Kristian

Kristian

Pravo učešća na konkursu, slanjem fotografije i/li video sadržaja, imaju građani/ke, a prioritetno osobe s invaliditetom (OSI). Na fotografijama i/li video sadržajima se mogu vidjeti određeni primjeri nepristupačnosti odnosno pristupačnosti bilo sredstava prevoza, drugih usluga u saobraćaju, javnih površina, javnih prostora kojima se kreću OSI, ili sredstava komunikacije i informisanja u oblasti saobraćaja.

Fotografijama i/li video sadržajem mogu biti prenesena lična iskustva.

Članovi komisije UMHCG neće razmatrati fotografije i video snimke starijih datuma i s kojima su negdje ranije konkurisali, ali hoće u slučaju da su ti sadržaji objavljeni ali da je izostalo rješenje od strane nadležnih.

Fotografije i video zapisi s kojima će građani/ke, a prvenstveno osobe s invaliditetom moći da konkurišu treba da sadrže neki od elemenata nepristupačnosti ili pristupačnosti (rampa za korisnike kolica, linija upozorenja za osobe s oštećenjem vida, označeno parking mjesto za osobe s invaliditetom, parking mjesto za OSI koje je ograđeno/zagrađeno pa samim tim je nepristupačno...).

Svi zainteresovani za učešće na konkursu trebaju do ponedjeljka, 16. novembra 2020. do 15.00 časova poslati fotografiju/video snimak na mejl adresu:  Ova adresa el. pošte je zaštićena od spambotova. Omogućite JavaScript da biste je videli. , s naznakom „Konkurs za fotografije i video snimke – PUTokaz za OSI“.

Zainteresovani kandidati/kinje koji šalju svoje fotografije ili video snimke u pratećem mejlu treba da napišu ime i prezime, mjesto u kojem žive, mjesto i datum kad je fotografija ili video snimak nastala/o i kontakt telefon. Kada je riječ o broju poslatih fotografija ili video snimaka od strane jednog kandidata/kinje, ne postoji nikakvo ograničenje. 

Konkurs za slanje fotografija i video materijala je dio projekta PUTokaz za OSI, kojeg UMHCG realizuje uz finansijsku podršku Ministarstva saobraćaja i pomorstva u sklopu konkursa za NVO u oblasti zaštite lica s invaliditetom u 2020.

Ujedinjene nacije su u periodu od aprila do juna sprovele brzu procjenu socijalnog uticaja epidemije Covid 19 u Crnoj Gori, kojom su obuhvaćene i osobe s invaliditetom.

Izvještajem su obuhvaćene i oblasti života prije epidemije Covid 19 koje su osobe s invaliditetom smatrale najmanje pogodnim za ostvarivanje svojih prava a to su: zapošljavanje, napredovanje na radnom mjestu, učešće u sportskim i rekreativnim aktivnostima i pristupačnost javnih ustanova (što se ne odnosi samo na ulaze u zgrade, već i na toalete, na mogućnost kretanja po prostorijama, uslove za kretanje osoba s oštećenjem vida ulicom itd.).

Istraživanje koje je sprovedeno tokom trajanja koronavirusa pokazalo je da su prihodi porodica čiji su članovi osobe s invaliditetom značajno smanjeni zbog epidemije, naročito tokom prvih mjeseci. Među primarnim potrebama navode da im je na prvom mjestu hrana, a nakon toga higijenski proizvodi, sport i rekreacija, te pristup internetu u informativne svrhe. Neki ispitanici su isticali da im nedostaju dezinfekciona sredstva, ljekovi i  novac za plaćanje računa. Iako je pristup informacijama u vezi s COVID-om-19, ali i bilo kojim drugim informacijama, od velike važnosti za osobe s invaliditetom, relevantni sadržaji obično nisu prilagođeni osobama s oštećenjem vida, a često ni osobama s oštećenjem sluha. Izuzetak predstavlju TV emisije i pres-konferencije NKT-a tokom kojih je dostupan prevod na znakovni jezik. Ispitanici su takođe istakli i da im je transport i mobilnost predstavljao poseban izazov tokom mjera potpunog zatvaranja. Usluge taksi prevoza bile su obustavljene, a boravak i zadržavanje na javnoj površini ograničen samo na jednu osobu. Treba naglasiti da osobe s invaliditetom često imaju asistente koji ne moraju biti članovi njihovog domaćinstva. Nevladine organizacije su prijavile značajan broj slučajeva gdje su se osobe sa invaliditetom suočile sa izazovima u ostvarivanju prava iz radnog odnosa uvedenih tokom COVID-19 pa samim tim oni koji su ostali bez posla suočili su se s poteškoćama u pogledu pribavljanja potrebne dokumentacije i potvrda za sticanje prava na materijalnu pomoć, kao i pristupa pravima socijalne zaštite, zbog različitih tumačenja zakonskih odredbi pružalaca usluga. 

Prema navodima nekih nevladinih organizacija, ključni efekat koji trenutna situacija ima na osobe s invaliditetom je ekonomske prirode. Većini osoba s invaliditetom smanjena su primanja usljed epidemije i suočavaju se s problemom održavanja prihoda i životnog standarda, što bi moglo značiti da se inače oslanjaju na dodatne izvore prihoda, pored socijalnih davanja.

