Marina

Marina

 

Imajući u vidu da su se u javnosti pojavile informacije o Odluci Odbora za dalju reformu izbornog i drugog zakonodavstva o izboru predstavnika NVO, kao pridruženih članova u radu Odbora, te činjenici da su pojedini mediji prenijeli izjavu poslanice Branke Bošnjak koja je, između ostalog, izjavila da će, predstavnicima Udruženja mladih sa hendikepom biti „dozvoljeno da prisustvuju sjednicama Odbora kada se bude raspravljalo o Zakonu o izboru odbornika i poslanika, u dijelu koji se odnosi na dostupnost glasačkih mjesta“, a zbog tačnog, jasnog, transparentnog i pravovremenog informisanja javnosti i, prije svega, osoba sa svim vrstama invaliditeta, koje i zastupamo, navodimo sledeće:

1. Odboru smo uputili inicijativu za uključivanje u njegov rad uz navođenje razloga i motiva za učešće, od kojih se samo jedan odnosi na pristupačnost biračkih mjesta, dok su motivi i namjere UMHCG za učešće u radu Odbora mnogo širi a zasnovani su na Odluci Ustavnog suda iz 2017. a po ranijoj inicijativi UMHCG, kojom je poništeno važenje odredbe o pristupačnosti biračkih mjesta u važećem Zakonu o izboru odbornika i poslanika, (koji je definisao da „Prilikom određivanja biračkih mjesta opštinska izboma komisija je dužna da vodi računa da olakša pristup biračkom mjestu licima sa invaliditetom “), zatim Zaključnih razmatranja Komiteta UN o pravima osoba s invaliditetom iz septembra 2017, preporuka OEBSA/ODIHR iz 2016. i 2018, kao i Izvještaja Evropske komisije o stanju u zemlji, posebno poslednjeg za 2018. 

Uz to, ukazujemo da pojam dostupnost i pristupačnost u kontekstu prava osoba s invaliditetom nijesu sinonimi, što upravo potvrđuje važnost direktnog učešća osoba s invaliditetom, odnosno nedovoljna i neadekvatna znanja kod drugih političkih aktera, te naše bojazni da bi norme definisane bez našeg učešća opet bile neadekvatne i neprimjerene. 

2. Imajući u vidu da je Odbor u Odluci o obrazovanju definisao da se predmet njegovog rada odnosi na izmjene i dopune seta izbornih zakona, to smo upravo za iste i iskazali spremnost, i nikako nijesmo naveli da tražimo učešće samo povodom izmjena jednog zakona. U vezi s tim, ako Odboru nije potpuno bilo jasno šta sve treba biti predmet izmjena i dopuna u kontekstu prava osoba s invaliditetom trebao je i treba tražiti pojašnjenje, odnosno pozvati UMHCG na prvoj narednoj sjednici da isto pojasni. Zbog toga, očekujemo i tražimo da nas niko ne isključuje iz procesa prije nego što nas je saslušao i dao priliku da objasnimo razloge učešća, ukoliko nekon nijesu bila dovoljna sva dokumenta koja smo dostavili kao i prethodno iskustvo od 2012. imajući u vidu da smo od tada aktivno uključeni u ovaj proces.

3. Ukoliko je poslanica Bošnjak interpretirala, na pogrešan način, odluku Odbora, molimo da Odbor u svom odgovoru dostavi ispravno objašnjenje. U slučaju da je poslanica Bošnjak precizno prenijela zaključak Odbora pozivamo Odbor da unaprijed ne procjenjuje i ne odluluje o našem interesu za učešće. To je osnovni uslov demokratskih procesa i očekujemo da se ispoštuje.

Jasno nam je da političke partije zastupaju građane/ke, međutim, molimo da po istoj matrici ne prenose namjere ili ne procjenjuju interese nevladinih organizacija, u ovom slučaju UMHCG. 

 

Milenko Vojičić, predsjednik Skupštine UMHCG 

@Slika je ilustracija na period početka borbe amerikanaca s invaliditetom za njihova građanska prava. Na fotografiji su osobe s invaliditetom koje puze stepenicama da bi se popele do Kapitola. 

Udruženje mladih sa hendikepom Crne Gore u okviru projekta: "Ovo su (i) naša mjesta", podržanog od strane Ministarstva saobraćaja i pomorstva, organizuje Javnu debatu o značaju pristupačnosti javnog saobraćaja za osobe s invaliditetom (OSI). Druga od tri planirane javne debate će se održati u prostorijama Opštine Bar,  sala 10+,  29. novembra s početkom u 11.00 časova.

U okviru Javne debate učesnici će se upoznati i diskutovati o zakonskom okviru i iskustvima iz prakse u vezi s pristupačnošću javnog saobraćaja. Bar smo izabrali zbog želje da iniciramo i pokrenemo važne akcije koje bi Opština Bar trebala preduzeti u narednom periodu u okviru ove teme. Na kraju debate učesnici i predstavnici medija će biti pozvani da zajedno s osobama s invaliditetom prošetaju jednom od odabranih ulica i na taj način simuliraju, odnosno upoznaju se s uslovima u javnom saobraćaju u kojima se kreću i s kojima se suočavaju osobe s invaliditetom prilikom kretanja.

Fasilitatorka na Javnoj debati će biti: Marina Vujačić, aktivistkinja za prava osoba s invaliditetom, dok će u uvodnom dijelu govoriti Milenko Vojičić, predsjednik Skupštine UMHCG, i Veselin Joketić,  predsjednik Organizacije slijepih za Bar i Ulcinj.

Pozivaju se mediji da isprate debatu i da svojim prisustvom i izvještavanjem daju dodatan doprinos ovoj temi.

Aleksandra Pavićević, izvršna direktorica UMHCG

 

 

ponedeljak, 26 novembar 2018 14:55

Ilustracije s potpisom "Kriva Drina"

"Ovo je priča o Krivoj Drini" počinje da priča Snežana Nena Todorović (31), devojka rođena s invaliditetom.

