Željko

Željko

utorak, 07 novembar 2023 13:38

Prisilno prosjačenje djece sve prisutnije

Ako biste sada prošetali ulicama bilo kojeg grada, teško da ne biste vidjeli ispruženu ruku, neadekvatnu odjevenu, bosu djecu, ali i odrasle koji traže novac. Djeca prose protiv svoje volje, a po završetku „smjene", roditelji ili neke treće osobe od njih uzimaju „pazar".

Ko su prosjaci? Oni koji prosjače iz potrebe, to su uglavnom socijalno ugroženi, beskućnici i osobe s invaliditetom, ali i oni koji prose organizovano i druge na to prisiljavaju. Problem prosjačenja prati turističku sezonu, Bosna i Hercegovina (BiH), osim turistima, postane posebno zanimljiva i prosjacima. Tada je na ulicama najtoplije ali i najisplativije.

„Sada su eksploatatori promijenili taktiku da djecu šalju sa odraslim osobama, najčešće su to majke koje misle da mogu prosjačiti sa djecom, da ih niko neće kažnjavati, međutim zakon je jasan: dijete ni na koji način ne smije biti zloupotrebljeno“, rekao je Nedeljko Jurkić iz tuzlanskog Centra za socijalni rad.

„Žena koja prosi s djecom koja će uskoro narasti, prosit će opet sa svojom djecom za nekoliko godina. To je začarani krug. To nam je pokazatelj da društvo i sustav nije adekvatno odgovorilo, niti djeluje“, kazala je predsjednica Udruženja za obuku i razvoj Dignitet Edisa Demić.

Demić upozorava kako djeca prosjaci najčešće dolaze iz romske populacije, kako u Mostaru tako i u cijeloj BiH, a umjesto da se, kako kaže, ti slučajevi istražuju, takvo ponašanje se pravda kao „tradicionalni kulturološki običaj", a djeca se vraćaju u porodice i kada su roditelji uključeni u iskorišćavanje svoje djece.

„Naši građani imaju empatiju prema toj djeci, i uvijek daju kada vide da oni traže, da prose ali ima slučajeva da kada toj djeci ponudite hranu ili nešto da kupite, oni neće to, hoće novac, tada je savim jasno da oni nisu gladni i da hoće novac jer to traži onaj koji ih zloupotrebljava“, smatra sociolog Srđan Vukadinović.

„Većina građana nije svjesna da je davanje novca djeci koju sretnu na ulici, zadnja stvar koju bi trebalo da urade. To ne pomaže ni djeci ni njihovim porodicama, naprotiv to djecu drži u začaranom krugu ekonomske eksploatacije“, izjavila je Aleksandra Babić GolubovićSpasite djecu (Save the Children).

Dakle građani finansiraju prosjačenje. Da li bi trebalo kažnjavati i one koji daju novac? Mišljenja su podijeljena, jedni smatraju da je to način da se prosjačenju stanje na kraj, a drugi pak kažu da je to rigorozno odnosno put ka gubitku empatije, što bi nas moglo dovesti do toga da ne pomažemo ni onima kojima je to zaista potrebno.

Izvor: Portal Oslobodjenje

Pripremio: Ivan Čović

Američki ugao Cetinje, u okviru programa pod nazivom Svi su važni (Everyone Matters), organizuje dvije radionice za srednjoškolce i studente o pitanjima jednakih prava i mogućnosti za osobe s invaliditetom.

„Na ovim interaktivnim radionicama, bavićemo se pitanjima o tome kako poboljšati prilike za osobe s invaliditetom i grupe u posebnom riziku od diskriminacije i kroz diskusiju sa moderatorkama poslati poruku o ključnoj važnosti jednakih prava za sve, posebno onih koji su podložni višestrukoj diskriminaciji“, navodi se u opisu programa.

Radionice će voditi aktivistkinja za ljudska prava i izvršna direktorica Udruženja mladih sa hendikepom Crne Gore (UMHCG) Marina Vujačić i koordinatorka Studentske savjetodavne kancelarije UMHCG-a i članica Upravnog odbora Mreže za mlade Crne Gore Anđela Miličić.

Prva radionica je zakazana za utorak, 7. novembar u 15 sati, u prostorijama Američkog ugla Cetinje.

Izvor: Portal Cetinjski list

Pripremio: Ivan Čović

ponedeljak, 06 novembar 2023 13:57

Devet osoba s Daun sindromom zaposleno na Jahorini

Devet osoba s Daun sindromom zaposleno je danas u hotelu Vučko na Jahorini u okviru programa socijalne rehabilitacije osoba s invaliditetom, a zahvaljujući podršci Vlade Republike Srpske.

Direktor Daun sindrom centra Banjaluka Zoran Jelić rekao je na Kkonferenciji za novinare da je ovo istorijski događaj, jer po prvi put osobe s Daun sindromom počinju da rade i samostalno žive, ocijenivši da je ovo jedan od najvećih antistigmatskih projekata u regionu.

