petak, 12 jul 2019 19:41

Pristupačnost u praksi ni približno ne prati standarde iz Zakona

Written by

Podgorica, PR pres servis – Pristupačnost za osobe s invaliditetom (OSI) ni približno ne prati zakonom definisane standarde, a adaptacija javnih prostora i zgrada, kako bi im se omogućio pristup, napreduje sporo, saopšteno je na konferenciji Udruženja mladih sa hendikepom Crne Gore (UMHCG).

Konferencija "Zaštita osoba s invaliditetom od diskriminacije – trenutno stanje i izazovi" dio je projekta Umrežavanjem do boljeg rada, koji UMHCG sprovodi u partnerstvu s Centrom za razvoj nevladinih organizacija (CRNVO), a uz finansijsku podršku Evropske unije, posredstvom Delegacije Evropske unije u Crnoj Gori i uz kofinansiranje Ministarstva javne uprave.

Koordinator projekta UMHCG i predsjednik Mreže organizacija osoba s invaliditetom Crne Gore, Milenko Vojičić, kazao je da kad kaže da diskriminacija traje, ne može da ne pomene pristupačnost i Akcioni plan prilagođavanje objekata u javnoj upotrebi za pristup kretanje i upotrebu licima smanjene pokretljivosti za 2014.

„Danas je 2019. Iako je ostalo malo od tog Akcionog plana, ipak vam moram reći, da on u potpunosti nije ispunjen ni do dan-danas. U 2008. je usvojen Zakon o izgradnji i planiranju objekata u kome je postojala izričita odredba da objekti u javnoj upotrebi i javne površine moraju biti pristupačni osobama s invaliditetom“, ukazao je Vojičić.

On je kazao da u svim izvještajima kako državnim tako i civilnog sektora pa i u Izvještaju o napretku „svjedoci smo da se pitanje pristupačnosti za OSI gotovo uvijek navodi kao problem“.

Nedavno se u Izveštaju o radu Zaštitnika ljudskih prava u prošloj godini pojavio jedan zanimljiv podatak: Da državni inspekcijski organi koji su zaduženi da prate nezakonitosti u ovoj oblasti nijesu  ustanovili nezakonita postupanja, a golim okom je vidljivo da pristupačnost za osobe s invaliditetom ni približno ne zadovoljava standarde. Nedavno je donijet novi akcioni plan za pristupačnost. Želim, a i ozbiljno se nadam da se nećemo baviti njim, onoliko koliko i prethodnim, odnosno da će biti mnogo brže realizovan“, naveo je Vojičić.

Prema njegovim riječima, broj nezaposlenih osoba s invaliditetom je na prilično nezadovoljavajući nivou.

„Ovo jer se broj nezaposlenih iz dana u dan povećava, a zapošljenost smanjuje. Naše nezadovoljstvo u ovoj oblasti mogu podkrijepiti činjenicom da je iz Fonda za profesionalnu rehabilitaciju za proteklih desetak godina potrošeno 54 miliona EUR na svrhe za koje taj novac nije bio namijenjen“, ukazao je Vojičić.

On je rekao da u inkluzivnom obrazovanju djece s invaliditetom postoji značajan  napredak, „ali neka loša praktična rješenja i nemarnost u poštovanju ljudskih prava, i dostojanstva, na koje smo se zakonima obavezali, dovodi u pitanje efektivnost tih načelnih napredaka“.

On je rekao da je vrlo često odnos prema OSI kao prema bolesnima, „pa će možda neko pomisliti da je makar u oblasti zadovoljavanja zdravstvenih potreba osoba s invaliditetom stanje dobro, ali nažalost nije tako“.

„Pravo na dobijanje kontinuirane medicinske zdravstvene zaštite je dosta redukovano, odnosno kad je u pitanju medicinska rehabilitacija ona je na vrlo niskom nivou. Ja volim da govorim na jasnim primjerima. Eto, na primjer, ja kao osoba s paraplegijom zadnjih 30 godina nijesam ostvario i nemam pravo na medicinsku rehabilitaciju. Tu je i pitanje nabavke određenih modernih pomagala za koju Fond ne obezbeđuje mogućnost odgovarajućeg izbora“, kazao je Vojičić.

On je kazao da za samostalni život nijesu razvijene odgovarajuće usluge u zajednici: a da se personalna asistencija još uvijek sprovodi na projektnom nivou.

Izvršna direktorica UMHCG, Marina Vujačić, pojasnila je da se istraživanje bavilo sprovođenjem Akcionog plana za sprovođenjr Strategije za zaštitu od diskriminacije i promociju jednakosti za 2017 i 2018.

