Kristian

Kristian

Dramski studio ,,Nepravda za sve” predstavlja svoje remek djelo, predstavu ,,Igra moćnih, za nas gnijevom ispunjene”. Glavni akteri ovog pozorišnog prvijenca su Neravnopravnost i Diskriminacija, dok je reditelj sporedne uloge dodijelio studentima prve godine Fakulteta za dramske umjetnosti, Ravnopravnosti i bliznakinji Nediskriminaciji. Gospodin Nadmoć ističe da je dugo vremena radio na usavršavanju detalja koje ovu predstavu čine maestralnom, kao što su pitanja osoba s invaliditetom koje on na jedan satiričan način prikazuje i poziva publiku da osjeti isti onaj besmisao koji je on pokušao da prikaže. Članovi kultnog umjetničkog pokreta ,,Društvo” ne kriju zadovoljstvo što će na ovaj način Nadmoć pridobiti mlađu populaciju koja će cijeniti njegove vrijednosti. Imaćete priliku da osjetite slatke pobjede Neravnopravnosti u igri moćnih, kako ih članovi ,,Društva” nazivaju, pobjedom nad nekim kvazi-vrijednostima.

Autorski projekat Nadmoćnog obećava neprekidno zadiranje u povrijeđenu čovjekovu potrebu da traga za svojim pravima i u suštinu igre koju zovemo moć. Njegova saradnica na ovom projektu je Socijalna Nepravda, dramaturškinja Izolacija, kompozitor Centar Za Socijalni Rad, kostimografkinja Vlada Crne ex Gore, izvršni producent Sistem V. i mnogi drugi volonteri,  građani.

Premijera ,,Igre moćnih, za nas gnijevom ispunjene” će se održavati svakodnevno, kada god se ukaže prilika za to. Ulaz je slobodan.

U nastavku teksta slijedi odlomak iz bogatog scenarija Nadmoćnog.

Ravnopravnost: Dobar dan Vam želim, gospođo. Danas ste nekako drugačiji, ako mi dozvolite da primijetim. Imam jednu molbu… 

Diskriminacija: Ne, tebi mali jadni čovječe ništa nije dozvoljeno!  Odakle tebi uopšte pravo da mi se obratiš tim prostim malograđanskim glasom?! Gadiš mi se.

Neravnopravnost: Draga, je li sve u redu? Da li te ovaj ovdje čovjek uznemirava?

Diskriminacija: Ne, dragi, nemoj brinuti. Uostalom, nećemo trošiti vrijeme za njega. Pogledaj, pogledaj molim te kako je divan dan. Kome ćemo danas uskratiti neko pravo?

Neravnopravnost: Ti znaš da ti se ja ne miješam u izbore. Cijenim da uvijek izabereš najbolje za nas. Baš sam razmišljao kako smo imali lijep vikend, zar ne? Ti, ja i proslava u čast neizgrađenog lifta u podgoričkoj gimnaziji. Pamtiću to jako dugo.

Ravnopravnost: Vi niste normalni, gospodine. Vi ne znate šta činite. Znate li da ste time uskratili kretanje učenicima i posjetiocima te škole? Znate li dokle vaše barijere dosežu? Pisao sam Vam prošle godine, i Vama i Vašoj gospođi supruzi. Niste odgovorili na moja pisma.

Diskriminacija: Ha-ha-ha, pa mi smo baš čitali te gluposti. Uradićemo sve da nikad ne ostvariš svoj san. Ti ne treba ni da postojiš, odakle ti uopšte ovdje? Ko je pustio ovog čovjeka?

Nediskriminacija: Gospođo, ljubazno Vas molim da mog brata ostavite na miru. Prešli smo dug put. Godinama se borimo da obezbijedimo jednake uslove za sve, a da pritom ne remetimo nikoga. Samo želimo...

Neravnopravnost: Ma šta vi želite! Vi kao želite nešto, ko ste da želite bilo šta? Mi potičemo iz ugledne kraljevske porodice. Godinama su se naši preci borili za neravnopravnost, za onemogućavanje prava. A vas dvoje dolazite iz porodice za koju sam čuo tek negdje slučajno, tek u prošlom vijeku. 

Ravnopravnost: Istina, naša porodica je mlada i moja sestra i ja smo jedini njeni potomci. A i to zahvaljujući Vama i Vašim sljedbenicima. Na svakom koraku ste ulagali napore da nas linčujete, tlačite godinama i odbacujete. Ponavljam, samo želimo da nam pružite priliku. Da vam pokažemo da ne tražimo ništa vaše. 

Neravnopravnost: Luckasto. Dobro, evo recite vi nama šta biste vi željeli i da završimo sa tim.

Diskriminacija: Dragi, jesi li siguran? Imamo toliko posla za obaviti. 

Neravnopravnost: Pusti malograđane da govore, ionako ih niko i ne sluša.

Ravnopravnost: Želimo da svi imamo ista prava, osobe s invaliditetom i osobe koje nemaju invaliditet. 

Diskriminacija: Misliš posebne potrebe? 

Nediskriminacija: Ne, ne mislim. Osobe s invaliditetom nemaju nikakve posebne potrebe, ništa drugačije od Vaših. 

