četvrtak, 29 novembar 2018 20:13

U Baru održana debata o pristupačnosti javnog saobraćaja

Autor:

Jedan od najvećih problema u ostvarivanju prava osoba s invaliditetom u oblasti saobraćaja su nepristupačne usluge javnog saobraćaja, kao i nepostojanje alternativnih vidova dostupnog prevoza, odnosno nepreduzimanje i nesprovođenje mjera i aktivnosti lokalnih i nacionalnih javnih vlasti u cilju razvoja usluga saobraćaja namijenjenih osobama s invaliditetom. To je poručeno na javnoj debati o pristupačnosti javnog saobraćaja osobama s invaliditetom koja je danas organizovana u Baru od strane Udruženja mladih sa hendikepom Crne Gore.

 

„Bar nema taktilnih staza vodilja koje omogućavaju slobodno, samostalno i bezbjedno kretanje osoba s oštećenjem vida. Na svakoj od tri raskrsnice na kojima postoji semaforska signalizacija neadekvatna je zvučna signalizacija za osobe s oštećenim vidom. Obilježena parking mjesta su često zauzeta i ne mogu ih koristiti oni kojima su i namijenjena.“, naveo je Veselin Joketić, predstavnik Koalicije organizacija osoba s invaliditetom iz Bara

Joketić je ukazao da određeni broj spuštenih ivičnjaka na trotoarima u Baru nije izgrađen u skladu s propisima što, kako je rekao, značajno otežava kretanje osoba s invaliditetom, posebno korisnika kolica. Kako je naveo, dešava se da na jednom kraju trotoara ima spuštenih ivičnjaka, dok na drugom kraju, gdje bi korisnik trebao da se spušti i pređe pješački prelaz ili ulicu, nema spuštenih ivičnjaka. Dodatno, podvukao je da ni autobuska i željeznikčka stanica u Baru nijesu pristupačne, te da u gradskom i međugradskom prevozu nema autobusa koje mogu koristiti korisnici kolica, niti zvučne i vizuelne signalizacije za osobe s oštećenjem vida i sluha, dok pristupačni („Španski“) vozovi rijetko saobraćaju ka Baru i iz Bara.

Joketić je, na kraju, naveo da ispred prostorija Organizacije slijepih za Bar i Ulcinj postoji obilježeno parking mjesto namijenjeno za službeno vozilo njihove organizacije (znak pristupačnosti na trotoaru i registrarski broj vozila na saobraćajnoj tabli), međutim, i ono se nerijetko zloupotrebljava.

 

Danilo Rondović, predstavnik Udruženja paraplegičara Bar je u toku diskusije naveo da osim zloupotreba parking mjesta namijenjenih osobama s invaliditetom, posebno onih u blizini javnih službi i tržnih centara, ne sprovodi se ni represivni dio zakona, odnosno oni koji krše zakon se ne kažnjavaju od strane lokalnih nadležnih službi. Rondović je dodao da se javni prostori, uključujući vertikalnu signalizaciju uništava od strane građana, te da bi lokalne službe morale biti aktivnije na terenu.

 

Milenko Cebalović, šef jedinice za prevoz putnika u Željezničkom prevozu Crne Gore je podsjetio da se u prethodnom periodu nije ni vodilo računa o OSI, zbog čega i dalje imamo posledice tog i takvog pristupa. Upoznao je prisutne da će nove generacije voznih kola biti pristupačne osobama s invaliditetom. „Novi vagoni će imati sopstvene rampe za OSI, a u narednom periodu radiće se i na gradnji novih perona koji će, takođe, biti pristupačni osobama s invaliditetom.“, naveo je Cebalović.

 

Vladimir Marvučić, predstavnik A.D. Barska plovidba je s učesnicima podijelio dva primjera; jedne od zemalja koja je članica Evropske unije (Italija) i druge koja nije članica EU (Norveška) u kojoj sistem funkcioniše na način što i građani imaju svijest i odgovornost i prijavljuju one koji krše propise, a nadležne službe su efikasne u sankcionisanju. Dodao je da treba insistirati na suštinskom saosjećanju, a ne na formalnom, koje je često u našem društvu. „Mora postojati dio empatičnosti, što nije sramno“, zaključio je Marvučić.

