme je nejednak položaj i suočavanje s brojnim barijerama mladih s invaliditetom tokom srednjoškolskog obrazovanja, što ih u velikoj mjeri sprečava da upišu željeni fakultet i ostvare uspjeh kao njihovi vršnjaci, učenici bez invaliditeta. Zbog toga pozivamo nadležne da pronađu model i mehanizme da se u nedostatku precizno definisanih procedura na adekvatan način, za ovu studijsku godinu, riješi pitanje upisa nekoliko mladih s invaliditetom i time zaštite osobe s invaliditetom od diskriminacije, a u narednom periodu svakako donese akt koji će definisati bliže uslove i način primjene principa afirmativne akcije prilikom upisa na osnovne i specijalističke studije. U suprotnom, osim Zakona o visokom obrazovanju bile bi prekršene i norme Zakona o zabrani diskriminacije lica sa invaliditetom i Ustava Crne Gore, zbog čega bi UMHCG iskoristio i druge pravne mehanizme pred nadležnim institucijama u cilju zaštite od diskriminacije grupe mladih s invaliditetom.

S obzirom da uprkos dosadašnjim inicijativama, univerzitetskim jedinicama nije dostavljeno odobrenje da prihvate upis osoba s invaliditetom očekujemo da će organi UCG, s kojim smo u julu potpisali i Memorandum o saradnji, u što kraćem roku pronaći rješenje koje će ići u prilog osobama s invaliditetom, ali i imidžu Univerziteta.

Vjerujemo da primjena principa afirmativne akcije u ovom slučaju neće ići nikome na štetu, posebno ne usklađivanju upisne politike s potrebama tržišta rada, jer "davanje prednosti" osobama s invaliditetom, u ovom slučaju, znači samo izjednačavanje mogućnosti, odnosno kompezaciju neravnopravnosti i svakako ne znači potpunu jednakost s ostalim osobama, imajući u vidu probleme s kojima će se još uvijek neminovno susretati u procesu visokog obrazovanja.


Izvršna direktorica UMHCG

Marina Vujačić

lada Crne Gore je na 98 sjednici od 05. februara 2015. godine usvojila Statut Univerziteta Crne  Gore, koji u članu 132. definiše prava studenata s invaliditetom. U tom smislu Statutom je predviđeno da:  
"Student sa invaliditetom bira način izvršavanja predispitnih obaveza i polaganje ispita, u skladu sa njegovim sposobnostima i mogućnostima.


Organizaciona jedinica Univerziteta obezbjeđuje studentima iz stava 1 ovog člana uslove za realizaciju propisanih obaveza."


Podsjećamo da se UMHCG posredstvom Studentske savjetodavne kancelarije zalagao za prava studenata s invaliditetom i obaveze Univerzitetskih jedinica koje se odnose na način i vrijeme omogućavanja polaganja kolokvijuma i ispita u skladu sa individualnim zahtjevima studenata s invaliditetom, a u odnosu na njihove potrebe. U tom smislu i do sada su iz UMHCG upućivane inicijative fakultetima, koje su fakulteti u najvećoj mjeri i prihvatali. Međutim činjenica da je usvajanjem Novog Statuta u skladu sa Zakonom o visokom obrazovanju definisana i pravna obaveza od sada će studenti s invaliditetom biti sigurni da uvijek imaju pravo da biraju način na koji će izvršavati svoje studentske obaveze.


Iz tog razloga nas raduje činjenica da se sve više naših inicijativa prihvata i time studentima s invaliditetom omogućava ravnopravniji tretman u obrazovanju, što doprinosi u povećanom broju studenata.

Pripremila: Marina Vujačić

Udruženje mladih sa hendikepom Crne Gore (UMHCG) čestita svim studentima, posebno studentima s invaliditetom 04. April, Dan studenata i poziva ih na veće zalaganje za napredak u studijama i aktivnije angažovanje u ostvarivanju svojih prava.

U cilju jednakog učestvovanja u akademskom životu i studiranju, apelujemo na Univerzitete, pojedinačne i nezavisne fakultete da učine pristupaćnim visokoobrazovne institucije, obezbijede dostupnu literaturu i servise podrške studentima s invaliditetom.