Ravnopravnost: Dobro, smiri se. To nam je najmanji problem sada, vidiš da nam ne dozvoljavaju da ispunimo bilo kakvu potrebu koja je ista kao i njihova. Terminologiju sad zanemari jer se nikada neće naučiti. Dakle, želimo pristupačne škole, pristupačne javne ustanove, pristupačne gradske površine. Želimo da korisnicima kolica bude omogućeno korišćenje rampe ili lifta. Da oznake na proizvodima, na ljekovima, natpisi na ulazima i ostalim površinama budu ispisane na Brajevom pismu. 

Neravnopravnost: Ha-ha-ha, baš ste duhoviti. Da nećete možda i knjige na tom Brajovom pismu?

Nediskriminacija: BRAJEVOM!

Ravnopravnost: Pa, kad ste već spomenuli, da. Želimo pristupačnu literaturu, u raznim formatima. Na Brajevom pismu, audio knjige, govorne programe. Zar tražimo puno? Eto, vidite, mi nemamo posebne potrebe. Imamo istu potrebu kao Vi na primjer i Vaša supruga. Da se krećemo, da komuniciramo, da obavljamo svoje obaveze, da se školujemo.

Diskriminacija: E, no, no. Neće moći ove noći. 

Neravnopravnost: Pa vi ste ludi, pa ko će to da plati? Znate li vi koliko meni para treba da isplatim plate našim cijenjenim državnim službenicima? Znate li, avetinje jedne? Mrzim kad se izražavam ovako.

Diskriminacija: Ajde, ljubavi. Sjedi da se smiriš. Ove ljude treba zatvoriti.

Neravnopravnost: Znaš li ti, druže, koliko košta jedno službeno auto za naše ljude, njihova ljetovanja i zimovanja, njihove plate za to što teškom mukom sjede i ne rade ništa? Znaš li?

Ravnopravnost: Zar nije bolje taj dio novca uložiti u uklanjanje barijera, prilagođavanje, jednake mogućnosti? Tako će i vaši službenici moći i dalje da sjede i ne rade ništa, a mi bismo vrlo rado radili. Završili škole, vi nam opremite radna mj… 

Diskriminacija: Šta da vam mi? Ajde ponovi, šta da vam mi? Radna mjesta?! Vi ne možete da radite, ko li vas je ovo naučio. Da nisu oni iz onog udruženja možda? Jesu li? 

Nediskriminacija: Da, s ponosom mogu reći da jesu. Jer bismo i ja i moj brat i dalje sjedjeli kući, u krajnje depresivnim stanjima, sa mišlju da s nama nešto nije u redu. Vidite ova pomagala, oni su nam ih obezbijedili i naši roditelji. Oni su nam dali vjetar u leđa, da govorimo o svojim pravima, o svojim mogućnostima. Ne vas dvoje. 

Diskriminacija: Slušaj. Kažem ti kao žena ženi, prestani da pričaš ili ću i ono malo para što vam dajemo da ukinem. Ja mogu za te pare da se šetam s ministrima i premijerima a ne vama da dajem. 

Nediskriminacija: Ti mi daješ? Ne daješ ti meni, drugarice, ništa..

Ravnopravnost: Žene, udaljavamo se od cilja. Sestro, time ništa ne postižeš. Postoje mnogi drugi načini da dođemo do svojih prava, ali ne nasiljem, agresijom i neljubaznošću.

Nediskriminacija: Ali vidiš da me ona smatra manje vrijednom od nje.

Ravnopravnost: Vidim, ali tvoja uloga je da ne diskriminišeš, bez obzira na sve.

Neravnopravnost: Vidite, mi nemamo baš previše vremena za vas. Naše televizije imaju važnijih tema, naše novine, naši ljudi. Mi volimo samo moćne i one koji su kao mi. Vaš gnijev zadržite za vas.

Diskriminacija: Piše mi inače sad neka naša, kaže neki dečko htio sa psom da uđe u naš objekat. Još pse da skupljamo, prosto nevjerovatno.

Neravnopravnost: Jesi li joj rekla da ga ne pušta?

Diskriminacija: Naravno, to je onaj pas što ide sa njima.

Nediskriminacija: To nije onaj pas, to je pas vodič za osobe oštećenog vida. Time ste ugrozili jedno od ljudskih prava, pravo na slobodu kretanja.

Neravnopravnost: O, hoće li neko smiriti ovu ženu više?! Shvati da nemate prava, da iako vi nešto smatrate da ih imate, mi ih ne poštujemo i ne uvažavamo. 

Ravnopravnost: Mogu li nešto da kažem?

Neravnopravnost: Ne bi mogao da sam ustao na lijevu nogu, ali ajde, reci što imaš i ostavi nas na miru. 

Ravnopravnost: Da li znate da poslodavac koji zaposli osobu s invaliditetom, u stvari, na taj način dobija; postoje određene subvencije, zatim prilagođavanje radnog mjesta i…

Neravnopravnost: E, sad ti mene nauči, sve je to meni jasno. Ali znaš li ti koliko ima drugih ljudi koji žele da rade? Naši rođaci, pa rođaci naših rođaka i njihovih rođaka rođaci. Ha-ha-ha, ovo zvuči čak i smiješno ali je istinito. 

Diskriminacija: Ko sve danas želi da radi, uh. A mene zove komšinica bivše moje komšinice, njena ćerka traži posao. Mogu imati koristi od te žene. Ipak se uskoro bira predstavnik našeg društva. Cijenim da ću ponovo biti prva dama, kao i do sada. A imate li vi lične karte?

Ravnopravnost: Naravno da imamo lična identifikaciona dokumenta, zašto ih ne bi imali.