Jelić je istakao da je projekat krunisan zapošljavanjem devet osoba s Daun sindromom kojea će raditi kao pomoćni kuvari, konobari, higijeničari, u vešeraju i kao sobarice.

On je naveo da je Jahorina, osim što je kraljica planina, postala i kraljica inkluzije, socijalne integracije, jer osobe s Daun sindromom imaju mogućnost da se iskažu kao svi ljudi, što su danas i pokazali, prenosi Srna.

Prema njegovim riječima, uz podršku Vlade Srpske i Ministarstava poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede na Jahorini su osobe s Daun sindromom osposobljene za zanimanje travar, voćar i vrtlar, a Olimpijski centar Jahorina ustupio je lokaciju pa su zasadili i svoje borovnice.

Jelić je rekao da je program socijalne rehabilitacije osoba s invaliditetom, koji je pokrenut 2016, podržao predsjednik Srpske Milorad Dodik, nakon čega su krenuli sa osamostaljivanjem, osposobljavanjem osoba s Daun sindromom i rehabilitacijom.

On je istakao da najveću zahvalnost duguje direktoru Olimpijskog centra Jahorina Dejanu Ljevnaiću i Aleksandru Proviću, direktoru i vlasniku hotela Vučko koji je dio antistigmatskog programa, kao i univerzitetskom profesoru Vladi Đajiću koji je uvijek uiz njih.

Ljevnaić je rekao da je danas istorijski dan za Jahorinu i za Daun sindom centar Banjaluka jer uz podršku Ministarstva rada i boračko-invalidske zaštite Republike Srpske i Vlade rade na inkluziji osoba s Daun sindromom.

Olimpijski centar godinama promoviše ideju inkluzije i razumjevanja. Na sastanku s resornim ministrom dogovoreno je da Olimpijski centar, kao učesnik projekta, osnuje posebnu poslovnu jedinicu koja će zaposliti osobe s Daun sindromom gdje će na Jahorini raditi kao ugostitelji. Osobe s Daun sindromom će pokazati da mogu sve raditi uz našu podršku", rekao je Ljevnaić.

Prović je istakao je da mu je čast i zadovoljstvo što su dio istorijskog događaja ne samo za Jahorinu, nego šire.

Nakon Konferencije za novinare, devet osoba s Daun sindromom izvelo je predstavu Roko i Cicibela.

Izvor: Portal Nezavisne

Pripremio: Ivan Čović

Crveni krst Crne Gore (CKCG) je u četvrtak, 2. novembra 2023. organizovao je predstavljanje rezultata istraživanja Analiza medijskog sadržaja u vezi sa tretmanom starijih osoba i OSI od strane medija i ostalih pojedinaca, a u vrijeme COVID-19 pandemije, koje je realizovano u okviru trogodišnje inicijative u regionu Zapadnog Balkana Jačanje otpornosti starijih osoba i osoba s invaliditetom tokom COVID-19 i budućih kriza. Cilj analize medijskog sadržaja je detektovanje komunikacionih izazova i problema, ali i pronalazak preporuka za jačanje otpornosti starijih osoba i osoba s invaliditetom na Zapadnom Balkanu tokom COVID-19 i novih potencijalnih javnozdravstvenih izazova.
U tom kontekstu, monitoringom medijskog sadržaja pristupilo se provjeravanju načina na koji su se mediji obraćali izdvojenim grupama, prepoznavanju potencijalnih stereotipnih obraćanja. Sve ovo u namjeri pronalaženja prostora za unaprjeđenje komunikacije.

„U Budvi, Bijelom Polju, Podgorici i Nikšiću postavili smo bilborde s jednostavnom porukom koja govori mnogo toga: „Poštuj zbog prošlosti u kojoj su izgradili tvoju budućnost“. U drugim gradovima su postavljeni i svjetlosni ulični bilbordi (city-light) koji će biti tu da podsjećaju javnost na poštovanje tradicije, koliko je potrebno pokloniti pažnju starijim osobama i saslušati starije osobe koje odišu mudrošću i iskustvom i na taj način obogatiti naše postojeće znanje. Takođe, ponosni smo što smo za sve ove godine uspjeli da realizujemo niz aktivnosti kao što su: klubovi za starije osobe koji funkcionišu u pet opština, psihosocijalnu podršku koju smo pružali preko kol centara (call centar) u pet opština i grupe samopomoći koji funkcionišu u nekoliko opština. Na raspolaganju ugroženim grupama su i mobilni timovi sačinjeni od doktora i volontera koji obilaze oko 350 starijih osoba u ruralnim oblastima. Ne smijemo zaboraviti ni 90 gerontodomaćica čije usluge trenutno koristi oko 800 starijih osoba u 15 opština u sjevernoj i centralnoj regiji Crne Gore”, navela je Jelena Dubak, generalna sekretarka Crvenog krsta, koja je najavila početak kampanje s ciljem poboljšanja položaja starijih osoba u Crnoj Gori.