Ona je kazala da je sprovedeno desk istraživanje koje je osim prikupljanja javno dostupnih informacija obuhvatalo zahtjeve za slobodan pristup informacijama, navodeći da je sprovedeno pet intervjua s predstavnicima ministarstava za ljudska i manjinska prava, rada i socijalnog staranja, ministarstva pravde, ministarstva zdravlja i ministarstva saobraćaja i pomorstva.

„Ta ministarstva su odabrana zbog najvećeg broja aktivnosti za koje su zaduženi u ovom Akcionom planu ili načina na koji su izvještavali o sprovođenju aktivnosti gdje smo smatrali informacije nepotpunim, a nijesmo željeli bez dodatnih pitanja u intervjuu zaključiti nalaze, samo na osnovu onoga što nam je do toga trenutka bilo dostupno konstatovati da li je nešto bilo realizovano i u kojoj mjeri nije“, navela je Vujačić.

Ona je kazala da je istraživanje obuhvatalo i analizu izmijenjenih zakona, kao i iskustva OSI, članova njihovih porodica i organizacija OSI o diskriminaciji.

„Od ukupno 38 mjera koje su definisane Akcionim planom za 2017/2018, čija je implementacija planirana kroz realizovanje 61 aktivnosti, realizovano je 46 aktivnosti, djelimično je realizovana jedna aktivnost, dok 14 aktivnosti nije realizovano izvijestila je Vlada. Vlada uz usvojeni Izvještaj i Akcioni plan nije dala preporuke niti zaduženja u Zaključku koji prati usvojeni dokument“, istakla je Vujačić.

Prema njenim riječima, na osnovu ukupne statistike i sagledavanja raspoloživih podataka, ocjena Mreže da je od ukupno 38 mjera, deset mjera realizovano, 17 nije, a 11 mjera je djelimično realizovano.

„Takođe, ovom analizom je utvrđeno da se mjere planiraju ostvariti kroz 63 aktivnosti (a ne kroz 61 kako je navedeno u Vladinom Izvještaju), od kojih je 15 realizovano (nasuprot navedenih 46), 28 nije realizovano (nasuprot 14), dok je djelimično realizovana 20 aktivnost, nasuprot jednoj, kako je izvijestila Vlada“, navela je Vujačić.

Ona je kazala da Vlada nije izvještavala o sprovođenju mjera, odnosno nije ocjenjivala njihovu realizaciju, „već isključivo realizaciju aktivnosti u okviru mjera“.

„Takođe, od 14 nerealizovanih mjera, kako je navelo Ministarstvo za ljudska i manjinska prava u tekstualnom dijelu, uvidom u tabelarni prikaz analize je utvrđeno da je zapravo njih 16 nerealizovano i u samom Vladinom izvještaju. Od tih 16 nerealizovanih aktivnosti i jedne djelimično realizovane, njih osam je prenijeto u Akcioni plan za 2019. i 2020. dok devet nije“, navela je Vujačić.

Kako je pojasnila, realizovanim u Alternativnom izvještaju su ocijenjene one mjere i one aktivnosti za koje su pored detaljnog opisa postojali i jasni indikatori i izvori verifikacije, odnosno lako provjerljive informacije i mjerljiv uticaj.

Djelimično realizovanim u Alternativnom izvještaju su ocijenjene one aktivnosti za koje se, bez obzira na izostanak nekih od mjerila (indikatori, detaljan opis, izvori verifikacije, i/li uticaj) može zaključiti da neke aktivnosti u određenom nivou jesu realizovane“, rekla je Vujačić.

Ona je kazala da su nerealizovanim u Alternativnom izvještaju ocijenjene one aktivnosti koje nemaju jasan nijedan od mjerila, ili je dostignuti indikator neuporedivo manji od ciljanog, a Izvještaj u okviru tih mjera i aktivnosti često nema diferencirane podatke o OSI ili drugim ciljnim grupama.

„Na osnovu toga se ne može zaključiti ko je uopšte predstavljao ciljnu grupu, ili su te aktivnosti koje Vlada smatra realizovanim u stvari kumulativne aktivnosti nekog resora posvećene različitim ciljnim grupama, ali ne samo onim koje su definisane u ovom Akcionom planu“, navela je Vujačić.

Ona je ukazala da se aktivnosti realizovane u i u I i II kvartalu 2019. nalaze u Izvještaju o Akcionom planu za 2017. i 2018.čime Vlada povećava procenat realizacije, u odnosu na stvarni.

Predstavljajući rezultate terenskog istraživanja, Vujačić je kazala da su konstatacije i ocjene u Izvještaju potkrijepljene iskustvima iz istraživanja sprovedenog posredstvom 83 upitnika s OSI i članovima njihovih porodica, šest fokus grupa u kojima su učestvovale 53 osobe, i 21 upitnika s organizacijama osoba s invaliditetom.