Diskriminacija: Odlično, imam jednu super ideju. Možda bi mogli da nađemo, ipak, neko rješenje.

Nediskriminacija: Ta Vaša rješenja su nam poznata, takva rješenja ne želimo. Hoćemo poštovanje.

Diskriminacija: Dok se ja budem pitala, vi ćete za mene uvijek biti osobe sa posebnim potrebama, nećete moći da ulazite sa tim vašim psima, kako ih već zovete… nećete moći da upišete fakultet. Pa iako vam to vaše udruženje nekako i obezbijedi da upišete, nećete moći da idete na predavanja. Nećete imati te vaše rampe, liftove, natpise, knjige…

Nediskriminacija: Dobro je pa eto i mi imamo nekog iza nas. Imamo porodicu, imamo prijatelje, imamo organizacije i nismo sami, kako mislite. Ali i oni su pomalo umorni jer nam vi odmažete. 

Neravnopravnost: Znate šta, umoran sam od svega ovoga. Ne mogu više da vas slušam ni riječi. Evo, daću vam jedan poklončić. Dobićete taktilne trake na jednom fakultetu, ako se budu same odljepljivale, ako nisu dobre, nemojte da sam vas čuo. Mi smo taj novac uzeli od vas, ha… Mislim, od naših ljudi koji su obećali svojim porodicama odmore i proslavu praznika u inostranstvu. 

Nediskriminacija: Ali… 

Piše: Glas Nerazuma

Portal BNKS (Budimo neravnopravni kao i do sada)

Autorka: Dragana Đokić

*Autorka je nagrađena prvom nagradom u okviru Esejskog takmičenja za OSI koje je sprovedeno kao aktivnost projekta Za mlade s invaliditetom, bez barijera! koji UMHCG sprovodi uz finansijsku podršku Miinistarstva rada i socijalnog staranja kroz konkurs za NVO. 

U Crnoj Gori postoji uvriježeno mišljenje da treba da živimo sa roditeljima čak i kada osnujemo sopstvenu porodicu. Kada se odstupi od toga, roditelji vrlo teško to prihvataju, smatrajući da oni najbolje znaju šta je dobro za njihovu djecu. A kada su u pitanju osobe s invaliditetom, to se tek doživljava u još većoj mjeri „tragičnim“. Zatim slijede pitanja: „kako ćeš da spremaš stan, kuvaš ručak, ideš u nabavku?“ jer, bože moj, sve je to dio samostalnog života... No, dugačak je put do jedne takve životne odluke, krenimo redom...

Kad se rodiš, ako si žensko – „ah, šteta“, ako si muško – „blago taju, stigla sinčina“. Kreneš u osnovnu školu, prvo procedura da li si za redovan sistem školavanja ili usmjeravanje u neku od drugih škola, „specijalna odjeljenja“, da ne bi slučajno "prešao" tvoj invaliditet na drugu djecu. Nakon toga, srednja škola, opet isto prolaziš, drugi odlučuju da li ti treba da učiš fiziku ili hemiju, a najbolje bi bilo da prođeš neku manje zahtjevnu srednju školu ili neki zanat jer šta nastavnici znaju šta tebe stvarno interesuje i ono što bi ti stvarno želio/ljela, a ne da te još pitaju za mišljenje. Ne dolazi u obzir. Čekaj, tu su majka i tata. Oni bolje znaju od tebe.

Dolazimo do nivoa visokog obrazovanja, odnosno izbora fakulteta. Kad završiš fakultet smatraju te akademskim građaninom, osobom koja treba da odlučuje sjutra kako će nešto da se uradi/završi (u zavisnosti od vrste fakulteta koju upišeš), a ti nijesi u mogućnosti da biraš, već da upisuješ ono što moraš. I evo opet ne donosiš sam/a odluku i nemaš slobodu izbora. 

I onda se pitate zašto sam sve ovo napisala?

Odluku o samostalnom životu donosiš samo TI. Znam da to nije lako, posebno ako ste naučeni da drugi to rade umjesto vas. Takva odluka se i ne donosi preko noći. Potrebno je vrijeme. Da, vrijeme prolazi brzo, dani, pa čak i godine, kao i sve one koje su prošle, baš kao i ovi prethodno napisani redovi.  Čini vam se da je to malo, a nije baš tako. Zastanite malo i zapitajte se da li vaš život treba da prođe u tome da drugi donose odluke umjesto vas i da zavisite od drugih. Vratite se na ovih par redova prethodnih, možda na prvo čitanje i ne baš tako bitnih, ali kažem, razmislite i shvatićete da ste možda propustili priliku da živite svoj život i radite stvari koje vi volite i koje vas čine interesantnim, a ne ono što drugi misle da je za vas interesantno. 

Zato neka vaš izbor bude samostalni život jer za to nikad nije kasno, za to nema recepta, isto kao što ni sam život ne dolazi uz uputstvo kako ga treba živjeti. Priznajem, ni meni u početku nije bilo lako, intenzivno sam o svemu tome razmišljala dvije godine i na kraju donijela odluku. Živa sam, da, jer živim svoj (samostalni) život. Dok pišem ovaj tekst shvatam da je već prošlo par mjeseci od mog preseljenja. Dovoljno vremena da shvatim da samostalni život pruža mnogo mogućnosti: organizujete se onako kako vama odgovara, imate priliku da spoznate kolike su vaše mogućnosti, šta vam ide dobro, šta ne, a ako ne želite da spremate idete u neki restoran da ručate, imate slobodu izbora. Idete u prodavnicu i kupujete namirnice koje se vama svđaju ili ono što vama treba. To više ne radi neko drugi za vas, jer MISLI da vam to treba. Ako vam se desi da vam padne polica u stanu ili pukne sijalica, nije smak svijeta, sve se da riješiti. Sve su to izazovi sa kojima se susrećemo kada živimo samostalno, neko mi je jednom rekao. I jeste baš tako. Isto je kao kad malo dijete uči da hoda, korak po korak i na kraju to savlada. 