UMHCG se u proteklom periodu, samo ili u saradnji sa obrazovnim institucijama, upravama univerziteta i nadležnim Ministarstvom, izborilo za brojne promjene u oblasti visokog obrazovanja. Podsjećamo da smo učestvovali u izradi Zakona o visokom obrazovanju u kojem su pored cilja Zakona: obezbjeđivanje uslova za nesmetan pristup visokom obrazovanju, predviđene i odredbe: upis po principu afirmativne akcije na osnovne i specijalističke studije, oslobađanje od plaćanja školarine, provjera znanja na način prilagođen obrazovnim potrebama studenta u skladu sa statutom ustanove. Univerzitet Crne Gore je prilikom usvajanja novog Statuta definisao obavezu prema studentima s invaliditetom i predvidio da student s invaliditetom bira način izvršavanja predispitnih obaveza i polaganje ispita, u skladu sa njegovim sposobnostima i mogućnostima. Na privatnim univerzitetima i pojedinačnim fakultetima se takođe primjenjuje princip afirmativne akcije i pruža podrška za vrijeme polaganja predispitnih i ispitnih obaveza.

Međutim, nepristupačnost fakulteta,i većine studentskih domova, posebno onih van Podgorice, kao i nedostatak literature u pristupačnm formatu još uvijek predstavljaju ogromne, ponekad i nepremostive probleme studentima s invaliditetom, samim tim što ni dalje nemaju mogućnost izbora. Dodatno, nepostojanje servisa podrške, a posebno servisa prevođenja na znakovni jezik, dovodi do diskriminacije studenata sa oštećenim sluhom, čak i među samim studentima s invaliditetom.

U narednom periodu UMHCG samostalno i u saradnji sa Studentskim parlamentom UCG, kao i Ministarstvom prosvjete planira brojne aktivnosti, posebno prije i tokom upisnih rokova u cilju osnaživanja mladih s invaliditetom za upis na studije i borbu za ravnopravnost.

Na kraju, poručujemo i studentima da svojim primjerom razbijaju sve predrasude, da se bore i zahtijevaju prilagođavanje institucija visokog obrazovanja, i izjednačavanje mogućnosti, kako bi pokazali da ne smije biti diskriminacije.

Pripremila: Marina Vujačić

"Uloga obrazovanja je odlučujuća u razvoju ličnosti u toku njenog čitavog života, a takođe i u razvoju cijelog društva. Obrazovanje treba da bude u funkciji harmoničnog i istinskog razvoja čovjeka.“  UNESCO

Obrazovanje je, dakle, smisao života, a smisao životu daje čovjek. Samim tim za uslove, jednak pristup i mogućnosti obrazovanja, smo odgovorni mi – ljudi, kako pojedinačno, tako i kolektivno.

Da bi svi u obrazovnom procesu bili zadovoljni, neophodno im je pristupiti i prilaziti individualno, u skladu s njihovim interesovanjima, mogućnostima, potrebama, željama. Upravo na ovom mjestu možemo napraviti i razliku između obrazovanja za sve i obrazovanja za svakoga, odnosno “masovnog” na jednoj i individualizovanog obrazovanja koje poštuje svakog pojedinca i pronalazi adekvatne pristupe da obrazovanje bude jednako dostupno svima, na drugoj strani.

Ako govorimo o kvantitativnom aspektu obrazovanja OSI onda se može istaći da su brojke zaista u porastu. Često čujemo da je veliki broj djece i odraslih s invaliditetom koji se svake godine upišu u obrazovne ustanove i institucije, posebno do nivoa visokog obrazovanja. Međutim, o obrazovanju ne smijemo govoriti ako u obzir ne uzmemo i kvalitativni aspekt obrazovanja i rezultate postignutog.

Inkluzija je širok pojam koji ne obuhvata samo inkluziju u obrazovanju,već se čuje svakodnevno u kontektnu priče o pravima OSI. Međutim, reklo bi se da još uvijek nije dobro poznat pojam svima, pa ni onima koji su, na bilo koji način, uključeni u inkluzivno obrazovanje.

Napretka svakako ima, ali da bi smo govorili o uslovima u kojima se obrazuju OSI na univerzitetu i trenutnoj situaciji važno je da odgovorimo i na sljedeća pitanja: koliko je odnos i pristup društva prema OSI generalno uticao na uslove i način na koji se odvija proces obrazovanja OSI, koliko mladih s invaliditetom upiše fakultet kojizaista želi, koliko studenata može samostalno i dostojanstveno ući na fakultet, i doći do svih prostorija u njemu, ući u toalet, otići do dekanata, sjedjeti u klupi, i biti za govornicom ravnopravno s drugima, koliko ima udžbenika na Brajevom pismu, u elektronskoj formi, koliko ima Brajevih mašina i štampača, na kojoj visini su postavljeni šalteri, oglasne table i sl, koliko je onima s oštećenim sluhom omogućeno da koriste ili uče gestovni govor, koliko studenata ima obezbijeđenog asistenta u nastavi ili personalnog asistenta, prevoz “od vrata do vrata” i sl,?

