ponedeljak, 29 jun 2020 12:13

Pregovori s EU: Kako izgledaju prava osoba s invaiditetom osam godina kasnije

Autor:

Obećana “zemlja” izjednačenih mogućnosti i pravne jednakosti za sve još uvijek je daleko. Ne samo za osobe s invaliditetom iz Crne Gore, nego cijelog svijeta, pa i Evrope. Svakako, poređenja su možda i nepotrebna, a generalizacije pogrešne, zato vratimo se Crnoj Gori, sve do njenog ulaska u EU. 

U nečemu mi smo i brži od EU, tako smo prije nje ratifikovali Konvenciju UN o pravima OSI, jedino smo u tome požurili, a 11 godina od ratifikacije još uvijek je vlasti ne tumače, niti neposredno primjenjuju, iako su se na to obavezale Ustavom. Moglo bi se reći da je ne primjenjuju skoro nikako “jer imamo domaće propise, pa nam nekad uredba ima veću snagu od zakona”. 

Stara crnogorska boljka – nedovoljno znanje i nestručnost, tvrdoglavost i sujeta. 

Zato nam EU u poslednjem Nezvaničnom radnom dokumentu za poglavlje 23 i 24 (Non paper) ponavlja stare probleme, nema prostora za nove, nije da ih ne bi bilo. A stari se ponavljaju jer se ne rješavaju, i tako godinama. I u tome smo dobri. Osam godina od otvaranja pregovora i dalje se bavimo pokušajem da se i sami pohvalimo dobrim, a da za lose kažemo kako je podsticaj da dalje napredujemo, a nikako da se to desi. Tako je bilo i s otvaranjem poslednjeg pregovaračkog poglavlja (, koje je logično otvoreno zbog prihvatanja nove metodologije. A onda kad nešto opet krene po zlu, pravdaćemo se da nam je to nametnuto od strane EU, i eto kako su zahtjevniji prema nama nego što su bili u nekim prethodnim fazama proširenja. 

Tako se navodi da je nastavljena saradnja sa civilnim društvom kada su u pitanju prava zatvorenika, sprječavanja recidivizma i društvene reintegracije i ličnog/profesionalnog razvoja. Punu pristupačnost za osobe s invaliditetom u zatvoru tek treba riješiti.

Što se tiče prava osoba s invaliditetom, Komisija podsjeća da je u pripremi Akcioni plan za dalje postupanje po preporukama Komiteta UN-a za prava osoba s invaliditetom. Izmjene Zakona o profesionalnoj rehabilitaciji i zapošljavanju osoba s invaliditetom još uvijek nisu dovršene. To je, između ostalog, kako navode, odložilo donošenje pravilnika o radnim centrima i mogućnostima zapošljavanja osoba s intelektualnim i psihosocijalnim invaliditetom. 

Konkretni koraci poduzeti su u 2019. radi poboljšanja pristupa osobama s invaliditetom javnim objektima i institucijama, ali postojeće zakonske odredbe tek se trebaju učinkovito primijeniti kako bi se osiguralo sistematsko izvršavanje njihovih prava. 

Dodaje se da pristup biračkim mjestima i dalje predstavlja problem. 

Od 1. januara 2020. na snazi je novi Zakon o vanparničnom postupku koji uključuje neke procesne zaštitne mjere u vezi sa postupkom lišenja poslovne sposobnosti.

Kada je riječ o promociji i ostvarivanju ljudskih prava, Ministarstvo za ljudska i manjinska prava (MLJMP) nastavilo je da jača svoje administrativne kapacitete kroz stvaranje novih radnih mjesta i interne programe obuke. Ipak, ukupni kapaciteti MLJMP i dalje su slabi. U 2019. došlo je do blagog poboljšanja ukupne svijesti javnih institucija o standardima ljudskih prava. 

U oblasti zabrane diskriminacije, broj pritužbi na diskriminaciju (141) dostavljenih 2019. instituciji Zaštitnika, koja takođe ima zakonski mandat tijela za ravnopravnost, ostao je na nivou iz 2018. (146). Povjerenje u doprinos ove institucije borbi protiv diskriminacije nastavlja da raste. 

U decembru 2019. uspostavljena je radna grupa za reviziju Zakona o zabrani diskriminacije, s ciljem daljeg usaglašavanja s pravnom tekovinom EU. Finalizacija nacrta odložena je zbog izbijanja pandemije COVID-19.

U oblasti procesnih prava, nisu implementirane nikakve nove aktivnosti za obezbjeđivanje pune usklađenosti s pravnom tekovinom EU i evropskim standardima, naročito što se tiče prava osumnjičenih i okrivljenih lica u krivičnom postupku, kao i prava žrtava. Trajanje sudskog postupka i dalje je otvoreno pitanje. Potrebno je više napora kako bi se osigurao pristup pravdi, uključujući i preko informisanja o besplatnoj pravnoj pomoći i dodatnim mjerama za žrtve, a konkretno za ranjive grupe i lica u položaju ranjivosti.

Na polju pravosudne saradnje u građanskim stvarima, Crna Gora i dalje nije potpisnica Protokola iz 2007. uz Hašku konvenciju o međunarodnoj naplati potraživanja za izdržavanje djeteta i druge oblike izdržavanja porodice, u segmentu obaveza izdržavanja, kao ni Haške konvencije o međunarodnoj zaštiti odraslih osoba iz 2000. 

Do Izvještaja o stanju u zemlji koji nas očekuje na jesen, skoro da nije ostalo nikoliko vremena jer su izbori na pomolu i bavićemo se samo njima, ne do 30. avgusta, nego najmanje do kraja oktobra, tako će nam se ponoviti većina preporuka i vratiti neke stare poput one o Fondu za profesionalnu rehabilitaciju i brojne druge, koje su sada samo izostavljene zbog date prilike da se nešto od navedenih promijeni usvajanjem Zakona o profesionalnoj rehabilitaciji i zapošljavanju LSI i Akcionog plana za primjenu preporuka Komiteta. I ovaj poslednji se donosi pune tri godine nakon što je Crna Gora dobila preporuke, i manje od tri, koliko je preostalo, do izvještavanja Komiteta šta je učinila radi njihovog sprovođenja. 

 

 

 

Pročitano 3362 put(a)

Back to top