Kristian

Kristian

sreda, 19 jun 2019 10:47

Zoja Čavdarova: Uvijek u pokretu

– Sport mi je dao zdravlje, a nije mi uzeo ništa. Mislim da sam bila sportistkinja i u prošlim životima.

Zoja Čavdarova odrasla u instituciji za napuštenu djecu. Od malena se bavila atletikom i oprobala se u raznim sportovima dok nije otkrila tenis za korisnike kolica. Posljednjih 11 godina posvećena je tom sportu.

– Kad sam stala na teren sa reketom u ruci, osjetila sam da sam u svojim vodama i da mogu da budem uspješna. Sposobnost da se osjećate uspješnim u sportu veoma je simbolična u ličnom aspektu osoba s invaliditetom, ali je to ujedno i ključna tačka, jer imate sposobnost da pokažete kako je moć nezavisna od fizičkog kapaciteta.

Godine 2015. Zoja je postala republička prvakinja Bugarske u kategoriji za žene i mešovite parove. Iste godine osvojila je drugo mjesto na Sirius Openu u Hrvatskoj i drugo mjesto na Bukurešt Openu u Rumuniji.

 – Čak i kad se odmaram, u pokretu sam.

Jedan od njenih glavnih motiva za bavljenje tenisom je nedovoljna podrška države, jer svojim uspjesima i dostignućima promoviše taj sport, a samim tim se nada povećanom broju sponzora. Često učestvuje na demonstrativnim mečevima, kako bi podsticala druge na bavljenje sportom i ujedno obezbijedila sredstva za putovanje na turnire. Na teritoriji cele Bugarske između 12 i 15 osoba s invaliditetom trenira tenis. Kako u Bugarskoj Zoja praktično više nema pravu konkurenciju, često putuje na inostrane turnire i ta takmičenja shvata kao prilike za učenje. Rastužuje je što većina drugih zemalja nije čula za Bugarsku i želi to da promeni. Cilj joj je da se kvalifikuje za paraolimpijske igre u Tokiju 2020.

Kad završi sa takmičarskim danima, voljela bi da osnuje sopstveni klub u kome će trenirati i motivisati druge.

– Čovjek može da promjeni svijet samo ako počne od sebe. Verujte u sebe.

 

Izvor: Portal o invalidnosti

CRNVO i Institut alternativa traže da Glavni grad obustavi usvajanje Nacrta odluke o saradnji i partnerstvu sa NVO, Nacrta odluke o osnivanju Savjeta za saradnju Glavnog grada i NVO i Nacrta odluke o osnivanju Savjeta za razvoj i zaštitu lokalne samouprave.

Glavni grad bi trebalo da obustavi usvajanje niza štetnih odluka koje se odnose na nevladin sektor i da kompletan proces donošenja tih akata vrati u legalni i legitimni kolosijek, zatražili su iz Centra za razvoj nevladinih organizacija (CRNVO).

Institu alternativa, takođe, poziva Glavni grad da vrati na doradu podzakonske akte kojima se uređuje saradnja sa NVO i da započne bolju saradnju upravo na unaprijeđenju ovih dokumenata i time trasira put za dalje.

Iz Glavnog grada su odgovorili da tvrdnje predstavnika Centra za razvoj nevladinih organizacija da ih je Glavni grad isključio iz procesa donošenja odluka nijesu tačne.

"Glavni grad je objavio javni poziv za učešće NVO u radnoj grupi 27. februara 2019. godine, na koji su se prijavile četiri nevladine organizacije, između ostalih i CRNVO. Sekretarijat za lokalnu samoupravu je, u skladu sa dugogodišnjom uhodanom praksom, znatno prije završetka postupka po javnom pozivu, dostavio ovoj i svim ostalim zainteresovanim NVO radne ili tekstove važećih odluka radi konsultacija i utvrđivanja njihovih stavova i interesa. Po ovom dopisu nije se izjasnila nijedna NVO, tvrde u Sekretarijatu za lokalnu upravu.

Sekretarijat za lokalnu samoupravu Glavnog grada pokrenuo je izradu niza odluka, među kojima je i Nacrt odluke o saradnji i partnerstvu sa NVO, Nacrt odluke o osnivanju Savjeta za saradnju Glavnog grada i NVO i Nacrt odluke o osnivanju Savjeta za razvoj i zaštitu lokalne samouprave.

FORMA BEZ SUŠTINE

Saradnja Glavnog grada i nevladinih organizacija, na neki način je preslikana saradnja Vlade i NVO, tvrdi izvršna direktorka CRNVO Ana Novaković.

Sve se može jednostavno opisati u nekoliko riječi Đ forma, bez suštine. Kao što se iz ovog primjera može vidjeti, NVO se pozivaju za učešće u radu radnih tijela, a onda im se predloži akata dostavljaju na mišljenje, bez zajedničkog rada na njima, rasprave o njima, i usaglašavanja. To je ono što je potrebno hitno mijenjati ukoliko zaista govorimo o saradnji i uključivanju predstavnika NVO u procese donošenja odluka. Nije dovoljno da imamo propise koji regulišu saradnju, ako se ti propisi ne primjenjuju, kaže Novakovićeva.

Ona kaže da je predstavnica CRNVO na osnovu važeće Odluke o saradnji i partnerstvu Glavnog grada i NVO izabrana za članicu radne grupe za izradu više odluka, ali ovim povodom nije organizovan nijedan sastanak radne grupe.