Rođena s nogom “zakrivljenom u obliku potkovice”, Nena, grafička dizajnerka i ilustratorka, svoje radove potpisuje upravo alijasom Kriva Drina.

- Vrlo simbolično ilustracije potpisujem imenom Kriva Drina jer je za mene veoma značajan jedan citat Ive Andrića: "Sve su Drine ovog svijeta krive; nikada se one neće moći sve ni potpuno ispraviti; nikada ne smijemo prestati da ih ispravljamo."

 Godinama je izgradila pozitivan stav o svom tijelu i sebi, i ako nekad nije bilo lako.

- Imala sam sedam operacija ispravljanja noge, a uporedo sam išla u školu, što je bilo mučno jer su djeca najsurovija. Zadatak prve operacije bio je spajanje butne i natkolene kosti, zbog nedostatka čašice i koljena, noga je imala oblik potkovice, a nakon nje, Sneža je prohodala s dvije godine. Kasnije sam prestala s operacijama, nastavila školovanje, i najviše su mi izašli u susret na jednom privatnom univerzitetu jer nisam plaćala školarinu za master studije.

Prvi koraci

- To se desilo u Rudu, gdje su mi napravili prvu protezu. Sjećam se da je bila užasno teška, imala sam kaiš oko struka, puno nitni. Kao mali Frankenštajn. Ali sam trčala srećno i vikala svim doktorima: "Vidi, ja hodam!"

Do sedme godine koristila je protezu i uspješno se navikla na nju.

- Igrala sam se s ostalom djecom iz ulice i učila da vozim bicikl jednom nogom. Dobra strana u tome jeste što kad sam padala, mogla sam samo jedno koleno da povrijedim, ne oba. Umjela sam da pedalam uzbrdo egal kao i druga djeca samo, jednom nogom - uz smijeh priča Nena.

Tek kada je pošla u prvi razred, čekajući na hodniku Ruda da joj uzmu meru za protezu, prošao je doktor, koji ju je slučajno uočio, bolje pogledao i rekao - ovo može da se operiše.

Borba  nakon operacije

- Operacija je trajala osam sati, a iz operacione sale izašla sam s pet kila nerđajućeg čelika na nozi. Najveća borba je zapravo dolazila posle te operacije. Godinu dana zatezanja šrafova, sezone gripova, bolesti, padanje sa štaka, infekcije rana, plakanja, gubitka težine. Sve to u periodu kada sam bila dijete i u najranjivijim godinama. Takve stvari vas natjeraju da sazrite preko noći - priča ona.

Uslijedile su i druge operacije, i kako kaže Nena, "sledeću rundu stiskanja zuba".

- Imala sam dve opcije: da plačem, ili da oraspoložim svoje roditelje i sebe time što ću nastaviti dalje.

Ali nije bilo nimalo lako, išla je u školu kad god je mogla, drugovi i profesori su joj izlazili u susret, priznaje, a za sve to vreme, mučili su je neizdrživi bolovi zbog kojih je pila trodone. Jedini bijeg od svega bilo je crtanje, u tome je uživala tokom teških perioda, a sad je od toga napravila i karijeru.

"Neću da se operišem, hoću da živim"

- Nakon druge godine srednje škole sam odlučila da stanem s operacijama jer želim da živim, da se družim, da budem vesela... Kada sam se vratila u razred, bilo mi je teško da se uklopim, ali nisam bježala od situacija, ekskurzija, maturske večeri, a doprinelo je i što sam imala interesantne drugare.

Do kraja srednje škole već je imala pozamašnu kolekciju crteža, te je odlučila da studira grafički dizajn.

- Sjećam se prijemnog, svi onako užurbano idemo u atelje, ja vidim da me pola ateljea gleda pomešanim osjećanjima - sjeća se Nena, koja kaže da, je tokom studiranja najveća poteškoća bila svakodnevno putovanje gradskim prevozom s periferije grada.

Prihvatanje sebe

- Uvijek me je uznemiravalo kada ljudi u prevozu posmatraju moju protezu ili ruku, pa sam imala poriv da je sakrivam ispod nekog komada odjeće prebačenog preko ruke. Dugo mi je trebalo da se otrgnem tom osjećaju. To je dugogodišnji rad na sebi i prihvatanje onog što ste. Na kraju dana svi smo mi svojevrsni unikat.

Sistem ne podržava osobe s invaliditetom

- Ja sam 29 godina korisnik potkoljene proteze, svaka od njih je pravljena u Ortopedskoj ustanovi Rudo, koja u poslednje vrijeme ima sve manje raspoloživog materijala za pravljenje funkcionalnog protetičkog pomagala, u 21. vijeku. Prostorije za probu su velike i hladne, dešavalo se da zimi čekam po nekoliko sati, dok se odrade određene korekcije na protezi, pa se smrznem, na nogu i zaboravim - duhovita je Nena.

FOTO: SNEŽANA TODOROVIĆ / PRIVATNA ARHIVA

Kreativnost može da se primijeni i na protezu

Ona kaže i da socijalno i zdravstveno osiguranje pokriva jako mali novčani iznos za izradu pomagala.

- Da bih poboljšala svoju pokretljivost, morala sam da se dovijam za novac ne bih li kupila fleksibilno stopalo koje mi je potrebno. Ima komisija koje smatraju da je ono luksuz.

Najveći problem je izrada nove proteze i ja imam pravo na novo pomagalo na svake tri godine. Takođe, nemam prava na protezu sa kojom mogu da idem na more ili bazen. To kod nas ne postoji, dok je u svijetu proteza za vodu najnormanija stvar.

Ona smatra da bi sistem trebalo isto da tretira svaku osobu koja ima potrebu za nekim ortopedskim pomagalom, ili bilo kojim drugim vidom zdravstvene pomoći. Takođe, ne dopušta da je to deprimira.