Zato, dozvoli sebi da iskočiš iz „kalupa“ osobe o kojoj sam pisala na početku teksta. Bez straha da ćeš napraviti grešku i da se nećeš snaći. Bez straha, budi svoj/a, ne obazirući se na komentare okoline jer one ne žive tvoj život, svoj život živiš ti, onoga trenutka kada se osamostališ. To ne znači da treba da budeš sam/a, naprotiv, pruža priliku i da se aktivno uključuješ u društvenu zajednicu i svojim radom/zanimanjem doprinosiš istoj. Ne zapostavljaš porodicu, već im pokazuješ da si spreman/a da sam/a donosiš odluke o svom životu. I to će vam biti možda jedna od najboljih životnih odluka koje ste donijeli. Shvatićete to posle nekog vremena.

I na kraju, ali ne manje bitno: živjeti samostalni život neprocjenjiv je osjećaj. Znam.

Autorka: Anđela Miličić

*Autorka je nagrađena drugom nagradom u okviru Esejskog takmičenja za OSI koje je sprovedeno kao aktivnost projekta Za mlade s invaliditetom, bez barijera! koji UMHCG sprovodi uz finansijsku podršku Ministarstva rada i socijalnog staranja kroz konkurs za NVO. 

U savremenom svijetu različita lična svojstva bi trebalo da se tumače kao osnov za prihvatanje razlika, a ne kao osnov za diskriminaciju.

Osobe s invaliditetom se svakodnevno susrijeću sa postupcima društva koji dovode do neravnopravnog položaja u svakodnevnim društvenim aktivnostima, obrazovanju, oblasti rada, kulturnim događajima, zdravstvu, na ulici... 

Nasuprot mišljenju mnogih, sve ovo su oblasti društvenog života u kojima OSI mogu jednako participirati zajedno s ostalim građanima. 

Svakako da predrasude ne mogu biti iskorijenjene „preko noći“, niti se sva prava mogu ostvariti tek tako, što i potvrđuju brojna iskustva OSI. Papir govori jedno, a stvarno stanje govori o zagarantovanim, ali ne ostvarenim pravima. Razlog tome je tretiranje svih OSI na identičan način samo na osnovu jednog slučaja, umjesto postupanje prema licima kao prema zasebnim individuama. 

Činjenica je da ako OSI ne govore o svom društenom položaju i poboljšanju istog, u suprotnom se neće govoriti o istom ili će se govoriti na pogrešan način.

Upravo riječi koje koristimo predstavljaju odraz našeg mišljenja i shvatanja o nekom ili nečemu.

Mnogi nisu svjesni da najčešći termini koji se upotrebljavaju da okarakterišu OSI (invalid, gluv, slijep…) nisu ništa drugo do etiketiranje. Većini mladih OSI je izbor zanimanja sužen. Škola, fakultet, pa čak i radno mjesto biraju se shodno pristupačnosti objekata. Očekivano je da se ta lica zapitaju da li uopšte postoji mogućnost da se školuju za ono što ih zanima, rade ono što vole i obezbijede svoju egzistenciju.

Za ravnopravnost i nediskriminaciju neophodno je prihvatanje OSI kao lica koja imaju pravo biti dio drušvene zajednice i kao lica koja mogu dati svoj doprinos istoj.

Autorka: Sandra Vukašinović

*Autorka je nagrađena trećom nagradom u okviru Esejskog takmičenja za OSI koje je sprovedeno kao aktivnost projekta Za mlade s invaliditetom, bez barijera! koji UMHCG sprovodi uz finansijsku podršku Ministarstva rada i socijalnog staranja kroz konkurs za NVO.

Na linku ispod, nakon što preuzmete dokument, se možete upoznati s pravom na uslugu personalne asistencije, time šta ona predstavlja, ko ima pravo na ovu uslugu, ko može pružati ovu uslugu, postupkom za ostvarivanje prava i sl.

Udruženje za podršku osobama sa invaliditetom - Bijelo Polje poziva zainteresovane stručne radnike/ce i saradnike/ce  da se prijave za trening o personalnoj asistenciji koji će biti održan u periodu 12-14. decembra  2019. 

Trening će se sprovoditi po akreditovanom programu UMHCG-a kod Zavoda za socijalnu i dječju zaštitu, čime se želi doprinijeti unapređenju kapaciteta za pružanje usluga za OSI u skladu s međunarodnim i nacionalnim standardima, s fokusom na pristup zasnovan na modelu ljudskih prava. Ovaj trening će biti organizovan za stručne radnike/ce, stručne saradnike/ce i saradnike/ce u trajanju od 3 dana, a vodiće ga treneri s dugogodišnjim iskustvom u ovoj oblasti.

Trening će za krajnji rezultat imati kvalitetno obučen i senzibilisan kadar za obavljanje poslova koji se odnose na planiranje, obezbjeđivanje, pružanje, nadgledanje i kontrolu kvaliteta rada i pružanja usluge personalne asistencije u zajdnici.

