Kristian

Kristian

Borba za prisustvo u političkom odlučivanju i borba za osnovna prava koja zakonom pripadaju svakom građaninu i građanki, pa tako i osobama s invaliditetom, neće prestati nakon održanih izbora u Srbiji. Put do potpune inkluzije ove grupe građana je nerazumljivo težak i nepotrebno onemogućen nebrigom i ignorisanjem.

Svi punoljetni građani imaju pravo glasa, bez obzira na razlike koje postoje među njima u klasnom, ekonomskom, rasnom, nacionalnom i drugom pogledu.

Zašto smo onda u situaciji da neprekidno moramo da se borimo i tražimo da osobe s invaliditetom ostvare svoja biračka prava?

Konkretno, kada se više kandidata iz ove grupacije uključi u politički život zemlje, samim tim će se i osnovne, svakodnevne potrebe ove grupe građana poboljšati.

Nažalost, u situaciji smo da ovu podrazumevajuću istinu ponavljamo glasno i neprekidno kako bi osobe s invaliditetom uživale osnovna prava i kako bi se poboljšao njihov samostalni život, koji je u ovom trenutku ispod zadovoljavajućeg nivoa.

Možda je zato baš sada idealan trenutak da se nadležni po ko zna koji put podsjete, dovoljno rano, i da počnu proces prilagođavanja izbornih mjesta osobama s invaliditetom. Takođe, svi predizborni programi, ali i političke i debatne emisije, moraju biti pristupačne osobama s senzornim invaliditetom. Na ovaj način svaki pojedinac će se osećati komotnije i slobodno pri donošenju svoje samostalne političke odluke, jer će na taj način vladati svim potrebnim informacijama i neće gubiti vrijeme smišljajući kako da izvede sâm čin glasanja, da li je prostorija opremljena dovoljno širokim ulazom da mogu da prođu kolica za kretanje, da li je dovoljno osvijetljena kako bi osobe s oštećenjem vida mogle da se lakše kreću i da li postoji pisani dokument koji se može pročitati ukoliko su glasači osobe s oštećenjem sluha.

Mnogi aktuelni političari ni ne primjećuju da postoji problem na ovom mjestu, jer osobe s invaliditetom u cilju preživljavanja razvijaju sopstvene mreže i načine da se izbore sa svim ograničenjima svakodnevnog života. Zato apelujemo i na političare, ali i na građane, da osvijeste postojanje problema ove grupe svojih sunarodnika i da zajedno ravnopravno uđemo u sledeće izbore.

Svaki glas se broji, a svaka odluka se tiče naše zajedničke budućnosti.

Izvor: www.nedeljnik.rs 

Od početka epidemije COVID-a -19 u Crnoj Gori, oko 200 porodica s djecom i mladima s invaliditetom dobilo je psiho-socijalnu i pravnu podršku kroz platformu www.vrsnjackapodrska.me. Platformu je razvilo Udruženje mladih sa hendikepom Crne Gore (UMHCG), uz podršku predstavništva UNICEF-a u Crnoj Gori.

Kriza izazvana novim koronavirusom dovela je do zatvaranja vrtića, škola, dnevnih centara za djecu s invaliditetom i drugih relevantnih institucija koje svakodnevno pružaju razne usluge porodicama s djecom s invaliditetom. Onlajn platforma Udruženja mladih sa hendikepom omogućila im je da i tokom tog perioda dobiju dio usluga podrške koje su im neophodne.

Milena, majka djeteta s autizmom, ističe da joj je ova platforma značajno olakšala život tokom krize.

"Pomoć nam je bila od neprocjenjivog značaja – shvatili smo da nijesmo sami u ostvarivanju i zaštiti prava našeg djeteta. Koristili smo psihološku podršku, koja nam je mnogo značila, jer se teško možemo sami, kao roditelji, izboriti za prava naše djece. Iz Udruženja su nas više puta  zvali povodom našeg problema", istakla je.

Janko, član porodice s invaliditetom, takođe je pohvalio aktivnosti koje se sprovode putem Platforme Udruženja mladih s hendikepom i pravnu pomoć koju je na taj način dobio.

