petak, 14 februar 2020 14:26

BiH: Osobe s invaliditetom trebaju personalnog asistenta. To nije socijalno pitanje već investicija u ljude

Written by

Osobe s invaliditetom u BiH nailaze na mnoge prepreke koje im otežavaju normalan život. Da bi se to promijenilo, organizacija “Bosanski doktori za osobe s invaliditetom” (Bosnian Doctors For Disabled) je u sklopu kampanje "Šta za vas znači sloboda?" pokrenula peticiju za uvođenje servisa personalne asistencije za ovu populaciju.

Jelena Backović, koordinatorka u ovom udruženju, pojasnila je da servis personalne asistencije podrazumijeva podršku za samostalan život osobama s invaliditetom gdje asistent obavlja sve vrste pomoći.

"Sve što osoba s invaliditetom nije u stanju sama uraditi, od oblačenja, spremanja, odlaska na fakultet, školovanja, zapošljavanja, putovanja. Ono što radi osoba bez invaliditeta samostalno za svoje funkcionisanje, osobe s invaliditetom i onim najtežim oblicima koriste ovaj oblik pomoći. Ovaj odnos bi trebao biti baziran kao “zaposleni-poslodavac” jer osoba s invaliditetom postaje zapravo poslodavac personalnom asistentu koji joj pruža navedene usluge", navela je Backović.

U FBiH servis personalne asistencije nema svoju šifru zanimanja

Backović je naglasila da servis personalne asistencije u BiH nije uopšte prepoznat kao ključni element za samostalan život osoba s invaliditetom i čak se pravilno ne tumači njegovo značenje. Dodala je i to da u FBiH ne postoji šifra zanimanja "personalni asistent" i da u ovom entitetu samo nevladine organizacije pružaju tu vrstu usluge i to zahvaljujući donatorima.

"U FBiH servisne usluge personalnog asistenta pruža organizacija “Bosanski doktori za osobe s invaliditetom” i to već posljednjih sedam godina zahvaljujući internacionalnim donatorima i našoj sestrinskoj organizaciji “Austrijski doktori za osobe s invaliditetom” (Austrian Doctors for Disabled), međutim, zbog toga što ovo pitanje nije sistemski riješeno i uprkos dobrim rezultatima donatori gube interesovanje jer ukoliko država ne ulaže u građane, zašto bi onda i oni to radili", rekla je Backović i dodala: "Ako se osobi s invaliditetom pruži mogućnost za personalnu asistenciju onda je ona obezbijeđena za egzistenciju, može se školovati, zaposliti i početi doprinositi društvu, a osigurano je i radno mjesto za asistenta. Dakle, riješili ste direktno dvije osobe, a indirektno njihove porodice".

Kada je riječ o entitetu Republika Srpska, samo se u Banja Luci pruža određeni vid sistemskog rješenja i servisa podrške, iako ni to, kako je navela Backović, nije dovoljno rješenje zbog toga što je jedan personalni asistent raspoređen na nekoliko osoba.

"Taj sistem je djelimično riješen zato što svaka osoba s invaliditetom maksimalno šest sati dnevno ima personalnu asistenciju i jedan asistent radi sa četiri osobe. A sam princip ovakvog pružanja usluga je “jedan na jedan” i ja često volim pitati šta se dešava narednih 18 sati s osobom s invaliditetom, šta da ona u tom trenutku radi, ako joj podrška treba 24 sata. Naravno, ja bih, takođe, istakla da nije svim osobama neophodna cjelodnevna podrška jer naravno sve zavisi od vrste i težine invaliditeta", pojasnila je.

Neophodno je raditi na procjeni invaliditeta i poredati stvari po prioritetima


Zbog toga je neophodno raditi na procjeni invaliditeta i odrediti prioritete, kako kaže naša sagovornica i razviti metodologiju koja ne zahtijeva dodatna finansijska sredstva.

"Takođe, neophodno je obezbijediti i potrebna budžetska sredstva u oba entiteta za ovu svrhu. Ukoliko se pronađe novac za neke druge ne toliko važne stvari, onda može i za ovo. Potrebno je drugačije posložiti prioritete jer novac nije problem, samo je potrebna volja. I naravno, personalnu asistenciju je bitno odvojiti od socijalne kategorije, to je investicija jer je osposobljena jedna osoba, a druga zaposlena. Ova vrsta pomoći je propisana i UN konvencijom čija je BiH potpisnica. Uprkos tome, realizacija uvijek izostane", poručila je Backović.
Peticija će biti predata donosiocima odluka na svim nivoima vlasti i koristit će se kao alat u zagovaranju i pregovaranju u svrhu uvođenja servisa podrške personalne asitencije u BiH, a koji za osobe s invaliditetom znači život i slobodu.

Sarajevo je kao glavni grad veoma malo prilagođen osobama s invaliditetom

Naša sagovornica je pojasnila i to da se osobe s invaliditetom u BiH suočavaju s mnogim vrstama barijera koje im onemogućavaju normalno funkcionisanje te ih ograničava u svakom smislu počevši od prevoza, pristupa institucijama pa do inkluzije u društvu.

"Inkluzija ne znači da se osobe s invaliditetom moraju prilagoditi društvu, već da je društvo uključivo za sve nas. Bitno je da se nađemo negdje na pola puta i pronađemo rješenje, a ne da se ova populacija stavlja u kalup po kojem žive osobe koje nemaju invaliditet. Sarajevo je kao glavni grad veoma malo nama prilagođen i vrlo teško dolazimo do institucija", ispričala nam je Backović i navela neke od primjera koji su dio njene svakodnevnice.
"Nedavno sam morala završiti određene obaveze gdje su me u zgradi muškarci iz osiguranja morali nositi do lifta jer nisam imala pristup ili ako dođem negdje gdje je neprilagođen pristup, uvijek me pitaju zašto nisam nekog drugog poslala, a ja to ne želim jer imam pravo na normalan život. Želim imati podršku personalnog asistenta, da na primjer, odem po lična dokumenta, uđem u prevoz bez problema i u javnu instituciju, a da me ne gledaju sa čuđenjem. To je moje građansko pravo i kao nekog ko radi i doprinosi ovom društvu", zaključila je Backović.

Izvor: portal Klix.ba 

Pripremio:: Ivan Čović

Pročitano 147 put(a)

Back to top