Podgorica, PR pres servis - Dužnosti države i njenih institucija su efikasnost, održivost i adekvatnost mjera koje licima s invaliditetom olakšavaju potpuno uživanje prava na samostalnost i uključivanje u zajednicu, zbog čega bi hitno trebalo izmijeniti brojne zakone, a neophodna je i ozbiljna promjena svijesti i pristupa.

To je saopšteno na prvom panelu Garancije prava na slobodu OSI, u okviru online konferencije, koju je organizovalo Udruženje mladih sa hendikepom Crne Gore (UMHCG) povodom obilježavanja Evropskog dana samostalnog života 5. maja i Dana Evrope 9. maja.

Izvršna direktorica UMHCG, Marina Vujačić, istakla je da crnogorsko zakonodavstvo, potpuno suprotno svim međunarodnim standardima i Konvenciji UN o pravima OSI, dozvoljava, omogućava ali i, kako je dodala, propisuje mogućnost ograničenja ili oduzimanja slobode osobama s invaliditetom, samo zbog njihovog oštećenja ili pretpostavljenog oštećenja.

„Ovakve politike i propisi, ali i crnogorska praksa uslovljena je negativnim pravnim nasljeđem koje proističe iz starih, tradicionalnih modela pristupa invaliditetu, prije svega, medicinskog i funkcionalnog, koji problem vide u osobi - posmatrajući je kao bolesnu, nesposobnu za obavljanje i izvršavanje osnovnih životnih funkcija, pa naravno i za samostalan život i život u zajednici“, istakla je Vujačić.

Ona je ukazala da se ne zna dovoljno o tome koliko se poštuje dostojanstvo, integritet i sloboda OSI, koliko mladih OSI boravi u domovima za smještaj starijih, koliko je OSI u ustanovi za smještaj zato što država nije pronašla, ili nije tražila drugo rješenje, ili koliko je njih u bolnicama i drugim ustanovama iako im nije potreban medicinski tretman, „i primjenjivanje određenog tretmana čak ima negativne posljedice po njihovo mentalno i fizičko stanje“.

Vujačić je ukazala da tzv. Zakon o zaštiti i ostvarivanju prava mentalno oboljelih lica ne pravi preciznu razliku između mentalnog oboljenja, odnosno psihosijalnog invaliditeta i intelektualnog invaliditeta, pa tako, kako je dodala, poistovjećuje te dvije kategorije, propisujući isti odnos i tretman prema njima.

„Iako mijenjan 2013. Zakon i dalje ima diskriminatorne odredbe koje se odnose na ograničenje uživanja ili potpuno lišenje slobode i prisilan smještaj, kao i medicinske eksperimente u cilju „liječenja“, pojasnila je Vujačić.

Kao kategoriju kojima je takođe nerijetko ograničena sloboda navela je i osobe kojima se oduzima poslovna sposobnost.

„Oni, kada je na snazi zamjensko, umjesto odlučivanja uz podršku, nijesu subjekti i nosioci prava, poput prava na život u zajednici, i najčešće se upravo smještaju u ustanove, pa često lišenje poslovne sposobnosti i prethodi smještaju u ustanovu, a s druge strane važno je naglasiti da oni ne mogu imati bilo kakav ugovorni odnos pa prema tome ne mogu ni ostvariti pravo na usluge podrške za život u zajednici“, istakla je Vujačić.

Prema njenim riječima, kada je riječ o samostalnom životu OSI Crna Gora nije ni blizu modernih shvatanja, pa samim tim ni standarda ljudskih prava, a brojni zakoni u oblasti zdravlja, socijalne zaštite i života u zajednici, porodičnih i bračnih odnosa, i drugi materijalni i procesni, hitno bi morali pretrpjeti ozbiljne reformske izmjene.

„Samo tako, makar pred zakonom možemo govoriti o jednakosti svih, a onda nam za praksu ostaje ozbiljna promjena svijesti i pristupa“, poručila je Vujačić.

Zaštitnik ljudskih prava i sloboda, Siniša Bjeković, smatra da je samostalnost ili nezavisnost, kao bitna karakteristika funkcionisanja ljudskog bića u zajednici, prirodna potreba p

,mnjim, roistekla iz njegovog integriteta, slobode i dostojanstva, bez obzira na lično svojstvo, uključujući i invaliditet.

„Samostalnost ne znači da je čovjek prepušten sam sebi. Suština koncepta ljudskih prava ukazuje na činjenicu da je njihov katalog, kao i način njihovog ostvarivanja stvar društvenog dogovora oličenog u najvišim pravnim aktima država na nacionalnom nivou, odnosno međunarodnih ugovora na tom nivou implementacije ljudskih prava“, pojasnio je Bjeković.

Dužnosti države i njenih institucija su, kako smatra, efikasnost, održivost i adekvatnost mjera koje licima sa invaliditetom olakšavaju potpuno uživanje prava na samostalnost i njihovo potpuno uključivanje u zajednicu.

„Moram ukazati na jedan od temeljnih nedostataka koji se često zapaža u našoj praksi i počiva na pretpostavci o tzv. medicinskom modelu u poimanju invaliditeta. To apsolutno odudara od standarda ako se ima u vidu sama definicija invaliditeta po Konvenciji UN. I upravo taj drugi dio koncepta invaliditeta, koji u kontinuitetu izostaje, tiče se različitih prepreka koje sprečavaju puno i efektivno učešće osoba s invaliditetom u društvu na ravnopravnoj osnovi sa drugima, a nadasve u mogućnostima da u društvenim tokovima participiraju sa pozicije samostalne osobe“, objasnio je Bjeković.

Civilni sektor koji zagovara prava osoba s invaliditetom ukazuje, kako je naveo, na niz sistemskih problema u realizaciji mjera podrške samostalnom životu osoba s invaliditetom.

