Marina

Marina

Vlada je raspisala javni poziv za učešće građana u trećoj fazi projekta Hiljadu plus, koji omogućava kupovinu stanova po povoljnijim uslovima.

 

Predavanje zahtjeva bankama počeće u ponedjeljak 23. jula i trajaće do 13. avgusta, u periodu od 8.30 do 15 časova. Dokumentacija se predaje u CKB-u, Erste, Lovćen, NLB-u i Sosijete ženeral banci. Podnosilac dobija potvrdu o predaji zahtjeva sa naznačenim danom, satom i minutom predaje i kodom zahtjeva. Komercijalne banke će vršiti predkvalifikaciju i provjeru kreditne sposobnosti i ostalih uslova podnosilaca zahtjeva, na osnovu redosljeda podnošenja. Podnosioci zahtjeva kojima banke odobre kreditno zaduženje, po naknadnoj provjeri dokumentacije od projektnog odbora, dobijaju vaučer, koji obavezno sadrži informaciju o iznosu maksimalnog kreditnog zaduženja i strukturi stambenog objekta.

Imalac vaučera sa odabranim ponuđačem zaključuje predugovor o kupovini stana koji je na listi ponuđenih stambenih objekata. Važenje vaučera je ograničeno na 60 dana od dana izdavanja, i u tom periodu se može sklopiti predugovor. Rok važenja vaučera može da se produži odlukom Projektnog odbora, ali ne duže od 45 dana. Ako se vaučer ne iskoristi za to vrijeme, korisnik se isključuje sa rang liste, a prvi naredni sa liste čekanja zauzima njegovo mjesto.

Visina kamatne stope na godišnjem nivou iznosi 2,99 odsto fiksno za cijenu kvadrata stana do 1.100, a rok otplate je 20 godina. Vrijednost projekta je do 20 miliona eura, a finansira se aranžmanom sa Bankom za razvoj Savjeta Evrope.

Zahtjev za dodjelu kredita i spisak neophodne dokumentacije su dostupni na sajtovima www. mrt.gov.me i www.1000plus. me, na kojem će biti objavljena i lista predatih zahtjeva i konačna rang lista korisnika projekta. Tokom prethodne dvije faze projekta 809 domaćinstva, odnosno 2.149 građana su riješili stambeno pitanje.

U nastavku slijedi redosled koraka:

1.  Popunjen zahtjev za dodjelu dugoročnog hipotekarnog kredita, koja je objavljen na sajtu, i dostupan u filijalama banaka koje učestvuju u Projektu;

2.   Uvjerenje o prebivalištu u Crnoj Gori za svakog člana porodičnog domaćinstva;

3.  Kopija biometrijske lične karte za podnosioca zahtjeva i punoljetne članove porodičnog domaćinstva ili uvjerenje o crnogorskom državljanstvu za podnosioca zahtjeva ili članove porodičnog domaćinstva koji posjeduju stare isprave;

4.   Izvod iz matične knjige rođenih za maloljetne članove porodičnog domaćinstva;

5.   Izvod iz matične knjige vjenčanih za bračne parove;

6.   Uvjerenje o slobodnom bračnom stanju za podnosica zahtjeva, odnosno za sve punoljetne članove domaćinstva koji nisu vjenčani;

7.  Za podnosioca zahtjeva i sve odrasle članove porodičnog domaćinstva, potvrda o zaposlenju izdata od strane poslodavca s navedenim primanjima za vremenski period od prethodna tri mjeseca;

8.  Ovjerena izjava podnosioca zahtjeva da nema u posjedu stambenu jedinicu na teritoriji Crne Gore ili nema u susvojini više od jedne trećine ukupne površine stambenog objekta u Crnoj Gori, u poslednje tri godine od dana podnošenja zahtjeva za dodjelu kredita;

9.   Ovjerenu Saglasnost podnosioca zahtjeva za obradu ličnih podataka u Projektu 1000+ radi pribavljanja podataka od Uprave za nekretnine Crne Gore;

10. Ovjerena izjava svakog člana porodičnog domaćinstva da nema u posjedu stambenu jedinicu na teritoriji Crne Gore ili nema u susvojini više od jedne trećine ukupne površine stambenog objekta u Crnoj Gori, u poslednje tri godine od dana podnošenja zahtjeva za dodjelu kredita u poslednje tri godine;

11.  Ovjerenu Saglasnost za obradu ličnih podataka u Projektu 1000+ za svakog člana porodičnog domaćinstva radi pribavljanja podataka od Uprave za nekretnine Crne Gore; ;

