subota, 15 oktobar 2016 15:20

Bijeli štap simbol samostalnosti i nezavisnosti osoba oštećenog vida

Autor:

Lindon Džonson, nekadašnji predsjednik SAD, 1964. godine proglasio je 15. oktobar za dan bijelog štapa. Dugim nizom godina, kroz koje se širom svijeta obilježavao ovaj datum, te javnost bliže upoznavala s pravima osoba oštećenog vida, može se bez sumnje reći da je on postao jedan od najznačajnijih datuma i svjetski dan osoba oštećenog vida.

Dugi, bijeli štap je prvenstveno simbol samostalnosti, nezavisnosti i potpune slobode  osoba oštećenog vida, pa tek onda pomagalo ili kako bi neki kazali ’produžena ruka’ osobe koja ga koristi. On je tek dvadesetih godina XX vijeka obojen u bijelo, kako bi bio upadljiv i kako bi ga lakše uočili ostali ljudi, te bili obazriviji prema njegovim korisnicima. Takođe, bijeli štap je jedinstveni znak prepoznavanja osoba s potpunim oštećenjem vida u svim zemljama svijeta, kao što je crveno-bijeli štap znak raspoznavanja osoba koje istovremeno imaju oštećenje sluha i vida.

Proteklo je više godina od ratifikovanja UN Konvencije o pravima lica s invaliditetom (naša država je ratifikovala Konvenciju još jula mjeseca 2009. godine), a prava koja se nalaze na njenim stranicama, gotovo da se i neprimjenjuju.

Povodom 15. oktobra, Međunarodnog dana bijelog štapa, Savez slijepih Crne Gore je istakao neke od najaktuelnijih  problema sa kojima se susreću osobe sa oštećenim vidom danas:

·      Irazito je prisutna nepristupačnost fizičkog okruženja za osobe oštećenog vida u današnjoj Crnoj Gori, jer postoji svega dvadesetak ozvučenih raskrsnica na teritoriji svih opština i Glavnog grada – Podgorice. Saobraćajna nekultura, nepropisno parkirani automobili, a pritom evidentna inertnost saobraćajne policije da preduzima zakonske mjere i kažnjava učesnike u saobraćaju koji krše pravila, znatno otežava samostalno kretanje ovih osoba, su veoma izraženi u svim crnogorskim opštinama. Ne postoje reljefne, taktilne staze i natpisi na brajevom pismu na ulicama, trotoarima, u javnim ustanovama i zgradama velikih unutrašnjih površina poput aerodromskih zgrada, tržnih centara i sl,  koje bi olakšale samostalno kretanje osoba oštećenog vida. Rijetki su primjeri taktilnih traka vodilja unutar crnogorskih institucija i one danas postoje na svega nekoliko mjesta u zemlji.
·    Inkluzivno obrazovanje je još uvijek daleko od zadovoljavajućeg nivoa razvoja, a škole uglavnom nijesu opremljene osnovnim učilima za ravnopravno sticanje znanja i ove djece.
·         Zapošljavanje je i dalje na čelu liste ključnih problema, a još uvijek nije riješeno pitanje „ne/prelivanja“ i ponovnog vraćanja sredstava u državni budžet, i to milionskih sredstava, koja su inače namijenjena osobama s invaliditetom, njihovoj pripremi i obukama za rad i zapošljavanje.
·        Ne postoji Zakon o finansiranju organizacija osoba s invaliditetom i nema sistemskog finansiranja ovih organizacija, jer nijesu  prepoznate kao organizacije od posebnog društvenog značaja.
·       Zakon o socijalnoj i dječijoj zaštiti, te ostvarivanje prava na ličnu invalidninu, za osobe s potpunim oštećenjem vida, je jedan od najaktuelnijih problema sa kojim se bore i Savez i same osobe oštećenog vida. U cilju poštovanja pomenutog zakona, inicirali  su više postupaka protiv Ministarstva rada i mjesnih centara za socijalni rad, koji vrše direktnu diskriminaciju i ne priznaju pravo na ličnu invalidninu osobama potpuno oštećenog vida
·    Oblast pristupačnosti informacija osobama oštećenog vida, je polje koje treba unaprijeđivati i nešto što zahtijeva kontinuiran rad u cilju objavljivanja informacija u dostupnim formatima (audio-forma, Brajeve oznake, uvećana slova za osobe djelimično oštećenog vida i sl.). U ovoj oblasti su trenutno aktuelni Zakon o zaštiti potrošača i Zakon o ljekovima, gdje propisani proizvodi i lijekovi treba da budu obilježeni Brajevim pismom, čime će biti pružena dostupna informacija korisnicima oštećenog vida u pristupačnom obliku.



Pripremila: Miličić Anđela

Saopštenje za javnost: Savez slijepih Crne Gore

Pročitano 534 put(a)

Back to top