„U tom dijelu postavljeno je otvoreno pitanje kvaliteta usluga unutar postojećih institucionalnih rješenja, kao i nedostataka u shvatanju pojedinih instituta koji se tiču podrške životu u zajednici. To se posebno odnosi na personalne asistente kao oblik podrške koji treba omogućiti olakšano uključivanje u život zajednice. Osim suštinskih nedostataka u realizaciji ovog servisa, ukazuje se i na nedostatke u normiranju uslova zasnovanih na međunarodnim standardima i značenju personalne asistencije u tom okviru“, kazao je Bjeković.

Kada su u pitanju posebni oblici invaliditeta, potrebno je, kako smatra, ubrzati reforma u promjeni prakse tzv. zamjenskog odlučivanja u odnosu na odlučivanje uz podršku kao zadovoljavajući standard.

„Ovo je posebno značajno jer se u pojedinim oblastima, kao što je politička participacija, porodični i bračni odnosi, pa i oblast socijalnog staranja i slično, odsustvo izražene volje lica sa mentalnim invaliditetom potpuno ukorijenilo u matricu ponašanja na svim nivoima“, ukazao je Bjeković.

Problem pristupačnosti i dalje, kako je rekao, opstaje kao sistemski iz dva razloga.

„Samo letimičan pogled na pojedine urbane sredine pokazaće zašto je inkluzija iluzija, a samostalnost nemoguća u uslovima arhitektonskih, infrastrukturnih, tehnoloških i drugih barijera. Osim toga, radi se o ključnim principima međunarodnog prava, a treba podsjetiti da je takva obaveza predviđena i u unutrašnjem pravnom poretku, najčešće u anti-diskriminacionim propisima“, kazao je Bjeković.

On je istakao da načelo samostalnog življenja podrazumijeva i slobodan i efektivan pristup svim organima javne vasti i u vezi s tim korišćenje svih mehanizama pravne pomoći, uključujući i sredstva prilagođena potrebama osoba sa invaliditetom, kako bi djelotvorno mogli koristiti procesne mehanizme za ostvarivanje svojih prava.

Izvršni direktor Međunarodne alijanse osoba s invaliditetom, Vladimir Ćuk, ukazao je da ljudi s invaliditetom širom svijeta i dalje ne uživaju slobodu, samostalan život, nemaju pravo na obrazovanje, na zapošljavanje.

„To je prosto činjenica i to je nešto što moramo da prihvatimo. Mislim da treba malo da prestanemo da slavimo jer mislim da smo malo nestali u tom slavlju i da smo izgubili onu osnovu koja je bila tu kada smo gradili i stvorili Konvenciju. Pozivam na malo žešći rad organizacija OSI širom svijeta. Siguran sam da u Crnoj Gori imamo dobar kadar, jako puno organizacija koje zapošljavaju kvalitetne ljude i koji među članstvom imaju aktiviste koji mogu da drže odgovornom svoju državu“, rekao je Ćuk.

On je predložio da se s novom kampanjom i novom snagom krene u nove radne pobjede.

„Svjedoci smo, ovih dana, krize izazvane koronavirusom, koja nas je u jednoj sekundi podsjetila da nismo uradili posao dobro. U jednom danu smo vidjeli da su ljudi s invaliditetom zaboravljeni, da im nije pružena medicinska pomoć kada je trebalo, da su čak stavljeni na listu da im se ne pruža medicinska pomoć, ako nema dovoljan broj respiratora“, istakao je Ćuk.

Iz mnogih država svijeta se, kako je rekao, čulo da je upravo samostalni život na velikom udaru.

„Asistenti koji pomažu osobama s invaliditetom u mnogim državama nisu dobili pravo da se kreću. Zatim, nemaju pravo da se testiraju, i vi ako otvorite vrata da dočekate asistenta, koji vam pomaže, ne znate da li ima virus ili ne. Mnoge informacije nisu obrađivane na način da su pristupačne za sve. Tako npr. ljudi koji su gluvi nisu imali pristup informacijama kada je policijski čas i sl.“, rekao je Ćuk.

Ljudi svakodnevno umiru, kako je kazao, jer Konvencija nije sprovedena kako je trebalo.

„Imali smo 12 godina i svijet to još uvijek nije uradio u dovoljnoj mjeri. Trenutna kriza može da nas nauči da treba da radimo i zahtjevamo više. Krajnje je vrijeme da uradimo mnogo više i vjerujem da ćemo malo pomalo uspjeti“, smatra Ćuk.

Prethodnih godina su, ipak, kako je ukazao, ostvarene velike pobjede, koje donose velike promjene ljudima s invaliditetom širom svijeta.

„Mnogo je učinjeno i imamo osnovu na kojoj možemo da više utičemo na naše vlasti, vlade da rade više. Imamo osnovu, mnogo dokumenata, odluke, pa hajde da gradimo na tome i da počnemo s odgovornom politikom i odgovornom implementacijom Konvencije“, poručio je Ćuk.

Savjetnica za ljudska prava UN, Anjet Lanting, kazala je da nema podataka koliko je među osobama koje su preminule od novog koronavirusa bilo osoba osoba s invaliditetom.

„Neke osobe se oslanjaju na podršku koju nisu uspjele da dobiju, zbog raznih restrikcija u pogledu kretanja i fizičke distance. Nažalost, čuli smo za slučaj tinejdžera, u Kini, koji je imao cerebralnu paralizu, koji je ostavljen sam kod kuće i koji je umro jer su mu otac i brat bili u karantinu“, rekla je Lanting.

I ona je ukazala da osobe s invaliditetom često nemaju pristup informacijama o koronavirusu.

Pandemija je, kako je ukazala, potvrdila da je potrebno da se potpuno reorganizuje podrška i servisi koji se fokusiraju na osobe s invaliditetom.

„Sada postoji mogućnost da se to sve odradi na bolji način. A da bismo sve postigli moramo da sve osmislimo u bliskoj saradnji sa samim osobama s invaliditetom“, pojasnila je Lanting.

UN su, kako je istakla, jedna od organizacija koja je prepoznala potrebu za boljom inkluzijom OSI u svim aspektima svog rada.