"Jako sam zadovoljan funkcionisanjem Platforme. Zaposleni u Udruženju bili su vrlo ažurni tokom pandemije COVID-a-19, spremni da odgovore na sva pitanja. Podrška koju nam je pružilo UMHCG pomogla nam je i ohrabrila nas", objasnio je Janko.

Nada Bošković iz Udruženja mladih s hendikepom ističe da su brojne aktivnosti koje se sprovode putem Platforme olakšale život korisnicima, te da je postavljanjem materijala o novom koronavirusu omogućena dostupnost tačnih i korisnih informacija o pandemiji i postupanju tokom krize.

"Smanjen je rizik širenja lažnih vijesti i mogućnost njihovog uticaja, sve više je onih koji su ohrabreni da koriste usluge Platforme, dok se kroz psiho-socijalnu podršku utiče na korisnike da budu smireniji i da lakše podnose trenutnu situaciju izazvanu epidemijom COVID-a-19. Roditelji djece s invaliditetom informisali su se preko Platforme na koji način mogu kvalitetno provoditi vrijeme sa svojom djecom", kazala je Bošković.

Iz UNICEF-a ističu da je porodicama s djecom i mladima s invaliditetom omogućeno da preko ove platforme od samog početka pandemije ostvaruju osnovna prava iz oblasti zdravstvene, socijalne i dječje zaštite, kao i iz oblasti rada i zapošljavanja.

"Zahvaljujući predanom radu UMHCG-a i adekvatnoj primjeni smjernica UNICEF-a, djeca i mladi sa smetnjama u razvoju i njihove porodice dobili su različite vidove podrške na jednom mjestu", kazala je  Nela Krnić, koordinatorka Programa dječje zaštite UNICEF-a u Crnoj Gori.

Uz podršku UNICEF-a, Udruženje mladih sa hendikepom će tokom pandemije COVID-a-19 nastaviti da preko svoje platforme pruža pravovremenu pravnu i psiho-socijalnu pomoć svim porodicama s djecom i mladima s invaliditetom u Crnoj Gori.

Izvor: www.unicef.org 

Udruženje mladih sa hendikepom Crne Gore poziva zainteresovane stručne radnike/ce iz oblasti socijalne i dječje zaštite da se prijave za učešće na Treningu na opšte teme iz oblasti ljudskih prava djece s invaliditetom i osoba s invaliditetom koji će biti održan u periodu 28 - 31. jula 2020, u centralnoj regiji Crne Gore.

Trening će se sprovoditi po akreditovanom programu UMHCG-a kod Zavoda za socijalnu i dječju zaštitu, čime se želi doprinijeti unaprjeđenju znanja kod stručnih radnika/ca o adekvatnom pristupu djeci i osobama s invaliditetom kako bi imali proaktivnu ulogu i mogućnost prepoznavanja i uvažavanja individualnih potreba korisnika. Ovaj trening će biti organizovan u trajanju od tri radna dana, a vodiće ga treneri s dugogodišnjim iskustvom u ovoj oblasti.

Ova obuka pruža teorijska i praktična znanja i iskustva iz prakse i daje smjernice za rad s djecom s invaliditetom i odraslim osobama s invaliditetom prilikom procjene, obezbjeđivanja, pružanja i nadgledanja usluga i mjera podrške za ravnopravan i dostojanstven život koji uvažava različitost i uključenost u zajednicu, odrastanje u zdravom okruženju i osnaživanje za samostalan život. Ona daje mogućnost stručnim radnicima i stručnim saradnicima da adekvatnije sagledaju okolnosti i potrebe korisnika, da adekvatnije procijene individualne potrebe i uticaj socijalnog okruženja i predlože i omoguće najadekvatnije mjere, akcije i usluge koje će dostići najefektivnije ishode i rezultate. 

Obuka će za krajnji rezultat imati: aktivniju, zadovoljniju i produktivniju djecu s invaliditetom i samostalnije osobe s invaliditetom, s osjećajem sigurnosti, i uvažavanja njihovih potreba i njihove ličnosti.

Za učešće na ovom treningu se mogu prijaviti stručni radnici/ce u centrima za socijalni rad i kod pružalaca usluga, odnosno svi zaposleni u ustanovama socijalne i dječje zaštite na nacionalnom i lokalnom nivou: centrima za socijalni rad, centrima za smještaj djece, mladih, odraslih i starijih osoba s invaliditetom.

