Marina

Marina

Golbal reprezentacija Crne Gore kao trećeplasirana završila je nastup na finalnom turniru Srednjeevropske lige u Ljubljani.

Crnogorski golbalisti u meču za treće mjesto i bronzanmu medalju pobijedili su Veliku Britaniju 15:5.

Prethodno su u polufinalnom duelu izgubili od Slovenije 9:5.

Izabranici selektora Nikole Čurovića ligaški dio takmičenja završili su kao četvrti, nakon jučerašnjih poraza od Slovenije 15:10, Velike Britanije 13:3 i Rumunije 9:7

Selektor Čurović kazao je golbal reprezentacija Crne Gore osvajanjem trećeg mejsta i bronzane medalje ostvarila zacrtani cilj u Srednjeevrospkoj ligi.

„Ubjedljivo smo savladali Veliku Britaniju sa deset golova razlike. Zadovoljan sam igrom u oba meča, za razliku od juče kada je igra bila veoma loša. Forma još nije na željenom nivou, kao ni fizička sprema. Predstoji pripremni period, želimo da što spremnije dočekamo oktobarsko Evropsko prvenstvo C divizije u Italiji. Idemo kao jedan od favorita i želimo ekspresan povratak u B diviziju“, rekao je Čurović.

Zlatnu medalju osvojila je Slovenija, koja je u finalnom meču savladala Rumuniju 10:0.

Preuzeto s portala www.mina.news

Udruženje mladih sa hendikepom Crne Gore organizuje radionicu za mlade s invaliditetom o procesima učešća u donošenju odluka i omladinskom aktivizmu u sklopu projekta „Omladinska politika je i moja politika!“ podržanog od strane Ministarstva sporta i mladih kroz Javni konkurs za NVO u 2018. 

Radionica će se održati 15. aprila 2019. s početkom u 13.00 časova u Bijelom Polju, u hotelu Franca. Pozivaju se svi mladi s invaliditetom s teritorije opštine Bijelo Polje da se pridruže radionici. 

Namjera je da se u toku radionice mladi s invaliditetom, kroz interaktivni rad upoznaju s važnostima, i načinima učešća u procesima donošenja odluka, čime se doprinosi povećanju stepena uključenosti u zajednici i društvenom životu.

Cilj radionice jeste da se mladi s invaliditetom detaljnije upoznaju sa svojim pravima i mogućnostima, načinima na koje mogu djelovati u zajednici, učešću u procesima donošenja odluka, kao i da ih podstaknemo da pristupe i djeluju u različitim organizacijama i institucijama koje se bave mladima i osobama s invaliditetom.

Treneri na radionici će biti Marina Vujačić, aktivistkinja za prava osoba s invaliditetom i Milenko Vojičić, predsjednik Skupštine UMHCG.

Global reprezentacija Crne Gore za vikend će nastupiti na finalnom turniru Srednjo-evropske lige u Ljubljani. Za subotu su predviđeni mečevi posljednja tri kola sa reprezentacijama Slovenije, Velike Britanije i Rumunije. Za nedjelju su planirani polufinalni i finalni dueli.

Selektor Nikola Čurović u Ljubljani računa na braću Nikolu i Marka Nikoliće, Gorana Macanovića, Mirnesa Ramovića i Miloša Ranitovića.

Izvor: portal Mladi Nikšića 

Udruženje mladih sa hendikepom Crne Gore organizuje Školu ljudskih prava OSI za predstavnike institucija na državnom i lokalnom nivou, angažovane na poslovima planiranja, i primjene javnih politika, praćenje poštovanja ljudskih prava osoba s invaliditetom i/li direktnu komunikaciju s građanima s invaliditetom i njihovim predstavnicima u organizacijama.

Škola će biti organizovana u trajanju od četiri dana, i to od 19. do 22. aprila 2019. u hotelu Otrant u Ulcinju i obuhvatiće, između ostalog, sledeće teme: Modeli pristupa invaliditetu, odnos medija i društvena slika prema invaliditetu; Domaći i međunarodni instrumenti za ostvarivanje/zaštitu ljudskih prava OSI; Filozofija samostalnog života; Pristupačnost na nivou Evropske unije i pristupačnost u Crnoj Gori, Antidiskriminacija, institucionalni mehanizmi za zaštitu od diskriminacije; Sudska zaštita ljudskih prava u Crnoj Gori, s posebnim akcentom na prava osoba s invaliditetom pred Sudom u Strazburu, Zaštita privatnosti i ličnih podataka OSI i dr.