„Ispunjavanje svih prava i propratnih obaveza će zaista pomoći svim državama da dalje napreduju u ostvarenju održivih razvojnih ciljeva i takođe će pomoći Crnoj Gori da dalje napreduje tokom pregovora pristupanja Evropskoj uniji“, kazala je Lanting.

OSI su već ranije i s pravom, kako je ukazala, istakle da je podrška neophodna zbog njihovog osnaživanja.

„Personalna asistencija će biti potrebna nekim osobama i Komitet UN je istakao da takva asistencija treba da bude kontrolisano vođena od strane korisnika, da treba da se zasniva na personalizovanim kriterijumima. OSI treba da same angažuju, obuče i nadgledaju svoje asistente, da budu u centru samog procesa odučivanja u vezi s asistencijom i da se njihove želje i potrebe poštuju“, poručila je Lanting.

Ona je ukazala da postoje dokazi da sistemi samostalnog življenja i življenja uz podršku, kada se dobro uspostave, mogu da budu isplativiji i da donose bolje rezultate nego življenje u institucijama.

U sklopu Konvencije o pravima OSI, kako je istakla, ima specifičan član koji obavezuje države potpisnice da pružaju pomoć i podršku jedni drugima tako da „Crna Gora nije sama u ovome“.

„UN u Crnoj Gori su i dalje spremne da nastave pružati podršku osobama s invaliditetom, državi i svim drugim partnerima, kako bi se dalje u potpunosti realizovala prava svih“, poručila je Lanting.

Događaj je organizovan u okviru projekta "Communicating EU accession and EU assistance in Montenegro III", kojeg finansira EU, a sprovodi Generalni sekretarijat Vlade Crne Gore, i to kao mjera Akcionog plana za 2020. Strategije za informisanje javnosti o pristupanju Crne Gore EU.

Na linku ispod, nakon što preuzmete dokument, možete se upoznati s ostvarivanjem prava na plaćeno odsustvo, skraćeno radno vrijeme i polovinu radnog vremena za roditelje djece s invaliditetom i određene kategorije OSI.

Udruženje mladih sa hendikepom Crne Gore u utorak, 5. maja 2020. s početkom u 13.00 časova organizuje onlajn konferenciju povodom obilježavanja Evropskog dana samostalnog života (5. maj) i Dana Evrope (9. maj).

Događaj se organizuje u okviru projekta EU4ME koji finasira Evropska unija, a sprovodi Generalni sekretarijat Vlade Crne Gore, i to kao mjera Akcionog plana za 2020. Strategije za informisanje javnosti o pristupanju Crne Gore EU. 

Konferencija će se sastojati iz dva panela, na kojima će govoriti po četvoro učesnika, i biće uživo prenošena na Facebook stranici UMHCG. U okviru prvog panela na temu Garancije prava na slobodu OSI, govoriće Marina Vujačić, izvršna direktorica UMHCG, Siniša Bjeković, zaštitnik ljudskih prava i sloboda, Vladimir Ćuk, izvršni direktor Međunarodne alijanse osoba s invaliditetom (International Disability Alliance – IDA), čije obraćanje će biti omogućeno putem već snimljenog izlaganja, i Anjet Lanting, savjetnica za ljudska prava UN.

U drugom panelu, na temu Deinstitucionalizacija kao preduslov samostalnog života OSI govoriće Anđela Radovanović, programska menadžerka UMHCG, Amela Jarović Orahovac, samostalna savjetnica u Direktoratu za socijalno staranje i dječju zaštitu u Ministarstvu rada i socijalnog staranja, Kapka Panajotova (Kapka Panayotova) u ime Evropske mreže za samostalni život (European Network on Independent Living – ENIL) i Milan Šverepa (Milan Šveřepa), direktor Evropskog udruženja za inkluziju (Inclusion Europe). Svaki od panela će biti praćen diskusijom.

Pitanja za govornike na konferenciji moguće je postaviti putem mejla Ova adresa el. pošte je zaštićena od spambotova. Omogućite JavaScript da biste je videli. , ili putem Facebook i Instagram stranice UMHCG, do 4. maja do 12.00h.

Na ovaj način UMHCG se već sedmu godinu zaredom pridružuje kampanji koju pokreće Evropska mreža za samostalni život (European Network on Independent Living) – ENIL, s ciljem podizanja svijesti o pravu osoba s invaliditetom na samostalni život i o njegovim ključnim principima: samostalnom donošenju odluka, izboru, kontroli, odgovornosti i pravu na grešku. Ove godine ključna tema obilježavanja ovog datuma je Sloboda, pa su u vezi s tim od 24. aprila na stranicama UMHCG na društvenim mrežama objavljivane fotografije s heštagovima #ENILilDay #ILDay2020 #FreedomOfChoice, na kojima su korisnici usluga, volonteri, prijatelji i zaposleni UMHCG odgovarali na pitanje šta je za njih sloboda. 

Pozivamo vas da ispratite ovaj događaj, šaljete pitanja i na taj način date dodatan doprinos ovoj temi.

Od elektronske sjednice Upravnog odbora Paraolimpijskog komiteta Srbije do udaranja loptice reketom po prislonjenom stolu u meču u kojem je zid protivnik. Borislava Perić Ranković, najbolja stonoteniserka s invaliditetom na planeti, dane u izolaciji provodi u porodičnom okruženju, uz ćerku Draganu i supruga Milenka, upravo u svom stilu, ne gubeći ni časa, već obavlja "100 poslova" dnevno.

"Može se, naravno, i apelujem na sve naše građane da se striktno pridržavaju baš svih mjera zaštite i socijalnog distanciranja u vrijeme vanrednog stanja", kaže Borislava.

"Kao osoba s invaliditetom imala sam period prilagođavanja novom načinu života i tome kako da funkcionišem sa invalidskim kolicima, da se osamostalim. Sada je, takođe, potrebno ponovo se prilagoditi novim uslovima. Uključila sam se od starta u nekoliko akcija našeg ministarstva i sekretarijata sporta, u kontaktu sa Vanjom Udovičićem i Vladimirom Batezom, podržavam i pomažem kako bih doprinijela da sve u vezi s koronavirusom što bolje prebrodimo. Dakle, nije sve stalo, radi se od kuće, kod kuće, ali drugačije".