Jako sam aktivna, dnevno budem i po 15 sati u pokretu, a prije dvije godine položila sam vozački, i danas sam aktivan vozač.

- Pošto sam osoba s invaliditetom, u obavezi sam da se na tri godine javim na obavezan ljekarski pregled kako bih dobila ljekarsko uverenje za produženje vozačke dozvole. Tu taksu samostalno finansiram, ali isto tako nemam dovoljan postotak invalidnosti da bi mi grad obezbijedio parking mjesto van moje zone življenja. U takvim situacijama se osjećam kao višak u sistemu, kao nesvrstani građanin koji prosto ne može da koristi svoja građanska prava.

Zahtjev za parking mjesto se podnosi s dokumentacijom o postotku invaliditeta. Ja imam prvi stepen ivalidnosti, što znači 60% invaliditeta, ali pravo na obezbijeđeno parking mjesto imaju samo osobe koje imaju od 80 do 100 procenata. Ograniče me da na tri godine moram iznova da plaćam taj pregled, ali isto tako država misli i da ne zaslužujem parking mjesto u gradu, jer, s druge strane, smatraju da sasvim dovoljno mogu da se krećem kako ne bih dobila parking mjesto.

Smeta joj je i veliki broj automobila bez naljepnice, koje često uočava na parking mjestima namenjenim osobama s invaliditetom.

- Ali to se ne sankcioniše. U tom smislu se zaista osjećam izostavljeno i zanemareno. Ja od svog rada plaćam državi porez i doprinose, ali je očigledno da su osobe s invaliditetom marginalizovane - kaže Nena, i boji se da odnos države prema ovim pitanjima neće uskoro promeniti.

Cenite svoje tijelo

Osobe s invaliditetom su prisutne, i one su stvarne, poručuje naša sagovornica.

- Možda neki od njih ne izlaze često iz kuće jer nemaju tu mogućnost, ali sistem u većini slučajeva zanemaruje osnovne potrebe i ono što je u krajnjoj mjeri čovječno. Svim mladim OSI želim da poručim da cijene svoje tijelo, da rade na sebi i svom unapređenju koliko god da je to u njihovoj mogućnosti. Da ostanu uzdignute glave jer su posebni i da o sebi imaju visoko mišljenje.

Nena je očigledan primjer da ovaj savjet funkcioniše jer ona može da se pohvali prijateljstvima, hobijima, interesovanjima, a posebno je uspješna u poslu, te već tri godine uspješno radi kao ilustratorka u jednom beogradskom studiju za animaciju.

Pripremila: Nada Bošković 

Izvor: Blic

Udruženje mladih sa hendikepom Crne Gore započinje realizaciju projekta Dostojanstveno omogućeno glasanje (Dignified Enabled Voting (DEVOTING) čija je ključna svrha je da podrži i osnaži bolje uslove učešća osoba s invaliditetom u garancijama i ostvarivanju izbornih prava, kao preduslova demokratskog učešća u procesu donošenja odluka.

Cilj ovog projekta je zastupanje promjena izbornog zakonodavstva u dijelu garancije prava osoba s invaliditetom na dostojanstveno, samostalno i tajno glasanje.

Prvi set aktivnosti uključuje javnu kampanju i aktivnosti zagovaranja prilikom promjene izbornog zakonodavstva od strane nedavno osnovanog Parlamentarnog Odbora za dalju reformu izbornog i drugog zakonodavstva, učešće u radu Odbora, podnošenje predloga za izmjene i dopune zakona koji će se razmatrit u skladu s Odlukom o formiranju Odbora, kao i monitoring rada Odbora.

Drugi set aktivnosti odnosi se na medijsku kampanju i kampanju podizanja svijesti o uslovima učešća osoba s invaliditetom u izbornim procesima. U okviru ovih aktivnosti biće realizovane i edukacije namijenjene predstavnicima političkih partija i institucija, medija, ali i aktivista u organizacijama osoba s invaliditetom. Na kraju biće organizovan i okrugli sto na temu „Učešća osoba s invaliditetom u javnom i političkom životu.

Ključni ishodi koji se očekuju odnose se na jačanje izbornih procesa i preduslova za učešće osoba s invaliditetom u javnom i političkom životu, uključujući adekvatniju garanciju prava, i poboljšanje izbornih standarda, odnosno veće usklađivanje s preporukama ODIHR-a i preporukama Komiteta UN o pravima OSI.

Projekat je podržala Britanska ambasada u Podgorici s maksimalnom mogućom podrškom od £12.716. 

Pripremila: Marina Vujačić 

NAKON DUGOTRAJNOG KRŠENjA ZAKONA, VLADA KONAČNO DONIJELA UREDBU o SNABDIJEVANjU RANjIVIH KUPACA STRUJE

Nakon što je više od dvije godine kršila Zakon o energetici, Vlada je u četvrtak konačno donijela Uredbu o snabdijevanju ranjivih kupada električne energije, kojom je trebalo definisati subvencije za građane koji su zdravstveno i socijalno ugroženi. Prema ovom podzakonskom aktu, najugroženiji građani, koji primaju materijalno obezbjeđenje, dodatak za njegu i pomoć i ličnu invalidninu, plaćaće polovinu računa za utrošenu energiju do 600 kilovati.

To znači da će iznos od 59,52 eura (koliko košta 600 kilovati električne energije, sa PDV-om, ali bez troškova koji odlaze za gubitke i slično) biti umanjen s 29,76 eura.

Prema poslednjim dostupnim informacijama, MOP u Crnoj Gori prima oko 9.400 porodica (oko 31.600 korisnika), dodatak za njegu i pomoć ima oko 15.000 građana, dok ličnu invalidninu prima oko 2.500 korisnika.