Osim predavanja u okviru Škole biće korištene metode studije slučaja, igranja uloga, diskusija (posebno nakon planiranih filmova), simulacija i dr.

Predavači na školi će biti Marina Vujačić, aktivistkinja za prava osoba s invaliditetom, Milenko Vojičić, predsjednik Skupštine UMHCG, Goran Macanović, direktor Saveza slijepih Crne Gore, Damjan Tatić, dugogodišnji član Komiteta UN o pravima OSI pri Ujedinjenim nacijama, Siniša Bjeković, zamjenik Zaštitnika ljudskih prava i sloboda i Radenko Lacmanović, član Savjeta Agencije za zaštitu ličnih podataka i slobodan pristup informacijama. 

Aktivnost je dio projekta (Sa)učesnici u ostvarivanju prava OSI podržanog od strane Ministarstva za ljudska i manjinska prava kroz konkurs za NVO u 2018. u oblasti zaštite lica sa invaliditetom. 

Pripremila: Nada Bošković 

 

 

 

Udruženje mladih sa hendikepom Crne Gore organizuje radionicu za mlade s invaliditetom o procesima učešća u donošenju odluka i omladinskom aktivizmu u sklopu projekta „Omladinska politika je i moja politika!“ podržanog od strane Ministarstva sporta i mladih kroz Javni konkurs za NVO u 2018. Radionica će se održati 10. aprila 2019. s početkom u 11.00 časova u Nikšiću, u prostorijama Tehnopolisa. Pozivaju se svi mladi s invaliditetom s teritorije opštine Nikšić da se pridruže radionici. 

Namjera je da se u toku radionice mladi s invaliditetom, kroz interaktivni rad upoznaju s važnostima, i načinima učešća u procesima donošenja odluka, čime se doprinosi povećanju stepena uključenosti u zajednici i društvenom životu.

Cilj radionice jeste da se mladi s invaliditetom detaljnije upoznaju sa svojim pravima i mogućnostima, načinima na koje mogu djelovati u zajednici, učešću u procesima donošenja odluka, kao i da ih podstaknemo da pristupe i djeluju u različitim organizacijama i institucijama koje se bave mladima i osobama s invaliditetom.

Treneri na radionici će biti Marina Vujačić, aktivistkinja za prava osoba s invaliditetom i Milenko Vojičić, predsjednik Skupštine UMHCG.

Udruženje mladih sa hendikepom Crne Gore 15. aprila 2019. organizuje radionice za učenike I, II, III i IV razreda Srednje stručne škole u Bijelom Polju. Istog dana jedna radionica biće organizovana i za nastavnike ovih razreda.

Organizovanjem radionica za mlade s invaliditetom, čiji je cilj da se upoznaju sa svojim pravima i servisima podrške koji su im dostupni, se želi direktno uticati na njihovo osnaživanje i motivaciju za nastavak školovanja i dodatno informisati o servisima za podršku.

Organizovanjem radionica za nastavno osoblje, koje će voditi sadašnji studenti s invaliditetom i visokoobrazovane OSI, ćemo upoznati nastavno osoblje i dodatno edukovati o mogućnostima i pravima OSI, što će direktno uticati na njihove stavove i mišljenja o mogućnostima uključivanja djece s invaliditetom u obrazovni sistem i njihovim pravima, ali i uslovima u procesu obrazovanja. Cilj je informisati nastavno osoblja o pravima djece s invaliditetom, i ohrabriti adekvatan pristup rada i ophođenja s djecom s invaliditetom, konsultovanje i uvažavanje interesa i želja djece s invaliditetom. 

Ovim radionicama uticaćemo na unaprjeđenje znanja učenika/ca i nastavnog osoblja o pravima i mogućnostima OSI, s posebnim osvrtom na pitanja inkluzivnog obrazovanja i pristupačnosti kao važnog segmenta ravnopravnog učešća u obrazovnom procesu.