Kako bi moji odgovori na ova pitanja bili jasniji na kratko ću se osvrnuti na istorijat obrazovanja OSI i društvene aspekte istog.

Socijalna izolacija osoba s invaliditetom u društvu, posebno ona koja je godinama bila zastupljena u obrazovanju je imala ne samo posledice kada su u pitanju odnosi između osoba s invaliditetom i osoba bez invaliditeta, koji se može okarakterisati kao odnos izbjegavanja, stida i sramote, nesigurnosti, nedostatka samopoštovanja, skromnih očekivanja, već i usmjeravanja osoba s invaliditetom kroz čitav život, od izbora obrazovanja i zanimanjado izbora prijatelja, porodicei ljubavi.

Inkluzivno obrazovanje je ili shvaćeno pogrešno ili je pogrešno primjenjivano u praksi. Ovo kažem zbog toga što inkluziju i dalje karakteriše integracija, pa u nekim situacijama i segregacija OSI. Danas na nivou visokog obrazovanja, uključujući i tek upisane brucose imamo oko 90 studenata, od čega je njih oko 50 na UCG, a većina na Pravnom i Fakultetu političkih nauka, što je svakako značajan napredak u odnosu na prethodni period.

Inkluzivno obrazovanje je omogućilo uključivanje djece koja u suprotnom nikada ne bi bila uključena u proces obrazovanja, ali na drugoj strani ni inkluzivno obrazovanje se jednako ne primjenjuje prema svima, pa tako ni dan danas osobe s fizičkim invaliditetom nijesu ravnopravne, već naprotiv zbog nepristupačnosti i fizičkih barijera su često potpuno isključene, posebno iz procesa visokog obrazovanja. Dok je usmjerenje najčešće bilo na osobama s intelektualnim invaliditetom i kombinovanim vrstama invaliditeta, u novije vrijeme prema osobama s autizmom, disleksijom, disgrafijom, diskalkulijom i sl. ostale kategorije (pored osoba s fizičkim, osobe s oštećenim vidom i djelimičnim ostećenjem sluha) za koje su bile potrebne samo osnovne adaptacije i prilagođavanja nastavnog procesa i literature su često zanerarivane s aspekta inkluzije.

Stiče se utisak da inkluzivno obrazovanje nije započelo uklanjanjem arhitektonskih barijera, analizom potreba, obezbjeđivanjem servisa podrške, od dostupnog prevoza, asistencije u nastavi, prilagođenih planova i programa, literature, tumača za gestovni govor i sl. Pa zato često danas imamo situaciju da se u praksi problemi rješavaju ad hoc, ukoliko se uopšte riješe. Za nepristupačnost škola i fakulteta se pravdamo neinteresovanjem OSI da upišu te škole i fakultete, ne shvatajući da smo kao društvo dužni uslove stvoriti mnogo ranije da bi OSI uopšte mogle biti uključene u obrazovanju.

Na Univerzitetima u Crnoj Gori, shodno Pravilniku o bližim uslovima i načinu prilagođavanja objekata za pristup i kretanje lica smanjene pokretljivosti, ne postoji potpuno prilagođen fakultet. Međutim, ipak se mogu izdvojiti Pravni fakultet, Fakultet političkih nauka i Fakultet za sport i fizičko vaspitanje koji zadovoljavaju osnovne elemente iako nijesu jednako pristupačni, niti su u potpunosti pristupačni svim studentima s invaliditetom, odnosno svim vrstama invaliditeta. Filozofski fakultet s mogućnošću ulaska na prizemlje, kao i Ekonomski fakultet u Podgorici, s rampom na zadnjoj strani zgrade su djelimično pristupačni. Kompleks tehničkih fakulteta ima samo rampu na ulazu bez siguronosne ograde, ali su u unutrašnjosti ovi fakulteti potpuno nepristupačni.

Ostali fakulteti (MTF, Arhitektonski, Građevinski, Medicinski, Farmaceutski, Biotehnički, Institut za strane jezike, FDU, FLU, Muzička akademija, Fakultet za turizam i hotelijerstvo i drugi) uopšte nemaju obezbijeđen adekvatan pristup studentima s invaliditetom što za posljedicu ima da većina osoba s invaliditetom ne može upisati ove fakultete.