"Nacrti Odluka su joj dostavljeni jedan dan prije organizovanja javne rasprave. Odluka o njenom izboru u rad radne grupe joj je dostavljena nakon završetka centralne javne rasprave, na kojoj je jedino imala priliku da kao i ostali učesnici pruži osvrt na sadržaje ovih odluka i dostavi komentare Sekretarijatu za lokalnu samoupravu, kaže Novakovićeva i dodaje da iz reagovanja Glavnog grada zaključujemo da oni, pod radom radne grupe podrazumijevaju to što su predstavnici CRNVO-a, u dva navrata dostavili predloge rješenja na izjašnjavanje (Nacrte odluka jedan dan prije javne rasprave).

"To nikako nije suštinsko uključivanje NVO predstavnika u izradu propisa, jer pravo uključivanje podrazumijeva zajedničku izrada akata od samog početka, zajednički rad na sastancima, usaglašavanje oko predložene norme, eventualno izdvajanje mišljenja i slično. Dostavljanje predloga rješenja koje je već izradio Sekretarijat na mišljenje je potpuno isto kao i stavljanje nacrta propisa na javnu raspravu, gdje je mogućnost uticaja na promjenu teksta minimalna, ističe ona.

Glavni grad nije izvršio ni obavezu povodom dostavljanja Izvještaja o sprovedenoj javnoj raspravi CRNVO-u.

Cijenimo da je upravo ovakav način rada doveo i do manjkavosti rješenja koja su se našla na javnoj raspravi, te da se takvi propusti ne bi dogodili da se izradi akata pristupilo zaista sistemski i detaljno. Konkretno, u pogledu formiranja Savjeta za zaštitu i razvoj lokalne samouprave i Savjeta za saradnju lokalne samouprave i NVO, predloženi sastavi ovih tijela bili su na štetu NVO. Iz izvještaja sa javne rasprave uvidjeli smo da su prihvaćeni naši predloži u vezi sa ovim rješenjima.

CRNVO pozdravlja odluku Glavnog grada da prihvati predlog CRNVO-a po kojem u sastav Savjeta za razvoj i zaštitu lokalne samouprave nedvosmisleno ulazi i predstavnik NVO. Takođe pozdravljamo odluku o prihvatanju predloga CRNVO-a da sastav Savjeta za saradnju lokalne samouprave i NVO bude na paritetnoj osnovi 3:3. Nemamo nikakav zastoj da afirmativno ocijenimo sve odluke Glavnog grada koje su usmjerene na poboljšane saradnje dva sektora, i isto tako jasno ukažemo na propuste i loše namjere u ovom kontekstu, kaže Novakovićeva.

Ističe da i dalje cijeni problematičnim proceduru izbora predstavnika NVO u radna tijela.

Predstavnik NVO koji želi da se kandiduje u određenu radnu grupu mora imati podršku od strane minimum tri nevladine organizacije, što je suprotno evropskim praksama, kao i propisu koji na nacionalnom nivou reguliše izbor predstavnika NVO u radnim grupama. Dalje je problematično rješenje koje predviđa da ove tri organizacije koje daju podršku kandidatu mogu djelovati u bilo kojoj oblasti, što znači da, na primjer, tri NVO koje se bave zaštitom životnom sredine mogu da predlože kandidata za izradu akata iz oblasti socijalne zaštite, i obratno, kaže Novakovićeva.

KLIJENTELISTIČKI ODNOS SA POJEDINIM NVO

Odnos Glavnog grada, konkretno gradonačelnika, prema NVO uvidjeli smo i na primjeru dodjele prostora u vlasništvu Glavnog grada na korišćenje NVO, ističe izvršna drirektorica CRNVO.

Glavni grad je donio Odluku kojom daje na privremeno korišćenje nevladinoj organizaciji Udruženje Roma Crne Gore, na period od 10 godina, bez naknade, zemljište površine 6064 m2, radi izgradnje Romskog kulturnog centra. Ne sporeći važnost izgradnje Romskog kulturnog centra, CRNVO ističe da ovakva odluka nema zakonsko utemeljenje. Da bi dodjela zemljišta na korištenje NVO bila zakonita, po našem mišljenju, potrebno je izvršiti izmjene i dopune Zakona o državnoj imovini u članu 25 kako bi se stekao zakonski osnov za dodjelu državne imovine na korišćenje nevladinim organizacijama, ali i stvorio osnov za donošenje odluke čiji smo nacrt pripremili i dostavili nadležnim službama Glavnog grada, kao i Vladi Crne Gore još u 2016. godini. CRNVO je ovim povodom još 13. februara ove godine dostavio gradonačelniku Podgorice, gospodinu Ivanu Vukoviću, Inicijativu za donošenje propisa u vezi sa postupkom davanja imovine u državnom vlasništvu na korišćenje nevladinim organizacijama. Naša inicijativa ima isključivi cilj da se sistemski uredi pitanje korišćenja državne imovine od strane NVO i da se stvore isti uslovi za sve nevladine organizacije. Dodjela na korišćenje zemljišta, praktično u vlasništvu nevladinih organizacija, bez bilo kakve procedure, jednako je opasna kao i dodjela novčanih sredstava nevladinim organizacijama bez bilo kakvih kriterijuma. Dodjelom državne imovine suprotno zakonskim procedurama od strane Glavnog grada stvorili bi se klijentelistički odnosi sa pojedinim nevladinim organizacijama koje pristaju na takav odnos zarad sopstvenih interesa. Nažalost, ovo pitanje još uvijek nije regulisano, kaže Novaković.

Ističe da je štetnost takve odluke, vidjeli smo vrlo brzo, jer je uslijedila nova, jednako nezakonita. Ubrzo smo saznali da je gradonačelnik Vuković donio odluku da se za NVO Podgorički klub takođe obezbijedi prostor.