Ranjivi kupci imaju pravo na subvenciju u visini od 50 odsto mjesečnog računa za utrošenu struju do 600 kilovati. Ako ranjivi kupac ostvari mjesečnu potrošnju veću od 600 kilovati, subvencija iznosi 50 odsto računa za mjesečnu potrošnju u količini od 600 kilovati navodi se u Uredbi, koja je trebalo da bude donijeta do kraja jula 2016.

Precizirano je da će se ona primjenjivati od 1. januara naredne godine.

Izvršna direktorica Akcije za ljudska prava (HRA) Tea Gorjanc Prelević kazala je za "Dan da je dobro što je Uredba donijeta, i što će sada započeti zaštita najsiromašnijih korisnika električne energije. Ona, s druge strane, upozorava da je podzakonski akt donijet s kašnjenjem od 28 mjeseci.

-         Tako je Vlada, na svoju ruku, obustavila zakonsku zaštitu najugroženijih stanovnika Crne Gore preko dvije godine. Ovakav propust je primjer ozbiljnog nedostatka vladavine prava, koji ne bi smio da se dešava. Akcija za ljudska prava je blagovremeno zahtijevala od Vlade da obezbijedi primjenu zakona i podsjećala više puta da se s Uredbom kasni. Nijesmo uočili da se Skupština, odnosno da su se poslanidi koji su glasali za zakon, zalagali za poštovanje propisa koji su donijeli, što, takođe, zaslužuje pažnju izjavila je Gorjanc Prelević za "Dan“.

Objasnila je da Uredbom nije propisan bliži kriterijum za određivanje zdravstvenog stanja ranjivih kupaca kojima je zabranjeno obustaviti snabdijevanje struje, iako je, kako dodaje, zakon u članu 198, stav 3 propisao da će i to uredbom biti regulisano.

To znači da ostaje da se nadamo da će u praksi centri za socijalni rad uspjeti da bez bližih kriterijuma primjenjuju zakonsku zaštitu na osobe "kod kojih može nastupiti ugroženost života ili zdravlja zbog ograničenja ili obustave snabdijevanja“ tako da stvarno nikome ne naštete naglasila je ona.

Gorjanc Prelević smatra da se Vlada očekivano opredijelila na restriktivan način definisanja ranjivih kupaca, tako što ih je svela na korisnike MOP, tuđe njege i lične invalidnine. Podsjetila je da se HRA zalagala da se kriterijumima za određivanje ranjivih kupaca obuhvati nešto širi krug socijalno ugroženih domaćinstava, kakve su porodice samohranih roditelja, porodice s djecom s invaliditetom, porodice s penzionisanim licima koji primaju minimalne penzije, trudnice bez porodične podrške i slično, a koji na papiru nijesu dovoljno siromašni da ispune kriterijume za MOP.

Izvršna direktorica humanitarne fondacije Banke hrane Marina Medojević ocijenila je za "Dan“ da je donošenjem ove uredbe konačno nešto pozitivno urađeno na ovom polju, ali da je vrlo problematično što kao ranjive kategorije nijesu prepoznate hiljade penzionera i građana koji žive od minimalnih penzija i primanja, odnosno koji su na liniji siromaštva.

Nije dobro da samo korisnici MOP-a, lične njege i invalidnine imaju pravo na subvenciju s obzirom na činjenicu koliko građana ima minimalne penzije, koliko ih je u dužničkom ropstvu, koji žive od minimalnih plata, kojima mogu da plate kiriju i račune i koji onda gladuju. Oni svakog mjeseca biraju između toga da li će platiti račune za struju ili će hraniti djecu naglasila je ona.

Evidentirati koja djeca gladuju

Medojević smatra da bi se moralo znati koja su to djeca koja gladuju, jer, kako navodi, ona nijesu evidentirana nigdje, a porodice ne mogu da im obezbjeđuju obrok. Ona ističe da je problem što brojni građani koji žive ujako teškim uslovima ne mogu da ostvare pravo na socijalnu pomoć jer se "neka livada i nedođija" vodi na njihovo ime.

 

Izvor: DN Dan

 

EK TRAŽI DA SE RIJEŠI PITANjE FONDA ZA PROFESIONALNU REHABILITACIJU, NADLEŽNI NE ODGOVARAJU

 

* Pitanja u vezi s Fondom za profesionalnu rehabilitaciju i adekvatnu potrošnju novca iz njega treba riješiti, poručili su iz EK.

* Komentarišući nenamjensku potrošnju novca iz Fonda, Marina Vujačić kaže da tu postoje opravdane sumnje za zloupotrebe sredstava, ne samo nenamjensko trošenje.

 

Evropska komisija (EK) je u Radnom dokumentu o stanju u poglavljima 23 i 24 (Non-paper) postavila pitanje racionalnosti potrošnje novca iz Fonda za profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba sa invaliditetom. Radi se o Fondu iz kojeg je dosad nenamjenski potrošeno oko 60 miliona eura, dok godinama hiljade osoba sainvaliditetom ostaju nezaposlene iako postoje milioni kojima bi se moglo obezbijediti otvaranje radnih mjesta za njih.

Iz tužilaštva juče nijesu odgovorili na pitanje Dnevnih novina „Dan“ u kojoj fazi je postupanje po krivičnoj prijavi koju im je prije skoro dvije godine podnio MANS zbog nenamjenskog trošenja tada preko 34 miliona eura iz Fonda. Odgovore nijesmo dobili ni od ministarstava finansija, rada i socijalnog staranja i za ljudska i manjinska prava, kao ni Zavoda za zapošljavanje, koje smo pitali koliko novca je potrošeno namjenski, a koliko nenamjenski. Pitali smo ih i šta su preduzeli nakon što je i Državna revizorska institucija utvrdila da je iz Fonda od 2009. do 2014. nenamjenski potrošeno više od 34,5 miliona eura.

U Crnoj Gori, od ukupnog broja stanovnika, 11 odsto, odnosno oko 68.000 osoba ima smetnje pri obavljanju svakodnevnih aktivnosti.

