Marina

Marina

sreda, 05 septembar 2018 11:32

VLADA IGNORIŠE KOMUNIKACIJU S NVO

 

Koalicija Saradnjom do cilja, koju čini 100 NVOuputila je dopis predsjedniku Vlade, s pozivom da Ministarstvo finansija i Vlada Crne Gore izvrše svoje zakonske obaveze i donesu Uredbu o kofinansiranju projekata EU za domaće nevladine organizacije. Nakon više od mjesec dana, Koalicija nije dobila nikakvu povratnu informaciju, što potvrđuje negativan odnos Vlade prema NVO, koji kulminira u tekućoj godini. 

Osim što ne izvršava zakonske obaveze u odnosu na NVO i otežava rad velikog broja organizacija, potpunim ignorisanjem zahtjeva i dopisa Vlada otvoreno pokazuje netrepeljivost prema nevladinom sektoru.

 

Nacrt ove Uredbe  bio je na javnoj raspravi još u julu 2017, te je nakon više od godinu dana jasno da nema nijednog, osim očigledno političkog razloga, da se njeno donošenje ovoliko odlaže.

 

Svi projekti koji su podržani u Crnoj Gori na konkursima za NVO od strane EU, i za koje je potrebno kofinansiranje, odnose se na rješavanje ključnih pitanja iz oblasti vladavine prava i ljudskih prava u Crnoj Gori, što su, barem deklarativno, prioriteti Vlade. Da je to zaista tako, Vlada bi blagovremeno donijela Uredbu o kofinansiranju i omogućila nesmetanu realizaciju projekata NVO. Očigledno je da su vladavina prava i ljudska prava za Vladu priorieti  samo ako se njima bavi isključivo javna uprava. Izbjegavanje donošenja Uredbe direktno ukazuje na pokušaj isključivanja bilo kojeg drugog aktera, a posebno  NVO  da se neometano bavi ovim temama.

 

O značaju reformi u ovim oblastima detaljno se odredila i Evropska komisija u posljednjem izvještaju za Crnu Goru, u kojem su jasno izražena očekivanja za konkretnim rezultatima u vladavini prava i zaštiti ljudskih prava.

 

S obzirom na to da je riječ o projektima EU, Koalicija NVO saradnjom do cilja obavijestila je Delegaciju Evropske unije u Crnoj Gori o ovom problemu, izražavajući, kao i ovim putem, jasno očekivanje da Vlada u hitnom postupku donese pomenutu Uredbu. 

U suprotnom, nećemo imati dilemu da je ovo još jedan od načina ugrožavanja rada i djelovanja NVO u državi.

 

Saopštenje za javnost Koalicije saradnjom do cilja

 

 

Ministar sporta Nikola Janović priredio je u Vili ,,Gorica” zajednički prijem u čast paraolimpijke Marijane Goranović i mladih vaterpolo reprezentativaca Crne Gore, koji su na nedavnim Evropskim prvenstvima u Berlinu, odnosno Minsku, osvojili srebrne medalje.

Tom prilikom Janović je saopštio da će Ministarstvo sporta vicešampionku Goranović, nagraditi premijom od 20 hiljada eura, a shodno novom zakonu prvi put premiju vrijednosti 10 hiljada eura dobija i njen glavni trener.

Vlada Crne Gore, naveo je ministar Janović, posebno želi da afirmiše mlade sportiste, pa će juniori dobiti status perspektivnih sportista, a samim tim i jednogodišnje stipendije.

,,Vi ste ponos Crne Gore, vi ste rođeni da pobjeđujete i da nas učite da su granice tamo gdje ih sami sebi postavimo. Marijana je to učinila i na ovom Evropskom prvenstvu, gdje je u jakoj konkurenciji odbranila svoje srebro sa prošlog prvenstva Evrope.

Mladi vaterpolisti su s druge strane u žestokoj konkurenciji evropskih vaterpolo sila, takođe, izvojevali još jednu medalju za Crnu Goru. Odvažno ste i dostojanstveno predstavili našu državu pred očima Evrope”- poručio je ministar sporta obraćajući se mladim vicešampionima.

Izvor. FB stranica Ministarstva sporta

 

utorak, 04 septembar 2018 20:54

Srbija: Održane 26. sportske igre u Boru

Savez paraplegičara i kvadriplegičara Srbije organizovao je 26. SENI Republičke sportske igre u Boru od 31. avgusta do 1. septembra. Na sportskim igrama su učestvovali takmičari iz: Srbije, Crne Gore, Makedonije, Bosne i Hercegovine i Slovenije. Sportisti su se nadmetali u streljaštvu, stonom-tenisu, pikadu, šahu, bacanju kugle, koplja, diska i čunja.