Borislava je, kako ističe, organizovala način života u vanrednoj situaciji upravo da bi sa porodicom korisno provodila vrijeme.

"Ćerka Dragana ide u treći razred osnovne i, kao i svi njeni drugari, u redovnom je kontaktu sa učiteljicom koja nam svakodnevno šalje zadatke. Naravno, tu sam da pomognem. Ovo neočekivano slobodno vrijeme, bez treninga, takođe, koristim da privedem studije kraju. Na završnoj godini sam Fakulteta za sport i turizam, ostali su mi neki ispiti iz treće godine, pa sam se prihvatila knjige. Fiziče aktivnosti ne zapostavljamo, bavimo se koliko je to u stanu moguće. Suprug Miša je "spoljni momak" za nabavku i redovno se priključi kada na red dođu društvene igre za stolom".

Odluku da se najveća svjetska smotra sportista u Tokiju pomjeri za godinu dana, Borislava je prihvatila sa odobravanjem.

"Olimpijske i Paraolimpijske igre su poseban izazov za svakog sportistu i isto tako je bitno da svaki od njih ima iste uslove da se pripremi. Smatram da je dobro da se Igre održe dogodine, i to prvi put u neparnoj godini. Najvažnije je da iz svega ovoga izađemo što bezbolnije. Borislavi, ne krije, mnogo nedostaju zajednički treninzi i druženja sa našim zlatnim paraolimpijcima. 

"Upućeni smo jedni na druge, ali kontaktiramo samo telefonom, radi našeg dobra. Naravno, svakodnevno sam u vezi sa mojom saigračicom u reprezentaciji i "Spinu", Nadom Matić, selektorom Zlatkom Keslerom... Svako od nas se bori sa samoizolacijom na svoj način, a uzajamno se podržavamo", kaže Borislava.

Izvor: www.novosti.rs

Udruženje mladih sa hendikepom Crne Gore i Savez slijepih Crne Gore, povodom Međunarodnog dana pasa vodiča/pomagača, pozivaju državu da obezbijedi ovu uslugu korisnicima kroz redovno finansiranje iz budžeta, na način što će planirati sredstva za školovanje minimum jednog psa godišnje. 

Psi pomagači, a među njima i psi vodiči, omogućavaju osobama s invaliditetom da žive u skladu s postulatima samostalnog života, oni omogućavaju visok nivo samostalnosti i nezavisnost od drugih osoba, uključujući i zaštitu privatnosti korisnika. Psi vodiči pomažu osobama s oštećenim vidom da se samostalno, slobodno i bezbjedno kreću, dok pomagači pružaju asistenciju u podizanju i premještanju iz kreveta na kolica, toalet, podizanju i dohvatanju predmeta, otvaranju/zatvaranju vrata, paljenju/gašenju svijetla i slično. 

U Crnoj Gori trenutno dvije osobe s oštećenim vidom koriste uslugu psa vodiča, dok se druge dvije osobe nalaze na listi čekanja, odnosno u proceduri su dobijanja psa. 

UMHCG već godinama, ali sa značajnim naporima u održivosti programa, sprovodi ovu aktivnosti jer se sredstva prikupljaju isključivo iz donacija. Među značajnim donatorima u poslednjoj godini izdvajamo Morsko dobro, Rotary klub Kotor i Regulatornu agenciju za energetiku, ali i sve građane, pojedince koji su obezbijedili sredstva za školovanje psa vodiča Lavera. 

Donacije je moguće uplaćivati putem žiro računa 550-7880-14 ili direktno u 17 kasica koliko ih je trenutno postavljeno u različitim objektima u Crnoj Gori: poštama, marketu Idea u Zelenici i Mall of Montenegru, Montvetu, Aerodromima Crne Gore, Autobuskoj stanici Podgorica i Hard rock kafeu u Podgorici. 

Kako je Crna Gora malo tržište, nema školu u kojoj bi se obučavali psi vodiči/pomagači, obuka za pse sprovodi se u Centru za rehabilitaciju Silver u Zagrebu, na osnovu sporazuma s UMHCG. Kada je u pitanju cijena psa vodiča/pomagača, potrebno je izdvojiti oko 15.000,00 eur za prve procjene, školovanje i prenos, dok se kasnije izdvajaju redovna godišnja sredstva za kontrole, a sami korisnici već godinama pokrivaju troškove ishrane i veterinarskih usluga za pse, kao sopstveni doprinos programu i njegovoj održivosti.

Iako je Crna Gora donijela Zakon o kretanju lica sa invaliditetom uz pomoć psa pomagača, ovaj propis garantuje korisniku pravo kretanja i boravka sa psom, ali ne i školovanje i nabavku psa pa je isti neophodno dopuniti, ili u Zakonu o socijalnoj i dječjoj zaštiti, koji definiše usluge u zajednici prepoznati i ovu uslugu direktno. Preduslov za dobijanje psa vodiča/pomagača je samostalnost korisnika; za osobu s oštećenim vidom preduslov je pravilna tehnika kretanja uz pomoć bijelog štapa, dok je i za njih i za osobe s fizičkim invaliditetom neophodna samostalnost donošenja odluka, odnosno pravilnog upravljanja uslugom, brige o psu... Na ovaj način podržava se i život u zajednici i maksimalan nivo nezavisnosti osoba s invaliditetom od članova porodica i sistema, i smanjuje rizik moguće institucionalizacije. 

U mnogim zemljama Evrope, osim finansiranja školovanja i nabavke pasa vodiča, lokalne i nacionalne vlasti, omogućavaju i finansiranje veterinarskih usluga i ishrane za pse. Tako, npr. Češka obezbjeđuje 32 eur mjesečno za ishranu, Francuska 50 eur za brigu o psu, Rusija obezbjeđuje godišnji dodatak od 250 eur, dok lokalne vlasti u Danskoj obezbjeđuju nabavku, edukaciju i veterinarske usluge. 