Stoga smo od gospodina Vukovića zatražili odgovor na pitanje na osnovu kojeg opšteg pravnog akta na nivou glavnog grada i kojih kriterijuma je odlučio da obezbijedi prostor Podgoričkom klubu, koji je bio osnovan tek mjesec dana, na inicijativu bivšeg predsjednika Filipa Vujanovića. Takođe nas je interesovalo, kako se između brojnih nevladinih organizacija koje decenijama vrijedno rade na zaštiti osoba sa invaliditetom, zaštiti žrtava nasilja, socijalnoj i zdravstvenoj zaštiti, zaštiti djece i mladih, zaštiti ljudskih i manjinskih prava, itd. Glavni grad se opredijelio da prostor obezbijedi organizaciji koja je tek osnovana i nema realizovanih aktivnosti? Da li je glavni kriterijum činjenica da su osnivači i članovi ove organizacije bivši visoki državni zvaničnici Crne Gore i zemalja u regionu ili bi glavni kriterijumi trebalo da budu prioritetne oblasti od javnog interesa i ostvareni rezultati i uspjesi dugogodišnjih organizacija u tim oblastima? Odgovor nijesmo dobili, ističe Novakovićeva.

IZ INSTITUTA ALTERNATIVA NIJESU ZADOVOLJNI SARADNJOM U VEZI SA BUDŽETOM

Iz Instituta alternativa kažu da ako već Glavni grad nema viziju da stvori još bolju osnovu za saradnju sa organizacijama civilnog društva nego država, najmanje što može da učini je da barem ne ide ispod minimuma koji je već uređen na državnom nivou. Drugim riječima, ako nema volje da se usvoje još bolji akti od Vladine Uredbe o saradnji sa NVO, treba zadržati rješenja iz tog dokumenta.

Umjesto toga, Glavni grad je pripremio nakaradne i rigidne predloge čime pokazuje da nema dobre namjere za saradnju. Između ostalog, namjerava se propisati kao obavezno postojanja najmanje tri podrške NVO za kandidovanje jednog predstavnika u radnoj grupi (dok je na državnom nivou dovoljna jedna podrška od organizacije u kojoj kandidat radi), a da se pri tome ne traži da organizacije koje daju podršku imaju iskustvo iz oblasti rada radne grupe, što je krajnje besmisleno, saopštavaju iz IA.

Iz ove organizacije saopštavaju da su tokom 2017. i 2018. godina imali negativna iskustva sa Glavnim gradom.

Jedan od slučajeva se ticao učešća u pripremi predloga budžeta glavnog grada, što je jedno od osnovnih pitanja za funkcionisanje Podgorice. Na svom iskustvu smo vidjeli da je poziv za učešće u radnoj grupi bilo samo fingiranje saradnje bez namjere da se stvarno radi na pripremi kvalitetnog predloga budžeta.

Ovakva simulacija saradnje pokazala nam je da ne postoji komunikacija i koordinacija među organima lokalne uprave, kada je riječ o saradnji sa civilnim sektorom. Takođe, postalo je jasno da se u otvaranje radnih grupa za civilni sektor ulazi, ne zbog pomoći i konstruktivne saradnje, već zbog podizanja statistike otvorenosti lokalnih organa vlasti, konkretno Sekretarijata za lokalnu samoupravu i Sekretarijata za finansije, kao i da je odgovornost za lošu saradnju izostala, ističu iz IA.

Glavni grad drugima treba da služi kao pozitivan primjer i nadamo se da će prinicipi otvorenosti i učešća javnosti, umjesto praznih fraza, biti stavljeni u funkciju suštinske saradnje između lokalnih vlasti i građana, ističe se u saopštenju IA.

Različiti nivoi saradnje u različitim vremenima

Iz Udruženja mladih sa hendikepom Crne Gore (UMHCG) saopštavaju da je njihova saradnja sa Glavnim gradom u različitim vremenima bila na različitom nivou, ističe Milenko Vojičić ispred UMHCG.

Za vrijeme administracije gospodina Miomira Mugoše prije bi se moglo reći o potpunoj nesaradnji. Udruženje je ispaštalo zbog kaprica gospodina Mugoše u poznatom slučaju diskriminacije protiv Marijane Mugoše, jednog od osnivača našeg udruženja. Takav odnos prema Udruženju nastavlja se donedavno j preko administracije gospodine Stijepovića. Imali smo pristojan odnos i ništa više. Nikad nijedan projekat nijesmo uspjeli realizovati iz fondova glavnog grada iako smo uporno aplicirali.

U zadnjoj godini mandata gospodina Stijepovića, i u posljednje vrijeme, ta saradnja se počinje normalizovati sa nekim službama, u stvari više se može reći sa pojedinim funkcionerima, odnosno saradnja se ostvaruje na pristojnom nivou. Tu prije svega mislim u prethodnoj administraciji na tadašnjeg zamjenika gradonačelnika Borisa Mugošu, a u posljednje vrijeme dobru saradnju ostvarujemo sa sekretarom za socijalno staranje gospodinom Ivanom Terzićem.

Participiramo u realizaciji projekta Mobilni timovi-medijacija u zajednici za osobe s invaliditetom. Takođe, zajedno sa glavnim gradom obezbeđujemo personalne asistencije za par naših članova. A u izgledi su i neki značajni projekti kao što je recimo realizacija otvaranje službe pristupačnog Prevoz od vrata do vrata za osobe s invaliditetom". Dogovorili smo se za pokretanje niza akcija kao što je rad na pristupačnosti gradskog prevoza i taxi službi i slično, kaže Vojičić.