 

Novca za zapošljavanje ima i to jasno pokazuju podaci o uplatama u Fond za profesionalnu rehabilitaciju, ali se taj novac ne koristi na adekvatan način. Iako je za period od maja 2009. do kraja decembra 2016. nenamjenski utrošeno 45.230.813 eura, a namjenski svega 9.379.153. eura Ministarstvo raca i socijalnog staranja u Nacrtu novog Zakona o profesionalnoj rehabilitaciji i zapošljavanju lica sa invaliditetom nije planiralo izdvajanje ovog Fonda kao posebnog pravnog lica. Dodatno, prihodi u 2017. iznosili su 9,8 miliona, što se može vidjeti iz Zakona o završnom računu budžeta za prošlu godinu, dok je očekivani prihod za ostale doprinose, među kojima su i doprinosi za profesionalnu rehabilitaciju u 2018. 12.801.398 eura, a na rashodovnoj strani Zavoda za zapošljavanje u ovoj godini planirano je šest miliona eura.

 

EK u Nacrtu izvještaja navodi da u oblasti zaštite prava osoba sa invaliditetom postoje brojni problemi, uprkos pomacima koji su napravljeni. Najveći pomak je primjetan u donošenju zakona, ali u praksi se oni ne primjenjuju.

 

Ne postoji jasno definisan budžet za sprovođenje strateškog i pravnog okvira. Treba raditi na izmjenama i dopunama Zakona o profesionalnoj rehabilitaciji. Pitanje lišavanja poslovne sposobnosti još nije adekvatno regulisano. Pitanja u vezi sa Fondom za profesionalnu rehabilitaciju i adekvatnu potrošnju novca iz njega treba riješiti poručuje EK.

Aktivistkinja za prava osoba s invaliditetom, Marina Vujačić, rekla je da Zakon o profesionalnoj rehabilitaciji i zapošljavanju lica sa invaliditetom, umjesto propisivanja zabrane diskriminacije, poslodavcima daje mogućnost izbora da li će zaposliti osobu s invaliditetom, ili će, ukoliko ne zaposle to lice, platiti posebne doprinose Fondu. Komentarišući nenamjensku potrošnju novca iz Fonda, Vujačić kaže da tu postoje opravdane sumnje za zloupotrebe sredstava, ne samo nenamjensko trošenje.

 

Iako je Radna grupa za izmjene i dopune Zakona o profesionalnoj rehabilitaciji i zapošljavanju OSI formirana u prvoj polovini 2015. rad na izmjenama i dopunama Zakona je bio stopiran dvije godine jer država odbija zahtjev organizacija osoba s invaliditetom (OOSI) da se Fond izdvoji kao posebno pravno lice. Zbog ovog zahtjeva OOSI, 2016. je donesen zaključak da se uradi Analiza o mogućnostima izdvajanja Fonda za profesionalnu rehabilitaciju kao posebnog pravnog lica ističe Vujačić za ,Dan.

 

Dodaje da iako EK u izvještajima o stanju u zemlji za Crnu Gori, pa i u najnovijem Radnom dokumentu za poglavlje 23 (Non-paper) iz novembra 2018. navodi da treba riješiti pitanje nezakonitog trošenja sredstava Fonda, Vlada i dalje taj proces čini tajnim.

 

Zbog nenamjenskog trošenja novca za zapošljavanje osoba s invaliditetom prije skoro dvije godine je podnijeta i krivična prijava, a šta se desilo sa njom još nije poznato.

 

Mreža za afirmaciju nevladinog sektora (MANS) podnijelaje u februaru 2016. Vrhovnom državnom tužilaštvu, na čijem je čelu Ivica Stanković, krivičnu prijavu protiv tadašnje načelnice Fonda za profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje lica sa invaliditetom Slavice Radusinović, bivše direktorice Zavoda za zapošljavanje (ZZZ) Vukice Jelić, bivšeg čelnika ZZZ Zorana Jelića, kao i protiv bivših ministara rada i socijalnog staranja Suada Numanovića i Predraga Boškovića. Oni se terete da su kao odgovorna lica zloupotrijebili službeni položaj i nesavjesno vršili dužnost na način što su nepreduzimanjem neophodnih radnji i aktivnosti onemogućili da se sredstva namijenjena profesionalnoj rehabilitaciji i zapošljavanju lica sa invaliditetom utroše za zapošljavanje lica sa invaliditetom, čime su u višegodišnjem periodu kršena prava na rad ovih lica i ona su oštećena za iznos od 34.537.463 eura. U međuvremenu taj iznos je povećan za više od 20 hiljada eura.

 

Ni glasa od premijera i ministra

Marina Vujačić ističe da je država osnovala Centar za profesionalnu rehabilitaciju i socijalnu integraciju, koji je u najavi bio skoro 15 godina, i Zakonom o budžetu za 2018. opredijelila mu budžet od 550.000 eura, ali osobama s invaliditetom, pa ni javnosti nije poznat rad ove ustanove, niti bilo kakve informacije o funkcionisanju, uključujući i program Centra, upravljačku strukturu, način izbora i slično.

Sve odluke u vezi s navedenim donose se bez direktnog učešća i uticaja osoba s invaliditetom, pa čak i bez informacija i transparentnosti procesa uplata posebnog doprinosa, odnosno planiranja rashoda za mjere profesionalne rehabilitacije ili osnivanja ustanova i radnih tijela, što je potpuno suprotno Nonvenciji UN o pravima osoba s invaliditetom. Uprkos što se Mreža organizacija osoba s invaliditetom oglašavala i otvorenim pismom premijeru Dušku Markoviću i ministru Kemalu Purišiću situacija je ostala nepromijenjena, zbog čega se nameće pitanje za koga Vlada donosi politike i odluke u ovoj državi zaključuje Vujačić.