Veliki i zajednički problem svih visokoškolskih ustanova je nepostojanje dostupne literature za studente s oštećenjem vida, te nepostojanje gestovnih tumača za studente oštećenog sluha.

Besplatno školovanje predstavlja kompezaciju, a afirmativna akcija prilikom upisa bi trebala značiti samo podsticaj i dobru osnovu za početak, odnosno prelazno rješenje do uklanjanja i minimalizovanja ostalih prethodno navedenih problema...

Na osnovu navedenog, zaklučujem da fakulteti danas, još uvijek, nijesu po mjeri studenata s invaliditetom jer od dostupnog prevoza, prilaza fakultetu, nesmetanog ulaska u učionice, kabinete i druge zajedničke prostorije, odnosa nastavnog i nenastavnog osoblja, nastavnog plana i programa, korišćenja svih učila i pomagala, asistencije u nastavi...vrlo malo toga je prilagođeno studentima s invaliditetom.

Početne inicijative umjesto da se razvijaju ubrzo postaju samo prošlost, a servisi podrške na nivou visokog obrazovanja se za sada jedino obezbjeđuju na projektnom nivou preko UMHCG. Ovakve pojave obeshrabruju mlade s invaliditetom da nastave svoje školovanje i često zbog straha od reakcije onih koji treba da im omoguće ravnopravnost u obrazovanju, a to su profesori i njihovi asistenti, uprava fakulteta i Univerziteta a od kojih često zavisi krajnji ishod njihovog učenja se pasiviziraju i time izostanuadekvatne reakcije.

Od Konvencije i Ustava do Zakona o visokom obrazovanju i Statuta Univerziteta definisana su prava na obrazovanje i preduzimanje mjera da se visoko obrazovanje učini dostupnim za OSI. Međutim, često od tumačenja onih koji sebi daju za pravo da tumače zakone a ne da ih primjenjuju zavisi da li će mladi s invaliditetom ostvariti svoja prava. Najnoviji primjer odnosa Pravnog fakulteta prema principu afirmativne akcije prilikom upisa na fakultet i neomogućavanja upisa po ovom principu pokazuje samovolju onih koji su prvi u redu među najodgovornijima da ohrabre i nauče OSI da se bore za svoja prava.

S druge strane ne smijemo upisnu politiku i njeno usklađivanje s tržištem rada primjenjivati i prema OSI, a da prethodno nijesmo stvorili uslove za sticanje adekvatnih znanja i željenih profesija. Zato nije dovoljno usvojiti samo politike i zakone, definisati obaveze na papiru, a onda prepuštiti drugima konkretne inicijative, rad i zalaganje. Stoga je obaveza Ministarstva prosvjete mnogo veća od definisanja prava, ali podrška koju ovaj resor s najvišeg nivoa treba da pruži na nivou visokog obrazovanja često izostaje u poslednje vrijeme. 

Obrazovanje je prilika da se društvo edukuje o osobama s invaliditetom i pristupu prema njima, zato ono ne smije biti još jedna oblast u kojem je prema OSI zastupljen pristup milosrđa ili na drugoj strani nepovjerenja i nesigurnosti u mogućnosti OSI zbog čega su iste često na provjeri. Od osnovnog i srednjeg obrazovanja zavisi često i odnos osoblja na fakultetima prema mladima s invaliditetom, ali i odnos u očekivanjima od osoba s invaliditetom koji nerijetko bude pogrešan. Ne smijemo dozvoliti da se neravnopravnost osoba s invaliditetom kompezuje ocjenama profesora, a ne pružanjem mogućnosti, ulaganjem, pružanjem podrške i stvaranjem osnovnih uslova za ravnopravno stizanje znanja.

Da bi „dijete bilo budućnost čovječanstva“, generacije ispred moraju stvoriti budućnost. Zato nemamo vremena da čekamo i da se strpimo, a to se od nas uvijek traži. Nemamo više vremena za opravdanje kako je ovo proces i kako treba da prođe još godina jer svaki dan u kojem su mladi s invaliditetom isključeni i neravnopravni košta mnogo više od cijene koja je potrebna da bi se postigla ravnopravnost u obrazovanju. Ne postoji opravdanje da je prilagođavanje skupo, da je inkluzija skupa, jer je diskriminacija, izolovanje i pravo koje se daje na mrvicu najskuplja pojava u oblasti visokog obrazovanja.