„U nekim segmentima Izvještaja Mreža je dala komentare u obliku preporuka modela kako bi trebalo izvještavati u narednom periodu. Najveći problemi i dalje predstavljaju pristupačnost,  diskriminacija u pristupu javnom prevozu, diskriminacija u pružanju javnih i privatnih dobara i usluga, diskriminacija u postupcima pred organima  (gdje Mreža za razliku od Vlade sve mjere ocjenjuje kao nerealizovane), kao i diskriminacija u oblasti javnog i političkog života“, navela je Vujačić.

Šef Delegacije Evropske unije u Crnoj Gori, Ajvo Orav, kazao je da Unija pitanja prava OSI stavlja visoko na agendu svojih ciljeva.

„Trenutno razgovaramo o tome da li da uvedemo jedan pravi zahtjev da se promoviše i deinstitualizacija kao jedno pravno pitanje. Jasno je da pravni preduslovi koji su definisani Konvencijom o pravima OSI jasno ukazuju na ta pitanja i da ih Komitet potrvrđuje“, naveo je Orav.

Govoreći o posljednjem Izvještaju o napretku, Orav je kazao da su primijetili da je u Crnoj Gori načinjeno malo napretka kad je riječ o pravima OSI, uključujući usklađenost legislative sa Konvencijom Ujedinjenih nacija o pravima OSI.

„Crna Gora tek treba da usvoji Akcioni plan kojim bi se pozabavila preporukama Komiteta UN-a za prava OSI. Izmjene i dopune Zakona o profesionalnoj rehabilitaciji tek treba da budu usvojene“, istakao je Orav.

On je ocijenio da Crna Gora mora da se postara da potrošnja u bude adekvatna i transparetna i riiješi pitanje potrošnju sredstava iz Fonda za profesionalnu rehabilitaciju.

„Pitanje oduzimanja pravne sposobnosti, takođe, mora biti nešto čime će se pozabaviti bez odlaganja, u skladu s odredbama Konvencije UN-a. Deinstitucionalizacija OSI i adaptacija javnih prostora i zgrada kako bi im se omogući pristup napreduje sporo“, ukazao je Orav.

On je kazao da Crna Gora mora dodatno da unaprijedi konsultativni mehanizam sa OSI i organizacijama koje ih zastupaju.

„Kada je riječ o EU i Crnoj Gori moramo se okrenuti na ključna pitanja ove dugotrajne situacije koja podrazumijeva segregaciju i isključivanje OSI  i kreirati pozitivnu viziju života u zajednici, koja nudi izbore i koja čini da OSI budu jednake sa svima ostalima po svim pravima“, istakao je Orav.

Ministar za ljudska i manjinska prava u Vladi Crne Gore, Mehmed Zenka, podsjetio je da je taj resor prošle godine stavio na raspolaganje NVO-ima preko milion eura za finansiranje projekata programa iz te oblasti.

„Od toga gotovo polovina ovih sredstava pripala je projektima NVO-a iz oblasti zaštite od diskriminacije OSI. Ovaj iznos je povećan sa gotovo 50 odsto, što znači da je Ministarstvo za ljudska i manjinska prava preko milion ipo eura za podršku projektima NVO-a i pola miliona eura za podršku projektima zaštitu OSI“, naveo je Zenka.

On smatra da je taj decentralizovani model finansiranja još jače podstakao partnerski odnos koji Ministarstvo za ljudska i manjinska prava njeguje u saradnji sa NVO-ima, „a posebno sa Udruženjem mladih sa hendikepom“.

Zamjenik Zaštitnika ljudskih prava i sloboda, Siniša Bjeković, kazao je da se u Crnoj Gori donosi dosta strategija, „mislim da smo po tim strategijama među prvim zemljama koje imaju toliki broj strategija“.

„Ono što nas još uvijek drži s izvjesnom rezervom jeste da ishodi tih strategija nisu uvijek u najboljoj mjeri odraz da smo samom strategijom postigli cilj. Sa druge strane, ovo nije pitanje samo jedne strategije, samo jednog zakona i samo jedne društvene grupe. Ovo je pitanje koje je visoko na agendi ustanovljavanja i održavanja načela vladavine prava u svakoj državi pa i u Crnoj Gori“, rekao je Bjeković.

On je kazao da svaka strategija, uključujući strategije koje se odnose na OSI, mora da navede konkretne aktivnosti, mjere ili pokazatelje, nosioca obaveze, rokove i zaključak o tome da li su pojedine aktivnosti kao takve realizovane ili nisu realizovane.

„To nas navodi na zaključak da bez obzira koliko uspješnim smatrali svoj rad, svaka buduća mjera ili revizija postojećih strategija mora počivati na realnim indikatorima da bi se iz ovakvim inputa moglo zaključiti da li smo ili nismo odgovrni u tom osnovnom, ključnom zadatku, a to je poštovanje prava OSI“, rekao je Bjeković.