Reprezentacija Crne Gore je ostvarila odlične rezultate. Senad Husović je osvojio prvo mjesto u tri discipline: kugla, koplje i pikado i treće mjesto u bacanju diska, a Nedžad Pepić je osvojio treće mjesto u bacanju koplja i diska.
Naši predstavnici su ekipno osvojili prvo mjesto u pikadu.

Pripremila: Anđela  Miličić

Izvor: Fejsbuk stranica Saveza Udruženja paraplegičara Crne Gore

 

Fejsbuk, kao najrasprostranjenija društvena mreža, ima široku i raznovrsnu publiku. Kontroverzna politika ove kompanije ukazuje na to da naši izbori nisu u potpunosti naši, već da prikaz informacija zavisi od algoritamske procjene interesovanja svakog od korisnika. Ukrštajući ovaj podatak s činjenicom da na Fejsbuku postoje mnogobrojne stranice koje šire netačne informacije i manipulišu ostjeljivim temama, javila se potreba za analizom sadržaja koji pozivajući na empatiju dovode čitaoce u zabludu. Iako nije riječ o previše komplikovanim strategijama manipulacije, uspjeh je obezbeđen osjetljivošću odabranih tema.

Ovom prilikom FejkNjuz /fakenews.rs/ je analizirao pet Fejsbuk stranica: Ja sam original a ti samo kopijaJa nisam normalna vi niste normalne A zajedno smo Boze sacuvajNe sudi mi po izgledu jer ne znaš šta nosim na srcuJedan je zivot i Zanimljivosti .

 

Lažne informacije

Sadržaji koji se postavljaju na ovakvim stranicama sastoje se od slike i kratkog opisa. Iako slike uglavnom nisu izmijenjene, već samo preuzete sa drugih sajtova, pri čemu se ne navodi izvor, većina ovakvih sadržaja ima manipulativni ili izmišljeni opis. Veoma kratkom pretragom izvora fotografija može se utvrditi da su opisi potpuno netačni.

Koji je cilj netačnih informacija?

Iako su na slikama prikazani sadržaji koji sami po sebi ostavljaju jak utisak, opis uglavnom služi kako bi dodatno pojačao emociju (pozitivnu, ali i negativnu).

Prikaz djevojčice kako traži podršku dok se bori sa bolešću predstavlja klasičan primjer kreiranja postova s lažnim informacijama. Riječ je, ipak, o zdravoj djevojčici koja je donirala svoju kosu za izradu perika za djecu obolelu od raka, što se jednostavnom pretragom moglo ustanoviti.

Sadržaj opisa

Opisi iznad slika svojim sadržajem otvoreno pozivaju na reakciju. Naredni primjeri, koji potiču s jedne od analiziranih stranica, Ne sudi mi po izgledu jer ne znaš šta nosim na srcu, ilustrativno sažimaju različite modele manipulacija:

Danas joj je rođendan, puni 30 godina … Jako je dobra i hrabra cura i zaslužuje sve naše čestitke!”

Molimo vas nemojte ovo ignorirati, Facebook je spreman platit za svaki lajk 1 €, za svaki komentar 2 € i za svaki Share 5 € Bože pomozi njoj i njima da izdrze to. daj im snage Bože! <3

Niko nije pored mene, jer imam rak.

Budite mi vi podrska i molite se za mene da ozdravim..
Ako vjerujete svi u snagu molitve i moj oporavak ostavite molitvu i amin u komentaru. Nemojte me ignorirati.

Ko nam može i želi od Vas poželjeti ,,sretan brak,, i sa nama nazdraviti za ,,,našu sreću,,,
Znamo da niko neće nama čestitati i podijeliti na svoj zid, jer imamo Daunov sindrom. Natalija i Mario..

Nedostatak maštovitosti može se uočiti već posle nekoliko slika, s obzirom na to da se radi o tipskim statusima, koji su isti iznad većine slika, a mijenjaju se samo povodi – rođendan, rođenje djeteta, podrška za ozdravljenje, nasilje nad djecom, podrška osobama s invaliditetom i tome slično. Pored toga što se manipulacijom pokušava izazvati sažaljenje, štetan je i kontekst koji se učitava ovakvim porukama. Pažnja se skreće s realnih problema i pronalazaka adekvatnih odgovora, a od ljudi se traži imaginarna podrška. Društvene mreže zaista mogu biti katalizator velikih inicijativa i pomoć u realizaciji plemenitih ideja, međutim, u ovom slučaju se radi o njegovanju praznih poruka podrške, s vrlo često uvredljivim sadržajem po osobe koje su zaista na slikama.

Klikom na link možete vidjeti sliku čiji je opis poređan redosledom u nastavku ispod. 