12   Izjava o kućnoj zajednici i broju članova porodičnog domaćinstva;

13.  Za zaposlene u javnom sektoru, potvrdu izdatu od poslodavca da zaposleni nije riješio stambenu potrebu u skladu sa propisom Vlade, odnosno nadležnog organa lokalne samouprave do dana pokretanja postupka dodjele kreditnih sredstava;

14.  Za zaposlene u javnom sektoru ovjerenu Izjavu zaposlenog da nije rješavao stambenu potrebu u skladu sa propisom Vlade, odnosno nadležnog organa lokalne samouprave;

15.  Za nezaposlene punoljetne članove domaćinstva koji su prijavljeni na evidenciji Zavoda za zapošljavanje potrebno je dostaviti potvrdu Zavoda za zapošljavanje a za lica koja su na školovanju, potvrdu o školovanju.

 

Izvor: http://www.1000plus.me/

Pripremila: Marina Vujačić

 

Profesionalna snouboderka Brena Hakabi (Brenna Huckaby) postala je prva žena s invaliditetom koja krasi stranice poznatog magazina Ilustrovani Sport (Sports Ilustrated).

Prije osam godina dijagnostikovan joj je maligni tumor kostiju zbog čega su ljekari morali da joj amputiraju nogu.  Nakon operacije se preselila u Solt Lejk Siti i počela vježbati snoubording.

Ona se odlično pokazala u ovoj sportskoj disciplini i počela je da se takmiči 2013.

Njen editorijal i intervju za pomenuti magazin je propraćen odličnim reakcijama ljudi, a Brena o svemu tome kaže: "Reakcije su uglavnom jako pozitivne i motivišuće a tome sam se i nadala. Prije samog snimanja sam pomislila: 'Ovo će donijeti toliko dobrog, ali i lošeg... Htjela sam ovo da odradim na pravi način. Htjela sam na pravi način da prikažem žene s invaliditetom”.

Na kraju njen savjet za žene s invaliditetom je: “Spoznajte vlastitu snagu! Zar ćete samo sjedeti i čekati da vam invaliditet „preuzme“ život? Nemojte. Sjetite se da je vaše tijelo alat koji se pokreće vašim umom, a granice su tu da se ruše".

Izvor: www.superzena.b92.net

Pripremila: Anđela Miličić

Novina u gradskom prevozu "Mediteran Express" ove sezone je, osim modernizacije voznog parka, nabavka četiri autobusa koji posjeduju rampe za osobe s inavliditetom, javljaju iz ovog preduzeća, a prenosi RTV Budva.


"Ove godine smo modernizovali vozni park nabavkom novih vozila. Imamo četiri autobusa koji imaju rampe za invalide i majke sa djecom u kolicima, a saobraćaju na relaciji Budva - Petrovac", kazao je Ivo Đuranović, PR preduzeća.

On navodi da je posebno interesnatna kružna linija koja ide preko zaobilaznice.  "To je linija koja ide bulevarom i zaobilaznicom i vraća se na polaznu stanicu" dodao je Đuranović.

Podsjećamo čitaoce portala da je, po prvi put, preduzeće Blue line iz Herceg Novog prošle godine nabavilo rampe u par autobusa čime su gradski i međugradski saobraćaj na rehaciji Herceg Novi - Tivat - Kotor pristupačni i za OSI u terminima u kojima saobraćaju navedeni autobusi. 

Izvor: RTV Budva

Pripremila: Marina Vujačić 

Fond za zdravstveno osiguranje je objavio informaciju o dopunama Pravilnika o izmjenama i dopunama pravilnika o indikacijama i načinu korišćenja medicinske rehabilitacije u zdravstvenim ustanovama koje obavljaju specijalizovanu medicinsku rehabilitaciju.

Dopunama Pravilnika proširena je Lista za korišćenje medicinske rehabilitacije u specijalizovanim zdravstvenim ustanovama za medicinsku rehabilitaciju s određenim brojem medicinskih dijagnoza i to:

- P 14.3 – Druge povrede ručnog nervnog spleta novorođenčeta u toku porađaja,

- F 82 – Specifičan poremećaj razvoja pokretljivosti,

- Q 05 – Rascjep stuba kičme,

- Q 90 – Daunov sindrom,

- Q 74.3 – Urođena ukočenost više zglobova u savijenom položaju,

- G 37.8 – Druge označene demijelinizirajuće bolesti CNS-a (Aleksanderova bolest),

- E 76.2 – Druge mukopolisaharidoze (Morquio classica),

- M 34 – Progresivna scleroderma,

- C 38.0 – Zloćudni tumor srca,

- D 15.1 – Dobroćudni tumor srca i

- F 84 – Cistična fibroza.