Zbog prekida rada dnevnih centara i drugih servisa za podršku, kao što je pomoć u obrazovanju, roditelji djece s invaliditetom sad imaju dodatne obaveze u pogledu brige o svojoj djeci. S posebnim izazovima suočavaju se samohrani roditelji, koji su u trenutnoj situaciji prinuđeni da istovremeno rade i brinu se o svom djetetu s invaliditetom. 

Učenici i studenti s invaliditetom predstavljaju dodatno ranjivu kategoriju s obzirom na to da je barem nekima od njih potrebna pomoć oko on line učenja i prilikom upisa u srednju školu i na fakultet, što je i trenutna situacija, imajući u vidu da je početak školske godine najavljen za 1. oktobar, ali da će se za većinu razreda primjenjivati on line nastava. 

Javne usluge koje su naveli kao najpotrebnije su zdravstvene usluge, nakon čega slijede psihološka podrška i pomoć u pronalaženju posla. Zaštita od diskriminacije i pravna pomoć su vrlo važni za značajan broj ispitanika. Njihovi strahovi uglavnom se odnose na zdravstvene rizike, koje prate i strahovi od ekonomskih rizika. Kod nekih se javljaju dodatni zdravstveni problemi usljed ograničenog kretanja, kao i povišen nivo depresije i neke vrste anksioznosti. Određeni broj ispitanika istakao je i pozitivne aspekte epidemije, npr. više vremena za porodična i lična interesovanja, dok su se drugi suočili s poteškoćama zbog izolacije, straha od zdravstvenih i ekonomskih teškoća.

 Komitet za prava osoba s invaliditetom je 2017. skrenuo pažnju na nedostatak djelotvorne i pravične zaštite osoba s invaliditetom i na opasnost da budu izloženi višestrukoj diskriminaciji. Takav je slučaj s osobama s invaliditetom koje su djeca, žene, pripadnici različitih etničkih grupa, uključujući Rome i Egipćane, izbjeglice, tražioci azila i interno raseljena lica. Komitet je takođe istakao da je podrška roditeljima djece s invaliditetom nedovoljna, kao i dostupnost visokog obrazovanja. Nacionalna strateška dokumenta koje se bave položajem osoba s invaliditetom prepoznaju potrebu za poboljšanjem stanja u pomenutim oblastima života, ali i u nekim drugim, kao što su poboljšanje pristupa osoba s invaliditetom javnim i privatnim dobrima i uslugama, bolji uslovi za samostalan život u sopstvenom domu i zajednici, olakšanje postupaka pred nadležnim organima, poboljšanje pristupa informacijama, obrazovanju, zdravstvu, učestvovanju u javnom životu.

Udruženju mladih sa hendikepom Crne Gore se u drugoj polovini marta i prvoj polovini aprila, veliki broj osoba javio zbog psihološke podrške i pravne pomoći, ili se požalio na nestašicu hrane i drugih osnovnih resurs, kao i da će posljedice trenutne situacije postati potpuno očigledne u narednim mjesecima. Takođe, konstatovali su i da ih je mnogo ljudi kontaktiralo zbog negativnog uticaja mjera koje je predložilo Nacionalno koordinaciono tijelo, uključujući i prepreke zbog nepristupačnosti i nepoznavanja novih postupaka u ostvarivanju prava iz oblasti socijalne politike, tj. novčanih naknada i radnih prava (zaštita od raskida ugovora, obaveza plaćenog odmora, rad sa skraćenim radnim vremenom itd.).

Specijalna izvjestiteljka Ujedinjenih nacija o pravima osoba s invaliditetom, Katalina Devandas ističe da su žene s invaliditetom i u redovnim okolnostima izložene većem riziku od rodno zasnovanog nasilja nego žene bez invaliditeta. Za potrebe ove procjene nije bilo moguće prikupiti dokaze o nasilju nad ženama s invaliditetom u Crnoj Gori. Poznato je, međutim, da je kriza usljed COVID-a-19 već dovela do znatnog povećanja broja poziva žrtava nasilja u porodici nacionalnoj SOS liniji, pa bi bilo veoma važno utvrditi da li je ovakva vrsta nasilja u porastu i kad je riječ o ženama s invaliditetom. Na tu je potrebu ukazala, skrećući pažnju na dodatne razloge za zabrinutost u vezi sa situacijom osoba s invaliditetom tokom epidemije COVID-a-19. Ona je istakla da su fizičko distanciranje i samoizolacija nemogući zadaci za one koji se oslanjaju na podršku drugih kako bi mogli jesti, oblačiti se i kupati. Uz to, ako se želi smanjiti rizik da osobe s invaliditetom i njihove porodice dožive još veći stepen ranjivosti ili siromaštva, pristup dodatnoj finansijskoj pomoći od ključnog je značaja, smatra ona. Brojne osobe s invaliditetom zavise od usluga koje su sada obustavljene, a možda nemaju dovoljno novca za pravljenje zaliha hrane i ljekova, niti sebi mogu da priušte dodatne troškove kućnih isporuka. Specijalna izvjestiteljka UN takođe upozorava da situacija osoba s invaliditetom koje borave u institucijama, psihijatrijskim ustanovama i zatvorima može biti posebno složena. Ona skreće pažnju na visok rizik od kontaminacije i nedostatak spoljnog nadzora, u situaciji koja je već dodatno otežana usljed korišćenja vanrednih ovlašćenja iz zdravstvenih razloga.