Primjer 1: Ne sudi mi po izgledu 

Primjer 2: Dječak sa buloznom epidermolizom

Primjer 3: Podijelite ako se ne stidite

Primjer 4: Poslednji dan "hemoterapije"

Primjer 5: Semantičke nijanse

 1.

Djevojka koja na stranici „Ne sudi mi po izgledu“ navodno moli za lajk i kompliment zapravo je akrobatkinja Dženifer Briker, o kojoj je, među ostalima, izvještavao BBC.

2.

Ova slika oboljelog dječaka najprije je bila zloupotrebljavana i pogrešno interpretirana na Tviteru, gde je uz lažni opis prikupila desetine hiljada lajkova i ritvitova. Portal Snopes utvrdio je da je riječ o dječaku iz Brazila koji je obolio od rijetkog kožnog oboljenja zvanog bulozna epidermoliza.

3.

Žena sa slike zove se Džema Flanagan i njen invaliditet nije nastao u saobraćajnoj nesreći, već kao posledica bolesti. Džema je manekenka koja na revijama nastupa u kolicima, a o njoj je 2015. godine izvještavao i BBC.

4.

Na slici je zapravo Džesika Von, koja ne ide na hemoterapiju, kako tvrdi stranica „Ja sam original, a ti samo kopija“, već je 2014. preživjela napad ajkule, o čemu je pisao NBC News.

5.

Brazilska manekenka s invaliditetom Paola Antonini predstavljena je na stranici „Ja sam original, a ti samo kopija“ kao Ana koja objašnjava razliku između izraza „invalid“ i „bogalj“.

 

Reakcije i komentari pratilaca stranice

Postovi na ovim stranicama imaju između nekoliko stotina i nekoliko hiljada reakcija i na desetine komentara. Komentari sadrže poruke podrške ili čestitke osobi ili osobama sa slike, u zavisnosti od sadržaja posta. Ono što vidno nedostaje u (odobrenim, tj. vidljivim) komentarima jeste potreba za bilo kakvom aktivnijom angažovanošću ili podrškom za rješavanje problema. 

 

Na ovoj slici (link) se zapravo nalazi Tamara Mena, motivaciona govornica i model, koja zaista jeste imala saobraćajnu nesreću, u kojoj je njen tadašnji momak izgubio život, a ona je bila teško povrijeđena. Manipulativnim narativom prouzrokovan je gnijev pratilaca, koji su osjetili potrebu da reaguju dajući podršku djevojci sa slike i osuđujući njenog momka. Iako su male šanse da porodica nastradalog momka ikada vidi ove Fejsbuk postove, neetičnost postupka administratora je evidentna.

Kada se na jednom mjestu pronađe toliko lažnih informacija i manipulativnog sadržaja očekivano je postaviti pitanje interesa administratora ovakvih stranica. Pojava kreiranja sadržaja ovog tipa na društvenim mrežama je svetski poznat fenomen. Čak i Fejsbuk sam prepoznaje ovu pojavu i zabranjuje je u svojim uslovima korišćenja.

Obezbijediti stranici veći broj interakcija s publikom znači obezbediti joj veći rič (domet). Stranice ovog tipa obično služe kao farme lajkova, što znači da određenim sadržajem prvenstveno teže da prikupe što veću publiku, da bi nakon dovoljnog broja pratilaca počeli da kače manje atraktivan sadržaj, najčešće neku vrstu reklama ili direktne prodaje. Iako za vrijme ovog istraživanja nijedna praćena stranica nije promijenila vrstu sadržaja koji se postavlja, očekivano je da će se to u jednom trenutku desiti. Sve i da ne dođe do ostvarenja takve svrhe, sama priroda ovih stranica, kakva trenutno jeste, predstavlja očigledan primjer manipulacije osjećanjima ljudi.

 

Primjer 6: Molba iz Kalifornije

Primjer 7: "Jelenin" zaboravljeni rođendan

Primjer 8: Mogu li ovdje imati vaše čestitke?

Primjer 9: Nemojte nas ignorisati 

Primjer 10: ja sam original, a ti samo kopija 

 6.

Na slici je Čelsi Raš iz Kalifornije koja jeste doživela saobraćajnu nesreću, ali je nije ostavio muž, niti preko stranice „Zanimljivosti“ moli čitaoce za „share“.

7.

Helen Golsvordi iz Istlija u Engleskoj preživjela je kao tinejdžerka pokušaj samoubistva. Za Dejli star je 2014. pričala o tome kako joj je uloga majke promijenila način razmišljanja, a stranica sa slike predstavila ju je kao Jelenu kojoj niko nije čestitao rođendan.

8.