Zainteresovani kandidati se mogu prijaviti dostavljanjem biografije s osnovnim podacima i motivacionog pisma najkasnije do 21. jula 2020. na mejl adresu: Ova adresa el. pošte je zaštićena od spambotova. Omogućite JavaScript da biste je videli.s naznakom Trening na opšte teme iz oblasti ljudskih prava djece s invaliditetom i odraslih OSI

Broj mjesta je ograničen. Nakon izbora učesnika/ca treninga istima će biti proslijeđen detaljan program treninga. 

Trening se sprovodi u okviru projekta Pristupačnim prevozom do promjena (Accessible drive (for) the change) sprovodi Udruženje mladih sa hendikepom Crne Gore, s projektnim partnerima Glavnim gradom Podgorica i Zavodom za socijalnu i dječju zaštiu, uz podršku Evropske unije i kofinansiranje Ministarstva javne uprave, kroz projekat  IPA II - Višegodišnji program akcije za Crnu Goru za zapošljavanje, obrazovanje i socijalnu politiku (Multi-annual Action Programme for Montenegro on Employment, Education and Social Policies), grant u okviru poziva Podrška pružanju usluga socijalne i dječje zaštite (Support to Provision of Social and Child Protection Services).

 

Kreiranje podsticajnog društvenog miljea za zapošljavanje osoba s invaliditetom (OSI) važan je korak ka njihovoj samostalnosti i dostizanju statusa aktivnog građanina/ke društva, poručeno je sa događaja na kom je predstavljen projekat obuke OSI za rad u pržionici kafe.

Savjetnica Zaštitnika Milena Krsmanović bila je gost Saveza slijepih Crne Gore povodom završnog događaja projekta Zapošljavanje osoba s invaliditetom kroz inovativno zanimanje i razvoj preduzetničkog duha.

Učešće u projektu pozitivno je uticalo na kvalitet života, socijalizaciju i integraciju osoba s invaliditetom u lokalnoj zajednici, a kroz sticanje novih znanja i iskustava konkurentnije su na tržištu rada, bio je jedan od zaključaka.

Prilikom degustacije kafe S koja se proizvodi u istoimenoj pržionici osnovanoj projektom, predstavljeni su njegovi rezultati kroz video priču osoba s invaliditetom i predstavnika institucija. Savjetnica Krsmanović je istakla da je u pitanju značajan projekat, jer je osobe s invaliditetom podstakao da se uključe, osjete radno okruženje i atmosferu, te nauče određene specifičnosti i vještine posla.

Ona je kratkom video pričom izrazila očekivanje da će jedan broj osoba s invaliditetom nastaviti da se bavi poslom u pržionici kafe ukoliko je takav angažman zasnovan na njihovom slobodnom izboru. Krsmanović je pohvalila kreatora ideje na kojoj je zasnovan projekat, pozivajući relevantne aktere da kroz svoj primjer pokažu društveno odgovorno poslovanje i na principu jednakih mogućnosti obezbijede uslove i zaposle osobe s invaliditetom.

Kroz projekat uključeno je šest osoba s invaliditetom koje su prošle četvoromjesečnu obuku za rad u pržionici kafe. Nakon realizovane obuke, četiri osobe s invaliditetom su zaposlene na period od šest mjeseci, dok će po završetku projekta dvoje nastaviti sa radnim angažmanom.

Projekat je u prethodnih 12 mjeseci realizovao Savez slijepih Crne Gore u partnerstvu sa Organizacijom slijepih za Nikšić, Šavnik i Plužine, a uz finansijsku podršku Zavoda za zapošljavanje Crne Gore.

Izvor: www.ombudsman.co.me 

Udruženje mladih sa hendikepom Crne Gore je izradilo Informator za poslodavce i OSI o mjerama i aktivnostima zaštite i zdravlja na radu. Cilj Informatora je da se, kroz pregled najvažnijih nacionalnih garancija u ovoj oblasti, analizom domaćeg i međunarodnog pravnog okvira, i u krajnjem stanja u praksi, istaknu obaveze i mogućnosti, ali i pozitivni, i negativni primjeri u crnogorskoj normativi i praksi, kada je u pitanju stvaranje adekvatnih uslova za obavljanje radnih zadataka i poslova OSI na konkretnom radnom mjestu, s posebnim naglaskom na zaštitu i zdravlje na radu za OSI. 