Na ovaj trening se mogu prijaviti stručni radnici/ce zaposleni u državnim organima, stručni saradnici/ce u centrima za socijalni rad i kod pružalaca usluga personalne asistencije, saradnici/ce, tj. potencijalni i sadašnji personalni/e asistenti/kinje. Potencijalni korisnici i korisnici PA nezavisno od akreditovanog programa obuke biće uključeni u određene segmente obuke o čemu će stručni radnici/e, stručni saradnici/e i saradnici/e biti blagovremeno informisani. 

Svaki kandidat/kinja za učešće u ovoj obuci treba da popuni ulazni upitnik, odnosno motivaciono pismo za učešće u obuci, a na osnovu čijeg će sadržaja treneri/ce izabrati one koji ispunjavaju „minimalne“ uslove.

Zainteresovani kandidati se prijavljuju dostavljanjem biografije najkasnije do 9. decembra 2019. na mejl adresu: Ova adresa el. pošte je zaštićena od spambotova. Omogućite JavaScript da biste je videli., s naznakom Trening o personalnoj asistenciji za srtučne radnike/ce i saradnike/ce

Broj mjesta je ograničen. Nakon izbora učesnika/ca treninga istima će biti proslijeđen detaljan program treninga. 

Napomena: Za potrebe ove obuke, stručni saradnici po profesiji trebaju buti fizioterapeuti, medicinski tehničari ili slične profesije, adekvatne za učešće u pružanju usluge personalne asistencije.

Trening se sprovodi u okviru projekta "Razvoj servisa podrške za OSI"  koji je podržan od strane Ministarstva rada i socijalnog staranja kroz Javni konkurs za NVO u 2019.

Udruženje za podršku osobama sa invaliditetom - Bijelo Polje poziva osobe s invaliditetom zainteresovane za korišćenje usluge personalne asistencije da se prijave za trening o personalnoj asistenciji koji će biti održan u periodu 12. - 14.. decembra 2019, u Bijelom Polju (hotelu Franca). 

Na teningu će, pored predavanja, osobe s invaliditetom zainteresovane za korišćenje usluge personalne asistencije biti u prilici da upoznaju i izaberu potencijalne asistente. Usluga personalne asistencije će se pružati za dvije osobe s invaliditetom, u periodu od devet mjeseci u 2020. godini.  

Zainteresovani kandidati se mogu prijaviti dostavljanjem motivacionog pisma i biografije najkasnije do 9. decembra 2019. na mejl adresu Ova adresa el. pošte je zaštićena od spambotova. Omogućite JavaScript da biste je videli. s naznakom Prijava za Trening o personalnoj asistenciji

Nakon izbora kandidata istima će biti dostavljen detaljan program treninga. 

Trening se sprovodi u okviru projekta "Razvoj servisa podrške za OSI"  koji je podržan od strane Ministarstva rada i socijalnog staranja kroz Javni konkurs za NVO u 2019.

Da su trebali da ostvare neko pravo smatra 92 odsto OSI, od čega čak 73,7 procenata notira ličnu invalidninu, saopšteno je na okruglom stolu “Antidiskriminacija OSI” koji je organizovao Savez slijepih Crne Gore

Kako su naveli iz Saveza slijepih, ovaj projekat je, podržan od Ministarstva pravde, a njime su težili da unaprijede postojeću situaciju u oblasti pristupa pravdi osoba s invaliditetom, što je zagarantovano Konvencijom UN o pravima lica sa invaliditetom, kao i brojnim pozitivnim propisima Crne Gore.

Takođe, kako dodaju, projektom je osnažen rad postojećeg pravnog savjetovališta naše organizacije, koje funkcioniše već više godina.

Izvršni direktor Saveza slijepih Crne Gore, Goran Macanović istakao je zadovoljstvo sprovedenim projektom i aktivnostima koje su realizovane, naročito istraživanjem o diskriminaciji OSI, koje je kreirala Marina Vujačić, radionicama o diskriminaciji OSI koje je vodila Zagorka Pavićević.

Generalni direktor Direktorata za građansko zakonodavstvo i nadzor, Ibrahim Smailović pozdravio je skup ispred Ministarstva pravde.

Istakao je da uvijek postoji rizik od diskriminacije, ali da treba preduzimati mjere kako bi se diskriminacija svela na najmanju moguću mjeru. Zadovoljan je realizacijom projekta koji je finansirala institucija ispred koje dolazi.

Upoznao se sa tekstom Inicijative za pravno regulisanje faksimila koju su Savez slijepih Crne Gore i Udruženje mladih s hendikepom uputili Vladi, i u narednom periodu će se raditi na rješavanju ovog pitanja.

Kako ističe, sam je već pregledao uporedne prakse, kako bi se pitanje korišćenja faksimila riješilo na najbolji način.

Rezultate istraživanja predstavila je Marina Vujačić.

“Po mišljenu ispitanika, čak 52,9 % smatra da su OSI najugroženija i najmarginalizovanija grupa, njih 42,6% da su podjednako ugrožena grupa s drugim marginalizovanim grupama i pojedincima, a njih 4,5% da OSI nijesu marginalizovane. 47,1% najbliži je stavu da su osobama s invaliditetom garantovana ista prava kao i ostalim građanima, dok 44,3 % stavu da je OSI garantovano manje prava nego ostalim građanima, a 8,6% da je OSI garantovano više prava nego ostalim građanima. Čak 82,9% ima stav da OSI u praksi mogu osvariti manja prava nego ostali građani. 17,1 % ima stav da OSI u praksi mogu ostvariti više prava. Za ljudska prava osoba s invaliditetom najviše se bore, prije svih: same osi sa 35,5%, organizacije osi 34,5 %, porodice OSI 28,6%, državne institucije 1,4%”, navela je Vujačić.