On saopštava da na osnovu iznijetog možemo reći da se saradnja između Udruženja i Glavnog grada poboljšava. Međutim, još uvijek ne možemo biti zadovoljni, jer je ona pojedinačna, individualna i na sprovodi se uvijek i na osnovu propisa i procedura. Imali smo neke sugestije i primjedbe na nacrt odluke o učešću lokalnog stanovništva u vršenju javnih poslova. Ne znam zašto te primjedbe nijesu usvojene. To su možda za administraciju nevažne sugestije, ali su za nas veoma važne, jer se odnose na pristupačnosti i dostupnost za osobe s invaliditetom. Vidim da su neke kolege iz CRNVO i nekih drugih NVO, takođe, imali primjedbi na nacrt ove i neke druge odluke. Žao mi je što i nas nisu kontaktirali, vjerovatno bi i mi podržali te njihove zahtjeve i pridružili svoje, ističe Vojičić.

Neće polemiku sa Anom Novaković

Iz Glavnog grada saopštavaju da je CRNVO, umjesto jasno artikulisanih stavova po pitanjima za koja je navodno zainteresovan, dostavila nekoliko modela ranije sačinjenih i promovisanih odluka, po ugledu na odgovarajuće odluke Glavnog grada i uz miniflnalna odstupanja. Sekretarijat za lokalnu upravu je prihvatio veći dio rješenja iz modela i nove radne tekstove dostavio ovoj i drugim zainteresovanim NVO sa obavještenjem o svom stavu po tim pitanjima i uz poziv za novo usaglašavanje. Ni po ovom pozivu nije bilo nikakve reakcije.

Svi nacrti odluka su zatim u postupku javne rasprave dostavljeni civilnom sektoru upravo preko CRNVO, zajedno sa programom javne rasprave, piše u regovanju Sekretarijata.

U reagovanju se navodi da je netačno da učesnicima javne rasprave nije data povratna informacija o stavu obrađivača po njihovim predlozima i sugestijama, što se jednostavno može utvrditi uvidom u izvještaje objavljene na sajtu Glavnog grada i to pet dana prije objavljivanja reagovanja CRNVO.

Naglašavamo da pisma podrške nijesu nikakvo novo rješenje. Ona su bila zastupljena i u važećoj odluci, kao dopunski kriterijum za izbor predstavnika NVO u radnim grupama. Činjenica je da ih u njenoj dosadašnjoj primjeni nevladine organizacije nikada nisu obezbijedile, te je bilo veoma teško izabrati kandidate u istovjetnim ili veoma sličnim uslovima i bez jasnih kriterijuma kojima će se obrazložiti upravno rješenje. U Odluci o osnivanju Savjeta za saradnju Glavnog grada i NVO utvrđen je paritetan odnos predstavnika zainteresovanih strana (3:3), kao u rješenju na državnom nivou. Postupak izbora kandidata NVO za člana radne grupe jeste trajao nešto duže zbog obaveze Sekretarijata da neke dokaze pribavi po službenoj dužnosti. Ipak, nesporno je da je CRNVO i svim ostalim NVO omogućeno suštinsko učešće u donošenju odluka u više navrata, u mnogo dužem trajanju od propisanog, što je daleko važnije od datuma donošenja odluke, saopštavaju iz Glavnog grada.

Glavni grad je, tvrde u saopštenju, maksimalno otvoren za saradnju sa NVO sektorom ne samo u ovom procesu, već i u svim ostalim poslovima koje radi. Zbog dobre saradnje sa brojnim nevladinim organizacijama, pa i dosadašnjom sa samim CRNVO, nećemo produbljivati dalju polemiku sa Anom Novaković, ističu u reagovanju.

Izvor:  Dnevne novine Vijesti

 

Upravni odbor Univerziteta Crne Gore (UCG) predložio je Vladi da se u studijskoj 2019/2020. godini upiše 3.466 brucoša, a najviše mjesta, tradicionalno, ima na Ekonomskom, Pravnom, Filološkom i Filozofskom fakultetu.

Kako je “Vijestima” nezvanično saopšteno iz Rektorata UCG, nakon što Vlada aminuje odluku UO, biće raspisan konkurs za upis maturanata na državne fakultete.

Školovanje na UCG je besplatno od studijske 2018/2019. godine.

Prema Predlogu odluke o broju studenata za upis na prvu godinu osnovnih studija, Arhitektonski fakultet primiće 50 brucoša. Biotehnički će upisati njh 155, od čega 60 na programu biljna proizvodnja, 35 na smjeru animalna proizvodnja, a po 30 za mediteransko i za kontinentalno voćarstvo, nezvanično je saopšteno “Vijestima” iz Rektorata državnog  Univerziteta.

Ekonomski fakultet raspolaže sa najviše mjesta - 390. Od tog broja 240 će studirati ekonomiju, 100 menadžment u Podgorici, a još 50 u Bijelom Polju. Elektrotehnički je spreman da upiše 330 brucoša, od čega po 100 na programima energetika i automatika i elektronika, telekomunikacije i računari, a 130 na primijenjenom računarstvu.

Fakultet političkih nauka nudi 140 mjesta na tri programa. Po 40 može upisati socijalnu politiku i socijalni rad i medijske studije i novinarstvo, a 60 politikologiju - međunarodne odnose. Na Fakultetu za sport i fizičko vaspitanje 60 mjesta je namijenjeno za program fizička kultura i zdravi stilovi života, a isto toliko za program sportski novinari i treneri.