Na slici je glumica Keli Mari Stjuart, koja se proslavila ulogom u seriji „Hollyoaks“ britanskog Kanala 4. Na stranici „Ja nisam normalna...“ predstavljena je kao slavljenica koja se na svoj rođendan obraća javnosti s molbom da je se ne stide.

9.

Čarli i Kalen Vorgan su bračni par niskog rasta iz Sidneja. Stranica „Zanimljivosti“ objavila je njihovu sliku sa ćerkom i izmišljenim obraćanjem kojim mole čitaoce da ih ne ignorišu.

10.

Blogerka Džordan Boun obraća se javnosti putem svog bloga Jordansbeautifullife, a ne preko stranice „Ja sam original, a ti samo kopija“.

 

 

Posledice

Kao posledica ovakvog onlajn ponašanja može se očekivati postepena pasivizacija društva. Razmatrati lažno predstavljene tuđe živote u komentarima ispod slike ostavlja osjećaj da čovjek nije ostao nijem na nečiji problem, iako nije pružena bilo kakva vrsta konkretne pomoći. Umirivanje savesti je dobar mehanizam za održavanje (najčešće lošeg) stanja nepromenjenim. Zatim, kao i posle bilo koje druge prevare koja je zahtijevala društveni angažman, ljudi često gube povjerenje u svaku sledeću akciju. Nepovjerenje, jednako kao pasivizacija, može doprineti tome da do promjena i ne dođe, naročito kada su u pitanju problemi zdravstva, inkluzije i ravnopravnosti. Čak ni opravdanje da se preko statusa gotovo uvijek traži podrška i solidarnost u ovom slučaju nije prihvatljivo, s obzirom na to da se radi o zloupoterbi tuđih slika i obraćanju u ime nekoga ko možda nije želio da dobije podršku na takav način.

Iako se svi korisnici Fejsbuka djelimično odriču svoje privatnosti prihvatanjem uslova korišćenja prilikom registracije na ovu društvenu mrežu, ovakve zloupotrebe niti su sa etičke strane prihvatljive, niti dozvoljene Fejsbukovim pravilnikom za upotrebu mreže, a u krajnjem slučaju mogu biti i povod privatne tužbe vlasnika zloupotebljenih slika u skladu s Krivičnim zakonkom. Posledice ponašanja u virtuelnom svijetu možda nisu na prvi pogled uočljive, međutim one svakako postoje. Stoga preporučujemo svima da s vremena na vrijeme kliknu na Activity log opciju na svom profilu i provjere kome su pružili podršku.

Analiza i dekonstrukcija ovih stranica priređena je prije svega kao pokušaj da se spriječe ozbiljnije posledice njegovanja loših praksi u virtuelnom svijetu, koje se vrlo brzo preslikaju i na realni.

 

Milica Janjatović, FN Tragač

Izvor: Fakenews.rs 

ponedeljak, 03 septembar 2018 19:10

Put žena s invaliditetom do majčinske uloge

 

Nepristupačnost, manjak informacija i diskriminacija samo su neke od stvari s kojima se suočavaju žene s invaliditetom prilikom ostvarivanja prava na seksualno i reproduktivno zdravlje. To potvrđuju iskustva žena iz Novog Bečeja, Kruševca, Raške, Zaječara gdje su između ostalog vođene fokus grupe u okviru projekta "Autonomija, glas i učešće osoba sa invaliditetom u Srbiji".

Mnogo je žena koje odlažu posjetu ginekologu, ali Milesi Milinković koja je osoba s mišićnom distrofijom, ginekološki pregled je više od savladavanja fizičkih prepreka. Kaže da joj teže od pristupa bolnici i penjanja na sto, pada rušenje barijera koje postoje kod ljekara.

"Kada sam planirala trudnoću dešavalo mi se da me ljekar pita ko mi je rekao da smijem da imam dijete. Na moj odgovor 'niko i zašto ne bih smjela", odgovor je da možda bude nasledno, zato što oni podrazumijevaju da niko ne želi da rodi dijete s invaliditetom", objašnjava Milesa Milinković. 

U Kliničkom centru Srbije kažu da trudnoće kod žena s invaliditetom jesu rizične, ali nisu nemoguće. Ističu da rade na tome da preglede i dijagnostiku učine što efikasnijom i racionalnijom za njih.

"Ne treba da ih plaše, da ih odvraćaju, naprotiv, treba da ih ohrabruju. Mi smo na klinici imali zaista jedan dobar broj osoba s invaliditetom koje su zasnovale svoje porodice, koje su kontrolisale trudnoće kod nas i donijele na svijet zdravu decu iako i same u početku nisu vjerovale da će moći", kaže direktor klinike za ginekologiju i akušerstvo Kliničkog centra Srbije Aleksandar Stefanović. 