 

Predstavnica Ministarstva za ljudska i manjinska prava, Aleksandra Popović je podsjetila na zakonski i institucionalni okvir zaštite od diskriminacije, upoznala s aktivnostima i ulogom Ministarstva za ljudska i manjinska prava, s posebnim naglaskom na monitoring sprovođenja Strategije za zaštitu od diskriminacije lica sa invaliditetom i promociju jednakosti. Popović je navela da očekuje i da će Opština Bar usvojiti Akcioni plan za sprovođenje Strategije za zaštitu od diskriminacije LSI i promociju jednakosti u skladu s obavezom, odnosno mjerom Strategije. 

Milenko Vojičić, koordinator Programa za pristupačnost u UMHCG je ukazao da, kao društvo (i institucije i nevladine organizacije, ali i aktivnisti, kao pojedinci), moramo raditi na podizanju svijesti. Institucije moraju sprovoditi i nadzor i sankcionisati one koji krše zakone, ali i osobe s invaliditetom moraju preuzeti dio odgovornosti i biti glasnije i upornije, što podrazumijeva i pokretanje postupaka za zaštitu od diskriminacije. „Svaki put kad prođemo pored nepropisno parkiranog automobila, kada se vraćamo po 500 metara jer ne možemo se spuštiti s trotoara, svaki put kad ne možemo koristiti javni saobraćaj, ako ćutimo i ljutimo se, a ništa ne uradimo i mi smo krivi.“, naveo je Vojičić.  Ali s druge strane, to nikako ne oslobađa državu odgovornosti i akcije, i država mora da se zapita zašto nema prekršajnih prijava i tužbi za zaštitu od diskriminacije po osnovu invaliditeta, zaključio je.

 

Parking mjesto za OSI ispred Osnovne škole „Jugoslavija“, u kojoj postoji i specijalno odjeljenje, nije obilježeno i ne može se ni kolicima prići, naveo je Čedo Popović, predstavnik Društva roditelja djece sa posebnim potrebama. Postavio je pitanje u vezi sa zahtjevom za dobijanje naljepnice/znaka pristupačnosti i obavezi, odnosno opravdanosti traženje slike djeteta s invaliditetom, kao korisnika prava. u postupku ostvarivanja ovog prava pred nadležnim Sekretarijatom.

 

Predstavnik Sekretarijata za komunalne, stambene poslove i zaštitu životne sredine, Vesko Gvozdenović je, odgovarajući na pitanje Popovića, naveo da se fotografija traži u cilju utvrđivanje identiteta, i ona ostaje u vozilu kao potvrda prilikom policijske kontrole. Govezdenović je podsjetio da je navedeno u skladu s Pravilnikom o označavanju mjesta za parkiranje vozila lica s invaliditetom i izgledu znaka pristupačnosti kojima se obilježavaju vozila osoba s invaliditetom, koji propisuje dokumentaciju potrebnu prilikom podnošenja zahtjeva za dobijanje znaka pristupačnosti.

Učesnici su u toku diskusije doveli u pitanje rigidne odredbe Pravilnika koje propisuju obavezu da korisnik prava mora biti u autu tokom korišćenja prava, navodeći da postoji niz situacija kada korisnik prava (osoba s invaliditetom koja istovremeno nije vozač) faktički ne može biti u autu, kao što je na primjer: odlazak po korisnika u školu, na posao, u zdravstvenu ili neku drugu instituciju. Takođe, pored niza drugih odredbi, sporno je i čije fotografije organizacije osoba s invaliditetom, čije je ovlašćeno lice za zastupanje osoba bez invaliditeta, dok su među zaposlenima i korisnicima usluga OSI, bi trebale dostavljati.

Na kraju simulacije učesnici su prošetali ulicom od Opštine do raskrsnice bulevaru Jovana Tomaševića. U navedenoj raskrsnici ne postoji nijedan spušteni ivičnjak sagrađen u skladu s propisima, odnosno standardima pristupačnosti.

Moderatori i učesnici su istakli žaljenje što se niko od predstavnika lokalne samouprave nije odazvao pozivu da govori na javnoj debati jer je ovo bila prilika za lokalnu samoupravu da sagleda probleme osoba sa svim vrstama invaliditeta i planira mjere i prioritete u narednom periodu.

 

Javna debata je organizovana u okviru projekta Ovo su (i) naša mjesta! koji je finansijski podržan od strane Ministarstva saobraćaja i pomorstva kroz Javni konkurs za NVO u 2018. 

Pripremila: Marina Vujačić 

Pročitano 92 put(a)

Back to top