Na konferenciji su Memorandum o razumijevanju i saradnji u postizanju pune socijalne inkluzije i zaštite od dikriminacije lica sa invaliditetom u Crnoj Gori potpisali predsjednik Mreže organizacija osoba s invaliditetom Crne Gore Milenko Vojičić, ministar za ljudska i manjinska prava Mehmed Zenka i ministar rada i socijalnog rada Kemal Purišić.

Vojičić je, nakon potpisivanja Memoranduma, kazao će taj dokument predstavljati čin napretka u odnosima, poboljšanju položaja OSI, kao i doprinos punom razumijevanju između državnih organa i civilnog sektora.

Zenka je poručio da će u resoru na čijem je čelu imati iskrenog saradnika u ostvarivanju prava OSI.

„Budite uvjereni da ćemo se držati svega što je predviđeno Memorandumom, i da ćemo u potpunosti ispoštovati sve stavke“, istakao je Zenka.

Purišić je rekao da je ubijeđen da će resor na čijem je čelu dati značajan doprinos da bude unaprijeđena saradnja „koja je i do sada po našoj ocjeni kvalitetna i sadržajna, i ne sporimo potrebu da se ona dodatno unaprijedi“.

„U oblasti zapošljavanja predstoji dosta posla i prilika da unaprijedimo našu saradnju i zaposlimo što više OSI, i u drugim ciljevima koji su na dnevnoj agendi, bićemo jako posvećeni“, istakao je Purišić.

Izvršni direktor Saveza slijepih Crne Gore, Goran Macanović, podsjetio je da je ta organizacija članica Mreže organizacija osoba s invaliditetom Crne Gore, ocijenjujući da je potpisivanje Memoranduma još jedan od znakova istinske želje organizacija OSI da u skladu sa punim povjerenjem sarađuje sa nadležnim institucijama.

„Nadam se da će ministarstva koja su potpisala ovaj memorandum shvatiti na pravi način i da će sa svoje strane dati istinski doprinos u realizaciji svega onoga što podrazumijeva saradnja između organizacija OSI a naročito mislim da bi bilo važno da sa pažnjom i sa respektom razmotre i alternativni izvještaj o sprovođenu Strategije jer je u ovo analizi, kao i svim našim prethodnim aktivnosti, cilj da pomognemo institucijama koje su često inertne i subjektivne i žele da uljepšaju stvarnost“, naveo je Macanović.

Generalna direktorka za unapređenje i zaštitu za ljudskih prava u Ministarstvu za ljudska i manjinska prava, Blanka Radošević Marović, kazala je da za nju predstavljanje alternativnog izvještaja, u odnosu na izvještaj o implementaciji Strategije za zaštitu OSI, „pomalo iznenađujuće“.

„Način na koji je predstavljen alternativni izvještaj je ostavilo malo prostora za međusobni dijalog, a on je neophodan da bi stvari unaprijedili i da bi ta Strategija imala veći stepen implementacije“, navela je Radošević Marović.

Ona smatra da se radi o suprotstavljenim pristupima u metodologiji analize rezultata.

Predstavnica Ministarstva zdravlja, Senka Klikovac, kazala je metodološki pristup Vladinog izvještaja i alternativnog izvještaja, koji je danas predstavljen, različit.

„Svjesna sam činjenice da u društvu OSI se gledaju kao bolesne osobe. Nisu to bolesna lica, to su lica koja imaju invaliditet. Normalno je da usluge moraju biti na nivou svih građana Crne Gore, a što se tiče realizacije mjera, moramo priznati da nismo realizovali jedan dio mjera. Ovo će nam biti podstrek da pristupimo na drugačiji način i damo bolje obrazloženje koji su razlozi realizacije, odnosno nerealizacije određene mjere iz akcionog plana“, istakla je Klikovac.

Predstavnica Socijalističke narodne partije, Marija Radinović, pitala je koliki je broj OSI kod kojih još uvijek nije utvrđen procenat invaliditeta, kao i u koliko opština postoje komisije za utvrđivanje invaliditeta i procjenu preostale radne sposobnosti i mogućnosti zapošljavanja.

Ona je pitala i koliki je broj OSI još uvijek bez asistenata u radu.

Vojičić je kazao da bi želio da da konkretan odgovor, „ali bojim se da neću moći“.

„Jedan od velikih problema je registar OSI. O njemu se priča još u prvoj strategiji za integraciju OSI 2008. godine. Jedan nesporazum onoga između nas i onoga što je Blanka rekla je kako mi vidimo situaciju i izvještavanje jeste neodgovarajući ulazni podaci u te strategije“, rekao je Vojićić.

Pročitano 201 put(a)

Back to top