 

Izvor: DN DAN

 

 

 

Na linku ispod, nakon što preuzmete dokument, se možete upoznati s pravom na oslobađanje od poreza na dodatnu vrijednost (PDV) i carine prilikom uvoza vozila u vlasništvu osoba s invaliditetom, ili namijenjenih za prevoz osoba s invaliditetom, uslovima i neophodnom dokumentacijom, i ostalim važnim činjenicama za ostvarivanje ovog prava.  

 

Suljo članovima BS-a podijelio 81.000 eura 

 

Odgovarajući na pitanja oko podjele sredstava NVO, Gracijela Rakonjac iz ZZZCG kazala je da je Komisija predložene projekte ocjenjivala na osnovu definisanih kriterijuma propisanih važećim pravilnikom, te da zadatak Komisije nije bio da provjerava političku pripadnost i funkcije u političkim partijama podnosioca predloga projekata, već da na profesionalan način ocijeni sve prijave.

Zavod za zapošljavanje Crne Gore (ZZZCG), na čijem čelu je funkcioner Bošnjačke stranke (BS) Suljo Mustafić, sredinom novembra dodijelio je oko 81.000 eura nevladinim organizacijama iza kojih stoje njegove partijske kolege, tvrde Dnevne novine Dan. Radi se o NVO Demokratski progres iz Bijelog Polja, koja je od ZZZCG dobila 33.740 podrške za razvoj projekta "Kreativni studio za OSI” i NVO Za bolju budućnost iz Rožaja, kojoj je na ime projekta "Novinari bez gradnica” opredijeljeno 47.483 eura.

Iza tih nevladinih organizacija su Brnad Suljević, član Glavnog odbora Bošnjačke stranke, i Ismet Hadžić, član Bošnjačkog vijeća i Bošnjačke stranke u Rožajama.

Odgovarajući na pitanja oko podjele sredstava ovim NVO savjetnica u Fondu za profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje lica sa invaliditetom pri ZZZCG Gracijela Rakonjac kazala je da je Komisija za ocjenu predloga projekata ocjenjivala sve predložene projektne ideje isključivo po osnovu definisanih kriterijuma koji su propisani Pravilnikom o postupku i metodologiji za finansiranje grant šema. Samim tim, zadatak Komisije nije bio da provjerava političku pripadnosti i funkcije u političkim partijama podnosioca predloga projekata, već da na profesionalan način, u skladu s propisanim kriterijumima, ocijeni sve prijave. Imajući u vidu da se radi o osjetljivoj kategoriji lica, Zavod za zapošljavanje s posebnom pažnjom pristupa osmišljavanju javnih poziva. Svi su unapređivani u smislu pooštravanja uslova koje svaki podnosilac predloga projekata mora da ispuni. Ovo se, prije svega, odnosi na obezbjeđivanje održivog i dugoročnog zapošljavanja lica sa invaliditetom i otvaranje novih radnih mjesta kroz realizaciju projekata koji se finansiraju putem grant šema, kaže Rakonjac. Dodala je da je po osnovu javnog poziva koji je Zavod objavio 31. jula ove godine odobreno finansiranje 31 projekta zapošljavanja lica sa invaliditetom. Ovi projekti biće realizovani na teritoriji cijele Crne Gore, čime će se postići višestruki efekti koji će uticati na poboljšanje statusa ovih lica u svim djelovima države, tvrdi Rakonjac.

Član Glavnog odbora Bošnjačke stranke Ernad Suljević kazao je da je ubijeđen da politička veza nije imala nikakvog uticaja da njegova NVO dobije sredstva.

-To se može provjeriti i putem komunikacije u Zavodu za zapošljavanje. Znači javili smo se na konkurs kao i ostale NVO, tako da to samo mogu da budu spekulacije i priče, a takođe, naša organizacija je dobijala sredstva i od drugih ministarstava, tako da to nema veze sa politikom rekao je Suljević. Dodao je da je ove godine mogućnost da se dobije podrška za NVO projekte raspoređena po ministarstvima.

-Više nema fonda od igara na sreću. Tako da smo aplicirali kod više ministarstava. Recimo kod Ministarstva rada i socijalnog staranja smo aplicirali i nijesmo prošli iako je tamo ministar iz Bošnjačke stranke. Tako da to sigurno s politikom nema veze tvrdi Suljević.

 

Komentar portala DisabilityINFO: Tekst su štampanom izdanju Dana je objjavljen 23. novembra, dok je prva Odluka Ministarstva rada i socijalnog staranja objavljena isti dan, ali nakon štampe novine. U navednoj oblasti Zaštita lica s invaliditetom, navedena NVO nije ni aplicirala Zanimljivo je da je gospodin Suljević informaciju o odluci ima prije zvaničnog objavljivanja iste.

 

Dobili 4.000 od Ministarstva saobraćaja

Prema podacima "Dana", nevladina organizacija Demokratski progres dobila je 4.040 eura podrške za svoj projekat od Ministarstva saobraćaja i pomorstva, na čijem je čelu Osman Nurković, koji je, takođe, funkcioner Bošnjačke stranke. Ta odluka donijeta je u avgustu ove godine.

Član Bošnjačkog vijeća, OO Bošnjačke stranke u Rožajama Ismet Hadžić kazao je za "Dan” da već dva mjeseca nije u NVO Za bolju budućnost.

Sad je izvršni direktor Amer Škrijelj. Ja imam rješenje da više nijesam ovlašćeno lice u toj nevladinoj organizaciji, tako da ne znam zašto se i dalje vodim u registru Ministarstva unutrašnjih poslova, kad je to promijenjeno. Sva dokumentacija može vam biti dostavljena rekao je Hadžić.             

Napomena portala DisabilityINFO: Zanimljivo je da gospodin Hadžić nije informisan da Ministarstvo unutrašnjih poslova već dvije godine nije nadležno za NVO, uključujući i Registar NVO, već je to Ministarstvo javne uprave.