U skladu s tim, Informator sadrži pravni i institucionalni okvir, obavezne (kolektivne) i dodatne (individualne) mjere zaštite i zdravlja na radu, obaveze poslodavaca i obaveze zaposlenih u tom procesu. Poseban segment posvećen je prepoznavanju i suzbijanju rizika, odnosno uticaju uslova rada, i radnog procesa na moguće rizike sticanja ili progresije invalidnosti, kao i uticaju invalidnosti na proces rada i radni učinak i smanjenje radne funkcionalnosti, mjerama podrške OSI, koje doprinose boljim uslovima rada i adekvatnijim uslovima konkretnog radnog mjesta, od asistencije u radu, do opreme i pomagala, koja mogu doprinijeti usporavanju progresije oštećenja, pa samim tim i poboljšati produktivnosti i učinke na radu. Posebno su razrađene mjere profesionalne rehabilitacije, kao proces u okviru kojeg se može uraditi i procjena rizika na radu, odnosno konkretnom radnom mjestu OSI. Ovaj Informator se ne bavi opštim garancijama prava na rad i zapošljavanje osoba s invaliditetom, osim u dijelu koji je blisko povezan s ciljevima samog projekta i promocijom i definisanjem mehanizama zaštite i zdravlja na radu za zaposlene OSI. 

U završnom dijelu Informatora navedena su tri primjera simulacije OSI na radnom mjestu kako bi se kroz praktičan primjer ukazalo na barijere s kojima se suočavaju OSI i mogućnostima zaštite njihovih prava, odnosno poboljšanja uslova rada i zaštite i zdravlja na radu. 

Na kraju, date su preporuke za unaprjeđenje stanja u ovoj oblasti od kojih se neke odnose na izmjenu i dopunu zakonske regulative, ali i definisanje i sprovođenje mjera i aktivnosti u praksi.

Informator je izrađen u okviru projekta OSIguraj uslove sebi! koji je finansijski podržan od strane Ministarstva rada i socijalnog staranja kroz Javni konkurs za NVO u oblasti zaštite i zdravlja na radu u 2019. Sadržaj Informatora je isključiva odgovornost UMHCG, koje zadržava svoja autorska prava. U tom smislu, zabranjeno je kopiranje, umnožavanje i korišćenje navedenog materijala bez naznake autorskih prava, odnosno odobrenja UMHCG. 

Ukoliko želite da preuzmete pomenuti Informator, to možete učiniti klikom ovdje.

Nakon više od tri godine truda, upornosti i rada, u Vinkovcima  je otvoren Buba bar – prvi kafić u Hrvatskoj koji zapošljava osobe s invaliditetom.

U decembru 2016. pokrenuta je kofinsncirajuća kampanja na platformi Indiegogo, koja je među ostalim bila druga najuspješnija kofinansirajuća kampanja u 2016. godini, koja je imala za cilj otvaranja prvog kafića u Hrvatskoj koji će zapošljavati osobe s Daun sindromom– Buba Bar.

Alen, Domagoj, Dario, Ivana i Marija samo su dio ekipe koja je počela da radi u pomenutom baru, a koji su prije par godina marljivo vježbali i usavršavali svoje vještine kako bi njihov početak rada bio što uspješniji. Prošli su edukaciju, a kroz razne aktivnosti i događaje, gdje su imali priliku da pokažu svoje vještine, kako u gradu Vinkovcima, tako i po cijeloj Hrvatskoj pokazali su kako su spremni za novi izazov.

“Osobama s invaliditetom bio je to prvi radni dan u životu na konkretnom i trajnom poslu. Vjerujemo da će neki ovdje steći i penziju. Šta god ko rekao, osobe s invaliditetom koje to žele i mogu, imaju pravo da rade. Raditi i zaraditi. Osjećati se korisno i vrijedno, brinuti sami o sebi. Tržište rada nije otvoreno za osobe s invaliditetom u onoj mjeri u kojoj bi trebalo biti. A upravo će Buba Bar biti jedno mjesto koje će osobama s invaliditetom osigurati, ne samo rad, nego i platu“ izjavio je Tomislav Velić, predsjednik Udruženja Bubamara.