Rezultate istraživanja predstavile su: Jelena Jovanović i Dejana Zečević iz Arhimeda - agencije za analizu i praćenje medijskog sadržaja. One su istakle preporuke za medijsko izvještavanje za starije osobe: povećati fokus na postojanje širokog spektra interesovanja ovog dijela populacije; izbjegavati naglašavanje starosti kao uzroka socijalne potrebe ili konkretnog akta pomoći; akcentovati dobre primjere. Preporuke za medijsko izvještavanje o osobama s invaliditetom (OSI) su: upotreba pravilne i adekvatne terminologije prilikom izvještavanja o OSI; omogućiti OSI da istaknu svoje uspjehe, potencijale i interesovanja bez prekomjernog akcentovanja invaliditeta; izbjegavati senzacionalizam u izvještavanju i uključiti iskustva i perspektivu OSI tako da njihov stav bude fokusni dio priče. Kategoriju starijih osoba, ali i osoba s invaliditetom, čini raznolika grupa ljudi s diverzitetom u interesovanjima, potrebama, iskustvima i sposobnositima. Ipak, na osnovu medijskog sadržaja plasiranog u posmatranom periodu, nije se mogao steći takav utisak. Prekomjerna generalizacja i stereotipno viđenje ne nude objektivan i pravedan prikaz njihove uloge i položaja u društvu.

Jelena Šofranac, izvršna direktorka Doma za starija lica Podgorica navela je da svi imamo jedan zadatak a to je „da moramo realno sagledati poziciju starijih i osoba s invaliditetom, jednako izvještavati o njima, pozitivnim situacijama u kojima se nalaze ali i izazovima s kojima se svakodnevno susrijeću. Starijima i osobama s invaliditetom potrebno je dati zasluženi glas i u javnosti predstaviti koliki su oni zapravo resurs društva“.

Izvor: Portal CDM

Pripremio: Ivan Čović

Udruženje mladih sa hendikepom Crne Gore (UMHCG) u saradnji s glavnim nosiocem projekta, Institutom ekonomskih nauka iz Beograda i partnerima koje čine institucije i nevladine organizacije iz Srbije, Hrvatske i Crne Gore, sprovodi projekat Osnaživanje osoba s fizičkim invaliditetom za rad na daljinu kroz unaprjeđenje digitalnih marketing kompetencija (Digital Marketing Capacity Building - Empowering Persons with Physical Disabilities for Remote Work - DI-MARC). Realizacija projekta će trajati dvije godine, počev od 1. oktobra 2023. 

DI-MARC projekat je odobren u okviru izuzetno kompetitivnog poziva ESF-2022-SOC-INNOV Evropskog socijalnog fonda plus (ESF) te izbodovan od strane recenzenata sa 96/100 poena, što je jedna od najviših ocjena koje su projekti iz oblasti društvenih nauka iz Srbije dobili na programima koje finansira Evropska komisija. Sprovodi se u okviru Komponente za zapošljavanje i socijalne inovacije Evropskog socijalnog fonda plus, kao glavnog programa EU u oblasti rada, zapošljavanja i socijalne politike koji je otvoren i za države kandidate za članstvo u EU.

DI-MARC projekat je fokusiran na implementaciju digitalnih tehnologija u funkciji unaprjeđenja inkluzije, odnosno na unaprjeđenje digitalnih marketing kompetencija osoba s fizičkim invaliditetom za rad na daljinu (remote work). Rad na daljinu stvara izuzetan potencijal za zapošljavanje osoba s fizičkim invaliditetom, međutim ključni izazovi sa kojima se one suočavaju su djelimična ili potpuna isključenost sa tržišta rada i nedostatak digitalnih kompetencija potrebnih za zapošljavanje, kako na tradicionalnom tržištu rada, tako i na digitalnim platformama za rad na daljinu (Upwork, Freelancer, Fiverr). 

U vezi s tim, cilj projekta je unaprjeđenje kompetencija osoba s invaliditetom, koji se postiže procjenom nivoa njihovih postojećih vještina i kompetencija i kreiranjem i sprovođenjem programa obuke usmjerenih na izgradnju i unaprjeđenje kompetencija potrebnih za rad. Segment digitalnog marketinga je odabran kao primarni za istraživanje, jer je na platformama za rad na daljinu značajno povećana potražnja za poslovima u ovoj oblasti, te su i mogućnosti za zapošljavanje osoba s fizičkim invaliditetom najveće u oblasti digitalnog marketinga.