„Ograničenja moraju biti dobro prilagođena i zasnivati se na najmanje intruzivnim sredstvima čiji je cilj zaštita javnog zdravlja“, ističe ona, dodajući: „Ograničavanje kontakta s voljenim osobama osobe s invaliditetom čini u potpunosti nezaštićenim od bilo kojeg oblika zlostavljanja ili zanemarivanja u institucijama.“

Djeca s invaliditetom koja borave u ustanovama za smještaj izložena su rizicima koji proističu iz „boravka u ustanovama koje podrazumijevaju grupni smještaj, što ih čini sklonijim stvaranju klastera infekcija, a djecu koja borave unutar njih izlažu većem riziku od infekcije, kao i riziku od zlostavljanja, zanemarivanja i iskorišćavanja. Ovaj rizik posebno je visok kad je riječ o djeci s invaliditetom koja se češće nalaze u ustanovama za smještaj, te u nekim slučajevima (zbog specifičnih postojećih zdravstvenih stanja ili oštećenja, uključujući i imunodeficijencije) mogu biti izložena većem riziku od obolijevanja od COVID-a-19 i biti teže pogođena ovom bolešću.“

U nastavku je par odgovora osoba s invaliditetom na pitanje kako je na njih uticao Covid 19. 

„Život mi se nije promijenio u odnosu na ranije, osim toga što sam sada mnogo svjesnija da moramo više razmišljati o svom zdravlju, posvetiti se sebi, truditi se da nađemo više vremena za sebe, porodicu, prijatelje, svoja zadovoljstva.“ - Žena, 23 godine, Podgorica

-----------

„Nijesam mogla da imam društveni život i to mi je teško palo. Bio je prisutan strah od finansijske nesigurnosti. A pozitivno ništa nema.“ - Žena, 25 godina, Rakite, Kotor



Izvori: Izvještaj o brzoj procjeni socijalnog uticaja epidemije Covid-a-19 u Crnoj Gori April - Jun 2020. Dokument dostupan na linku: https://bit.ly/3mqVOIX

Izvještaj o brzoj procjeni socijalnog uticaja epidemije Covid-a-19 u Crnoj Gori April - Jun 2020. Sažetak izvještaja dostupan na linku: https://bit.ly/2FzfbPr

Brza procjena socijalnog uticaja epidemije Covid-a-19 u Crnoj Gori April - Jun 2020. Dokument dostupan na linku: https://bit.ly/2FAwmjx

utorak, 15 septembar 2020 16:15

OSNOVANA MREŽA ZA MLADE CRNE GORE

Zvanično je osnovana krovna organizacija mladih u Crnoj Gori. Mrežu za mlade Crne Gore osnovalo je 35 omladinskih organizacija, organizacija koje rade s mladima i za mlade, kao i savezi i unije mladih. 

Nakon više od godinu dana, tokom kojih je Inicijalni odbor radio na pripremi uslova za osnivanje ovog saveza nevladinih organizacija koje djeluju u omladinskoj politici, delegati su na osnivačkoj skupštini usvojili ključna akta za djelovanje. Takođe, na ovoj sjednici su izabrani i članovi upravljačkih struktura Mreže, kao i godišnji plan za djelovanje. 

Danas smo, uz prisustvo naših donatora, kolega iz nadležnih institucija, mladih iz političkih partija i delegata – predstavnika organizacija članica Mreže, javnosti predstavili našu misiju, viziju, ciljeve i vrijednosti za koje ćemo se zalagati. 

Andrijana Radović, članica Upravnog odbora je u uvodnom izlaganju kazala da moramo biti svjesni da pitanje mladih nije pitanje jedne institucije ili jedne organizacije, već pitanje svih nas, odnosno pitanje razvoja društva i zato svi moramo biti zajedno na istom putu, okupljeni oko jasnog cilja a to je jaka omladina u Crnoj Gori. 

Prisutne delegate i goste je pozdravio izabrani predsjednik Upravnog odbora, Miloš Marković, koji je kazao da je veoma ponosan na cijeli proces, kolegijalnost, entuzijazam i međusobno uvažavanje članica organizacija Mreže: „Zahvaljujem se na podršci i ukazanom povjerenju. Vjerujem da će Mreža postati ključni akter u zalaganju za bolji položaj mladih u Crnoj Gori i glas mladih koji mora da se čuje.” 