Možda najveća pobjeda Udruženja Bubamara je da su se izborili i za promjenu zakonske regulative na način da osobe s invaliditetom sada mogu da rade bez straha kako će izgubiti svoja prava tj. invalidninu, kao što je to do sada bio slučaj. 

Naime, upravo je Buba bar, doprinio promjeni nacionalne politike kroz izmjene i dopune zakona kojima je osigurano da osobe s invaliditetom sada mogu raditi, a da im se ne oduzme invalidnina niti smanji bilo koje pravo.

Buba bar će takođe biti i edukacijski centar, ali i primjer ostalim ugostiteljima da prepoznaju potencijale osoba s invaliditetom. Tako će Buba bar postati mjesto na kojem će osobe s invaliditetom ostvariti svoje osnovno pravo – pravo na rad i naravno platu, pa će imati priliku da svojim radom doprinesu zajednici.

Za kraj iz Udruženja Bubamara ističu kako se nadaju da će Buba bar, kao prvi primjer socijalnog preduzetništva, posluži kao model i drugima u Hrvatskoj.

Izvor: www.hrturizam.hr    

Sanjar. Emotivac. Pravdoljubac. Romantik. U prevodu - Ana Jovčić. Djevojka sa beogradske kaldrme koja ima 24 godine. U finišu "trke" intelektualnog i profesionalnog zadovoljstva, u koju se upustila kada je upisala studije srpske književnosti i jezika na Filološkom fakultetu, ostalo joj je još nekoliko ispita koje će, zna i obećava, položiti.

Do tada će biti studentkinja, učesnica, mentorka i volonterka na izazovnim projektima brojnih organizacija mladih. Pauzu između učenja prekratiće šetnjama i kafenisanjem sa drugaricama, negdje uz rijeku, jer voli vodu. A voli i da "surfuje" internetom i svakog dana "odživi" neko vrijeme na "Fejsbuku". Tu ćete je prepoznati po duhovitim komentarima.

Šta vam još nismo rekli o Ani Jovčić? Da je po stilu oblačenja, crvenim lakom na noktima, ispeglanoj kosi i "konzumaciji" savremene tehnologije djevojka ovog trenutka. Ali ona povremeno i rado "putuje" kroz epohe. Baš prije nego što smo je izvukli iz "pakla" junskog ispitnog roka, čitala je Tolstojev "Rat i mir", uz zvuke klasične muzike, i zamišljajući balske haljine, odlučila da kupi jednu takvu kako bi u njoj dovršila knjigu. To je Ana.

Da, ona je i djevojka s oštećenim vidom. Ali ne želi da o tome govorimo u duhu "iako je slijepa, ona je uspješna studentkinja ili bilo šta drugo". Samo bez tog "iako", ako može. 

"Okej, nije to uvijek bilo tako. Pamtim usamljenost i trenutke izopštenosti. Željela sam da se uklopim sa vršnjacima, da trčim i igram žmurke s njima, ali nisam uspijevala da postignem njihov tempo. Djeca su znala da budu surova, a mnoga su me izbjegavala jer nisu znala kako da se postave prema meni. Roditelji su me zato uvijek mazili i pazili. Zainatila sam se da ću što prije naučiti Brajevo pismo. Krenula sam na brzo opismenjavanje, počela da čitam brže od svih i uskoro pobjeđivala na raznim takmičenjima", priča Ana.

Ljubav prema čitanju se nekako prirodno ustoličila. Ali upisati književnost ipak je bio podvig. Ali, Ana je otišla na prijemni, dobila asistenta koji joj je čitao pitanja, ona je njemu diktirala odgovore i iščitala svoje ime na osmom mjestu rang liste. Indeks je bio u njenim rukama. A u šaci i početak novih zavrzlama. Trebalo je izmjestiti se iz zone komfora.