Partneri koji učestvuju u realizaciji projekta:

Institut ekonomskih nauka, Beograd, Srbija – rukovodilac projekta;
Regionalna agencija za razvoj i evropske integracije, Beograd, Srbija;
Udruženje osoba sa invaliditetom Beograd, Srbija;
Jaglac - Udruženje osoba s intelektualnim teškoćama (Udruga osoba s intelektualnim teškoćama), Hrvatska;
Centar za preduzetništvo (Centar za poduzetništvo), Osijek, Hrvatska;
Preduzetničko - razvojni centar Opštine Erdut (Poduzetničko razvojni centar Općine Erdut), Hrvatska;
Opština Erdut (Općina Erdut), Hrvatska;
- MAMM, Nikšić, Crna Gora;
Udruženje mladih sa hendikepom Crne Gore (UMHCG),
Opština Kotor, Crna Gora.

„Nedostatak svijesti o potrebama i izazovima s kojima se suočavaju osobe s oštećenjem sluha u našem društvu rezultira manjim interesom medija“, istakla je programska koordinatorka Saveza organizacija gluvih i nagluvih Crne Gore (SOGINCG) Tijana Mijušković, u emisiji Svijet jednakih šansi na Radiju Crne Gore. Iako, kako kaže, rade na važnim pitanjima i inicijativama koja se tiču osoba s oštećenjem sluha, često se suočavaju s ograničenim resursima i kapacitetima.

„Kontinuirano radimo na povećanju vidljivosti našeg rada i važnosti pitanja kojima se bavimo. Aktivno radimo, takođe, i na izgradnji partnerskih odnosa sa medijima i drugim organizacijama kako bismo povećali prisutnost i svijest o temama koje se tiču gluvih i nagluvih osoba. Naš cilj je da se ovi izazovi prevaziđu i da budemo češće prisutni u medijima kako bismo doprinijeli boljem razumijevanju i inkluziji gluvih i nagluvih osoba u našem društvu", kazala je Mijušković.

Pitanje je i zašto osobe s oštećenjem sluha ponekad ne prisustvuju događajima ili manifestacijama koje se tiču prava osoba s invaliditetom.

„To nije znak njihove nezainteresovanosti ili nedostatka borbe za svoja prava. Njihova odsutnost često proizlazi iz dubokog razočarenja koje su doživjele u prethodnim situacijama. Nedavno smo svjedočili događaju i moguće je da nisu svi članovi naše organizacije prisustvovali iz različitih razloga, ali ključni razlog je što mnogi osjećaju da njihova mišljenja i potrebe nijesu dovoljno uvažavani na takvim događajima. To može biti zbog problema sa pristupom znakovnom jeziku, nepostojanju kvalifikovanih prevodilaca, ili lošeg iskustva u prošlosti."

Mijušković navodi da su mnogi ljudi zloupotrebljavali sistem prevodilaca, čime se, kako kaže, stvarala neprijatna situacija za osobe s oštećenjem sluha i kao rezultat toga su te osobe usvojile praksu da ne prisustvuju događajima na kojima nijesu direktno uključene i gdje im nije dopušteno da sami izaberu svog prevodioca.

„Ovo se dešava zato što oni najbolje razumiju svoje potrebe i znaju koga će odabrati da ih javno i privatno predstavlja i prevodi na način koji im odgovara. Naša organizacija se trudi da se izbori sa poboljšanjem ove situacije i za obezbjeđivanje kvalifikovanih prevodilaca i podrške na događajima“.

Što se tiče broja osoba s oštećenjem sluha u Crnoj Gori, tačan statistički podatak nije lako dostupan ali procjenjuje se da ih ima oko 10.000.

„Od tog broja, oko hiljadu osoba koristi znakovni jezik kao svoj maternji. Važno je napomenuti da naša organizacija podržava i gluve i nagluve osobe s obzirom na raznolikost iskustava i potreba u ovoj zajednici. Neki od ovih pojedinaca mogu govoriti iako imaju oštećenje sluha, dok drugi koriste znakovni jezik kao svoj primarni način komunikacije. Ovaj raznolik pristup komunikaciji odražava širinu iskustava i potreba sa oštećenjem sluha u Crnoj Gori", kaže Mijušković.

Naglašava i da nijesu dobili željeni medijski odziv na događaj koju su organizovali 23. septembra povodom Međunarodnog dana znakovnih jezika.

Izvor: Portal RTCG

Pripremio: Ivan Čović

četvrtak, 02 novembar 2023 13:59

Tijana je čudo za doktore: Pobijedila tumor

Tijana je s 23 godine osjetila bolove u predjelu sljezine.

„Iako je gotovo iza nas, mjesec borbe protiv raka dojke podsetio je još jednom na to koliko je borba u životu svakog pojedinca važna. Posebno protiv tako agresivnog, podmuklog, a tihog i nevidljivog neprijatelja kakvog je imala Tijana Mijović. I na to da se ovakve bitke mogu dobiti“, prenosi Subotica.com.