Događaju je prisustvovao direktor Direktorata za mlade pri Ministarstvu sporta i mladih, Nenad Koprivica, koji je kazao da su uspostavljeni svi zakonski uslovi za osnivanje ovakvog saveza i raduje ga činjenica da će mladi imati priliku da uspostavi konkretniju i formalniju saradnju sa ovom organizacijom: „Saglasan sam sa tim da pitanje mladih nije samo pitanje jednog ministarstva i da su formiranje novih mehanizama i uvezivanje s već postojećim, uzevši u obzir Direktorat i Savjet za mlade u institucionalnom smislu i nacionalnu strategiju za mlade kao pravni okvir, ključni u narednom periodu. Ministarstvo svakako možete smatrati velikim partnerom.“ 

Podršku događaju putem video poruke poslala je i nova šefica Delegacije Evropske unije u Crnoj Gori, Oana Kristina Popa, koja je čestitala mladima na formiranju mreže ovog tipa i poželjela uspješan rad: „Uvjeravam vas da će uspostavljanje dijaloga sa mladima biti jedan od prioriteta Delegacije tokom mog mandata, zato što je veoma bitno da se mladi uključe u procese donošenja odluka, a samim tim i proces pristupanja Crne Gore Evropskoj uniji.“ 

Takođe, uz posebnu zahvalnost Inicijalnog odbora na konstantnoj podršci procesu osnivanja Mreže, događaju je prisustvovala direktorka Fonda za aktivno građanstvo, Anica Maja Boljević, koja je čestitala delegatima na istrajnosti u formiranju Mreže: „Možda vi to još ne znate, ali moram da kažem da prisustvujemo istorijskom događaju, koliko god to neskromno zvučalo, a koji će umnogome poboljšati položaj mladih i dati priliku za njihovu saradnju i povezivanje.“ 

Jovana Majstorović ispred Upravnog odbora Evropskog omladinskog foruma, koji predstavlja krovnu organizaciju mladih na nivou Evrope čestitala je delegatima na zvaničnom osnivanju Mreže: „Crna Gora je jedina država Zapadnog Balkana u kojoj do sada nije formiran savez ovog tipa i raduje me što se to napokon dešava. Dolazim iz organizacije koja okuplja preko 100 krovnih organizacija mladih iz cijele Evrope i raduje me što će se tom društvo pridružiti i mreža iz Crne Gore.“ 

U okviru onlajn panel diskusije, koja je organizovana drugog dana skupštinskog zasijedanja, govorilo se o regionalnoj saradnji krovnih organizacija. Naime, online putem su se delegatima i gostima svečanog dijela sjednice obratili predstavnici krovnih organizacija mladih iz regiona: Krovna organizacija mladih Srbije, Vijeće mladih Federacije Bosne i Hercegovine i Mreža mladih Hrvatske. Predstavnici ovih krovih organizacija su čestitali Crnoj Gori na novoj Mreži za mlade i ukazali na potrebu za konkretnijom regionalnom saradnjom. Takođe, kolege su predstavili njihovo dosadašnje iskustvo, prilike i prepreke u radu i prijedloge za bolji rad krovnih organizacija. 

UMHCG je jedna od organizacija koje su među osnivačima Mreže, a naši predstavnici su bili i članovi Inicijalnog odbora, dok je programska menadžerka UMHCG Anđela Radovanović izabrana za članicu Upravnog odbora. 

Savez slijepih Crne Gore (SSCG) uputio je oštru reakciju, negodovanje i izrazio veliko nezadovoljstvo usled nekorektnog, nezakonitog i mimo ustaljenih procedura, postupanja Ministarstva ekonomije Crne Gore i još uvijek aktuelne ministarke, Dragice Sekulić. Kako objašnjavaju, ovo ministarstvo je na krajnje nekorektan način, sasvim nezakonito i bez konsultacija s predstavnicima Saveza slijepih i drugih, zainteresovanih  NVO, 6. marta 2020. godine, donijelo Pravilnik o izmjenama Pravilnika o listi proizvoda, načinu isticanja i vrsti objekata u kojima se ističu obavještenja o robi na Brajevom pismu.

Krajem februara naredne godine, tačnije 24.2.2020. Ministarstvo ekonomije je donijelo Rješenje o formiranju radne grupe za izradu pomenutog pravilnika,, a koji je potpisala ministarka Dragica Sekulić. Član Radne grupe, koja se nikada nije sastala, bio je i predstavnik SSCG, Goran Macanović. Rješenje  je dostavljeno dva dana kasnije, a donošenje Pravilnika je uslijedilo 6. marta, desetak dana prije prvog talasa koronavirusa. 

Kako navode iz Saveza, za ovu grubu podvalu i nekorektnost Ministarstva ekonomije, saznali su prije samo nekoliko dana, nakon čega su uputili oštar protest i negodovanje. 

"Veoma je bitno navesti to da su novim Pravilnikom vraćena ranija rješenja i odredbe, za koja je Zaštitnik ljudskih prava i sloboda saopštio da su diskriminatorna i nepovoljna za potrošače oštećenog vida i koja su 12. jula 2019. bila izmijenjena upravo u skladu sa Mišljenjem i preporukama institucije Zaštitnika. Dakle, ovo ministarstvo sasvim otvoreno omalovažava mišljenje Zaštitnika i nastavlja sa diskriminatornim odnosom prema osobama s invaliditetom" kazali su iz Saveza. 

Konstatovali su da je pomenuti Pravilnik donesen u apsolutnoj tajnosti, sasvim nezakonito, uz kršenje svih procedura, standarda i elementarnih normi etike i časti, što nije prvi put, već na žalost, to je ustaljena praksa Ministarstva ekonomije u odnosima sa Savezom slijepih i osobama s invaliditetom.