 

 

Izvor: Dnevne novine Dan

Pripremila: Marina Vujačić 

Djeca koja se suočavaju s mentalnim problemima ne ostvaruju pravo na potpunu, adekvatnu i kvalitetnu zdravstvenu zaštitu, što je u suprotnosti sa međunarodnim i nacionalnim propisima – navodi se u Izvještaju Mentalno zdravlje djece u Crnoj Gori , koji je izradio Zaštitnik ljudskih prava i sloboda Crne Gore.

Izvještaj je predstavljen  na konferenciji, koja je organizovana povodom obilježavanja 20. novembra - Međunarodnog  dana djeteta.

Zaštitnik, Šućko Baković,  čestitao je djeci njihov parznik i poželio zdravo, srećno i bezbrižno djetinjstvo, kao i da punim potencijalima uživaju svoja prava i slobode.

Govoreći o Izvještaju, Zaštitnik Baković podsjetio je da Svjetska zdravstvena organizacija zdravlje definiše kao stanje potpunog fizičkog, mentalnog i socijalnog blagostanja, a ne samo kao odsustvo bolesti ili slabosti.

Prema njegovim riječima, zaštita mentalnog zdravlja obuhvata mjere i aktivnosti u nekoliko ključnih područja djelovanja: promociji i unapređenju mentalnog zdravlja; prevenciji; ranom prepoznavanju; liječenju i rehabilitaciji poremećaja ponašanja i duševnih/mentalnih poremećaja.

Zaštitnik je kazao da su predstavnici Institucije, pored korišćenja izvještaja nadležnih organa, obišli i određeni broj obrazovnih, zdravstvenih i ustanova socijalne i dječje zaštite i sproveli individualne intervjue i fokus grupe sa stručnim licima.

Kako je rekao, za fenomen mentalnog zdravlja djece i mladih i probleme koji iz njega proističu, karakteristično je nedovoljno poznavanje i stigmatizacija opšte i stručne javnosti u društvu.

„Djeca koja imaju mentalne smetnje ne ostvaruju pravo na potpunu, adekvatnu i kvalitetnu zdravstvenu zaštitu, što je u suprotnosti sa međunarodnim i nacionalnim propisima“, rekao je Baković.

On je podsjetio da je Institucija na taj problem više puta ukazivala prethodnih godina. “Smatram da je izostanak hospitalnog tretmana djece, koja su u stanju potrebe, u potpunosti neprihvatljiv i da ugrožava njihov razvoj, kontrolisanje bolesti i pripremu za samostalni život”.

Ombudsman je naveo da je aktuelan problem u oblasti obezbjeđivanja zdravstvene zaštite djece nemogućnost adekvatnog liječenja psihičkih oboljenja kod djece, zbog nepostojanja dječjeg psihijatra angažovanog u javnoj zdravstvenoj zaštiti.

“Analiza je pokazala i nepostojanje specijalizovanih stručnjaka u oblasti socijalne i dječje zaštite, kao i nužno jačanje službi podrške u obrazovnim ustanovama”, ukazao je on.

Zaštitnik Baković naglasio je i nedovoljnu pravnu uređenost zaštite mentalnog zdravlja djece, kroz nacionalnu regulativu i strateška dokumenta i potrebu za njihovim usaglašavanjem sa međunarodnim standardima. On je dodao da je nedovoljna i implementacija već postojećih strateških dokumenata.

Zamjenica za oblast prava djeteta, Snežana Mijušković, detaljnije je predstavila izvještaj i navela da su ključne oblasti koje utiču na mentalno zdarvlje-obrazovanje, zdravstvena i socijalna zaštita.

Kako je kazala, u okviru postojećih zdravstvenih ustanova na sekundarnom nivou zdravstvene zaštite nije predviđeno tretiranje djece koja imaju poteškoće sa mentanim zdravljem, niti postoje kadrovski i stacionarni uslovi za tretiranje te kategorije.

Zamjenica Mijušković je ukazala da u Crnoj Gori ne postoji institucija koja se bavi liječenjem psihičkih poremećaja kod djece, niti kadar sa završenom specijalizacijom iz ove oblasti.

“Dijagnostika i liječenje psihičkih poremećaja dječje i adolescentne dobi obavlja se u zemljama regiona, što je naslijeđena praksa iz prethodnog perioda. Iako ne postoje zvanični statistički podaci, poslednjih godina je evidentan trend porasta broja djece i adolescenata koji trebaju pomoć psihijatra, naročito onih traumatizovanih porodičnim i vršnjačkim nasiljem”, rekla je ona.

Zamjenica je konstatovala i da je na osnovu analize zapažena nedovoljna posvećenost realizovanju programa promocije važnosti mentalnog zdravlja djece od strane svih sektora i na svim nivoima. Takođe, kako je kazala, nedovoljan je broj programa podrške i usluga u zajednici djeci i porodici usmjerenih na adekvatan rast i razvoj u skladu s individualnim mogućnostima.

Ona je predstavila i preporuke koje se navode u izvještaju a upućene su Vladi Crne Gore, kao i resorima prosvjete, rada i socijalnog staranja, sporta i kulture kao i lokalnim samoupravama.

Savjetnica iz sektora za prava djeteta, Duška Šljivančanin, rekla je da su problemi mentalnog zdravlja djece i adolescenata često praćeni drugim problemima poput nezaposlenosti u porodici, problemima u školi i u porodičnim odnosima, devijantnim ponašanjem i zloupotrebom psihoaktivnih supstanci ili alkohola. Ona je kazala da širok spektar različitih stanja i poteškoća zahtijeva angažovanje još stručnjaka različitih profila koji bi obezbijedili kontinuirano praćenje i podršku kako djetetu tako i samoj porodici.