Finansiranjem ove usluge iz budžeta osobe koje žele, i pritom ispunjavaju uslove, za korištenje usluge psa vodiča/pomagača ne bi čekale da se stvore uslovi, prikupe sredstva kroz donacije, već bi mogli da dobiju uslugu blagovremeno i odmah po završenim procjenama i proceduri.  

U trenutnoj situaciji, u vrijeme pandemije COVID-19, većina osoba s invaliditetom ostala je bez usluga koje se pružaju u sistemu ili od drugih pružalaca usluga, bilo da su u pitanju usluge dnevnih centara, ili druge usluge u zajednici, uključujući i mnoge koje pružaju organizacije osoba s invaliditetom zbog mjera i naredbi Vlade, dok to nije bio slučaj s korisnicima pasa vodiča, pa se i na ovaj način pokazala jedna od važnih prednosti ove usluge. 

I Svjetski savez slijepih se pridružio obilježavanju ovog dana, navodeći par krucijalnih stavova, koje prenosimo u nastavku:

• Psi vodiči, pomagači, omogućavaju osobama oštećenog vida da izbjegavaju prepreke, budu nezavisni, samouvjereni, putuju sigurno. 

• Kako bi se izbjegle posljedice Covid-19 i ispoštovala distanca, osobe oštećenog vida su primorane da ostanu doma, bez pristupa osnovnim uslugama. Ovdje postaje vrlo važna uloga pravilno obučenih pasa vodiča. Njihova upotreba značajno smanjuje potrebu za fizičkom interakcijom osoba s oštećenim vidom s drugima; 

• Koristimo priliku da pozovemo Vladu i donosioce politika da razviju i sprovode zakonodavstvo u cilju uklanjanja diskriminacije korišćenja psa vodiča; 

• Obavještavamo da nema dokaza da psi prenose COVID-19, ipak pozivamo na pravilnu higijenu, osobe koja koristi psa vodiča, i psa pomagača, a i drugih osoba ukoliko brinu o psu;  

• I dalje ćemo se zalagati u ime naših članova, da ne budu lišeni prava koja su utvrđena UN Konvencijom o pravima OSI.

Međunarodni dana pasa vodilča i pomagača obilježava se svake godine, poslednje srijede u aprilu. Ovim povodom djeca iz vaspitne jedinice "Kosovka djevojka" JPU “Dragan Kovačević” iz Nikšića, u okviru trosatnog programa s vaspitačem Borisom Marušićem, izradili su likovne radove koji prikazuju značaj pasa vodiča i pomagača za osobe s invaliditetom, a koje smo objavili na FB stranici.

U ovim vremenima neprestano slušamo o problemu policijskog časa, karantina, izolacije. Ova izolacija se računa u satima, danima i sigurno će proći, ali neki je žive cijeli život.

„Mi možemo samo da se nadamo da će kad se ovo sve završi postojati veća želja svih za rešavanje problema i predrasuda sa kojima se susreću osobe s invaliditetom”, kaže aktivista u zrenjaninskom Udruženju paraplegičara Banata.

Nenad pojašnjava  da postoje različite vrste invaliditeta tako da je često utisak da je broj osoba s invaliditetom daleko manji. Veliki broj osoba s invaliditetom zbog problema i ograničenja nikuda ne ide i ne pojavljuju se u „stvarnom” životu. Mnogi su i prije ove izolacije bili u nekoj vrsti trajnog karantina tako da je za njih ovo uobičajena realnost.

„Naravno, postoji jedan broj naših članova koji su, kao i drugi morali da se naviknu na nove okolnosti karantina, a žive aktivno. Ipak, to je manji broj osoba s invaliditetom. I oni su se relativno lako prilagodili novoj situaciji, jer su kroz nju u dužem ili kraćem vremenskom intervalu već prolazili”, naglašava Nenad i daje korisne savjete.

„Ako želiš da se prilagodiš, treba sebi unaprijed da postaviš zadatke koje želiš taj dan da obaviš i dan na kraju bude kratak. Godinama unazad nakupilo se mnogo sitnih zadovoljstava, obaveza i nezavršenih stvari za koje sad imaš vremena. Budući da se bavim sportom, svakodnevno vježbam, a ostalo vrijeme provodim uz tv, internet, filmove, knjige i komuniciram sa prijateljima. Živim kao i drugi. Jedino što dio vremena provodim u nalaženju novih rešenja koje mi mogu unaprijediti stepen rehabilitovanja i funkcionisanje u budućim vremenima posle korone”, predočava Nenad i ističe da nije izlazio iz kuće trideset dana. Kako ima dvorište olakšana mu je izolacija.

Prema njegovim riječima, sigurno da su se mnoge osobe s invaliditetom susrele sa brojnim  dodatnim problemima.  Postojao je problem personalnih asistenata koji nisu mogli da se vrate od korisnika prije 17 časova, problem transporta i nabavke...

Nenad dodaje da ne može reći da mu nešto teško pada, jer se trudi da u svakoj situaciji nađe nešto lijepo i to mu uglavnom uspijeva. Pošto u normalnim okolnostima živi aktivno, najviše mu nedostaje druženje sa prijateljima i njihova pozitivna energija.

„Teško je reći kako vanredno stanje utiče na osobe s invaliditetom, sve je individualno. Postoje mnogi koji su cijeli život u ovakoj i goroj izolaciji i vjerovatno oni nemaju problem sa novonastalom situacijom. Postoje i oni, među kojima sam i ja, koji su ovo prihvatili kao nešto kroz šta se mora proći. Možda nam je i lakše, jer smo već prolazili nešto slično. Neki i više puta. 

"Vjerovatno postoje i oni kojima ovo teško pada, ali mislim da ih je relativno malo i da će shvatiti da će i ovo proći", dodao je na kraju Nenad.