Na kraju iz Saveza zaključuju "da se ovo ministarstvo bavilo isključivo zaštitom interesa trgovaca, a ne potrošača" i istakli su da će se i dalje boriti protiv diskriminacije na svim poljima i da će svakako razmotriti mogućnost podnošenja tužbi za zaštitu od diskriminacije. 

Izvor: Saopštenje za javnost Saveza slijepih Crne Gore

Školski sistem mora se prilagoditi djeci, a ne obrnuto. Ovo je osnovno načelo kvalitetnog inkluzivnog obrazovanja kojeg se treba pridržavati i tokom pandemije. Dakle, svaka škola treba da napravi procjenu svojih rizika i mogućnosti zajedno sa zdravstvenim stručnjacima, nastavnicima, učenicima, roditeljima i lokalnom zajednicom.  Na osnovu ovih podataka, škola bi trebalo da pripremi akcioni plan i odluči kako najbolje da organizuje nastavu a da pri tom efektno odgovori na različite potrebe različitih učenika.

Ovo je, u razgovoru za Volim Podgoricu (VOP), kategoričan stav šefa prestavništva UNICEF-a u Crnoj Gori Huana Santandera, a povodom prave bure koju je podigla odluka Ministarstva prosvjete o početku školske godine.

Da li je UNICEF u proteklom periodu, na ovu temu, komunicirao sa resorinim Ministarstvom, u vidu određenih sugestija, evropske i svjetske prakse, stavova organizacije? 

UNICEF u Crnoj Gori je, povodom početka školske godine u uslovima epidemije, kao i odluke Ministarstva prosvjete, održao niz sastanaka sa Ministarstvom, Institutom za javno zdravlje i najvišim državnim zvaničnicima, a svim relevantnim institucijama dostavili smo preporuke i smjernice koje su, na ovu temu, razvili UNICEF i UN.

Da li je UNICEF prije odluke koja je naišla na oštre kritike roditelja, dobio poziv iz Ministarstva prosvjete i, eventualno, bio dio neke radne grupe zainteresovanih subjekata, o početku školske godine u okolnostima epidemije?

Ne. Kao međunarodna organizacija mi ne možemo učestvovati u nekoj vladinoj ili nacionalnoj radnoj grupi izuzev kao posmatrači.

Kakav je stav UNICEF-a u CG u vezi aktuelne odluke Ministarstva?

Kao što je objašnjeno u zajedničkom saopštenju za medije koje su UNICEF Crna Gora, UNESCO i SZO objavili prošle sedmice, mi se zalažemo za obrazovanje po mjeri djeteta i tokom pandemije Covid-a-19. To znači da se školski sistem mora prilagoditi djeci, a ne obrnuto. Ovo je osnovno načelo kvalitetnog inkluzivnog obrazovanja kojeg se treba pridržavati i tokom pandemije. Dakle, svaka škola treba da napravi procjenu svojih rizika i mogućnosti zajedno sa zdravstvenim stručnjacima, nastavnicima, učenicima, roditeljima i lokalnom zajednicom. Na osnovu ovih podataka, škola bi trebalo da pripremi akcioni plan i odluči kako najbolje da organizuje nastavu a da pri tom efektno odgovori na različite potrebe različitih učenika. Rezultat će morati da bude kombinovani pristup modalitetima učenja, u učionicama ili izvan njih i onlajn, koji se može razlikovati od škole do škole.

Dakle, za UNICEF nije prihvatljivo da za svu djecu u državi važe ista pravila? 

Insistiranje na jednom rješenju za sve škole u zemlji znači zanemarivanje različitih potreba učenika, a time i diskriminaciju sve one djece za koju ovaj jedinstveni pristup nije najbolji. To takođe znači ignorisanje različitih rizika i kapaciteta škola širom zemlje. Da bi se postiglo kvalitetno inkluzivno obrazovanje, potrebno je svakoj školi dati slobodu i odgovornost da analizira svoju situaciju i odluči kako dalje na osnovu ove lokalne analize sprovedene u konsultaciji sa zdravstvenim stručnjacima, nastavnicima, roditeljima, učenicima i lokalnom zajednicom.

Smatrate li da je trebalo, prije donošenja odluke, i obzirom na njen značaj i ogromnu populaciju koje se tiče, organizovati javnu raspravu, uključiti sve zainteresovane, sagledati iskustva drugih država?

Jedan od osnovnih principa demokratije je da se proces odlučivanja zasniva na kontinuiranom dijalogu, interakciji i učešću svih zainteresovanih strana. Uvijek postoji više različitih rješenja za svaki problem i svako rješenje ima svoje prednosti i nedostatke. Odluka o tome koje će konkretno rješenje jedno društvo odrabrati treba da proistekne iz inkluzivne javne rasprave. To bi trebalo da bude kompromis sa kojim su se saglasile sve zainteresovane strane. Iz tog razloga, UNICEF-ova ključna preporuka je da svaka škola odluči o najboljim načinima za organizovanje kvalitetnog, inkluzivnog obrazovanja tokom pandemije u dogovoru sa zdravstvenim stručnjacima, nastavnicima, roditeljima, učenicima i lokalnom zajednicom. Treba uzeti u obzir potrebe i poruke svih grupa, a posebnu pažnju treba posvetiti ranjivim grupama, poput djece sa smetnjama u razvoju, romske i egipćanske djece, djece koja imaju zdravstvene probleme i djece pogođene siromaštvom. Samo kroz saradnju sa svim zainteresovanim stranama, svaka škola može efektno prepoznati sve izazove i pronaći najbolja rješenja za njih.