Fakultet za turizam i hotelijerstvo spremno je da obrazuje 180 studenata, a Filološki gotovo dvaput više - 355. Filozofski fakultet na devet smjerova  nudi 315 mjesta. Po 40 mjesta ima za buduće  filozofe i sociologe, 50 za geografe, 45 za istoričare, po 30 za psihologe, pedagoge, učitelje i vaspitače, a još 20 za učitelje na albanskom jeziku. Građevinski nudi 110 mjesta, a Mašinski  na dva smjera 180 (100 za mašinstvo, a 80 za drumski saobraćaj). Medicinski fakultet je spreman da primi 185 brucoša, od toga na medicini 40, na farmaciji 30, na stomatologiji 20, na primijenjenoj fizioterapiji 45, a pet više u Visokoj medicinskoj školi. Metalurško-tehnološki fakultet, prema predlogu odluke, nudi 115 mjesta, od čega najviše na smjeru zaštite životne sredine - 45. Po 35 mjesta ima na programima metalurgija i materijali i hemijska tehnologija.

Pomorski fakultet postaće dom za do 260 studenata. Prema predlogu odluke, Pravni fakultet nudi 240 mjesta i sva su u Podgorici. Za program u Bijelom Polju stoji da nema uopšte mjesta. Prirodno-matematički fakultet nudi 230 mjesta.  Prilikom pripreme odluke o upisu ustanove su se, s jedne strane, vodile interesovanjem budućih studenata, dok s druge pokušavale da odgovore potrebama tržišta rada, kazala je direktorica Direktorata za visoko obrazovanje u Ministarstvu prosvjete Mubera Kurpejović.

“Cilj nam je da imamo bolju uskladjenost obrazovanja i tržišta, što će rezultirati smanjenjem nezaposlenosti visokoškolaca. Bitno je da ustanove prate kretanja na tržištu rada, a budući visokoškolci i tržište i svoje afinitete,” kazala je ona za “Vijesti”.

U skladu sa Zakonom o visokom obrazovanju i Zakonu o manjinskim pravima i slobodama, predloženo povećanje ukupnog broja mjesta na svakom studijskom programu za po jedan odsto za lica sa invaliditetom i pripadnike manjinske zajednice Roma i Egipćana.

Prema poslednjim informacijama u bazi koju ažurira UMHCG trenutno se nalazi 96 studenata s invaliditetom koji studiraju na državnom, privatnom ili fakultetu koji djeluje kao samostalna jedinica u Crnoj Gori. I ove godine sprovodimo kampanju povodom upisa na fakultet. U okviru Studentske savjetodavne kancelarije vam možemo pružiti podršku:

  • pri odabiru željenog fakulteta i prilikom upisa na fakultet, redovno ili po principu afirmativne akcije (ovo uključuje i pomoć prilikom prikupljanja i predaje dokumentacije);
  • u oslobađanju od plaćanja naknade (školarine) na bilo kojem fakultetu u Crnoj Gori (državnom, privatnom, ili na fakultetu koji djeluje kao samostalna institucija);
  • prilikom apliciranja i u ostvarianju studentskog kredita ili stipendije;
  • prilikom upućivanja inicijative fakultetskoj jedinici/konkretnom profesoru da omogući polaganje predispitnih i ispitnih obaveza na način, u vrijeme i u formi koja studentu najbolje odgovara, uključujući i pomjeranje kolokvijuma/ispita ukoliko je student s invaliditetom bio spriječen da izađe u prvobitno zakazanom terminu;
  • u sređivanju smještaja u studentskom domu (prioritetno dodjeljivanje smještaja studentima s invaliditetom, prikupljanje i predaja dokumentacije).

Pripremila: Anđela Miličić

Izvor: portal Vijesti

 

Odbojkaši pljevaljskog Seta pobjednici su III Međunarodnog turnira u sjedećoj odbojci Pljevlja 2019, koji je u petak i subotu (15. i 16. juna)  održan u SC Ada u Pljevljima. Set je do trofeja došao sa maksimalnim učinkom, a u finalnom meču pobijedio je Iskru iz Bugojna 2:1.

Ekipa trenera Ivane Vraneš prvi takmičarski dan završila je kao prvoplasirana, bez izgubljenog seta. Savladala je Bosnu iz Zenice 2:0, Neretvu iz Mostara 2:0 i Iskru 2:0.

U meču za treće mjesto Neretva je bila bolja od Bosne 2:1. Organizator turnira, Mira Topović kazala je da je zadovoljna organizacijom i kvalitetom takmičenja.

„Turnir je protekao u dobroj atmosferi, zadovoljni su učesnoci i posjetioci. Odigrane su dobre utakmice, a imali smo prilike da vidimo sve čari sjedeće odbojke. Nama je to dodatni motiv da radimo i napredujemo, da promovišemo sport osoba sa invaliditetom“, kazala je Topović.

Ona je naglasila da su realizaciju turnira pomogli Opština Pljevlja, Paraolimpijski komitet, Ministarstvo sporta i Rudnik uglja.
Predsjednica Udruženja paraplegičara Pljevalja kazala je da zahvalnost duguje dvorani Ada i OŠ Boška Buha, gdje članovi Kluba Set treniraju.

„Kroz projekat Sport kao izazov, podržan od Opštine Pljevlja, Udruženje paraplegičara organizovalo je u okviru turnira takmičenja u streljaštvu i pikadu“, kazala je Topović.

Pripremila: Anđela Miličić

Izvor: agencija Mina

Centar za razvoj nevladinih organizacija (CRNVO) - Resursni centar za organizacije civilnog društva u Crnoj Gori organizuje četvrti po redu NVO EXPO – Sajam nevladinih organizacija. Slogan sajma je Duh aktivizma.

Sajam će se održati u Beranama, 22. juna  2019. godine.