Izvor: www.politika.rs

Udruženje mladih sa hendikepom Crne Gore, povodom 28. aprila, Svjetskog dana zaštite i zdravlja na radu, izražava zabrinutost zbog činjenice da je određeni broj osoba s invaliditetom ostao bez zaposlenja usred pandemije koronavirusa, bilo na način otkaza uslovljenog prestankom rada poslodavaca, dobrovoljnim ili nametnutim od strane države, ili zbog činjenice da su neke OSI imale ugovor na određen vremenski period, koji je isticao upravo u vrijeme trajanja mjera i naredbi, a za isti nije omogućeno produženje od strane poslodavca. 

Naime, poslodavci nekim osobama s invaliditetom koje obavljaju poslove u određenim djelatnostima nijesu osigurali rad od kuće ili plaćeno odsustvo, niti su onima kojima je isticao ugovor omogućili produženje ugovora o radu, iako ostvaruju pravo na refundaciju značajnih procenata zarada zaposlenih OSI, dok su s druge strane osobe s invaliditetom koje su u radnom odnosu i dalje u velikom strahu da će ostati bez posla zbog pandemije koronavirusa.  U takvoj situaciji, osobe s invaliditetom ne znaju kako neka prava mogu ostvariti i zaštiti, usljed nedostatka adekvatne podrške od strane nadležnih, odnosno nepružanja informacija o mjerama zaštite iz oblasti rada i zapošljavanja.

Takođe, u ovim uslovima osobama s invaliditetom se ne obezbjeđuju zaštitna sredstva i oprema koji su zdravstveno prihvatljivi i sigurni za bezbjedne uslove rada kako bi se izbjegla neposredna i ozbiljna opasnost po život ili zdravlje, pa samim tim su u mogućnosti odbiti radne zadatke i zaduženja ukoliko može biti ugroženo njihovo zdravlje i bezbjednost na radu. 

U tom smislu, pored činjenice da je podrška u navedenim uslovima potrebna zaposlenima, ona je potrebna i poslodavcima kako bi sačuvali radnike i omogućili im bezbjedan rad i zaštitu na radu. Zbog toga je neophodno kroz mjere podrške ekonomiji od strane države obezbijediti donacije potrebne zaštitne opreme i sredstava kako bi poslodavci koji imaju zaposlene OSI istima mogli organizovati rad i osigurati im dalje redovne i sigurne izvore prihoda. 

Dugoročno, država mora zakonski garantovati specifičnije mjere zaštite i zdravlja na radu pored opšte odredbe o posebnoj zaštiti zaposlenih osoba s invaliditetom, uključujući i obavezno propisivanje i primjenu razumnih adaptacija na radnom mjestu, ali i sprovođenja mjera zaštite i zdravlja na radu kroz redovni proces profesionalne rehabilitacije. 

UMHCG je u proteklom periodu kroz projekat OSIguraj uslove sebi! finansijski podržan od strane Ministarstva rada i socijalnog staranja, a u saradnji sa ZOPT-om, izradilo interne procedure i mehanizme zaštite i zdravlja na radu za zaposlene OSI, i to: Akt o procjeni rizika, Pravilnik o zaštiti i zdravlja na radu, Program o osposobljavanju za bezbjedan rad zaposlenih, evidenciju iz oblasti zaštite i zdravlja na radu. Pomenuta dokumenta sadrže mjere zaštite i zdravlju na radu i način njihovog sprovođenja, prava, obaveze i odgovornosti svih zaposlenih; način osposobljavanja i provjere osposobljenosti zaposlenih za bezbjedan rad i korišćenja sredstava i opreme lične zaštite na radu. Takođe, zaposleni u UMHCG su pohađali obuku za osposobljavanje za bezbjedan rad zaposlenih kod poslodavca, kako bi se upoznali sa svim vrstama opasnosti na poslovima na koje je rapoređen/a i konkretnim mjerama za zaštitu i zdravlje na radu, koje su potrebne radi otklanjanja opasnosti po život, odnosno oštećenje zdravlja. 

Svjetski dan zaštite i zdravlja na radu, koji je proglasila Međunarodna organizacija rada (International Labour Organization – ILO), obilježava se kao dan sjećanja na poginule i povrijeđene radnike u nesreći na radu na gradilištu, u saveznoj državi Konektiku u SAD-u. Datum je odabran s ciljem da se oda počast žrtvama povreda na radu i profesionalnih bolesti, kao i unaprijeđivanju zaštite i zdravlja na radu, odnosno smanjenja broja povreda na radu, profesionalnih oboljenja i oboljenja u vezi s radom. 

Jedan od ključnih stubova ILO-a kao odgovor na krizu COVID – 19 jeste da se ojačaju mjere zaštita zdravlja radnika na radnom mjestu, spriječi diskriminaciju i isključenost, pruži adekvatan zdravstveni pristup, proširi pristup plaćenom odsustvu kao i da se obezbijede mjere zadržavanja zaposlenih.

Na kraju, pozivamo sve osobe s invaliditetom kao i njihove poslodavce da nam se obrate u slučaju potrebe za informisanjem i savjetovanjem, ili drugim vidovima podrške, dok je osobama s invaliditetom na raspolaganju i psihološka podrška. 

Zgrade osnovnih škola "Božidar Vuković Podgoričanin", "Branko Božović" i "Pavle Rovinski" nemaju građevinske dozvole pa su samim tim objekti divlje gradnje. Do ovog podatka došlo se nakon što je Sekretarijat za planiranje i održivi razvoj odbio da Ministarstvu prosvjete izda odobrenje za postavljanje pristupne rampe za pristup i kretanje lica smanjene pokretljivosti i lica s invaliditetom za sve tri škole jer je u njihovim listovima nepokretnosti evidentiran teret nema dozvolu.

“Uvidom u priloženu dokumentaciju konstatovno je da je za objekte za koje se traži izdavanje odobrenja za postavljanje pristupne rampe za pristup i kretanje lica smanjene pokretljivosti i lica s invaliditetom evidentiran teret nema dozvolu. Obavještavamo vas da se po vašim zahtjevima ne može postupiti do brisanja tereta nema dozvolu u listu nepokretnosti 731 – prepis KO Podgorica III od 3. marta 2020. godine, listu nepokretnosti 3610 − prepis KO Podgorica II od 27. februara 2020. godine i listu nepokretnosti 5566 – prepis KO Podgorica III od 26. februara 2020. godine”, piše u dokumentu koji je potpisao Miljan Barović, sekretar za planiranje, a koji je dostavljen Ministarstvu prosvjete.