Izvor: www.volimpodgoricu.me 

Udruženje mladih sa hendikepom Crne Gore poziva studente i osobe s invaliditetom na teritoriji Crne Gore da koriste usluge Servisa za zapošljavanje

Servis za zapošljavanje je aktivnost koja uključuje informisanje, povezivanje s poslodavcima, i u saradnji s njima obezbjeđivanje mogućnosti za obavljanje praktičnog rada i zaposlenja OSI. Takođe, to uključuje i davanje pravnih savjeta iz oblasti rada i zapošljavanja, konsultovanje i smjernice za ostvarivanje i zaštitu prava iz ove oblasti.  Servis je razvijen 2015. u okviru Programa za zapošljavanje i razvoj ljudskih resursa.

UMHCG je razvilo proceduru poput obrasca za zapošljavanje na kome se nalaze informacije o  kvalifikacijama OSI na osnovu koje je razvijena baza podataka o korisnicima Servisa za zapošljavanje. Ova baza se izrađuje s ciljem unaprjeđenja komunikacije i saradnje između korisnika, UMHCG i poslodavaca i adekvatnijeg praćenja ponude i tražnje, kompetencija OSI i potrebnih obuka, odnosno usavršavanja.

Nakon što korisnik/ca popuni obrazac za zapošljavanje, Udruženje, odnosno koordinator/ka Servisa za zapošljavanje, sistematizuje informacije i ispituje mogućnosti organizovanja aktivnosti ili posredovanja u usavršavanju i zaposlenju. Nakon toga šalju se povratne informacije korisniku/ci kako da se pripremi za proces zapošljavanja.

Ukoliko ste zaintresovani za uslugu Servisa za zapošljavanje, potrebno  je da preuzmete na linku ispod, obrazac za zapošljavanje koji ćete popunjavati elektronski i poslati na mejl adresu: Ova adresa el. pošte je zaštićena od spambotova. Omogućite JavaScript da biste je videli., s naznakom: Prijava za Servis za zapošljavanje

UMHCG ne garantuje zaposlenje ili obuku, odnosno njihovu automatsku dostupnost nakon obraćanja Servisu, već služi za informisanje korisnika o trenutnim mogućnostima, i, u slučaju ponude za zaposlenje korisnika odgovarajućeg profila, povezivanje s poslodavcima. UMHCG će, takođe, u slučaju da organizuje obuke za koje korisnici/e u obrascu navedu interesovanje prilikom organizacije takvih obuka obavijestiti korisnike/ce o mogućnostima učešća.

Ukoliko budete nezadovoljni uslugom Servisa za zapošljavanje, molimo Vas da kritike/primjedbe uputite na mejl adresu: Ova adresa el. pošte je zaštićena od spambotova. Omogućite JavaScript da biste je videli.. Odgovor ćete dobiti najkasnije u roku od deset dana.

 

Aleksandra Pavićević, koordinatorka Servisa za zapošljavanje

 

 

ponedeljak, 14 septembar 2020 10:56

"Iz inata" na Bosifestu

Na ovogodišnjem, 11. Internacionalnom filmskom festivalu osoba s invaliditetom Bosifest, u Beogradu, koji se održava u periodu 19. do 21. oktobra biće prikazan film Udruženja mladih s hendikepom Crne Gore Iz inata, u režiji Gojka Berkuljana. Film donosi priču o Anđeli Radovanović, profesorici ruskog jezika i književnosti, pjesnikinji, govoreći kroz njene stihove o svijetu emocija, između Latinske Amerike i Sibira, navodi se u sinopsisu. 

Film je snimljen u okviru projekta Umrežavanjem do boljeg rada, koji je UMHCG sprovodilo u partnerstvu s Centrom za razvoj nevladinih organizacija (CRNVO) uz finansijku podršku Evropske unije, posredstvom Delegacije Evropske unije u Crnoj Gori i uz kofinansiranje Ministarstva javne uprave.

Film možete pogledati na sledećem linku  https://youtu.be/i-eHKPd9G48 

Izvor: portal Vijesti

Kako odgovoriti na sve s čim se zbog situacije izazvane pandemijom COVID-19 kao društvo i pojedinci suočavamo, pitanje je koje skoro svakodnevno sami sebi postavljamo ili čujemo od nadležnih za pojedine oblasti od interesa za građane. Izolacija, samoizolacija i odustajanje od uobičajenih obrazaca svakodnevnog funkcionisanja samo su dio odgovora na izazov. Drugi, jednako izazovan dio odgovora leži u mogućnostima koje pruža područje onlajn (online) prostora i upotreba novih tehnologija.