Adekvatno visoko obrazovanje je šansa da OSI postanu građani, da žive život dostojan čovjeka da se zaposle na otvorenom tržištu rada, osamostale i dalje bore za ravnopravnost. U suprotnom dok god ne ostvarimo jednake uslove u obrazovanju broj osoba s invaliditetom koje će zavisiti od materijalnih davanja države će rasti a troškovi za državu neuporedivo biti veći nego oni neophodni za ravnopravnost.


Marina Vujačić

Povodom raspisivanja Konkursa za dodjelu stipendija za studijsku 2014/2015 godinu koji je Prijestonica Cetinje raspisala 13.01.2015 god., a s obzirom da će se na pomenutom konkursu prijaviti tri studenta s invaliditetom sa Cetinja, koji su korisnici usluga UMHCG obratili smo se Gradonačelniku Aleksandru Bogdanoviću i Sekretaru Sekretarijata za socijalnu politiku i mlade Božidaru Drecunu.


U obraćanju smo posjetili da u okviru Studentskog servisa pružamo različite vrsta usluga studentima s invaliditetom Crnogorskih Univerziteta, među kojima je i pomoć pri dobijanju i/ili oslobađanju od povraćaja studentskog kredita i dobijanja stipendije. 

Kako je konkursom propisano da će stipendiju, pored osam studenata koji trebaju da ispune uslov da imaju prosjek iznad 9,00, dobiti samo jedan student/kinja s invaliditetom, zamolili smo da se razmotri mogućnost dodjele stipendije za sva tri studenta/kinje s invaliditetom, i to: Milicu Lakićević, studentkinju II godine Fakulteta likovnih umjetnosti UCG-a; Andreu Begović, studentkinjuIII godine Pravnog fakulteta UCG-a; i Nikolu Mudrešu, studenta I godine Humanističkih studija Univerzitet Donja Gorica.

S obzirom na neadekvatne uslove studiranja i brojne barijere sa kojima se suočavaju studenti s invaliditetom, kao što su: arhitektonska nepristupačnost fakulteta, neprilagođena literatura, nedostupan prevoz, nepostojanje servisa podrške itd., njihovo studiranje njih košta znatno više nego njihove kolege, studente bez invaliditeta, jer su primorani da sami sebi prilagođavaju literaturu, angažuju asistenta u nastavi, organizuju prevoz i sl., što iziskuje velike materijalne troškove. Dvoje od navedenih troje studenata inače putuje sa Cetinja do Podgorice gdje i studiraju.

Zbog svega navedenog smatramo da ovim studentima treba dodijeliti stipendije, što bi im znatno pomoglo da pokriju dio studentskih troškova čime bi se poboljšali i uslovi studiranja za njih. Ovo bi ujedno ohrabrilo sve druge mlade s invaliditetom koji žive u Prijestonici, a trenutno su u procesu osnovnog i srednjeg obrazovanja da nastave svoje školovanje. Smatramo da potrebni iznos za dodatne dvije stipendije ne bi bio prezahtjevan i preopterećujući za budžet Prijestonice Cetinje, a sa druge strane bi dodatno motivisao studente s invaliditetom da podršku koju im Prijestonica pruža i opravdaju. Podrška koju dobijaju studenti s invaliditetom ih čini odgovornijima, te na taj način isti kasnije vraćaju svojoj zajednici zapošljavajući se, plaćajući poreze što u krajnjem dovodi do toga da postaju korisni članovi društva.

Pripremila: Marina Vujačić

Ove godine ponovo je raspisan konkurs za besplatno školovanje na obrazovnim ustanovama BusinessAcademy i ITAcademy, namijenjen osobama s invaliditetom.

Prošle godine je za ovu stipendiju vladalo veliko interesovanje, a ove godine će osam njih koji budu poslali najinspirativnija motivaciona pisma i odgovarajuću dokumentaciju dobiti šansu da pohađaju onlajn školovanje na jednoj od ove dvije obrazovne ustanove.

Konkurs traje do 1. oktobra 2014. godine.

Dokumentacija se šalje na mejl  Ova adresa el. pošte je zaštićena od spambotova. Omogućite JavaScript da biste je videli.. Moguće je konkurisati za bilo koji od programa na ITAcademy (www.it-akademija.com)  i BusinessAcademy (www.biznis-akademija.com). 

Prošle godine je za ovu stipendiju konkurisalo preko sto kandidata, što pokazuje ogromno interesovanje za ovakav vid školovanja. Moderne tehnologije omogućile su sve veću dostupnost obrazovanja.