Tijana Mijović prepoznatljivo je lice na ulicama Subotice, ali i mnogo šire. Širok osmjeh preko lica, uvijek vedra i pozitivna, slika je koja upotpunjuje svaki humanitarni bazar, humanitarno kuvanje i brojne druge akcije koje organizuje neformalna grupa Naše malo nekome je sve, u kojoj je ona jedna od koordinatorki. Ipak, težak je put koji je prevalila do ovog osmjeha, a ni onaj koji svakog dana i sada prelazi nije nimalo lak, što ona najbolje zna.

„Postoji razlog zašto sam tu gde jesam. Zašto me Bog sačuvao, i zašto sam i dalje ovde. Dao mi je onoliko koliko mogu da ponesem. Ne zbog ovog ili onog, već zato što ja to mogu. Sve se u životu dešava sa razlogom i ništa nije slučajno. Život ume da bude težak, teško je boriti se, ali je mnogo lakše kada si zdrav“, kaže Tijana.

Nakon perioda u kome se konstantno osjećala umorno, iako je u tom trenutku imala svega 23 godine, i trebalo bi da je u punoj snazi, Tijana je otišla kod ljekara, i to zbog bolova u predjelu sljezine. Posle brojnih pregleda i analiza zakazuju joj operaciju za narednu nedjelju. A onda je uslijedio poziv da sljedećeg dana hitno uđe u bolnicu, tumor na žučnoj kesi, jetri i limfnim čvorovima nije ostavljao ni minut prostora za čekanje.

„Iste te noći hitno sam operisana. Sećam se svoje majke i očuha, oni su ljudi preko noći osedeli. Prognoze lekara nisu bile dobre, negde po knjigama i iskustvu dao mi je tri meseca života. Ja neko vreme nisam znala svoju dijagnozu, i u skladu sa tim sam se ponašala, nisam ni svojoj majci dopuštala da radi bilo šta umesto mene, iako je ona samo htela da mi se nađe“, kaže ona.

Tijanino stanje se malo po malo popravljalo, dovoljno da ona bude kandidatk8nja za transplantaciju jetre.

 „Ušla sam u proces za transplantaciju jetre, koji je bio izuzetno mukotrpan. Sve vreme sam odlazila kod lekara, slušala njegove savete, ali sam paralelno išla i kod jednog čoveka koji je profesor i travar, za šta lekari u tom trenutku nisu znali. Ja sam i dan-danas zahvala obojici, svaki od njih mi je na svoj način sačuvao glavu i pomogao. Moje stanje se toliko popravilo da je mi je u jedan dan lekar samo rekao da sam ja u tom trenutku potpuno zdrava osoba i da nema potrebe za transplantacijom. To je bilo čudo, kako za mene tako i za njih“, navodi Tijana.

Jedino što je Tijana željela poslije svih nedaća koje su je snašle, jeste da zna da li će ikada moći da ostvari ono o čemu je oduvjek maštala, da postane majka. Ali i po ovom pitanju je bila odlučna.

„Lekar mi je izričito rekao ne. To je ipak drugo stanje, može da dovede do toga da se tumor vrati. Meni je jedina prepreka bio rez, želela sam da znam posle koliko vremena nije rizično zbog reza od prethodne operacije. Tri godine nakon operacije dobila sam dete. Kada sam se porodila sve je bilo u redu. Onda sam poželela da imam još jedno dete, jer nisam htela da moj Maksim bude sam. Ponovo ista priča, lekar kaže ne, ja rešena da isteram po svom. I onda sam, posle drugog sina stvarno i sama rekla da je dosta, imam dvoje dece, njima sam potrebna zdrava, celog života“, priča ona.

Kroz život je oduvijek vodila snaga, volja i borbenost koja se, kad je postala majka, dodatno uvećala, jer kako kaže, sad ima još više razloga da se bori.

„Ako imam cilj, spremna sam da idem i glavom kroz zid, ne jednom nego sto jednom. Uvek sam imala tu životinjsku snagu u sebi, to nešto što ne umem da objasnim, to je jače od čoveka, i to te vuče. Otkako imam decu, imam za koga da se borim, to je još jače, osećam da imam još više poleta i energije“, navodi Tijana.

Bezbroj uspona i padova, bezbroj novih ustajanja, kretanja dalje, potrage za svjetlom na kraju tunela, doveli su je tu gdje jeste, i naučili da je kraj onda kada sami odustanemo.

„Dešavalo mi se da padnem psihički, ali uvek sam u tim trenucima izlazila napolje, među ljude, znam da neće biti dobro, da crne misli nailaze. Mnogo ljudi u tim trenucima izgubi bitku sa bolešću – kada upadne u depresiju i to ga prosto pojede. Rekla sam „Okej, to je to, imam tu dijagnozu, umreću svakako jednog dana, hajde da proživim to što imam“. Svi ti pregledi, terapije, strepnja, šta će sad da kažu i da li će biti dobro – to stvara ozbiljnu pometnju u glavi. Ali uvek moramo ići napred, jer ako staneš, dopustiš da te sustigne, to je kraj“, poručuje ova mlada žena.