Političke partije, mediji, druge NVO nijesu prepoznate ovim istraživanjem.

“Da su osobe diskriminisane u društvu svakodnevno smatra njih 58,6%, povremeno 34,3%. Oblasti u kojima su diskriminisane OSI: 57,1% rad i zapošljavanje; u pristupu objektima i površinama u javnoj upotrebi 51,6%; 45,3 % samostalnog života, života u zajednici; životnog standard, zdravlja, i lične pokretljivosti odnosno kvaliteta pomagala i opreme 43,8%; u postupcima pred organima 43,6%; u pristupu pravdi i pravosuđu 30,9%; u oblasti jednakog priznanja pred zakonom 25,5%; 25,4% porodični život, zaštita privatnosti, prilikom korišćenja javnog saobraćaja i javnih usluga 24,5%; u pristupu informacijama, komunikacijama i tehnologijama 23,9%; 17,5% obrazovanje, kulture; sporta i rekreacije 10,9 %”, obrazložila je ona.

Za konkretne slučajeve diskriminacije osoba s invaliditetom u oblastima koje su gore navedene zna njih 52,3%, poznaje osobu njih 29,2%, ne poznaje osobu njih 6,2 %, dok 10,8 % ne zna za slučaj. 91% smatra da su trebali ostvariti neko pravo koje do sada nijesu. Od čega, čak 73,7% notira ličnu invalidninu, 7,9% dodatak za njegu i pomoć, 5,3% ličnu invalidninu i dodatak za njegu i pomoć, 3,6% naknadu za roditelje s invaliditetom, 3,6% pravo na samostalan život, 3,3,% pravo na stan, 2,6% pravo na napredovanje u radu. Na pitanje šta je potrebno da bi se poboljšao položaj OSI, 31,4% istaklo je kažnjavanje onih koji krše zakone.

Preuzeto s portala CDM 

Predsjednik Paraolimpijskog komiteta (POK) Igor Tomić kazao je da je ponosan na fenomen paraolimpizma u Crnoj Gori, na sportiste, rezultate i urađeno u prvih deset godina međunarodnog priznanja crnogorske krovne asocijacije sportova osoba s invaliditetom. Tog dana, 22. novembra 2009. godine na generalnoj Skupštini u Kuala Lumpuru, POK postao je punopravni član Međunarodnog paraolimpijskog komiteta. Tomić je, na svečanoj akademiji povodom deset godina od međunarodnog priznanja POK, kazao da je put bio nimalo lak, ali izazovan i ponekad trnovit.

“Kažu da je sreća veća, a tuga manja kad se podijeli sa nekim. Mi smo ponosni što ste svi ovdje da dijelimo zadovoljstvo zbog 10 godina od međunarodnog priznanja POK. Put je bio nimalo lak, ali izazovan, ponekad trnovit, ali veliki motiv za sve nas. Ne bi se moglo doći do ovog nivoa Paraolimpijskog komiteta bez pomoći države, pomoći koju POK i danas osjeća od Ministarstva sporta i mladih i ministra Nikole Janovića”, rekao je Tomić.

On je naglasio da ne može da zaboravi ni pomoć i podršku predsjednika Evropskog paraolimpijskog komiteta Ratka Kovačića.

“Drago mi je da je i danas uz crnogorske paraolimpijce”, kazao je Tomić.

On je istakao i pomoć Crnogorskog olimpijskog komiteta i prvog sponzora Crnogorskog elekroprenosnog sistema. Tomić je pozdravio predsjednike komiteta iz regiona, nacionalne sportske saveze, institucije osoba s invaliditetom, čelnike opština iz kojih dolaze crnogorski aportisti.

“Ponosan sam na fenomen crnogorskog paraolimpijma u cijeloj državi. Roditeljima ću reći hvala na povjerenju. Zajedno smo vodili bitke i uživali u našim i vašim pobjedama. Naši treneri, velika imena ne samo Crne Gore, već i regiona, Evrope i svijeta, veliki ste pečat dali znanju i umijeću naše djece. Budite ponosni na to što ste uradili", rekao je Tomić.

On je naglasio da su paraolimpijci stvorili i napravili taj pokret - mudro, istrajno, ćuteći i radeći.

"Živite vaše snove, čuvajte nam ovaj paraolimpijski, dobar je. Čuvajte ga zbog sve djece koja tek sada sanjaju svoje snove. Ovo je lijepa priča ne samo nas i vas, već naše Crne Gore, ne samo u sportskom smislu, već i u onom što je tradicionalno njegovano u Crnoj Gori - ljudskom, solidarnom i humanom. Ovo je naših tek prvih 10 godina, idemo dalje”, zaključio je Tomić.

On je, u znak zahvalnosti na podršci POK, uručio priznanje ministru sporta i mladih Nikoli Janoviću.