Radionice su dio projekta  Jednako obrazovanje za sve – Tiče nas se, koji je podržan od strane Ministarstva prosvjete, kroz konkurs Inkluzija na djelu” za finansiranje projekata/programa za NVO u oblasti insitucionalnog i vaninstitucionalnog obrazovanja – podoblast podrška inklutivnom obrazovanju za 2018.

Pripremila: Anđela Miličić

 

 

Udruženje mladih sa hendikepom Crne Gore obilježilo je Svjetski dan osoba s autizmom u saradnji s Univerzitetom Donja Gorica organizacijom radionice za studente, s obzirom na to da prvi student s autizmom u Crnoj Gori, Rastko Radulović, studira upravo na ovom Univerzitetu. Na radionici je prikazan film „I am Sam“ („Zovem se Sem“) koji opisuje borbu oca s invaliditetom za starateljstvo nad kćerkom koju mu država želi oduzeti zbog njegovog invaliditeta. Posle filma je uslijedila zanimljiva diskusija na kojoj su studenti dali svoj osvrt na ono što su gledali i istakli koliko je važno prihvatanje i uvažavanje razlika, uz zaključak da se osobe s invaliditetom nekad smatraju nedovoljno kompetentnim za određene uloge u društvu, dok se sa druge strane za osobe bez invaliditeta, iako suočene sa sličnim izazovima, te uloge smatraju uobičajenim.

Ovaj dan bio je samo još jedna prilika da se podsjetimo važnosti rane identifikacije i intervencije, habilitacije, rehabilitacije, obrazovanja i različitih usluga koji su neophodni da bi se osobe s autizmom na adekvatan način uključile u društvo.

Pored radionice na UDG, Udruženje je pozvalo institucije i organizacije da se pridruže globalnoj kampanji paljenjem plavih svijetala na svojim objektima u noći između 1. i 2. aprila. Akciji su se pridružili Delegacija Evropske unije u Crnoj Gori, Ministarstvo javne uprave i ostala ministarstva čiji objekti su smješteni u zgradi na Rimskom trgu u Podgorici, Institut za javno zdravlje i Telenor fondacija. 

 

Pripremila: Anđela Radovanović 

petak, 29 mart 2019 23:32

ŠTA TREBA DA ZNATE O AUTIZMU  

Ako na Guglu ukucate “autizam”, velike su šanse da ćete naći linkove na sajtove koji opisuju simptome, dijagnostičke postupke i medicinske pristupe dijagnozi. Možda ćete naći neku priču roditelja djece s autizmom koji govore o izazovima roditeljstva. Ipak, za razumijevanje autizma, najbolje je obratiti se ekspertima: osobama s autizmom. Iz tog razloga, sajt The Mighty (Moćni) obratio se osobama s autizmom i pitao ih šta je ono što žele da svijet zna o autizmu.

Ovo su neki od odgovora:

1. “Dobijanje dijagnoze je jedna od najboljih stvari koja mi se dogodila u životu. Ranije nijesam razumjela zašto sam toliko različita i to mi je pričinjavalo mnogo bola. Sad, oko sebe imam društvo osoba s autizmom kome mogu da se obratim kad mi treba savjet. Odlično je znati da imate nekog na koga možete da se oslonite.” — Bet P.