Direktorica OŠ "Božidar Vuković Podgoričanin" Ljubinka Nedić potvrđuje da škola nema građevinsku dozvolu, ali kaže da su još 2018. godine podnijeli zahtjev za legalizaciju. Ova vaspitno-obrazovna ustanova sagrađena je 1981. godine.

“Da škola nema građvinsku dozvolu nisam znala do momenta dok nijesam dobila dopis da provjerimo da li je objekat legalozovan. Kada smo saznali da nemamo predali smo zahtjev za legalizaciju i odgovor čekamo. Kada dobijemo građevinsku dozvolu mi ćemo opet krenuti u projekat za OSI jer nama je to neophodno pošto imamo dva đaka koji su korisnici kolica”, navela je Nedić, dodajući da škola broji 1.300 đaka.

Vršilac dužnosti direktora OŠ "Branko Božović" Gordana Klikovac navodi da ta vaspitno-obrazovna ustanova takođe, nema građevinsku dozvolu ali i da su predali zahtjev za legalizaciju. U ovom divljem objektu nastavu pohađa 1.040 đaka.

“Zahtjev za legalizaciju je predao bivši direktor i nadamo se da ćemo odgovor uskoro dobiti”, navodi Klikovac.

I OŠ "Pavle Rovinski" takođe je podnijela zahtjev za legalizaciju.

“Škola je sagrađena 1994. godine i nema građevisnku dozvolu. Mi smo zahtjev za legalizaciju podnijeli u julu 2018. godine i još čekamo odgovor. Škola ima 1.576 učenika, a nastavu kod nas pohađa 17 djece s invaliditetom”, navela je Dijana Laković, direktorica škole.

Odgovor koliko škola u Podgorici nema građevinsku dozvolu, te koliko je njih predalo zahtjev za leglizaciju shodno Zakonu o planiranju prostora i izgradnji objekata iz Dana su tražili od Ministarstva prosvjete.

“Višedecenijsko pitanje posjedovanja građevinske dozvole određenog broja obrazovnih objekata prepoznato je najnovijim Zakonom o planiranju i izgradnji objekata, čijim stupanjem na snagu su stvoreni uslovi za legalizaciju ovih objekata. Shodno instrukcijama Ministarstva prosvjete, manji broj škola, koje nijesu posjedovale građevinsku dozvolu, u prethodnom periodu pokrenulo je proceduru za legalizaciju objekata kod nadležnog državnog organa. U namjeri da školama pomogne u ovom procesu i konačno riješi i ovo pitanje, Ministarstvo prosvjete je tehnički i finansijski podržalo izradu elaborata i ostale tehničke dokumentacije, kao i dodatnih procedura koje su neophodne u procesu legalizacije ove vrste objekata, te očekujemo da će se u što skorijem vremenskom roku riješiti i ovo pitanje”, poručuju iz Ministarstva prosvjete.

Iz ovog državno organa nijesu odgovorili na pitanje kako je u ovim objektima, s obzirom da nemaju građevinsku dozvolu, dozvoljen rad.

I Osnovna škola „Štampar Makarije” zatražila je da im se izda odobrenje za postavljanje rampi za osobe s invaliditetom na školskom objektu. U dokumentu koji je Omer Mehmedović, sekretar Ministarstva prosvjete, proslijedio Sekretarijatu za planiranje prostora, je naznačeno da odobrenje traže u skladu sa odlukom o postavljanju, odnosno građenju i uklanjanju pristupnih rampi, liftova i sličnih objekata za pristup i kretanje lica smanjene pokretljivsti i lica s invaliditetom.

Izvor: www.dan.co.me

Veliki rad, trud i posvećenost su donijeli nevjerovatno dobre rezultate kada su atletičari u pitanju. Izabranici trenera Veljka Čegara: Marijana Goranović, Radmilo Baranin, Miloš Ranitović, Danilo Gojković, Maja Rajković, Miloš Spaić i Mirnes Ramović su ispunili deset normi za Paraolimpijske igre, ali zbog sistema koji je odredio Međunarodni paraolimpijski komitet, samo dva slota, odnosno dva mjesta na Igrama u Japanu.

Postoje izgledi da Crna Gora izbori i treće mjesto na Evropskom prvenstvu koje će se prije Igara održati u Poljskoj. Podsjećanja radi, na Evropskom prvenstvu u Grosetu Marijana Goranović je osvojila srebrnu, a Radmilo Baranin zlatnu i srebrnu medalju. Na šampionatu Evrope u Berlinu, Marijana Goranović je stigla do srebra, a pomenuti šampionat će ostati upamćen i po tome što su atletičari iz Crne Gore osvojili četiri četvrta mjesta. U ovom trenutku, svi sportisti maksimalno poštuju propisane mjere samoizolacije i distance, nastoje da pomognu medicinskim radnicima i nadležnim institucijama u borbi protiv globalne zdravstvene pošasti.

Paraolimpijske igre, kao i Evropsko prvenstvo na kojem će izabranici trenera Veljka Čegara nastojati da stignu do treće norme za Japan su odloženi. Paraolimpijske igre su na programu 2021, a termin šampionata Evrope se još uvijek čeka. Marijana Goranović, djevojka koja je učesvovala na Paraolimpijskim igrama u Londonu i Riju, koja sanja treće uzastopne Igre, napisla je dnevnik za čitaoce Sport Kluba u kome je opisala kako podnosi izolaciju i kako se bori protiv konoravirusa, a mi ga  prenosimo u cjelosti:

“Teška situacija je zadesila kompletnu planetu, sve je jednostavno stalo. Svi se borimo protiv nevidljivog neprijatelja, protiv virusa koji nemilosrdno odnosi ljudske živote. Sportistima posebno teško pada izlolacija, jer smo naučili na potpuno drugačiji život. Svakodnevni trenizi, takmičenja, putovanja su način na koji živimo. Istovremeno, naučeni smo na disciplinu i odgovornost, pa samim tim, poštujemo propisane mjere kako bi zaštitili sebe, svoje bližnje, kako ne bi ugrozili okruženje.