– Novi trendovi u obrazovanju kreću se u tom pravcu da materijali za učenje budu dostupni u svakom trenutku, gdje god da se nalazite. Ove godine smo zato napravili i Android mobilnu aplikaciju, koja omogućava da se čitavo jednogodišnje školovanje na ITAcademy ili BusinessAcademy pohađa preko mobilnog telefona ili tablet uređaja. Na ovaj način naše obrazovanje postaje dostupno svima. Želimo da pomognemo osobama s invaliditetom da, uz praktična znanja iz oblasti biznisa i informacionih tehnologija, postanu prvi izbor poslodavca za mnoga zanimanja koja donosi savremeno poslovanje, kaže Nikola Subotić, izvršni menadžer ITAcademy i BusinessAcademy.

On dodaje da je prošle godine posebno veliko interesovanje vladalo za ITAcademy.

Mnogi kandidati su se javljali na konkurs, jer imaju već neko znanje koje su sami stekli, kao i veliku ljubav prema informacionim tehnologijama, a željeli su da im neko pruži ozbiljnu sistematizaciju tih znanja. Što se tiče biznis sektora, najveće interesovanje je vladalo za finansijski menadžment, upravljanje ljudskim resursima, preduzetništvo, kao i za Kembridž poslovni program.

Danas preko 70% polaznika ITAcademy i BusinessAcademy kurseve pohađa onlajn, koristeći  platformu za učenje na daljinu, te je na taj način kurseve ove dvije obrazovne ustanove već koristilo i nekoliko desetina osoba s invaliditetom.

Ove godine biće podijeljeno ukupno 20 stipendija na teritoriji tri države u kojima postoje obrazovne ustanove kompanije LINK group: u Srbiji, Bosni i Hercegovini i Rumuniji.

Kurir piše da je ukupna vrijednost ovih internacionalnih stipendija 40.000 evra. U Srbiji će biti podijeljeno osam stipendija, dok je u Bosni i Hercegovini i Rumuniji planirano po šest besplatnih školovanja.

Nadamo se da će svi oni naći i adekvatno zaposlenje.



Pripremila: Marina Vujačić

Izvor: Kurir

Obavještavamo javnost da smo se u četvrtak 19. juna inicijativom obratili Predsjedniku Vlade Milu Đukanoviću i Ministru prosvjete Slavoljubu Stijepoviću da se na nivou Vlade donese odluka za oslobađanje studenata s invaliditetom, koji studiraju na crnogorskim univerzitetima, od plaćanja školarine za studijsku 2014. - 2015. godinu.


Inicijativa za oslobađanje od školarine na zahtjev UMGCGa je od strane Univerziteta Crne Gore prihvaćena 2011 god., za školsku 2011. - 2012. godinu, pa potom i za školsku 2013. - 2014. g., kao i od strane Univerziteta Mediteran takođe od 2011. g.

U inicijativi smo podsjetili, da crnogorske univerzitete na zalaganje za izjednačavanje startnih pozicija studenata sa i studenata bez invaliditeta obavezuje i Povelja koju su potpisali u martu 2013. god. u okviru projekta: "Podrška i inkluzija studenata s invaliditetom u visokoškolskim ustanovama u Crnoj Gori", podržanog  kroz Tempus program Evropske Unije, čime su izrazili spremnost za stvaranje jednakih uslova studiranja za osobe s invaliditetom.


Takođe, Radna grupa za izradu Zakona o visokom obrazovanju (formirana u martu mjesecu 2013. godine) je u tekstu Zakona uključila i naš predlog normativnog definisanja ovog prava, za koji se upravo zalagala naša predstavnica u Radnoj grupi Miroslava-Mima Ivanović. Međutim, kako je ovaj Zakon povučen iz procedure, ostvarivanje ovog prava je ostalo na volji univerziteta. Ovakva neizvjesna situacija u vezi ostvarivanja ovog kompenzatornog prava dovodi u dilemu studente s invaliditetom da li da nastave svoje školovanje, sa čime smo upoznali i Predsjednika Vlade u decembru mjesecu prošle godine, na sastanku koji je organizovan povodom 3.decembra (Međunarodni dan osoba s invaliditetom) sa predstavnicima organizacija osoba sa invaliditetom.