2. “Onda kad vidite da sam neobičan, to je vrijeme kad mogu da budem ja. Kad imate autizam, to znači da vam je mozak “skopčan” drugačije od mozgova drugih ljudi. Informacije koje primam su drugačije, i moram da ih obradim na drugačiji način da bih dobio zaključke kao i drugi. Redovno dobijam previse informacija iz okoline. Ovo dovodi do preopterećenosti informacijama, što može prouzrokovati da se isključim, budem nervozan, tužan i sl. onda kad je dospijevanje informacija brže nego što mogu da ih obradim. Pokreti, zvukovi, glasovi, vibracije, mirisi i ostalo su jače izraženi i izazivaju mi nervozu kad ih je previse ili kad ne mogu da zaključim šta se događa. Pokušavam da se fokusiram na druge stvari i pravim ponovljene pokrete, govorim nešto ili brojim naglas da bih preusmjerio tok informacija, ali to ljudima djeluje čudno i onda me pitaju, što mi izaziva još veću nervozu koju pokušavam da prikrijem. Problem su mi situacije u društvu gdje ljudi pružaju mnogo informacija koje moram da obradim što je uglavnom opterećujuće. Nije da želim da budem asocijalan. Ja volim interakciju s ljudima, i potrebna mi je podrška, ali često moram da se osamim da bih izbjegao prepterećivanje i mogao da se fokusiram. Prisilno guranje u koš onoga što drugi ljudi očekuju da je “normalno” i očekivanje da radim, ponašam se, učim itd. na način na koji svi drugi rade je štetno za mene. Meni je potrebna struktura i rutina u mnogim aspektima mog života da bi mi pomogle da se nosim s količinom informacija. Pokušavam da se ponašam uobičajeno kad sam napolju, kako bih izbjegao pitanja zašto se ponašam drugačije. Moram da iznova i iznova u svojoj glavi uvježbavam interakcije da bih se “adekvatno” ponašao u određenoj situaciji. Kada nemam scenario neke situacije, mogu da se uplašim. Namjerno intenzivnije i brže završavam neke zadatke da bi ljudi imali povjerenja u mene da ću nešto uraditi i dozvolili mi da idem svojim putem što je više moguće. Nekad previše objašnjavam stvari i izbjegavam pitanja na koja ne mogu da odgovorim onoliko brzo koliko ljudi očekuju od mene da ne bih izgledao čudno ili kao neznalica za neke stvari.” — Majk S. 

3. “Nijesmo toliko različiti kao što neki misle. Mi imamo snage i slabosti kao i svi drugi, ali smo istovremeno svi mi individue. Ja sam više od etikete ili statistike. Ja sam više od stigme kojom društvo obavija neurodiverzitet. Ja sam više od onoga što piše u mom IROP-u. I umjesto da se svaki put ističu slabosti, trebalo bi da ističemo snage i podstičemo osobe s neurodiverzitetom. Da stanemo uz njih, umjesto nasuprot njih.” — Danijela H.

4. “Autizam je mnogo više od ponašanja. To je način na koji mi obrađujemo stvari. Ponašanje se koristi za dijagnostiku, ali to nije ono što me primarno čini različitom. Ja mogu da “zamaskiram” ponašanje – ako želim. Način na koji moj mozak obrađuje informacije me čini različitom. I to ne mogu da zamaskiram” — Šejna G.

5. “Molim vas nemojte da mi govorite da nemam autizam. Činjenica da ne vidite moj invaliditet ne znači da ga nemam. Molim vas da me samo prihvatite onakvu kakva sam, s autizmom i svim njegovim kapricima. Ja vase kaprice prihvatam bez pitanja, iako mi vase ponašenje nekad djeluje čudno jer nam mozgovi funkcionišu na različit način. Razumite da ne mogu uvijek da artikulišem šta mi se dešava, budite strpljivi i dajte mi vrijeme, i uspjeću. Ali iznad svega, jednostavno zato što me znate i znate šta autizam znači za mene, ni ne pomišljajte da znate šta je autizam u cjelosti. Svi mi koji imamo autizam imamo različita iskustva i doživljavamo ga na vrlo različite načine.” — Ejmi A.

6. “Zaista bih željela da postoji više razumijevanja o različitostima koje svaka osoba s autizmom ima. Zbog toga što sam bila primorana da uvježbam da se pravim da se ponašam onako kako je to uobičajeno za moj posao, ljudi preispituju moje oštećenje. Iako sam uspjela da zavolim sebe, i da mislim da je moja perspektiva smislenija od “normalne”, kao dijete sam samo željela da imam prijatelja. Da se uklopim. Da ne budem ona čudna. Za to su mi trebale godine preispitivanja, bivanja lakovjernom i naivnom, i da naučim da praštam. I dalje se borim s nesigurnošću i preispitivanjem “Da li ovo radim kako treba?”, zato što stvari koje drugi smatraju prirodnim, za mene nijesu takve. Krijem pretjeranu stimulaciju koliko god mogu, fingiram kontakt očima. Moja akademska hrabrost proistekla iz puke radoznalosti mi je pomogla da razumijem kulturna pravila koja sam kršila svojim ponašanjem i ulažem velike napore svakog dana da bih se ponašala “normalno”. Smijem se. Pokušavam da prikrijem nervozu i promjene raspoloženja. Neki ne znaju koliko mi je stresno da skrivam moje stvarne reakcije na intenzitet mog života. Nekad moram da obnovim energiju, i često imam trenutke u kojima se sakrijem u toaletu na poslu ili kad me nekka sitnica kad se vratim kući dovede do ivice. To je nevjerovatno zahtjevno. Do danas, ljudi mi govore grozne stvari i kažu da želim da privučem pažnju. Jedini razlog zbog kog u razgovoru posežem za svojom dijagnozom je taj što osjećam da misle da sam čudna i jer želim da im objasnim da ne razumijem uvijek. Čak i kad kažem da imam Asperger sindrom, dočeka me “Daaaa, ali sit i visoko funkcionalna da si skoro praktično normalna!” Govore to kao da je to neki kompliment, ali ono što ja čujem je “nijesi normalna” i “tebi je lako”. Svijet je mjesto prepuno različitosti. Svi smo jedinstveni. Svi imamo prepreke i jake strane. Treba da budemo saosjećajniji i da pružamo više podrške jedni drugima, i u slučaju da nijeste diplomirali u ovoj oblasti, ne preispitujte nečije oštećenje. To izaziva mnogo više štete nego koristi, za sve nas.” — Laura V.