Šta i koliko mogu, zbog manjka informacija, ni same žene nisu svjesne, tvrde u organizaciji za podršku ženama s invaliditetom. U okviru fokus grupa u kojima je učestvovalo sedamdesetak žena u osam gradova, došli su do podataka da su pojedine pacijentkinje osim ponižavanja, dobijale i neodgovarajuće dijagnoze.

"Kod žena koje imaju progresivna oštećenja, ili mentalna oboljenja, vrlo često navode da su bile podvrgnute nekim intervencijama, ali o tome nisu bile informisane i dale svoj pristanak, nego su tek kasnije saznale šta je bila intervencija i šta su ljekari odlučili, preporučili i prepisali", napominje Ankica Dragin, voditeljka fokus grupe organizacije "Iz kruga – Vojvodina". 

Na adresu advokatice za zaštitu ravnopravnosti u toku protekle godine stigle su 532 prijave, a najveći broj njih, petina, odnosio se na diskriminaciju osoba s invaliditetom. "To ne znači da je to najveći problem, ali moram reći da taj broj pritužbi vidim kao jednu dobru stvar zbog toga što znači da su se naši građani s invaliditetom ohrabrili da prijavljuju slučajeve", ističe povjerenica za zaštitu ravnopravnosti Brankica Janković. 

Navodi da bi žene s invaliditetom možda bile i hrabrije kada bi imale više informacija. Evidentno je da su dodatne informacije kako pristupiti ženama s invaliditetom potrebne i ljekarima. Za početak je, kaže, dovoljno da ih samo saslušaju i predrasude ostave izvan ordinacije.. Jasno, već tada ne bi izjavljivali da je trudnoća rizična za žene s invaliditetom jer nije rizična za svaku ženu s invaliditetom, isto kao što može biti rizična za ženu bez invaliditeta, ali opet nije rizična ni za sve žene bez invaliditeta. 

Takođe, trebalo bi im u startu biti jasno da žene s ivaliditetom apsolutno mogu roditi zdravu djecu jer ni njihov invaliditet niije bolest, a njihovo oštećenje ili oboljenje često i najšeće nije nasledno i ne prenosi se genetski. 

Pripremila: Anđela Miličić

Izvor: www.rts.rs

Vrhunski sportisti će okupirati Beograd, tačnije Adu Ciganliju 23. septembra kada će biti održana velika triatlon trka 11Tri Belgrade. Od ove godine takmičenje je otvoreno i za osobe s invaliditetom, pa će trka ujediniti sve one koji imaju želju da se oprobaju u dugim distancama. Posebno je interesantno što će na trci biti moguće učešće u timovima tako da se naporne distance dijele u segmente. Osim besplatne kotizacije osobama s invaliditetom biće pružena sva moguća podrška na samoj trci, ali i prije samog takmičenja. U saradnji sa Delta Fondacijom biće organizovane i tribine o samom događaju u cilju afirmicije bavljenja sportom. 

Svakako da jedna od najvećih zvijezda triatlona koje će Beograd ugostiti, jeste upravo čuveni Nik Votson (Nick Watson) koji zajedno sa svojim sinom učestvuje na brojnim takmičenjima. Njegov sin Rio je osoba s autizmom, a otac često ističe da mu njegov osmijeh daje snagu da izdrži velike napore, koji pliva dok mu je sin u čamcu, ili trči gurajući njegova kolica. Pored oca i sina, podršku pružaju i ćerka i supruga, pa cio tim nosi naziv "Tim Anđeo Vuk" (Team Angel Wolf) koji za misiju ima da pored takmičenja i putovanja po svijetu, drži i motivacione govore, a sve u cilju osnaživanju osoba s invaliditetom da se bave sportom. Upravo će oni održati dvije tribine povodom predstojećeg takmičenja i to u Beogradu i Kragujevcu.

Pojačanje će dobiti i od jedne majke iz Hrvatske koja će sa svojim sinom, takođe, nastupiti u Beogradu, kao i od svjetskog šampiona u Iromanu (Ironman-u), čuvenog Čeha Honze Tomaneka.

Organizatori najavljuju da će ovogodišnje takmičenje premašiti očekivanja i da se očekuje veliki broj takmičara iz cijelog svijeta koji će plivati 1,9 km na Adi Ciganliji, zatim voziti biciklo 90 km i istrčati 21 km od Ade Ciganlije do Novog Beograda, a prijave za 11Tri Belgrade će biti otvorene do 15. septembra, nedelju dana pred samu trku.