Na drugoj strani Univerzitet Donja Gorica je selektivno pristupao našoj inicijativi za oslobađanje od plaćanja školarine. Na sastanku sa predstavnicima UDGa objašnjeno nam je da ovaj Univerzitet nije u mogućnosti da izdvoji studente s invaliditetom kao jedinu grupu kojoj će izaći u susret. Kao rezultat sastanka uprava Univerziteta Donja Gorica je svesrdno podržala ovu našu inicijativu kako biste donijeli odluku koja će obavezati Univerzitete i biti osnov po kome će odobriti ovo pravo studentima s invaliditetom, s obzirom da je Zakon povučen iz procedure i time proizvedena ogromna neizvjesnost kod studenata s invaliditetom i rizik da odustanu od upisivanja nekog od fakulteta u okviru Univerziteta Donja Gorica.


S obzirom da se bliže upisni rokovi, pozvali smo Predsjednika Vlade i nadležnog ministra da razmotre i donesu odluku, u što kraćem roku, na sjednici Vlade, kako bi budući studenti s invaliditetom imali blagovremenu informaciju koja će uticati na izbor visoobrazovne institucije. U inicijativi smo napomenuli, da treba imati u vidu da će mogućnost ostvarivanja ovog prava biti presudna za većinu osoba s invaliditetom da li će upisati neki od fakulteta na Univerzitetu Donja Gorica, što nam je već nekoliko potencijalnih studenata i nagovijestilo.


Kako bi podsticajne mjere za studente s invaliditetom bile jednake na sva tri Univerziteta i time se spriječilo sužavanje izbora fakulteta, posebno imajući u vidu da je studentima s invaliditetom zbog prepreka sa kojima se susrijeću već sužen izbor obrazovnog profila, zamolili smo nadležne da izađu u susret ovoj inicijativi i time doprinesu jednakom ostvarivanju prava na obrazovanje osoba s invaliditetom, kako na državnim tako i na privatnim fakultetima.                                           


Pripremila: Marina Vujačić

Sa zadovoljstvom i posebnom zahvalnošću obavještavamo javnost da su Studentsko vijeće Pravnog fakulteta Univerziteta Crne Gore (SVPF) i Savez studenata Ekonomskog fakulteta Univerziteta Crne Gore (SSEF) 07. aprila Studentskoj savjetodavnoj kancelariji Udruženja mladih sa hendikepom Crne Gore donirali 538 eura. Donacija je prikupljena na humanitarnoj žurci, koju su ove dvije studentske organizacije, u okviru nedjelje studenata, organizovale za studente Pravnog i Ekonomskog fakulteta UCG-a 03. aprila.

Pored Ministarstva prosvjete, ovo su jedini subjekti koji su finansijski podržali rad Studentske savjetodavne kancelarije UMHCG-a, oformljene u martu 2013. godine, u okviru  projekta "Podrška inkluziji studenata sa invaliditetom na institucije visokog obrazovanja u Crnoj Gori". Podsjećamo da ovaj projekat, uz podršku TEMPUS programa EU, pored partnera iz EU, sprovode UMHCG, Univerzitet Donja Gorica, Univerzitet Mediteran, Resursni centar za sluh i govor iz Kotora i Ministarstvo za informaciono društvo i tehnologije.

Izuzetno nas raduje i čini ponosnim što su upravo predstavnici studenata Pravnog i Ekonomskog fakulteta prepoznali značaj aktivnosti Studentske savjetodavne kancelarije UMHCG-a za inkluziju njihovih kolega sa invaliditetom, i odlučili se da nam pruže nimalo skromnu podršku, iako raspolažu sa mnogo manje sredstava nego subjekti odgovorni za položaj studenata sa invaliditetom.

Ovim putem želimo da se zahvalimo Studentskom vijeću Pravnog fakulteta UCG-a i Savezu studenata Ekonomskog fakulteta UCG-a na donaciji i priznanju za dosadašnji rad, koje su nam njome ukazali. Takođe, pozivamo sve ostale subjekte da, ugledavši se na studente Pravnog i Ekonomskog fakulteta UCG-a, preuzmu dio svoje odgovornosti za funkcionisanje Studentske savjetodavne kancelarije UMHCG-a i finansijski podrže njenu održivost a sve u cilju poboljšanja položaja studenata s invaliditetom, odnosno stvaranja jednakih šansi i mogućnosti.


Koordinatorka Studentske savjetodavne kancelarije

Miroslava-Mima Ivanović

Atlas fondacija je i u ovoj godini dodjelila stipendije najboljim studentima crnogorskih univerziteta. Time je nastavila 13 godina dugu tradiciju nagrađivanja izvrsnosti i promovisanja obrazovanja kao sredstva društvenog i ekonomskog osnaživanja društva.