Već duže vrijeme svijet virtualnog i svijet stvarnog se prepliću i nadopunjavaju, a u vrijeme krize izazvane pandemijom novog koronavirusa, svijet virtualnog se nametnuo kao rješenje za nastavak funkcionisanja u mnogim područjima života. „Onlajn (Online) događaji“, „učenje na daljinu“ i „web platforme za organizaciju događaja“ termini su koji su preplavili svakodnevicu i naprasno postali dio svakodnevnog govora i načina funkcionisanja velikog broja građana.

Osobe s invaliditetom, naizgled i nisu dodatno pogođene usled prelaska na nove načine funkcionisanja zajednice. U novim okolnostima je nastavljen „stari“ obrazac ponašanja prema osobama s invaliditetom.

Isključenost osoba s invaliditetom

Upotreba novih tehnologija i organizovanje različitih vidova onlajn (online) aktivnosti su i dalje značile isključivanje najvećeg broja osoba s invaliditetom. Šta su ključni razlozi tome i kako ih prevazići?

Već smo dugi niz godina svjedoci deklarativne opredijeljenosti društva da stvori uslove da osobe s invaliditetom uživaju prava koja im kao građanima pripadaju i da se uklone prepreke njihovom aktivnom učešću u životu zajednice. Ali od deklarativnog opredjeljenja se nije daleko odmaklo.

Država i društvo ne poduzimaju ništa kako bi se položaj osoba s invaliditetom, naročito onih sa najtežim oblicima invaliditeta, počeo mijenjati na bolje.

Organizacije osoba s invaliditetom samo nekim čudom uspijevaju osigurati minimum sredstava za funkcionisanje, a zbog čega se njihov glas zahtjeva za promjene ne čuje dovoljno.

Međutim, novonastala situacija u društvu izazvana pandemijom bi mogla značiti i nove prilike za suštinske promjene odnosa prema pojedinim isključenim grupama građana.

Upotreba novih tehnologija zasnovanih na onlajn (online) platformama za pružanje usluga građanima bi mogla značiti i jednostavniji pristup tim mogućnostima i uslugama i za osobe s invaliditetom, naročito za osobe oštećenog vida i osobe oštećenog sluha.

Da bi do promjene došlo, prije svega bi ključni akteri tih procesa trebali postati svjesniji mogućnosti koje upotrebe novih tehnologija i novih pristupa znače za diskriminisane i isključene grupe građana.

Zagovarači prava osoba s invaliditetom bi morali postati glasniji u zahtijevanju podrške za omogućavanje pristupa i korištenja novih tehnologija i onlajn (online) sadržaja za osobe s invaliditetom.

Da bi se to postiglo, nadležne institucije bi morale osigurati nabavku opreme i programa prilagođenih za korišćenje novih tehnologija i uređaja osobama s oštećenjem vida i osobama s oštećenjem sluha, a bez dodatnih troškova za te osobe, osigurati i obučiti osoblje za trening za korišćenje novih tehnologija.

Preporuke za uključivanje osoba s invaliditetom

Organizatori i realizatori onlajn (online) sadržaja namijenjenih građanstvu bi morali uzeti u obzir i uvažiti standarde koji bi osigurali nesmetan pristup i korišćenje onlajn (online) sadržaja i za osobe s oštećenjem vida i oštećenjem sluha.

Da bi se to postiglo prije samog realizovanja onlajn (online) edukacije ili nekog drugog događaja potrebno bi bilo:

- Provjeriti da li je platforma koja se namjerava koristiti za realizaciju događaja pristupačna osobama korisnicima posebnih programa ili uređaja za pristup onlajn (online) sadržajima;

- U procesu prijavljivanja za učestvovanje na događaju, potrebno je utvrditi da li će događaju prisustvovati i osobe s oštećenjem vida i s oštećenjem sluha, te da li će za praćenje događaja  koristiti asistivne tehnologije i koja bi eventualna prilagođavanja trebalo uzeti u obzir;

- Prihvatljivije bi bilo unaprijed se opredijeliti za organizovanje onlajn (online) događaja na način kao da će im prisustvovati i osobe s oštećenjem vida i osobe s oštećenjem sluha, a čime bi se osiguralo pravo njihovog slobodnog izbora učešća.

Tokom realizacije samog događaja potrebno je osigurati barem sljedeće:

- Ako na događaju učestvuje više govornika, najaviti svakog govornika posebno;

- Osigurati sabtajtl (subtitle) - prevod ili prevodioca na gestovni govor;

- Verbalno objasniti grafikone, ilustracije, video sadržaje, pročitati ili objasniti sadržaj Pauer Point (Power point) prezentacija;

- Isključiti ili svesti na najmanju moguću mjeru istovremeno slušanje i pisanu reakciju na pojedine dijelove prezentacije ili vebinara (webinara) poput odgovora na upitnike, paralelno slanje čat (chat) poruka i slično.

Nakon realizacije onlajn (online) događaja:

- Provjerite da li su osobe s oštećenjem vida i sluha koje su učestvovale u događaju imale problema pri praćenju i razumijevanju pojedinih sadržaja;

- Napravite kratki sažetak onlajn(online) događaja u tekstualnom formatu i podijelite ga sa svim učesnicima događaja;

- Ponudite eventualnu dodatnu pomoć za objašnjenja ili popunjavanje upitnika ili drugih vidova reagovanja učesnika onlajn (online) događaja. 