Na sajmu će se sa svojim štandom predstaviti i UMHCG gdje će tom prilikom, između ostalog, promovisati Studentsku savjetodavnu kancelariju, kao i brojne druge promotivne materijale koji se odnose na oblast ljudskih prava OSI. 

Na sajmu će se predstaviti 36 izlagača, a njegov cilj je da unaprijedi i poveća vidljivost aktivnosti organizacija civilnog društva (OCD) i njihove uloge u demokratskim procesima. Takođe, Sajam ima svrhu da doprinese poboljšanju javnog imidža i kredibiliteta organizacija civilnog društva u Crnoj Gori.

Sajam je jedna od aktivnosti projekta Resursni centar za organizacije civilnog društva u Crnoj Gori  koji Centar za razvoj nevladinih organizacija (CRNVO) sprovodi u partnerstvu sa NVO Bonum iz Pljevalja, NVO Nada iz Herceg Novog, Novi horizont iz Ulcinja i Bjelopoljskim demokratskim centrom. Projekat finansira Evropska unija, a kofinansiran je od strane Ministarstva javne uprave.

Pripremila: Anđela Miličić

Udruženje mladih sa hendikepom Crne Gore organizuje okrugli sto Značaj sticanja visokog obrazovanja za mlade s invaliditetom u Crnoj Gori, u okviru projekta Jednako obrazovanje za sve - Tiče nas se!, podržanog od strane Ministarstva prosvjete kroz konkurs za NVO u 2018.

Okrugli sto će biti organizovan sjutra, 14. juna 2019. s početkom u 11.00 časova u PR Centru (Josipa Broza Tita 23/A) u Podgorici. U uvodnom dijelu će se obratiti Marina Vujačić, izvršna direktorica UMHCG i Aleksandar Mitrović, državni sekretar Ministarstva prosvjete. Nakon čega će uslijediti obraćanje Dragane Danilović, članice IROP tima Srednje stručne škole „Spasoje Raspopović“ i Sandre Vukašinović, učenice Srednje ekonomske škole “Mirko Vešović” u Podgorici.

Anđela Radovanović, programska menadžerka UMHCG će predstaviti rezultate monitoringa pristupačnosti i analize nastavnog procesa i uslova rada srednjih škola u šest crnogorskih gradova, i to u Podgorici, Nikšiću, Bijelom Polju, Beranama, Baru i Budvi, što je ujedno i bila ključna aktivnost projekta.

Projekat Jednako obrazovanje za sve - Tiče nas se! teži doprinijeti boljim uslovima za uključivanje djece s invaliditetom u oblast srednjeg inkluzivnog obrazovanja. U skladu s navedenim, projektom su organizovane po tri radionice u tri odabrane srednje škole za učenike i nastavno osoblje. Takođe, sproveden je monitoring u šest crnogorskih gradova i u toku je izrada Priručnika o pristupu djeci s invaliditetom u srednjem inkluzivnom obrazovanju u Crnoj Gori.

Sa zadovoljstvom Vas pozivamo da medijski ispratite pomenuti događaj i da svojim prisustvom date dodatan doprinos ovoj temi.

Anđela Miličić, koordinatorka projekta

Žena s invaliditetom koje su postale majke mnogo je više nego što mislimo, ili koliko ih oko sebe vidimo. Zašto? Zbog toga što su majke s invaliditetom širom svijeta marginalizovane po najmanje tri osnova: zbog toga što su žene, što imaju invaliditet i što su se odlučile na roditeljstvo.

O zabludama i preprekama sa kojima se majke s invaliditetom suočavaju govori Džuls Smit, regionalna koordinatorka projekta Kanadske mreže žena s invaliditetom, koja na Univerzitetu Britanske Kolumbije priprema doktorat o majčinstvu i invaliditetu. Uz teorijska istraživanja o tome kako majke s invaliditetom doživljavaju društvene konstrukcije majčinstva i odnos drugih prema njima, Džuls Smit se na osnovu sopstvenog iskustva ovim temama bavi i kroz umjetnost. Kao spisateljica i slikarka inspirisana Van Gogom, Fridom Kalo, Kejt Kolvic i Salvadorom Dalijem, na svojim platnima bavi se fizičkim i društvenim konstruktima invaliditeta, postporođajnom depresijom i postraumatskim sindromom.

Džuls Smit tvrdi da iskustvo žena s invaliditetom i istraživanja ukazuju na to da im negativne poruke o tome u kojoj mjeri su sposobne da se ostvare u ulozi majke šalje društveni sistem u kom žive i ljudi u njemu:

Žene s invaliditetom koje su majke suočavaju se sa tim da njihovu situaciju procenjuju osobe koje niti imaju iskustvo invaliditeta, niti ga razumeju. Na primjer, sudije i socijalni radnici nerijetko pretpostavljaju da one nikako ne mogu biti dobri roditelji samo zato što tu ulogu vrše na jedan drugačiji način. Posljedica takvog stava je to da se starateljstvo radije dodjeljuje nasilnim muškim partnerima nego majkama s invaliditetom.

Sljedeće pitanje je dostupnost raznih usluga majkama s invaliditetom i njihovoj djeci. Većina škola, parkova i vrtića im je nepristupačna, jer su projektovani i funkcionišu isključivo u odnosu na potrebe osoba bez invaliditeta.

Jedna škola koju su pohađali moji sinovi imala je strme stepenice. Iako je u njoj postojao lift, bio je zaključan i uvek sam morala da odem do neke od kancelarija da tražim da mi se on otključa. To se na kraju i dešavalo, ali ne bez objašnjavanja, pošto moj invaliditet nije ‘dovoljno’ uočljiv.