Pripremila: Anđela Miličić

Izvor: Kurir.rs

 

 

 

Udruženje mladih sa hendikepom Crne Gore u saradnji s Centrom za razvoj nevladinih organizacija u periodu 10-15. septembra 2018. organizovaće trening namijenjen članicama Mreže organizacija osoba s invaliditetom Crne Gore (MOOSICG) u Baru, u hotelu Princess.

Trening na temu pripreme i upravljanja projektima finansiranim iz EU fonodva je šesti i ujedno poslednji u nizu seta treninga koji će biti organizovani s ciljem jačanja kapaciteta članica Mreže organizacija osoba s invaliditetom.

Podsjećanja radi, jedna od ključnih aktivnosti projekta Umrežavanjem do boljeg rada, pored osnivanja Mreže OSI, je jačanje kapaciteta članica Mreže u cilju adekvatnijeg uticaja na planiranje, pripremu, sprovođenje i nadgledanje sprovođenja javnih politika u oblasti invaliditeta. 

Trening je koncipiran s namjerom da OOSI steknu praktična znanja koja se odnose na segmente i tehnike pripreme projekata zbog čega će poseban fokus biti na analizi konteksta i swot analizi, analizi problema, analizi zainteresovanih strana, logičkoj matrici, buđžetu, konceptu projekta, koji kao takav treba biti i rezultat treninga.

Pored toga učesnici će imati priliku da se upoznaju s aplikacionom formom iz EU fondova, kao i s određenim segmentima iz aplikacione forme kao što su: relevantnost, metodologija, održivost, finansijska održivost projektom i praćenje evaluacija.

Aktivnost je dio projekta Umrežavanjem do boljeg rada, koji sprovodi Udruženje mladih sa hendikepom Crne Gore u saradnji s Centrom za razvoj NVO, a uz podršku Delegacije Evropske unije u Crnoj Gori.

 Pripremila: Anđela Miličić 

 

 

 

Koliku ulogu igra prosjek ocjena na studijama na intervjuu za posao, da li je ocjena mjerilo znanja i da li znanje treba da ima odlčujuću ulogu kada je u pianju zapošljavanje osoba s invaliditetom. Ovo pitanje je postavila jedna djevojka s invaliditetom na Fejsbuku.

Ovo je njen status.

„Dragi potencijalni budući poslodavci,

Prestanite da me pitate za prosjek ocjena na fakultetu. Kao bivša studentkinja i osoba s invaliditetom, savršeno sam ponosna na svaku ocjenu koja čini prosjek sedam u konačnom rezultatu. Iskreno, nemate pravo da me kao osobu s invaliditetom pitate za tako nešto.

- ne nasijedajte na stereotip osobe s invaliditetom koja mora biti super đak/super student/doktor nauka sa 15 godina. Ne tražite od nas, od mene prve, da prosjekom ocjena kompenzujem svoj invaliditet. Ne dozvoljavam to, iz više razloga:

- pored svih obaveza na fakultetu, ja sam imala životnu obavezu (i dan danas je imam) koja se zove se rehabilitacija. Između to dvoje je nemoguće balansirati. Školu sam mogla da nadoknadim, čak i kad sam zbog neredovnog čitanja pala iz maternjeg na popravni, dok rehabilitaciju ni u doba puberteta, ni fakulteta, ni sad ne mogu. Ipak, neka vam moj invaliditet ne bude opravdanje da me ne zaposlite.

- da živim u društvu u kojem profesor zaista dijeli ocjene po znanju, a da me triput ne osmotri kad uđem u kancelariju ili mu u sali priđem, te on ugleda "problem" koji ga navede da me pita bolno jednostavna pitanja i "udijeli" mi neku devetku, samo da idem kući i ostatak života presjedim bez pravog angažmana; ili da me ne otkači ocjenom šest ili sedam, u oba slučaja podsvjesno ili veoma svjesno izjednačujući fizička i intelektualna oštećenja; da se to ne dešava, imali biste pravo da me pitate za prosjek. Ovako, izvinite, ali to pravo nemate;

- da moje kolege s invaliditetom i ja živimo u društvu u kojem nas je manje briga za ocjenu, a više za to kako da stignemo na ispit po snijegu i ledu, koga da zamolimo da nam bude pratnja, ko će da se u naše ime izvini kod asistenta, jer smo na izlazu iz kuće pali niz stepenice... e tada bi ocjena bila ono što me izdvaja iz mase;

- da je naš sistem podrške za studije isti kao kod kolega bez invaliditeta, a u to ubrajam i funkcionalnu porodicu, neopterećenu preživljavanjem sa mnogo većim troškovima (prevozom, pomagalima za vježbe ili svakodnevnicu), rekla bih da je opravdano da se od nas traži Über znanje;