U Izvještaju se navodi da su najzastupljenija oboljenja djece koja su na tretmanima u primarnoj zdravstvenoj zaštiti govorno-jezičke smetnje dislazija, disfazija, mucanje, intelektualna oštećenja,  kombinovana oštećenja,, pervazivna oštećenja, senzorna oštećenja, poremećaji raspoloženja, hiperkinetički poremećaji, poremećaji ponašanja, epilepsija i td.

Prema raspoloživim podacima Kliničkog centra, od januara do novembra ove godine pregledano je ukupno 278 pacijenata, a upućeno na liječenje 223 djece.

Izvještaj sadrži i stavove djece Zlatnih savjetnika Zaštitnika,  koji su u svojim sredinama sproveli anketu među djecom uzrasta 13-16 godina. Na konferenciji neki od njih predstavili su stavove svojih vršnjaka.

Milica Radulović je kazala  da  smatraju  da treba probuditi svijest prije svega djece, da se mogu slobodno obratiti psihologu škole kada god osjete potrebu.

“ Isto tako s ovog mjesta apelujemo na jačanje ove službe u okviru škola jer školski psiholog bi morao biti naš glavni saveznik u očuvanju mentalnog zdravlja posebno u tinejdžerskom periodu”, navela je ona.

Jovan Aleksić je, predstavljajući stavove vršnjaka, kazao da su se među njihovim odgovorima, kao ključne stvari koje izazivaju stres, neraspoloženje i nervozu  našli: školske obaveze i odnos s nastavnicima, odnos s roditeljima i prevelika očekivanja od strane istih, emotivne veze i fizički izgled.

“Pored ovih, javili su se i drugi razlozi kao što su: odnos s prijateljima, vršnjačko nasilje, ljubomora, siromaštvo, društvene mreže, želja za odlaskom iz Crne Gore i dr. U razgovorima s vršnjacima saznali smo da društvene mreže predstavljaju veliki problem kad je u pitanju mentalno zdravlje. Veliki broj djece kaže da su nekad svjedočili ili bili žrtve nasilja putem interneta”, rekao je on.

Nikola Ristić je saopštio da su djeca srećna što se govorilo o toj temi. “Nadamo se da će svi oni koji rade sa djecom i za djecu nakon ovog skupa makar da se zamisle i preispitaju da li su u svom poslu učinili sve da nam pomognu i da nam se nađu onda kada treba”.

Izvještaj je dostupan na linku: http://www.ombudsman.co.me/img-publications/25/mentalno-zdravlje-2018-1010.pdf 

 

Izvor: Ombudsman.co.me

 

 

„Dobro bi bilo kada bi se gumicom mogle izbrisati sve barijere koje nas dijele i razdvajaju čovjeka od čovjeka, čovjeka od znanja i obrazovanja“, kazao je Blagoje Šturanović, bivši učenik Osnovne škole “Mileva Lajović Lalatović” iz Nikšića, i jedan od koordinatora projekta “Jednaki i različiti”.

Dok gumica ne postane “svemoguća”, bivši učenici pomenute škole osnovali su neformalnu grupu mladih i “uzeli stvar u svoje ruke” kako bi pomogli da vaspitno-obrazovna ustanova u kojoj su stekli prva znanja dobije hidraulično dizalo.

Blagoje, koji je korisnik invalidskih kolica, odlično zna kakav problem predstavljaju arhitektonske barijere. Nada se da će neformalna grupa mladih u sklopu pomenutog projekta, koji se realizuje uz finansijsku podršku Agencije za lokalnu demokratiju, uspjeti da sve prostorije u školi “Mileva Lajović Lalatović” učini pristupačnim svakom učeniku.

U sklopu projekta organizovana je likovna radionica koju je vodio nastavnik Rajko Sušić a bivši učenici, sada srednjoškolci i studenti talentovani u oblasti likovne umjetnosti, uradili su 20 slika i u Tehnopolisu organizovali prodajnu izložbu kako bi prikupili sredstva potrebna za hidraulično dizalo.

“Uspjeli smo da utičemo na svijest javnosti o potrebi uzajamnog pomaganja i razumijevanja, na društvenu koheziju u lokalnoj zajednici i rješavanje problema”, kazao je Šturanović.

“Po prvi put se bivši učenici jedne škole okupljaju oko ideje da pomognu bivšoj školi. Njima se pridružilo i nekoliko bivših učenika iz drugih osnovnih škola. Ovo su umjetnička djela neprocjenjive vrijednosti u koja su utkani humanost, filantropija, empatija. S obzirom na to da se humana djela ne vrednuju novcem tako je cijena likovnih radova određena prema individualnim mogućnostima”, kazala je Biljana Mrkaić, jedna od koordinatorki projekta i psihološkinja u školi.

U školi “Mileva Lajović Lalatović” jedan učenik koristi invalidska kolica, dva se otežano kreću, a imaju i učenike s oštećenjem vida.

Direktorica škole, Vera Božović, zahvalila se učesnicima projekta koji su “još jednom pokazali da bez podrške svih nije moguće ići naprijed”, dok je potpredsjednica Opštine, Sonja Nikčević, kazala da su, ne samo “pružili ruku za jednu humaniju budućnost”, nego su “spojili umjetnost stvaranja i umjetnost življenja, dijeljenja s drugima”

“Mislim da ovakav poduhvat, moram ga tako nazvati, trebaju slijediti i drugi, i ovakve akcije treba organizovati u svim školama i sredinama. Opština će podržati ovu akciju i biće jedna od institucija koja će se uključiti u aukciju i time dati skroman doprinos ovako velikoj i značajnoj misiji”, poručila je Nikčević.

A mi se nadamo da će ljudi u ovoj, ali i u svim drugim školama i drugim obrazovnim ustanovama, shvatiti još jednu ključnu poruku: Ne pomaže škola učenicima, već učenici školi. Škola je u obavezi biti pristupačna!

Izvor: Vijesti.me

 

Strana 4 od 19

Back to top