Prepreke u vidu ličnih stavova sljedeće su pitanje. Iako se danas više ne vrše genetski eksperimenti na ljudima, niti prisilne sterilizacije, ideja da žena s invaliditetom ne može biti dobar roditelj još uvijek je prisutna.

Tako se ženama govori: – Da li stvarno želite da svoj invaliditet prenesete na sljedeću generaciju? Ili: – Je l’ mislite da ćete sve to moći da podnesete i da se nosite s tim?

Žene s cerebralnom paralizom nailaze na naročito veliko nerazumevanje. Medicinski radnici automatski pretpostavljaju da one ne mogu kvalitetno da vrše svoje roditeljsko pravo. Umesto da ih pitaju da li je njihova kuća ili stan prilagođen njihovim i potrebama novorođenog djeteta i da li imaju odgovarajuću podršku, zdravstvene ustanove odmah pozivaju centar za socijalni rad u nameri da zaštite dijete. Ukoliko žena ima psihosocijalni invaliditet, šanse da joj se dodjeli starateljstvo nad djetetom su minimalne.

Kanadska iskustva takođe pokazuju da programi kojima bi se majkama s invaliditetom pružila odgovarajuća podrška jednostavno ne postoje. Postoje pojedinačne, kratkotrajne inicijative i projekti, ali ne i dugoročni, održivi programi. Žene stoga nemaju drugog izbora nego da se oslanjaju na neformalnu podršku. Ponekad su to članovi porodice. Međutim, oni su nerijetko upravo ti koji ih prijavljuju službama nadležnim za zaštitu djece.

– Majkama s invaliditetom potrebna je podrška i u vidu propisa, ali i odgovarajućih usluga – kaže Džuls Smit. – Žene s invaliditetom nam stalno ponavljaju da im podršku pružaju osobe kojima je eksplicitno rečeno da ne rade ništa što ima veze sa njegom djece. Na primjer, da ne peru djetetovo posuđe ili veš. Smeju jedino da se brinu o majci i one se tako ponašaju.

Ženama s invaliditetom bilo bi izuzetno korisno da imaju mogućnost da se edukuju o tome kako da budu majke pod nekim specifičnim okolnostima, na primjer uz smanjenu mogućnost korišćenja gornjeg dijela tijela, bez funkcionalnosti ruku ili nogu i slično: – Svjesna sam toga da u zajednici osoba s oštećenjem sluha roditelji dijele svoja iskustva. Bilo bi sjajno kada bi se ovakvo specifično znanje prikupljalo i dijelilo i među drugim grupama osoba s invaliditetom.

O tome kako da se ophode prema roditeljima s invaliditetom treba mnogo više da znaju i svi oni koji će raditi u oblasti prava, socijalnog rada, obrazovanja i zdravstva:

Oni koji su u svom radu prvi susreću sa osobama s invaliditetom treba da znaju kako da izbjegnu to da potpadnu pod uticaj raznih pretpostavki. Treba da nauče kako da se sa više poštovanja i prihvatanja odnose prema roditeljima s invaliditetom. Svakom roditelju, bez obzira na to da li ima invaliditet ili ne, neko pomaže: porodica, komšiluk, prijateljice i prijatelji. Niko se sa roditeljstvom ne nosi bez podrške.

Poruke o iskustvima majke s invaliditetom Džuls Smit obrađuje i javnosti prenosi i slikanjem sopstvenih razmišljanja o teorijskim aspektima opresije nad majkama s invaliditetom. Nada se da će i na taj način podstaći žene da govore o svojim iskustvima: – Ne zna se kako majke s invaliditetom doživljavaju svet, a trebalo bi i to da znamo.

 

Izvor: Portal o invalidnosti

Odluka o taksi prevozu na teritoriji Opštine Tuzi danas će biti na centralnoj javnoj raspravi, a stanovnici će primjedbe i sugestije moći da predaju do 19. juna. Ovom odlukom propisane su tri tarife. U prvoj koja se odnosi na dnevnu vožnju start je od 0,40 do euro. Ista cijena je i za drugu tarifu, odnosno noćnu vožnju od 22.00 časa do 6.00 časova, kao i za vožnju van grada koja je u kategoriji treće tarife. Vožnja po kilometru za prve dvije tarife iznosi od 0,40 do euro, dok je za vožnju van grada 0,30 do euro. Čekanje po satu u sve tri tarife je od pet do 10 eura.
Cjenovnik usluga mora biti ovjeren od strane taksi prevoznika i nadležnog organa za poslove saobraćaja i istaknut na vidnom mjestu. Samo tako će se izbjeći kazna za odgovorno lice u pravnom licu od 20 do 800 eura, i za preduzetnika od 50 do 2.000 eura.
Započetu vožnju taksi vozač mora dovršiti. Ukoliko nije u mogućnosti dužan je da, u najkraćem roku, obezbijedi drugo vozilo za prevoz. Takođe, propisano je da je vozač dužan da prije otpočinjanja taksi prevoza ima položen ispit o poznavanju Opštine.
Propisan je sadržaj taksi legitimacije, izgled, te da mora biti istaknuta na vidnom mjestu u vozilu za vrijeme prevoza putnika. Taksi prevoznik dužan je da nadležnom organu za poslove saobraćaja, u slučaju prestanka obavljanja taksi prevoza, vrati legitimaciju u roku od osam dana piše u odluci. Odluka propisuje i novčane kazne. Od 150 eura do 2.500 eura kazniće se pravno lice ako u vozilu nema ispravan protiv-požarni aparat ili na vozilu postoje natpisi i slike koje imaju stranačka, vjerska ili nacionalna obilježja. Ista kazna predviđena je i ako vozač ne istakne legitimaciju, ne izda račun, prima ili iskrcava putnike na autobuskim stajalištima, koristi taksi vozilo za svoje potrebe, putnika ne preveze najkraćim putem…
Od 150 eura do 3.000 eura kazniće se pravno lice, ako obavlja prevoz vozilom koje nema posebnu registarsku oznaku PG-TH sa brojem i nema na sredini krova svjetleću oznaku “taksi” koja sadrži grb i naziv “Tuzi””, kao i ako sva sjedišta nijesu ispravna, vozilo nije čisto, vozač je neadekvatno odjeven, prevozi djecu do 14 godina starosti bez saglasnosti ili pratnje odraslih, vozač ili putnik puši u vozilu. Za ove prekršaje kaznom od 20 do 300 eura kazniće se odgovorno lice u pravnom licu, a preduzetnik od 50 eura do 1.000 eura, te vozač kaznom od 20 eura do 100 eura.