"Do tada oko sebe nisam imala mnogo ljudi koji su osobe bez invaliditeta, jer smo u osnovnoj i srednjoj školi svi bili isti. Bila je to hermetički zatvorena sredina. A onda odjednom osjećaj da si u manjini. E to sam odlučila da pobijedim! Skupila sam hrabrost i poslije nekoliko dana vježbanja, uspjela da na fakultet stignem sama, bez pratnje. Tako su kolege sa studija prestale da prave otklon prema meni, jer su počele da me prihvataju, direktno mi se obraćaju i doživljavaju me kao ravnopravnu. Koliko sam samo bila ponosna kada smo počeli da idemo u kafić i ćaskamo o običnim stvarima. Sada mi je to uobičajeno zadovoljstvo", ne krije Ana.

Da ne bude zabune, sigurna je da joj profesori ne popuštaju, iako joj nije uvijek bilo lako da sprema obimne ispite. Ograničen je fond knjiga prilagođenih osobama s oštećenjem vida, ali naučila je Ana da "čita" slušajući audio-snimke. I to nerijetko čini dok pere sudove ili obavlja neki drugi kućni posao. Već neko vrijeme živi sa dečkom, što je takođe bio izazov, ali više za njene roditelje, koji i dalje brinu za nju kao da je djevojčica.

"Nisu mi nikada dali ni kafu da skuvam, uvijek su me tretirali kao princezu. Ali ne mislim da je to zato sam osoba s invaliditetom, već zato što roditelji jednostavno uvijek štite svoju decu", kaže Ana.

Da li ona štiti sebe? Da, od patetike i sažaljenja. 

"U svakom drugom slučaju se iznerviram, ne prija mi. Razumijem da su ljudi oprezni u mom prisustvu, jer se plaše da ne kažu nešto što bi moglo da me povrijedi. Nerijetko mi kažu "Vidimo se", onako žargonski, a onda se ujedu za jezik i shvate da su možda upotrebili neprikladnu riječ za mene. Ali, hej, pa i ja je sama koristim. Tako da se uglavnom trudim da budem normalna, da bi se drugi opustili. Neki su mi rekli da im je glupo da opsuju preda mnom, što je tako bezveze", iskrena je Ana.

Ali ona je vrlo fleksibilna, pa se samo prilagodi trenutku i ljudima. Međutim, i ponosna je. To je bio jedan od razloga zbog kojeg joj je trebalo više vremena da se odvaži da krene sama da krstari autobusom i tramvajem kroz grad. Nije želela da padne i osramoti se.

"Zar nam svima nije potrebno da se osetimo sposobnim i vrijednim? Srećom, uspjela sam da pobijedim strah od neuspjeha tako što sam osmislila tehniku - "samo zamisli da si neko drugi, pretvaraj se da si neka junakinja iz romana". I tako sam savladala prepreke", kaže Ana.

A tu je i poezija kao njen štit. Kroz nju se borila i bori se. Pisala je ono što je lično boli i frustrira, kako bi kanalisala tugu ili bijes. Tako je krenula da osvaja publiku na pjesničkim večerima. A onda i na radionicama koje organizuje Udruženje studenata sa hendikepom, Škola za mlade lidere sa hendikepom/invaliditetom i Savez slepih, u predstavama o razbijanju predrasuda. Srušila ih je i kada je zaigrala hip-hop i počela da se takmiči u đuskanju. Taj njen šarm samo je zaiskrio iz svega što radi i kaže.

Izvor: www.novosti.rs 

Udruženje mladih sa hendikepom Crne Gore (UMHCG) poziva sve osobe s invaliditetom i članove porodica djece s invaliditetom da, popunjavanjem upitnika, učestvuju u istraživanju o pravu na samostalni život i uključenosti u zajednicu. 

Naime, UMHCG sprovodi Istraživanje o sprovođenju preporuka Komiteta UN o pravima OSI u vezi s članom 19 Konvencije (Samostalni život i uključenost u zajednicu), koje ima za cilj da se napravi osvrt na aktivnosti preduzete u periodu od avgusta 2017. radi primjene preporuka Komiteta u ovoj oblasti.  Ova aktivnost će obuhvatiti desk istraživanje, fokus grupe s OSI i OOSI i predstavnicima lokalnih institucija, upitnik s OSI i roditeljima, odnosno drugim članovima porodica OSI, i najzad intervjue s predstavnicima institucija i rezultiraće izradom preporuka za unapređenje primjene preporuka Komiteta do predaje narednog izvještaja o sprovođenju Konvencije koji je planiran 2023.