7. “Nijesam izliječena zato što neko kaže #OnaNeMožeDaImaAutizam. Moja osnovna škola je poništila moj IROP, tako da nikad nijesam dobila podršku u obrazovanju. Teško mi je da vidim “cjelovitu sliku”, i to mi je otežalo srednju školu. Takođe mi je i dalje teško da ostvarim čvrste društvene veze iako je to nešto na čemu pokušavam da radim. Pored toga, usrećuje me hobi koji je neočekivan od nekoga s autizmom: sving ples (Lindyhop Swing Dancing). Moji prijatelji kažu i da umijem lijepo da grlim.” — Džesika H.

8. “Kad upoznate jednu osobu s autizmom… upoznali ste jednu osobu s autizmom. Svi mi smo različiti, ne mislite da nas znate tako što ćete da generalizujete.” — Mišel V.

9. “Broj osoba crne boje kože koje imaju autizam isti je kao i broj osoba bijele boje kože, mada mi dijagnozu dobijamo kasnije i češće moramo da se borimo za asistenciju i druge povlastice.” — Emili C.

10. “To nije ni laž, ni opravdanje. Moj Asperger sindrom je realan i nije smiješan. Molim vas da ne uskačete na moje mjesto ili da se žalite kad se osjećam loše jer kašljete ili pravite buku.” — Tina L.

11. “Autizam ne znači da smo manje ljudska bića od ostalih.” — Šenon A.

12. “Mi imamo ljudska prava kao i svi ostali. Ne želimo da radimo za minimalac ako imamo autizam.” — Šejn D.

13. “Želimo dobru interakciju s ljudima, ali to nekad zna da bude teško.” — Obri V.

 

Prevela i pripremila: Anđela Radovanović

Izvor: The Mighty 

Iz DIK-a obećavaju da će ove godine uraditi analizu odnosno monitoring pristupačnosti biračkih mjesta OSI, te da će rezultati biti polazna osnova za unapređenje pristupačnosti na sljedećim izborima

Ambroz Nikač, korisnik kolica, rođen je u Gusinju, a već 10 godina živi i glasa u Podgorici. Na svim biračkim mjestima, uključujući prostorije mjesne zajednice u Golubovcima, gdje je posljednji put glasao, prepreke s kojima se suočava, otežavaju mu da ostvari svoje biračko pravo, pri tom čineći da se osjeća diskriminisano.

“Nijednom nisam samostalno mogao da dođem do biračkog mjesta. Obično imaju stepenice, pa uvijek neko mora biti sa mnom da bih ušao. A kad uspijem da uđem unutra, kutije su stavljene toliko visoko, da ne mogu da vidim rupu gdje se ubaca listić. Kabina je, takođe, napravljena za osobe koje stoje, ne mogu da je koristim kako treba. Moram da se odaljim ili spustim papir, a onaj ko je blizu mene može vidjeti za koga glasam. Tu moja tajnost propada”, navodi Nikač.