Iako je najvažniju bitku dobila, i iako možda na prvi pogled ne djeluje tako, njena borba traje i dalje.

„Ja sam ceo život obeležena sa tom „C dijagnozom“. I dalje idem na kontrole. To što ja živim ovih 13 godina, ili prvih 5 koje su ključne, to samo ja znam kako je. I osobe koje su u tome. To su izuzetno teški trenuci, oscilacije, sto pitanja, na kraju, sažaljenje - meni ničije sažaljenje nije trebalo. I dan danas zna da bude teško. I kad sam kod doktora, da li će rezultati biti dobri. Strepnja je još veća, jer sad imam dvoje dece. Ali ni sada ne dozvoljavam da iko vidi kada mi je teško, moj muž i deca ne znaju kada ja noću plačem, ne želim da oni to osete“, priča.

Put kojim je prošla nije bio lak, ali saznanje do kojeg je došla, da je život zapravo jedini vrijedan, želi da podijeli sa svima. I valjda je zato i bilo logično da izabere put humanitarnog rada, i da kroz neformalnu grupu Našem malo nekome je sve pomogne velikom broju porodica.

 „Život je vredan i svako ga živi po svom modelu. Čim sam tu, znači da treba da budem tu. Bog me ostavio na ovom svetu zbog nečega, možda baš zbog toga da budem primer drugima. To me vodi, da će neko slediti moj primer, i izboriti se. Posvetila sam se humanitarnom radu, i želim da pošaljem jasnu poruku da je život borba, ali da uvek vredi boriti se“, poručuje Tijana.

Za svoje dobročinstvo, nesebičnost i veliko srce, dobitnica je, sa svojim prijateljicama i volonterkama grupe, Danom Radomirović i Josipom Rončević, gradskog prizanja Pro Urbe za 2021.

Izvor: Portal Telegraf

Pripremio: Ivan Čović

Na poziv novoizabranog predsjednika Vlade, Milojka Spajića, u četvrtak, 2. novembra, održan je sastanak u Vladi Crne Gore, povodom predstojećeg Popisa, a nakon što je Vlada, izmjenama Uredbe, odložila početak Popisa za mjesec dana. Sastanku je, ispred UMHCG, prisustvovala Marina Vujačić, koja je ukazala na značaj popisa i podataka iz popisa u dijelu osoba s invaliditetom i pozvala je predsjednika Vlade da, sa pozicije koju pokriva, inicira i zahtijeva, prema svim državnim organima u sastavu Vlade, planiranje javnih politika zasnovanih na podacima iz Popisa, ali i ukazala da svi organi moraju raditi ostala dubinska i terenska istraživanja važna za javne politike i odluke, na osnovu statističkih pokazatelja dobijenih Popisom, koju su osnova i početak svega, nikako samo dovolji za uvod i statističke pokazatelje na početku dokumenata.


U tom smislu, podsjetila je da je UMHCG kritikovalo dobijene podatke iz Popisa 2011, ocjenjujući ih nedovoljno preciznim, te ukazujući da je Listu Vašingtonskih pitanja trebalo prilagoditi duhu našeg jezika i modelu pristupa zasnovanom na ljudskim pravima. Kako je dodala, sve ukazivano je bilo prihvaćeno od strane Uprave za statistiku (MONSTAT) koji je ove godine uključio UMHCG i u sprovođenje obuka za državne instruktore za popis i sprovelo prethodne konsultacije, podsjećajući da je taj proces trajao tri godine još od perioda pripreme i usvajanja Zakona o popisu od strane tadašnjeg Ministarstva finansija i socijalnog staranja, u kojem je jedna odredba dodata u dijelu invaliditeta i osoba s invaliditetom. Ukazala je da ni ekonomske reforme, povećanje standarda građana, ukupni prosperitet i ostale prioritete, na koje se u uvodu pozvao premijer, nijesu moguće bez preciznih podataka iz Popisa. Takođe, problematizovala je politizaciju ovog pitanja, ali i činjenicu da je, uprkos dobroj saradnji UMHCG i MONSTAT-a i prihvatanje ključnih prijedloga u inicijalnom testu Upitnika za stanovništvo, u skupštinskoj proceduri dodato pitanje o vrsti invaliditeta, uz izostavljanje važnih kategorija osoba s invaliditetom, posebno osoba s intelektualnim invaliditetom. Dodatno, pominjanje motoričkog invaliditeta, kao kategorije koja ne postoji u propisima Crne Gore, dovešće, takođe, do nedovoljno preciznih podataka, jer će određene kategorije osoba s invaliditetom biti izostavljene.


