četvrtak, 22 oktobar 2020 12:18

Istorijat Bijelog štapa

Autor:

Umjetnik Džems Bigs (James Biggs) iz Bristola tvrdio je da je on izmislio bijeli štap 1921. nakon što je nesretnim slučajem izgubio vid. Kako bi ga vozači što lakše primijetili, obojio je svoj štap za šetnju bijelom bojom. Trebalo je, međutim da prođe još deset godina da bi bijeli štap bio priznat od strane društva.

U februaru 1931. u Francuskoj je pokrenuta kampanja na nacionalnom nivou, tj. da sve osobe oštećenog vida u državi dobiju bijele štapove; do tada ih je imala nekolicina i predstavila plan za kretanje osoba oštećenog vida s bijelim štapom u Francuskoj. O ovoj kampanji pisalo se i u britanskim novinama što je dovelo do sličnog plana finansiranog od strane (Rotari) Rotary klubova širom Velike Britanije.

U maju 1931. godine Bibisi (BBC) je u svojim radio emisijama preporučivao da bi osobe oštećenog vida trebale nositi bijeli štap koji će na svjetskom nivou biti prepoznat kao simbol prepoznavanja osoba potpuno i djelimično oštećenog vida. Dugi bijeli štap koje nemaju oštećenje vida daje do znanja da se u njihovoj okolini nalazi osoba oštećenog vida, te da prema tome prilagode svoje ponašanje.

Uvođenje bijelog štapa u Sjevernoj Americi pripisuje se organizaciji Lajons klub internešnel (Lion’s Club International). Tako je 1930. član ovog kluba spazio čovjeka  oštećenog vida kako uz pomoć crnog štapa pokušava da pređe ulicu. Uvidjevši da je crni štap bio jedva vidljiv vozačima,  Lajons kluba (Lion’s Club) odlučio je da crni štap zamijeni štapom bijele boje kako bi ga učinio što vidljivijim. 1931. ovaj klub je započeo je s nacionalnim programom promovisanja korišćenja bijelog štapa za osobe oštećenog vida.

Dvadesetih i tridesetih godina prošlog vijeka osobe oštećenog vida kretale su se držeći štap dijagonalno u istoj poziciji i uloga štapa bila je simbolična – štap je samo predstavljao znak raspoznavanja.

Za potrebe vojnih veterana oštećenog vida iz Drugog svjetskog rata u Sjdenjenjim Američkim Državama (SAD) doktor Ričard Hover (Richard Hoover) je donekle promijenio štap i razvio metodu “dugog štapa” ili “Hooverovu” metodu kretanja  pomoću štapa. Takvi štapovi zamišljeni su tako da se koriste kao pomagalo pri kretanju, čime im je vraćena njihova izvorna uloga sredstva za kretanje, istovremeno zadržavajući simboličnu ulogu prepoznavanja osoba oštećenog vida.

Prva posebna Uredba o bijelom štapu je izdata u decembru 1930. godine u Peoriji, Savezna država Ilinois. Ona je omogućila zaštitu pješaka oštećenog vida i davala im pravo prednosti kad su nosili bijeli štap.

Ranih šezdesetih više državnih organizacija i ustanova za rehabilitaciju i pomoć osobama potpuno i djelimično oštečenog vida u Sjedinjenim Američkim Državama podsticalo je Kongres da 15. oktobar proglasi Danom bijelog štapa u svih 50 saveznih država.

Predsjednik Sjedinjenih Američkih Država, Lindon Džonson (Lyndon B. Johnson), proglasio je 15. oktobar Danom bijelog štapa i tako ušao u istoriju, a između ostalog rekao je: U našem društvu bijeli štap je postao jedan od simbola mogućnosti osoba oštećenog vida da se samostalno kreću.

 

Izvor: sajt Saveza slijepih Crne Gore

Pročitano 73 put(a)

Back to top