Ne postoje zvanični podaci o tome koliko ima pristupačnih biračkih mjesta osobama s invaliditetom. Prema pravilima o radu biračkih odbora, opštinske izborne komisije su dužne da tokom glasanja postave kutiju tako da osobe korisnici kolica mogu samostalno ubaciti glasački listić. Paravan za glasanje treba da bude prilagođen na način da polica bude na visini od 72 cm.

“Zakonom o izboru odbornika i poslanika, propisano je da birač koji zbog nepristupačnosti biračkog mjesta nije u mogućnosti da glasa, može to obaviti uz asistenta kojeg sam bira, a može i podnijeti zahtjev za glasanje putem pisma. Za svako biračko mjesto, opštinska izborna komisija dostavlja šablon koji omogućava osobama s oštećenjem vida da nesmetano glasaju”, ističe Elisa Nurković iz Državne izborne komisije.

U Odboru za dalju reformu izbornog i drugog zakonodavstva, svjesni su da se Zakon u praksi ne primjenjuje dovoljno. Poslanica Marta Šćepanović smatra da bi svaka politička partija trebalo da ima više senzibiliteta kada je u pitanju pravo OSI da biraju i budu birani.

“Zaista treba uložiti maksimum, naročito sada kada imamo priliku da u ovoj Radnoj grupi nađemo način da makar u urbanim sredinama obezbjedimo pristupačnost. Činjenica je da u ruralnim sredinama to ne možemo. Pitanje koje je takođe važno je pravo glasa lica koja imaju rješenja da nisu poslovno sposobna. Tu ćemo imati pomoć od međunarodnog eksperta, jer je preporuka OEBS-a da to pitanje riješimo".

Da se u praksi odstupa od prava zagarantovanih Univerzalnom deklaracijom o ljudskim pravima, ističe i dugogodišnji član Komiteta UN o pravima OSI, Damjan Tatić.

“Ukoliko je osoba pod starateljstvom uskraćeno joj je biračko pravo, a ako osoba s invaliditetom ima punu poslovnu sposobnost, biračka mjesta su obično nepristupačna za one koje imaju tjelesni invaliditet. Informacije o izbornom procesu su nepristupačne osobama sa senzornim ili intelektualnim invaliditetom”, ukazuje Tatić.

Kako bi rad na ovom ali i drugim poljima bio efektniji, potrebno je i učešće opozicije, koja inače bojkotuje Parlament, navode iz Odbora. Zatražili su od Državne izborne komisije informacije o pristupačnosti biračkih mjesta.

S obzirom da je Zakon o izboru odbornika i poslanika mijenjan osamnaest puta, razmatra se donošenje sasvim novog zakona. Ambroz, sagovornik sa početka priče se nada da će na sljedećim parlamentarnim izborima, 2020. moći on i ostale osobe s invaliditetom nesmetano da obavljaju građansku dužnost.

Izvor: Vijesti

 

Međunarodni podgorički sajam knjiga i obrazovanja biće održan četrnaesti put, u garaži tržnog centra ,,Delta city”, od 4. do 11. aprila. Slogan je ,,Ne vjerujte svemu što pročitate na Internetu. Knjigama baterije traju vječno”.

Organizatori ovogodišnjeg izdanja su ,,Nova knjiga” i Ministarstvo prosvjete, a pokrovitelj Ministarstvo kulture.

Zahvaljujući organizatorima Udruženje mladih sa hendikepom Crne Gore imaće priliku da četvrti put zaredom učestvuje na ovom prestižnom događaju i na taj način promoviše aktivnosti Studentske savjetodavne kancelarije, što će u mnogome doprinijeti stvaranju uslova i podsticanju mladih s invaliditetom za sticanje visokog obrazovanja. Pored toga, promovisaćemo i Servis za zapošljavanje, kao i brojne druge promotivne materijale koji se odnose na oblast ljudskih prava OSI.  

Ovom aktivnošću ujedno najavljujemo početak ovogodišnje kampanje povodom upisa na fakultet.

Međunarodni podgorički sajam knjiga i obrazovanja predstavlja najposjećeniju kulturnu manifestaciju u Crnoj Gori, koju svake godine posjeti oko 30.000 posjetilaca. Na Sajmu će se i ove godine predstaviti izdavačke kuće, knjižare, ali i obrazovne institucije iz zemlje, regiona i svijeta.

Pripremila: Anđela Miličić

 

Strana 3 od 30

Back to top