„Priznanje ne doživljavam samo kao nagradu za instituciju na čijem sam čelu, već kao potvrdu prijateljskog i partnerskog odnosa koje Ministarstvo sporta i mladih od formiranja ima sa POK. Posebno mi je zadovoljstvo što sam u prilici da govorim na izuzetnom jubileju, 10 godina od prijema POK u svjetsku porodicu. Mogu da kažem da je podrška države, sada Ministarstva sporta i mladih, u finansijskom smislu desetostruko veća nego u godini kada je POK nastao, prije desetak godina“, kazao je Janović.

On je naglasio da su čelična volja, istrajnost, upornost koji imaju crnogorski paraolimpijci mogu da budu putokaz svima za sva zanimanja kojima se bavimo.

„Rezultati koji postižu su njihova zasluga, ali i njihovih porodica, stručnih timova, POK, a nama kao državi služe na čast“, kazao je Janović.

Priznanje je uručeno i prvom čovjeku Evropskog paraolimpijskog komiteta. Ratku Kovačiću.

Kovačić je kazao da iza jubileja i proslave deset godina stoji veliki rad, navodeći da je sport najjači alat za borbu protiv svih vrsta zavisnosti.

„Čestitatm sportistima koji su u preteklom periodu postigli sjajne rezultate. Tek ste stupili na evropsku i svjetsku scenu, a ostvarujete vrhunske rezultate i osvajate medalje. Želim vam da osvojite paraolimpijsku medalju i vjerujem da će te to i ostvariti uskoro. Hvala na nagradi i priznanju. Želim da istaknem veliki doprinos svih koji su značajni za uspjehe, roditelje kao važnu olugu u razvoju sportista, trenere, asistente, koji rade i doprinose da se ostvaruju vrata da se mlade osobe s invaliditetom mogu baviti sportom", kazao je Kovačić.

On je istakao da je Crna Gora ponosna na svoje paraolimpice i treba im pružati sviju podršku i pomoć.

"Čestitke na sjajnim uspjesima i radu, doprinosu i prijateljstvu. Želim vam puno uspjeha u daljem radu. On je uručio priznanje Tomiću ispred EOK

Na akademiji je premijerno prikazan dokumentarni film Živimo naše snove, poznatog crnogorskog reditelja Nikole Vukčevica, koji je podsjetio na početke POK, razvoj i najznačajnije rezultate crnogorskih paraolimpijaca.

Preuzeto s portala RTCG

sreda, 20 novembar 2019 13:50

Radović najbolji paraolimpijac u 2019.

Stonoteniser Filip Radović najbolji je crnogorski paraolimpijac u 2019. godini, u tradicionalnom izboru Paraolimpijskog komiteta Crne Gore, odlučio je Upravni odbor te asocijacije.

Radović je u ovoj godini osvojio srebrnu medalju pojedinačno i bronzanu ekipno na seniorskom prvenstvu Evrope u Helsingborgu.

Bio je i zlatni na Evropskim igrama mladih u Lahtiju, u konkurenciji igrača do 23 godine, a osvajao je i medalje na mastersima u Linjanu, Laškom i Lahtiju.

Radović zauzima treće mjesto na seniorskoj rang listi u klasi S10, dok je u konkurenciji juniora na čelnoj poziciji.

Najuspješnija reprezentacija je stonoteniska reprezentacija Crne Gore, koja je u sastavu Filip Radović, Luka Bakić i Dejan Bašanović osvojila bronzanu medalju na Evropskom prvenstvu u Helsingborgu, prvu ekipnu u istoriji crnogorskog paraolimpijskog sporta.

Hajuspješniji trener je Nikolae Lupulesku, trener Filipa Radovića i stonoteniske reprezentacije Crne Gore.

Za najuspješnijeg mladog sportistu izabran je džudista Adnan Kujović, koji je bio četvrti na Evropskim igrama mladih paraolimpijaca u konkurenciji osoba s oštećenjem vida.

Priznanje za izuzetan sportski rezultat dobiće šahista Predrag Nikač, zlatni sa pojedinačnog svjetskog prvenstva za osobe s oštećenjem vida iz Kaljarija, kao i golbal reprezentacija Crne Gore, koja je igrala finale Evropskog prvenstva C divizije u italijanskoj Lakvili.

Priznanja najuspješnijima biće uručena u petak, na svečanoj akademiji povodom deset godina međunarodnog priznanja Paraolimpijskog komiteta Crne Gore. Svečanost će biti održana u podgoričkom hotelu Ramada, u 18 sati. 

Izvor: portal RTCG

Nadležni državni organi skoro nikada ne obavljaju proaktivnu ulogu, rijetko sprovode kampanje za promociju zakonskih rješenja koja podrazumijevaju prava građana, a ne smo obaveze građana, tako da često potencijalni korisnici prava ostanu neinformisani o pravima koja im pripadaju i načinima ostvarivanja tih prava, kazala je za FOS izvršna direktorica Udruženja mladih sa hendikepom Crne Gore Marina Vujačić.

U tom smislu, nova zakonska rješenja, kao što je Zakon o administrativnim taksama, prema njenim riječima, morala bi biti promovisana od strane nadležnih organa.

U skladu sa članom 17 Zakona o administrativnim taksama, propisano je da se plaćanja administrativnih taksi oslobađaju nezaposlena lica, lica s invaliditetom i korisnici materijalnog obezbjeđenja porodice u skladu sa zakonom kojim se uređuje socijalna i dječija zaštita.

Vujačić je kazala da su prije usvajanja novog Zakona o administrativnim taksama (mart 2019.) imali žalbe određenih osoba s invaliditetom koji su koristili usluge mobilnih stanica prilikom vađenja ličnih dokumenata, da su isporuku ličnih dokumenata morali platiti nezavisno od cijene vađenja samog ličnog dokumenta (pasoša, lične karte).