- da nisam imala razrednog starješinu kome je najveći problem bio broj mojih izostanaka, opravdanih od strane nekoliko ljekara; da mi nije ubio sve moguće motive za hranjenje stereotipa o "uspješnim malim prepametnim invalidićima", možda bih i ganjala taj prosjek; nije opravdanje, već činjenica - bila sam „crna ovca“ jer ne mogu da dođem u školu nakon sedam sati terapija... ali ipak dođem da odgovaram, da ne ostanem neocijenjena;

- dijete sam prosvjetnih radnika i ocjena nije mjerilo znanja, to provjereno znam i na to su me pipremali još u periodu kad sam osvajala opštinska i regionalna takmičenja iz matematike i bila "dijete za primjer";

- ne vrijeđajte mi inteligenciju tim pitanjem, već pogledajte u ogledalo našeg visokog obrazovanja - koliko fantastičnih ocjena je kupljeno, koliko vanserijskih profesora mi je predavalo, a koliko je mojih ocjena prepisano jer prvo uzmu indeks, pa onda procijene kako sam odgovorila na pitanje?

- imam pravo na grešku ili nižu ocjenu jer će vam možda neka moja koleginica ili kolega biti simpatični, pa ćete im zažmuriti na prethodnu ocjenu, ali ćete je meni dobro odmjeriti jer s osobama s invaliditetom nemate taj unutrašnji osećaj sigurnosti; - ne zaboravite da o meni možda više govori podatak da sam rame uz rame stajala sa svim onim studentima koje su profesori na fakultetu cijenili iz mnogih razloga;

- da biste znali kakav sam radni potencijal, ne morate znati moj prosjek ocjena, već kako izvršavam određeni zadatak u poslu koji obavljam. A za tu stepenicu treba prevazići sopstvene predrasude;

Ukoliko stignete do zadnje stavke, hvala na pruženoj prilici“.

 

Na kraju teksta djevojka je navela da je ovaj status prvobitno napisala 2015, ali sada, tri godine kasnije, ponovo  je odlučila da šeruje - i dalje je bez posla i jedino skuplja staž na birou.

 

Pripremila: Anđela Miličić

Izvor: Telegraf.rs

Medalja s Evropskog prvenstva (EP) u Berlinu kruna je višegodišnjeg napornog rada i velikog odricanja, kazala je crnogorska paraolimpijka Marijana Goranović.

Ona je na atletskom prvenstvu za osobe s invaliditetom osvojila srebrnu medalju u bacanju kugle, u kategoriji F 41. U istoj disciplini bila je srebrna i prije dvije godine u italijanskom Grosetu. Goranović, koja je u Berlinu bila i četvrta u bacanju diska, kazala je da se i na njenom primjeru pokazalo da je bilo teže odbraniti titulu nego je osvojiti.

"Drago mi je što sam po drugi put postala vicešampionka Evrope. Nije bilo lako, uloženo je mnogo rada i truda. Hvala ljudima koji su vjerovali u mene, mojim trenerima Veljku Čegaru i Igoru Tomiću, koji deceniju i više rade sa mnom i vjeruju u mene. Idem na malo dužu pauzu i nakon toga kreće projekat za moje treće Paraolimpijske igre Tokio 2020.“, kazala je Goranović na konferenciji za novinare.

Debitantkinja Maja Rajković, koja je u posljednjem hicu ostala bez medalje, kazala je da je takmičenje za nju bilo veliko iskustvo.

"Cijenu medalje platilo je moje neiskustvo, kao i spremnost mojih konkurentkinja. Nadam se da će mi sve ovo biti škola za buduća takmičenja“, kazala je Rajković.

Ona je u obje discipline, u bacanju koplja i kugle u kategoriji F 54, završila kao četvrtoplasirana.

Po mišljenju trenera Veljka Čegara cilj na EP je bila medalja i taj cilje je ostvaren.

„Naši sportisti nastupili su u deset disciplina. Ostvarili su sedam ličnih rekorda i osvojili tri četvrta i dva peta mjesta. Bili su blizu medalja, ali činjenica da je bilo najmasovnije takmičenje i da je konkurencija bila jaka, kao i da je Međunarodni paraolimpijski komitet naredio ponovne klasifikacije, dovele su nas u situaciju da neki naši sportisti promjene kategorije, a neki dobiju suviše neravnopravne protivnike“, rekao je Čegar.

On je kazao da su u stručnom štabu očekivali bar još jednu medalju i da su bili blizu nje.

„Mlađi sportisti dobro su nastupili, ali za više treba im i više iskustva. To je prostor u kojem se naše pripreme za velika međunarodna takmičenja u budućnosti mogu kreteti“, kazao je Čegar.