Mešu talentovanim mladim ljudima nagrađena je priznanjem Anđela Radovanović, studentkinja Ruskog jezika i književnosti iz Nikšića. Anđela, je inače osoba s invaliditetom i od skoro je zaposlena u Udruženju mladih sa hendikepom Nikšića. Njen prosjek je 9,93.

Na ceremoniji, govor je održao dr Duško Knežević, predsjednik Atlas grupe, koji je poručio studentima:

“Ne zaboravite - Neko iz ničega stvori sve. A neko sve upropasti. Neko se rodi kao princ, i živi kao sav normalan svijet. Neko se rodi kao siromah, a živi kao princ. Ali suština nije zvanju, sirotinjstvu ili bogatstvu, suština je u znanju. Zato, želim vam jedino znanja na pretek, a sa znanjem će sve neophodno doći.”

Stipendije su uručili Pijus Fišer, ambasador Njemačke u Crnoj Gori, Zoran Bingulac, ambasador Srbije u Crnoj Gori, Predrag Mitrović, predsjednik Unije poslodavaca Crne Gore, magistar Sonja Radović Jelovac, arhitekta i gospodin Džejms Vilson, direktor razvojnog projekta PORTONOVI.

Ambasador Fišer je u svom govoru poručio:

“Očigledno, za zemlju od nekih 600.000 stanovnika, izvrsnost u obrazovanju je izuzetan resurs. Ono zaslužuje poseban tretman, njegovanje i promociju. Atlas fondacija radi sve ovo stipendijom koja je već postal institucija, ovdje u Crnoj Gori.

Kada je riječ o budućnosti Crne Gore, mnogo se govori o ekonomskim investicijama. Istina je: ekonomski izgledi će u velikoj mjeri odrediti nivo rasta i obim blagostanja u ovoj zemlji. Ali najpametnije ulaganje koje možete napraviti jeste obrazovanje. To je investicija koja se uveliko isplati, i to na dva nivoa: za čitavu zemlju, i naravno, za pojedinca tokom njegovog ili njenog života."

Na ceremoniji se obratila i magistar Sonja Radović Jelovac, arhitekta, članica Komisije za dodjelu Atlas stipendija, koja je između ostalog istakla: “Najveću dobit donosi investiranje u nematerijalno, ljudski i socijalni kapital, a ključni faktori razvoja društva su upravo znanje i kreativnost."

Studentima se putem videa obratila Marina Abramović, crnogorska umjetnica koja je poručila stipendistima: “Ništa nije veće od te energije i težnje za dostignućima i promjenom koju nosite u sebi i dokazujete uspjesima za koje ste nagrađeni večeras. Vi vodite put! Ponosno i dostojanstveno! I sigurna sam da vodite i budućnost Crne Gore, a to čini i mene ponosnom ovdje u Njujorku.”

Pored poznate crnogorske umjetnice, studentima su se obratili i reprezentativka Crne Gore u rukometu Jovanka Radičević i gitarista Miloš Karadaglić.

Manifestaciji su prisustvovali visoki državni zvaničnici, ličnosti iz političkih organizacija i organa lokalne samouprave, kulturnih ustanova, nevladinog sektora, svijeta umjetnosti i sporta, akademici, diplomatski predstavnici i drugi istaknuti pojedinci.

Anđela se prisutnima obratila na ukrajinskom jeziku, a prilikom predstavljanja je navela da radi u Udruženju, i navela kako se svojim ličnim primjerom trudi da ohrabri mlade ljude da zakorače u svijet svojih ličnih interesovanja i zaključila da invaliditet ne smije i ne treba da bude prepreka u ostvarivanju naših potpunih potencijala.

„Željela bih da se bavim naučnim radom, koji je vezan za proučavanje međusobnih sličnosti i razlika ruskog i crnogorskog jezika”, pisalo je u njenom predstavljanju.

Anđela se između ostalog bavi pisanjem proze i poezije. Omiljeni ruski pisac joj je Dostojevski, a za svog pjesničkog uzora izdvaja Jesenjina i Ahmatovu.

Podsjećamo da je 2012. godine dobitnica Atlas stipendije bila Miroslava-Mima Ivanović, takođe studentkinja s invaliditetom.

Prilog sa ovogodišnje dodjele stipendije možete pogledati na linku https://www.youtube.com/watch?v=mn3SBRYnmxQ

 

Pripremila: Marina Vujačić 

Strana 27 od 36

Back to top