Apelujem na sve građane i sve čitaoce Sport Kluba da se pridržavaju mjera kao što radimo mi sportisti, jer je to jedini način da pobijedimo virus i da se u bliskoj budućnosti ponovo vidimo na sportskim borilištima. U ovom trenutku, teško je procijeniti kada će se to desiti, ali moramo da ostanemo jedinstveni, disciplinovani i strpljivi. Samo tako možemo da pobjede”, napisala je Marijana Goranović za Sport Klub i nastavila:

"Ove godine sam bila fokusirana na Evropsko prvenstvo koje je trebalo da se odrzi u Poljskoj. Cilj je bio osvajanje nove, treće medalje na šampionatima Evrope, a zatim i treće uzastopno učešće na Paraolimpijskim igrama u Japanu. Dobro je to što norme za Igre važe i za sledeću godinu, jer smo ostvarili deset normi, obezbijedili dva slota, odnosno dva mjesta u Japanu, jedno u muškoj i jedno u ženskoj konkurenciji. Sada imamo novi san i cilj, a to je treće mjesto na Igrama.

Naravno govorim samo o atletici. Baveći se sportom, naučila sam da su prepreke tu da bi se savladavale. Tako gledam i na borbu koju vodimo sa koronavirusom. U pitanju je bitka koju moramo da dobijemo, u pitanju je nevidljiv, ali izuzetno opasni protivnik koji nemilosrdno nosi ljudske živote.

Dane provodim u kućnoj izlolaciji, sa svojom porodicom. Istovremeno treniram u kućnim uslovima u skladu sa planom koji sam dobila od trenera. Želim svima da poručim da čuvaju svoje zdravlje i da čuvaju zdravlje drugih jer svaki pojedinac ima veliku ulogu u svemu ovome. Disiciplina, odgovornost i strpljenje su osnovni postulati na putu ka pobjedi kojoj se nadam kao i svi građani planete”, napisala je Goranović.

Izvor: www.sportklub.rs

Velika četkica, bronzer, gotovo!

Selma Bler je dozvolila obožavateljima da zavire u njenu rutinu šminkanja ovih dana. Inače, Bler ima multiplu sklerozu, oboljenje koje pogađa centralni nervni sistem.

Glumica (46) je na Instagramu objavila lagan i nadahnjujući vodič koji demonstrira "rješenje za nanošenje šminke uz nedostatak finih motoričkih sposobnosti".

"Dakle, MS ljudi: velika četkica, bronzer", rekla je uz smijeh dok je pomijerala ogromnu četkicu za šminku preko lica. "Tu! Gotovo. Stani. Pozdrav."

Bler, koja je u oktobru izašla u javnost s informacijom o tome da ima MS-a, objasnila je zašto je odlučila da uradi tutorijal u svojim Instagram pričama.

"Okej, s obzirom na to da moje motoričke sposobnosti u ovom trenutku nisu baš u redu, želim samo da kažem, vjerovatno ću dati tutorijal o šminkanju ... nikada", rekla je glumica. "Ali ako to učinim, znajte da se samo pokušavam zabavljati."

Bler je inspirisala mnoštvo obožavalaca, uključujući mnoge svoje poznate prijatelje, svojim otvorenim, iskrenim životom s MS-om. 

"O moj Bože, ti si tako zabavna!" Debra Mesing prokomentarisala je njen video. "Mnogo te volim, Selma."

Kris Džener, koju je Bler glumila u seriji "The People v. O. J. Simpson: American Crime Story", takođe je poslala slatku notu podrške. 

"Kakva si ZVIJEZDA ... obožavam te ... šaljem ti danas tonu ljubavi, moja djevojko", napisala je Džener. ("Bolje pošalji malo bronzera", odgovorila joj je Bler s nizom nasmijanih emotikona).

Fredi Princ Junior je njen video nazvao "profesionalnim", a Bruk Šilds je, takođe, objavila dirljivi komentar.

„Tako si lijepa da ti šminka ne treba, ali slažem se uvijek sa velikom četkicom“, napisala je. "Volim te. B."

Mnogi obožavatelji koji žive s MS-om su se takođe zahvalili Bler na iskrenom, zabavnom prihvatanju nekih svakodnevnih izazova s kojima se suočava.

"Tako si realna i to je ono što volim kod tebe", prokomentarisao je jedan obožavalac. "Oduvijek sam voljela da se oblačim, šminkam, šišam itd... Sad je stanje s oboljenjem mišića izazovno. Stvarno me inspirišeš i zahvaljujem ti na tome i tome što si to baš ti!"

Multiple skleroza je hronična bolest kod koje imuni sistem napada centralni nervni sistem, uključujući mozak i kičmenu moždinu. Simptomi mogu uključivati umor, zamagljen vid, poteškoće u balansiranju i nedostatak koordinacije, prema Nacionalnom društvu za multiple sklerozu. Posljedice i krajnji ishodi su različiti, a skoro sve osobe steknu određenja oštećenja odnosno trajni invaliditet z različitim stepenima. 

Otkako je prošle godine izašla u javnost sa svojim stanjem, Bler je otvorena o svom životu s MS-om. Rekla je da čak i dok se bavi dijagnozom, pronalazi nadu i otpornost.

"Ja sam predstojeća osoba i želim da mi život nekako bude pun", napisala je na Instagramu u oktobru. "Želim se ponovo igrati sa sinom. Želim da prošetam ulicom i jašem konja. Imam MS i dobro sam. Ali ako me vidite kako spuštam s**** po cijeloj ulici, slobodno mi pomozite da ga pokupim . Potreban mi je cijeli dan samo za sebe. Hvala vam i možda svi znamo za dobre dane među izazovima. "

Izvor: EURONEWS.

Prevela s engleskog: Marina Đurović