Obezbijediti vozila za osobe s invaliditetom
Ovom odlukom propisano je i da se za osobe s invaliditetom moraju predviđeti vozila koja im olakšavaju ulaz.
“Taksi prevoznik koji obavlja auto-taksi prevoz sa 20 i više vozila, dužan je da najmanje pet od sto vozila od ukupnog broja opremi platformom za olakšan ulazak i izlazak lica s invaliditetom, kao i opremom za bezbjedan prevoz ovih lica”, piše u Odluci o taksi prevozu.

Odluka precizira i koje putnike taksi vozač ne smije prevoziti. 
“Ne mogu se prevoziti djeca do 14 godina starosti bez saglasnosti ili pratnje odraslih, lica pod dejstvom alkohola i opojnih droga koja ponašanjem remete mir ili ugrožavaju bezbjednost drugih putnika i prevoznika, kao ni eksplozivne, lako zapaljive, otrovne i druge materije, koje zbog svojih osobina mogu biti opasne na bezbjednost i zdravlje ljudi ili mogu nanijeti drugu štetu. Takođe, ne smiju se prevoziti lica koja svojom odjećom ili prtljagom mogu uprljati ili oštetiti unutrašnjost vozila, životinje suprotno posebnim propisima, osim pasa vodiča za osobe s oštećenje vida. Zabranjeno je i pušenje u taksi vozilu za vrijeme obavljanja taksi prevoza”, piše u odluci.

Izvor: Portal CDM

Udruženje mladih sa hendikepom Crne Gore 14. juna s početkom u 11.00 časova  u PR Centru organizuje okrugli sto „Značaj sticanja visokog obrazovanja za mlade s invaliditetom u Crnoj Gori“.

Očekuje se da na okruglom stolu prisustvuju predstavnici Ministarstva prosvjete, obrazovnih institucija, Zaštitnika ljudskih prava i sloboda, političkih partija, predstavnici NVO kao i predstavnici organizacija osoba s invaliditetom i drugi.

Na okruglom stolu je planirano predstavljanje rezultata monitoringa pristupačnosti i analize nastavnog procesa i uslova rada srednjih škola u šest crnogorskih gradova, odnosno u Podgorici, Nikšiću, Bijelom Polju, Beranama, Baru i Budvi, što je ujedno i bila jedna od aktivnosti projekta.

Projekat Jednako obrazovanje za sve - Tiče nas se teži doprinijeti boljim uslovima za uključivanje djece s invaliditetom u oblast srednjeg inkluzivnog obrazovanja. U skladu s navedenim, projektom su organizovane po tri radionice u tri odabrane srednje škole za učenike i nastavno osoblje. Takođe, sproveden je monitoring u šest crnogorskih gradova i u toku je izrada Priručnika o pristupu djeci s invaliditetom u srednjem inkluzivnom obrazovanju u Crnoj Gori.

Projekat je finansijski  podržan od strane Ministarstva prosvjete, kroz konkurs Inkluzija na djelu za finansiranje projekata/programa za NVO u oblasti institucionalnog i vaninstitucionalnog obrazovanja-podoblast podrška inkluzivnom obrazovanju za 2018. 

Pripremila: Anđela Miličić

Uz četvorogodišnjeg sina, kome je oštećenje sluha ustanovljeno nekoliko mjeseci nakon rođenja, Sarah Ivermee iz Velike Britanije zna koliko je zahtjevno naviknuti dijete na kohlearni implant ili na slušni aparat. Često se zanemaruje osjećaj otuđenosti ili zadirkivanje kome je dijete izloženo među vršnjacima koji nemaju oštećenja sluha. Kada je devetogodišnja ćerka njenih prijatelja odbila da koristi slušni aparat, jer se zbog njega osjećala drugačijom od svojih prijatelja, Ivermee je ponudila da joj dekoriše aparat nalijepnicama za nokte. Djevojčici se toliko dopao rezultat, da je Ivermee odlučila da pomogne drugim porodicama plasirajući proizvod koji jača samopouzdanje djeci oštećenog sluha.

Godine 2014. pokrenula je kompaniju Lugs, koja prodaje setove za dekoraciju slušnih aparata i kohlearnih implanta. Zahvaljujući kreativnom dizajnu, djeca s ponosom i uzbuđenjem pokazuju slušne aparate.

– Srećna sam kad me u inboksu sačeka fotografija djeteta koje nosi Lugs i voli svoj slušni aparat – piše Ivermee na svom blogu. – Suvišno je reći da naš sin Freddie najviše profitira u ovom poslu, jer svakog mjeseca može da bira novi dizajn, na koji su ljubomorni svi njegovi prijatelji koji nemaju oštećenja sluha!

Izvor: Portal o invalidnosti

Strana 1 od 2

Back to top