Međutim, kako je navedeno, u ovoj fazi, bez promjene Zakona o popisu, nemoguće ispraviti, ukazala je na značaj konsultacja i bavljenja ovom temom od strane onih koji je dovoljno poznaju i imaju stručnost. Dodatno, problematizovala je to što uslov za popisivače nije bio da nijesu krivično procesuirani, navodeči hipotetički primjer da se može desiti da neko takav dođe kod partnerke nad kojom je izvršio nasilje da obavi popis, ukazujući da je riječ o trulom političkom kompromisu i da se to mora ispraviti do 30. novembra. 
Konsultacijama su, osim UMHCG, prisustvovale predstavnice i predstavnici Centra za demokratsku tranziciju, Centra za monitoring i istraživanje, Juventasa, NVO Mladi Romi i NVO Koračajte s nama - Firen Amensa (Phiren Amenca). Ispred MONSTAT-a sastanku su prisustvovali direktor Miroslav Pejović i zamjenica direktora Snežana Remiković.

Pripremila. Marina Vujačić
Foto: 
Boris Pejović, Vijesti 

Mostarski vlasnici četvoronožnih ljubimaca dugo se u gradu osjećaju diskriminisano jer nema javnog prostora namijenjenog za pse. Ono što nije uradio Grad, uradila je jedna privatna inicijativa. Tako vlasnici i ljubitelji kućnih ljubimaca u Mostaru uskoro dobijaju nešto jedinstveno. Naime, na mostarskoj Spajalici otvara se kafić za pse.

Planiraju zaposliti osobe s invaliditetom

Ekipa iz mostarskog skloništa za životinje Šapica stoji iza ove jedinstvene ideje, a pripreme za otvaranje u punom su jeku.

Kafić, koji je posjetila ekipa portala Hercegovina.info već je dobio obrise, skoro je završena igraonica za pse opremljena igračkama i krevetima da malo odmore nakon naporne igre, a psi će moći i slobodno hodati i igrati se po cijelom prostoru kafića dok vlasnici piju kafu i druže se međusobno.

Inicijatorka ideje i glavna i odgovorna, Ana Omanović kaže za Hercegovina.info kako je trenutno u fazi traženja osoblja, a kako će cijelo poslovanje ovoga unikatnog mjesta biti prožeto humanističkom notom, planira zaposliti dvije osobe s invaliditetom.

„Na jednom mjestu imamo pano sa fotografijama pasa i mačaka koje treba udomiti. Imamo četiri ili pet ljudi u potrebi kojima redovno pomažemo, zamolimo ih da urade za nas neki sitan poslić, pričuvaju psa ili operu zavjese kako bi se osjećali korisno, a ne kao da primaju milostinju”, govori  Ana.

Na pitanje otkud ideja za ovaj kafić, Ana objašnjava: „Kafić otvaram najmanje radi sebe. Nemam s mojim psom, Betom gdje u gradu popiti kavu. Žao mi je da čeka u autu dok sam ja u kafiću i ideja nam je bila da napravimo neku kombinaciju, da možemo pomoći i sebi i psima i ljudima”, kaže ova mostarka poznata po nesebičnoj pomoći i spašavanju ugroženih životinja.

Prostor za ljubitelje životinja, ali i za sve ljude u potrebi

Beta, kučkica po kojoj će kafić nositi ime nekada je bila agresivan pas koji je napadao sve redom. Ana je pronašla bolesnu i napuštenu u mostarskom naselju Rodoč i od tada su najbolje prijateljice. Beta je danas domaćica ovog kafića i jedan od najmirnijih i najdruštvenijih pasa u gradu.

„Volimo sve vrste pasa i svi su dobrodošli”, poručuje ekipa koja se posvetila uređenju i adaptaciji prostora pored kompleksa Federalnog agromediteranskog zavoda u Mostaru.

A sam pronalazak prostora bio je trnovit

„Ideja postoji odavno i dugo sam tražila prostor za ovaj kafić i s kim god sam razgovarala od vlasnika poslovnih prostora, na moju ideju su reagirali negativno. Kad sam primijetila da se na ovom mjestu zatvara kafić koji je donedavno radio, odlučila sam uzeti ovaj prostor”, istakla je Ana.

Prostor će dobiti ne jednu, nego više namjena

„Planiramo različite edukacije, kako za pse, tako i za vlasnike. A u ponudi ćemo imati i razne poslastice, hranu za pse, higijenske potrepštine i ostalu opremu potrebnu vlasnicima krznenih ljubimaca”, kažu  djevojke iz pet kafe (caffe) Beta Mostar.

Izvor: Portal N1info

Pripremio: Ivan Čović

Prema dostupnim podacima, incidenca moždanog udara u Crnoj Gori odgovara incidenci razvijenih zemalja i iznosi prosječno 100 do 300 novih slučajeva na 100.000 stanovnika godišnje.