„Dakle, dešavalo se da nam to više osoba s invaliditetom i članova njihovih porodica prijavi. Međutim, u februaru smo na jednom okruglom stolu koji se bavio izbornim zakonodavstvom i uslovima učešća OSI u izborima i politici o ovom problemu razgovarali s predstavnicima Ministarstva unutrašnjih poslova, koji su naveli da se to ne smije dešavati jer nije u skladu sa zakonom, te pozvali svaku osobu s invaliditetom da prijave ukoliko im neko bude tražio novac za isporuku dokumenata na kućnu adresu“, pojašnjava Vujačić.

Dodaje da je nakon toga usvojen Zakon o administrativnim taksama koji definiše da se lica s invaliditetom, u smislu zakona kojima se uređuje socijalna i dječja zaštita, oslobađaju plaćanja taksi.

„Ovo znači da osobe s invaliditetom koje ostvaruju neko od prava na materijalna davanja iz oblasti dječje i socijalne zaštite, kao i OSI koje su korisnici usluga socijalne i dječje zaštite nemaju obavezu plaćanja administrativnih taksi“, navodi Vujačić.

Međutim, naša sagovornica ukazuje na problem u dijelu uslova za ostvarivanje prava iz oblasti socijalne i dječje zaštite, čime se sužava broj korisnika prava.

„Naime, država ni dalje ne obezbjeđuje velikom broju OSI usluge koje su im potrebne već to pokušava urediti posredstvom licenciranih pružalaca usluga, koji opet ne dobijaju redovna finansijska sredstva iz budžeta za kontinuitet usluge i pokriće troškova za sve korisnike koji bi ispunjavali uslove za korišćenje određene usluge. Ovo navodimo kao važnu činjenicu jer se konstantno određena prava i korisnici prava i prilikom njihovog definisanja sužavaju na što manji broj korisnika, ili obim prava“, dodaje Vujačić.

Iz Ministarstva unutrašnjih poslova FOS-u je saopšteno da službenici ovog ministarstva, postupaju u skladu sa navedenim zakonom kao i Zakonom o zabrani diskriminacije lica sa invaliditetom.

„Imajući u vidu da taksena obaveza nastaje u trenutku podnošenja zahtjeva za izdavanje lične karte ili pasoša ovom organu, prije donošenja odluke po zahtjevu, stranka ujedno podnosi i zahtjev za oslobađanje od takse kako bi ministarstvo upoznala sa dokazom koji mu omogućava i uživanje toga prava.  Nakon toga, vrši se procjena podnijetih dokaza shodno Zakonu o zabrani diskriminacije lica sa invaliditetom, koji upućuju na oslobađanje od plaćanja administrativne takse, a koji postupak ima prioritet, te se shodno tome  donosi i rješenje o oslobađanju od plaćanja administrativne takse“, navode iz MUP-a.

Pojašnjavaju da Ministarstvo unutrašnjih poslova, nema zakonsku obavezu vođenja evidencije o licima, odnosno o broju lica koja su iskoristila zakonsko pravo oslobađanja od plaćanja administrativne takse.

„Napominjemo, da je Zakonom o ličnoj karti kao i Zakonom o putnim ispravama, propisano da se starom, bolesnom i licu s invaliditetom omogućava olakšan način podnošenja zahtjeva za upotrebu mobilne stanice radi uzimanja podataka za izdavanje lične karte kao i pasoša, odnosno podnošenja zahtjeva za izdavanje lične karte i pasoša van službenih prostorija Ministarstva, ili na drugi način kojim mu se olakšava podnošenje zahtjeva, u skladu sa ovim zakonima. Takođe, na sajtu Ministarstva unutrašnjih poslova objavljene su i smjernice za osobe sa invaliditetom za ostvarivanje prava na državljanstvo, kao i prava na ličnu kartu i pasoš“, dodaju iz MUP-a.

Iz UMHCG su ukazali i na to da Zakon o administrativnim taksama propisuje mogućnost povraćaja takse koja se plati u slučaju da je građanin trebao biti oslobođen, u slučaju da plati veći iznos od propisanog,  ili u slučaju da organ ne izvrši zahtjev.

„Ali na drugoj strani zakon ne propisuje kaznene odredbe u slučaju prekršaja, niti se poziva na neko drugo zakonsko rješenje kojem su propisane kazne“, zaključuju oni.

Iz Zavoda za zapošljavanje Crne Gore za FOS navode da savjetnici za posredovanje u zapošljavanju informišu, savjetuju i posreduju  nezaposlenim licima u skladu sa Zakonom o posredovanju pri zapošljavanju i  pravima za vrijeme nezaposlenosti, dok savjetnik za profesionalnu rehabilitaciju OSI lica informiše o pravima koja ostvaruju po osnovu  Zakona o profesionalnoj rehabilitaciji i zapošljavanju lica sa invaliditetom.

Odgovarajući na pitanje vezano konkretno za to da li zaposleni iz te institucije prilikom savjetovanja, upoznaju stranke o članu zakona u vezi sa oslobađanje plaćanja administrativnih taksi prilikom podizanja dokumenata navode da nezaposlena lica (kao i OSI) ta prava ostvaruju direktno kod institucija na osnovu propisa koji regulišu tu oblast.

Preuzeto s portala FOS media

Strana 1 od 11

Back to top