Ovaj upitnik je namijenjen punoljetnim OSI, kao i roditeljima i članovima porodica koji imaju dijete/člana porodice s invaliditetom ispod 18 godina, ili OSI nad kojom je produženo roditeljsko pravo (neko od članova porodice ima starateljstvo (u skladu s rješenjem CZSR) ili je oduzeta poslovna sposobnost (u skladu s odlukom suda). S toga, svi zainteresovani kojima je namijenjen ovaj upitnik, isti mogu popuniti na sledećem linku zaključno s 20. julom 2020. 

Napominjemo da su svi podaci u upitniku anonimni.

Istraživanje je dio aktivnosti projekta PonOSIti, ravnopravni, uključeni! koji je podržalo Ministarstvo rada i socijalnog staranja kroz Javni konkurs za NVO u 2019. 

Vaš UMHCG







Udruženje mladih sa hendikepom Crne Gore (UMHCG) poziva sve osobe s invaliditetom koje žive, rade ili se obrazuju u Glavnom gradu Podgorici da, popunjavanjem upitnika, pristupe bazi potencijalnih korisnika usluga za uslugu prevoza od „vrata do vrata“. 

Naime, UMHCG izrađuje bazu potecijalnih korisnika usluge prevoza „od vrata do vrata“ kao aktivnost projekta Pristupačnim prevozom do promjena (Accessible drive (for) the change) koji sprovodimo u partnerstvu s Glavnim gradom Podgorica i Zavodom za socijalnu i dječju zaštiu, uz finansijsku podršku Evropske unije i kofinansiranjem Ministarstva javne uprave, kroz projekat  IPA II - Višegodišnji program akcije za Crnu Goru za zapošljavanje, obrazovanje i socijalnu politiku (Multi-annual Action Programme for Montenegro on Employment, Education and Social Policies), grant u okviru poziva Podrška pružanju usluga socijalne i dječije zaštite (Support to Provision of Social and Child Protection Services).

Pomenutim projektom je planirano pružanje usluge prevoza za OSI na teritoriji Glavnog grada Podgorica od jeseni 2020, čemu prethode aktivnosti usmjerene ka organizaciji i standardizaciji usluge. U tu svrhu, kreirana je baza kojoj zainteresovane OSI mogu pristupiti popunjavanjem online upitnika. Upitnik sadrži pitanja koja se odnose na lične podatke, vrstu invalidnosti, pomagalima koja OSI koristi, učestalisti potrebe za prevozom, itd. Shodno podacima iz baze i potrebama korisnika se planira orgnizacija i sprovođenje navedene usluge.

Zbog navedenog, korisnici koji žele da budu dio baze, a samim tim i da imaju mogućnost prevoza na teritoriji Glavnog grada Podgorica, mogu da popune upitnik koji se nalazi na sledećem linku.

Vaš UMHCG

Nakon što su se fotografije ElI Goldstein početkom ovog meseca pojavile u italijanskom Vogu (Vogueu), za nju se zainteresovao i Guči (Gucci). Ona je tako postala prvi model s Daun sindromom ovog modnog brenda.

Kada je Guči (Gucci) objavio Eline fotografije na Instagram profilu, ubrzo je dobila više od 800.000 lajkova. Naime, Guči (Gucci) je angažovao za reklamnu kompaniju za maskaru.

Njena mama Ivon kazala je kako je ponosna na svoju kćerku koja je od 2017. godine član agencije koja predstavlja modele s invaliditetom.

Ona je uvijek voljela da bude u centru pažnje i pred kamerama, tako da je prilično samouvjerena i rado sluša savjete“, kazala je Ivon. Eli trenutno pohađa umjetnički kurs na koledžu u Londonu.

„Zaista sam uživala biti model i drago mi je da sam imala priliku da nosim Gučijevu (Guccijevu) haljinu. Ponosna sam na fotografije i voljela bih da postanem poznata. Radujem se i saradnji s drugim brendovima“, kazala je Ellie.

Izvor: www.zenskikutak.rs 

Strana 2 od 22

Back to top