Predsjednik  Paraolimpijskog komiteta  Crne Gore (POKCG), Igor Tomić podsjetio je da četvrtu godinu uzastopno crnogorski paraolimpijci donose medalju sa nekog velikog takmičenja za Crnu Goru.

„Moramo biti zadovoljni postignutim rezultatom, iako smo potajno, čini mi se i opravdano, očekivali i više. To je sport, paraolimpizam, u suštini i život. Bili smo blizu medalje Maje Rajković, blizu još jednog uspjeha Radmila Baranina, možda i Miloša Ranitovića da je bio drugačiji splet okolnosti. Ponosni smo na nastup paraolimpijaca na najvećem takmičenju ove godine, na kojem je učestvovalo više od 700 takmičara iz 40 država Evrope“, kazao je Tomić.

On se zahvalio svima koji su ih podržavali tokom priprema i boravka u Berlinu, kao i na česitkama državnom vrhu, resornom ministru, COK, medijima.

„To puno znači našem pokretu, puno nas obavezuje da i u narednom periodu ponavljamo slične rezulate. Obećavam da će sličnih uspjeha biti još ove godine. Najavljujem EP golbalista za dvadesetak dana u Horozovu i debitanstski nastup Filipa Radovića na SP u Celju od 15. do 21. oktobra. I ova godina je ispunila očekivanja POK, po broju događaja koje smo oganizovali i rezultatima kojima je doprinijela i ova velika medalja.

Crnogorski tim, osim Goranović i Rajković, činili su i Radmilo Baranin, Danilo Gojković, Miloš Ranitović i Mirnes Ramović.

U bacanju kugle Radmilo Baranin zauzeo je peto mjesto, u kategoriji F34 (bacanje iz stolice), hicem od 8,26 metra, a bio je peti i u bacanju koplja u spojenoj kategoriji F33-34 (bacanje iz stolice), sa 20,84 metara, što mu je lični rekord.

Ranitović je bio sedmi (6,04) u skoku u dalj, u konkurenciji 12 takmičara, u, za njega, novoj kategoriji T13 (osobe s oštećenjem vida), umjesto dosadašnje T12.

Gojković je u bacanju koplja u spojenoj kategoriji F33-34 (bacanje iz stolice) zauzeo deseto mjesto sa najboljim rezultatom u karijeri, od 18,73 metara.

Ramović je bio šesti u bacanju kugle kategorije F11, sa najboljim rezultatom karijere – 8,66 metara. U bacanju diska bio je sedmi - 26,83 metara, što mu je, takođe, najbolji rezultat u karijeri. 

Pripremila: Anđela Miličić

Izvor: portal Vijesti

On je postao paraolimpijski prvak Evrope u skoku u dalj, nakon što je ostvario spektakularan rezultat na šampionatu u Berlinu - 8,48 metara.  Rem (Markus Rehm) je bio najbolji u kategoriji T64 (atletičari s protezom na jednoj nozi), a njegov skok je ujedno svjetski paraolimpijski rekord, ali i treći najbolji skok ove sezone 

Bolji rezultat od njega imaju samo Huan Migel Ečevarija (8,68) i Luvo Manionga (8,58) . Kinez Jianan Vang je skočio 8,47 metara.

I to nije sve o njemačkom čudu - skokom 8,48, Rem bi prije dvije godine u Riju postao i olimpijski, a ne samo paraolimpijski šampion. Tada je zlato osvojio Amerikanac Džef Henderson skokom od 8,38 metara.

Rem je godinama dominatan paraolimpijac u ovoj disciplini - ima tri svjetska zlata, dva paraolimpijska, tri puta je bio šampion Evrope, ali rezultat koji je ostvario danas pravi je sportski podvig.

"Nisam očekivao da mogu da skočim tako daleko. Približavam se rezultatu 8,50, koji razdvaja dobre od najboljih. Moj cilj je da dođem do te daljine", kazao je Rem.

On je 2014. prvi put nastupio na mitingu sa takmičarima bez invaliditeta. U Glazgovu je 2016. bio prvi na Grand priju, a iste godine je bio i šampion Njemačke, skokom 8,24. Njegova želja je da nastupi na Olimpijskim igrama, kao što je uradio Oskar Pistorijus takmičići se na 400 metara na Olimpijskim igrama u Londonu. Pokušao je da se prijavi za Rio, ali je IAAF odbila njegov zahtjev, jer "nije dokazano da mu karbonska proteza ne daje prednost u odnosu na ostale".

Ram ima 30 godina, a kada je imao 14 amputirana mu je jedna noga, nakon nezgode koju je doživio tokom skijanja na vodi. 

Pogledajte video: 

https://twitter.com/i/status/1033354448397946880

Pripremila: Marina Vujačić

Izvor: Vijesti.me

Strana 24 od 29

Back to top