Klinika za neurologiju Kliničkog centra Crne Gore (KCCG) zdravstveno-promotivnim aktivnostima juče je obilježila 29. oktobar - Svjetski dan moždanog udara.

Moždani udar (u narodu poznat kao šlog) predstavlja naglo nastali poremećaj moždane funkcije, usljed poremećaja moždane cirkulacije. Iz tog razloga je i početak kliničke slike, tj. simptom moždanog udara akutan (iznenadan) a ispoljavanje zavisi od dijela mozga koji je zahvaćen. Najčešći simptomi na koje treba obratiti pažnju jesu: asimetrija lica, otežan govor, slabost polovine tijela, nestabilnost, duple slike, naročito ako se simptomi ispolje naglo, a udruženi su sa glavoboljom, mučninom ili povraćanjem.

Faktore rizika možemo podijeliti na one na koje ne možemo uticati i na one na koje, promjenom stila života ili primjenom terapije, možemo značajno smanjiti vjerovatnoću nastanka posljedičnog moždanog udara. U prvu grupu spadaju: pol, rasa, genetska sklonost ka nastanku bolesti krvnih sudova i starost. Veoma je važno stalno potencirati faktore rizika koji mogu značajno da utiču na sprječavanje nastanka ove životno ugrožavajuće bolesti, posebno kada znamo da se čak četiri od pet moždanih udara može spriječiti.

Konzumiranje duvanskih proizvoda povećava za dva puta nastanak moždanog udara, ali i za 40 procenata kod pasivnih pušača, dok povišen krvni pritisak povećava vjerovatnoću čak dva do četiri puta. Zato redovna kontrola krvnog pritiska i redovno uzimanje terapije smanjuje, ne samo vjerovatnoću za nastanak moždanog već i srčanog udara. Takođe, osobe koje boluju od šećerne bolesti koja nije kontrolisana imaju dva puta veću vjerovatnoću da dobiju moždani udar, a oni koji razviju moždani udar gotovo dvostruku šansu za letalni (smrtni) ishod.

Za uspješno liječenje ove bolesti veliku ulogu igra vrijeme koje je proteklo od pojave prvih simptoma do javljanja pacijenta u zdravstvenu ustanovu. Zato je veoma važno da svi građani znaju da prepoznaju prve simptome ove bolesti i da što hitnije kontaktiraju Zavod za hitnu medicinsku pomoć (ZHMP) radi transporta pacijenta u najbližu zdravstvenu ustanovu.

Vrijeme je jedan od važnijih kriterijuma za primjenu invazivnih terapijskih procedura za liječenje moždanog udara (tromboliza, mehanička trombektomija) koje su dostupne u našoj zemlji.

Prema dostupnim podacima, incidenca moždanog udara u Crnoj Gori odgovara incidenci razvijenih zemalja i iznosi prosječno 100 do 300 novih slučajeva na 100.000 stanovnika godišnje.

U prvih deset mjeseci 2023, na Klinici za neurologiju Kliničkog centra Crne Gore (KCCG) liječeno je 148 pacijenata od moždanog udara. Kod dijela pacijenata koji su zadovoljavali jasno definisane kriterijume primijenjena je trombolitička terapija i/li mehanička trombektomija. To su u svijetu najsavremenije terapijske procedure za liječenje ishemijskog moždanog udara koje se više godina uspješno primjenjuju u KCCG.

U 2022-oj urađene su 44 mehaničke trombektomije, od čega je najveći broj pacijenata bio iz Podgorice (37), te je broj urađenih trombektomija na 100.000 stanovnika oko 19 pacijenata (komparativno s razvijenim zemljama - Njemačka 20 pacijenata na 100.000 stanovnika). Do oktobra 2023. urađene su 24 mehaničke trombektomije, gdje je opet Podgorica zastupljena ubjedljivo najviše.

Zato su ovi datumi uvijek dobar povod da pošalju jasnu poruku javnosti o važnosti preventive i ne manje važne edukacije svih građana o ranom prepoznavanju simptoma bolesti.

Upravo je današnja aktivnost Klinike za neurologiju imala za cilj da skrene pažnju na ovu bolest čije posljedice utiču, pored pacijenta i njegove porodice, i na društvo u cjelini zbog posljedica koje ova bolest utiče na radno sposobnu populaciju.

Sa Polikinike navode da ih raduje što je odziv bio na visokom nivou i blizu 100 zainteresovanih građana danas su na Poliklinici KCCG-a provjerili brzim testom šećer u krvi, kao i krvni pritisak. Takođe su od ljekara i medicinskih sestra dobili informativne flajere i informacije o moždanom udaru, kliničkoj slici i prevenciji ove bolesti.

Izvor: Portal Dan

Pripremio: Ivan Čović

Strana 12 od 87

Back to top