Korišćenje novih tehnologija i onlajn (online) mogućnosti je izazov za sve građane i ako bi organizatori onlajn (online) događaja poštovali principe univerzalnog dizajna i pristupačnosti tih događaja za osobe s oštećenjem vida i sluha, time bi bilo olakšano učestvovanje i pristup onlajn (online) događajima svim građanima.

Jer, ono što je dobro za osobe s invaliditetom, dobro je za sve građane.

Izvor: www.media.ba 

Na linku ispod, nakon što preuzmete dokument, možete se upoznati s ostvarivanjem prava/usluga na Univerzalni servis i subvencije na telekomunikacione usluge za OSI. U smjernici možete pronaći posebne mjere i povoljnosti za lica smanjene pokretljivosti i lica s invaliditetom. 

Danas se širom svijeta obilježava Međunarodni dan pismenosti (8. septembar). Kažu nam da čovjek po rođenju stiče pravo da se obrazuje, školuje, kasnije i na osnovu stečenog znanja zapošljava.

Pismenost jeste važan segment u obrazovanju svakog čovjeka i ona se uči još u prvom razredu osnovne škole (negdje i u predškolskom, kada učimo da pišemo svoje ime), i onda se nekako očekuje da izađemo iz osnovne škole kao pismeni ljudi, ali to i najčešće nije tako, posebno nije ako govorimo o sticanju obrazovanja osoba s invaliditetom.

Ovo posebno ističem jer osobe s invaliditetom, ako se vratimo koju godinu unazad, a to možda i nije bilo tako davno, nijesu ni mogle da se upišu u redovno školu, pa su one usmjerene u specijalne institucije (danas resurne centre) jer su po mišljenju "stručnih" bile "štetne ili bi loše uticale" na drugu djecu bez invaliditeta, odnosno „bilo im je bolje tamo“. 

Onda se postavlja sledeće pitanje: Kako su obrazovanje sticale u jednoj takvoj ustanovi i kako bi sve to uticalo na njih? Na njihovu, socijalizaciju, ponašanje, sticanje radnih navika? Mada nije da nema izuzetaka ove vrste kada je riječ o redovnom obrazovanju.

I onda nakon više od deset godina provedenog načina života u skladu s određenim pravilma, provodili ste vrijeme skoro s istim nastavnicima, vremenom se upoznavali i navikavali jedni na druge, pa je možda dolazilo i do određenih popuštanja, kada su ocjene u pitanju jer kod nas u Crnoj Gori važi ono: Važno je da završi osnovnu školu ili srednju, a fakultet vidjećemo, razmislićemo, dok odlučimo (mislim na roditelje) ili ono: pusti ga/je samo da prođe.

 A ako se odlučite za nastavak daljeg školovanja odnosno da upišete fakulet desi se BUM! 

Ne znate šta vas je prije snašlo (dok pišem ovaj tekst, pokušavam da pronađem neku drugu rečenicu, ali mi ne uspijeva) misleći prvenstveno  na svakodnevne studentske obaveze, nova sredina društvo. I onda dođe sve na "naplatu", sve ono od ranije što nijeste uspjeli da savladate, pa onda očekujete da će taj isti model biti i na fakultetu. I tako to sve ode s jednog nivoa na drugi, a vrijeme prosto proleti i vi ste u vrlo teškoj poziciji, da nadoknadite ono propušteno. I da, ono što ste pustili, ne možete da vratite.

Ovakva jedna situacija se dešava iz više razloga:

Prvo, roditelji djece s invaliditetom nemaju podršku, da treba  da upišu dijete u redovnu školu, već to radi Komisija za usmjeravanje, i donosi  Rješenje o usmjeravanju s detaljnim preporukama kako je potrebno s učenikom/učenicom da se radi. Drugo, nastavno osoblje nije u potpunosti edukovano da radi s djecom invaliditetom, nekad i nemaju vremena dovoljno da im se posveti, pa to tako "prođe". Treće, u društvu je odnos prema osobama s invaliditetom zasnovan na milosrđu (nemojte ih greote, daćemo mu/joj tu ocjenu za prelaz). 

Dakle, u društvu prema osobama s invaliditetom ljudi imaju niska očekivanja, u nekim slučajevima oni se ponekad ukalupe u taj način funkcionisanja, i to prihvate kao "normalan način funkcionisanja". A sve to nadalje ima za posledicu da osobe s invaliditetom često po završetku obrazovanja, zbog svega gore navedenog ostanu neopismenjene u dovoljnoj mjeri.

Sve ovo kasnije utiče na njihovu zapošljivost i zapošljavaje, odnosno izlazak na tržište rada, tako da mnogo pažnje moramo posvetiti onim prvim početnim koracima, u prvom razredu osnovne škole i tome da nije važno samo da naučimo da se potpišemo.

Anđela Miličić

UNESCO je 1965. ovaj dan (8. septembar) proglasio na Svjetskoj konferenciji ministara obrazovanja o temi iskorjenjivanja nepismenosti u Teheranu. Cilj je da se svake godine međunarodna zajednica podsjeti na status pismenosti i obrazovanja odraslih na globalnom nivou, odnosno da se upozori na problem nepismenosti, koji još postoji u većem dijelu svijeta.






Strana 1 od 23

Back to top