Kako navode, prošireno je pravo na medicinsku rehabilitaciju svake treće godine nakon identifikacije oboljenja, za osigurana lica oboljela od reumatoidnih bolesti (M05.8, M06, M07.1 i M08) u odnosu na sadašnji pravilnik koji je definiše pravo samo na jednu rehabilitaciju nakon identifikacije oboljenja.

Prošireno je pravo na medicisku rehabilitaciju osiguranim licima oboljelim od dječije cerebralne paralize (G80) koja su starija od 15 godina, tako da umjesto dosadašnjeg prava na medicinsku rehabilitaciju svake treće godine, sada će ostvarivati ovo pravo svake druge godine.

Na linku možete pronaći smjernicu za ostvarivanje prava na medicinsku rehabilitaciju na osnovu do sada važećeg Pravilnika. U najskorije očekujte da će UMHCG inovirati smjernicu, odnosno dopuniti istu u odnosu na navedene dopune Pravilnika, odnosno liste oštećenja. 

Na današnji dan rođen je Nelson Mandela. 

Prisjećamo se zbog toga jedne od njegovih najpoznatijih misli o invaliditetu, kao različitosti ljudskog roda. Dovoljno snažnoj poruci koja nam daje razlog i motiv da ga slavimo. 

"Osobama s invaliditetom nije potrebna patronaža - dežurna briga osoba bez invaliditeta, niti se one trebaju prilagoditi dominantnom i dominirajućem svijetu takozvanih osposobljenih/sposobnih osoba.

Na nama je da prilagodimo naše razumijevanje zajedničkog čovječanstva: naučimo o bogatstvu raznolikosti ljudskog života; priznamo prisustvo invaliditeta u našem društvu kao obogaćivanje naše različitosti. " - Nelson Mandela

 

Pripremila i prevela: Marina Vujačić 

Koalicija Saradnjom do cilja poziva Ministarstvo finansija i Vladu Crne Gore da hitno izvrše svoje zakonske obaveze i donesu Uredbu o kofinansiranju projekata EU za domaće nevladine organizacije. Država se obavezala da podrži projekte NVO koji su uspješno prošli na zahtjevnim i kompleksnim EU konkursima, imajući u vidu da EU grantovi zahtijevaju kofinansiranje od svakog korisnika.

Ovu obavezu su Ministarstvo i Vlada morali realizovati odmah po stupanju na snagu Zakona o izmjenama i dopunama zakona o nevladinim organizacijama, još u januaru 2018. Nacrt Uredbe je bio na javnoj raspravi još u julu 2017, što znači da je tekst ove Uredbe završen i da nema nijednog, osim eventualno političkog razloga, da se njeno donošenje ovoliko odlaže.

Ipak, ni nakon šest mjeseci od stupanja na snagu Zakona, Ministarstvo i Vlada nisu donijeli ovaj podzakonski akt koji se odnosi na kofinansiranje a koji je neophodan da bi se Zakon u cjelosti primjenjivao. Time Vlada direktno ugrožava uspješnost realizacije ovih projekata i ostavlja neizvjesnost potrebnog kofinansiranja za nevladine organizacije.

Podsjećamo, svi projekti koji su podržani u Crnoj Gori na konkursima za NVO od strane EU odnose se na rješavanje ključnih pitanja iz oblasti vladavine prava i ljudskih prava u Crnoj Gori, što su, barem deklarativno, prioriteti Vlade. O značaju reformi u ovim oblastima detaljno se odredila i Evropska komisija u posljednjem izvještaju za Crnu Goru, u kojem su jasno izražena očekivanja za konkretnim rezultatima u vladavini prava i zaštiti ljudskih prava. Zato je potrebno da Vlada prepozna značaj ovih projekata, i kofinansiranjem omogući njihovu kompletnu realizaciju i ostvarivanje uticaja na reforme u ovim ključnim oblastima.

Stoga, očekujemo da Vlada u najkraćem roku donese Uredbu koju je bila u obavezi uraditi prije gotovo šest mjeseci. Ukoliko Vlada i dalje bude oklijevala u donošenju ove Uredbe to će otvoriti sumnju da Vlada neće uopšte obezbijediti ovu podršku za NVO projekte. Bio bi to jasan znak da je na djelu politička odluka, te da zakoni u ovoj državi nijesu obavezni za one koji ih kreiraju.

Ispred Koalicije: Ana Novaković, predsjednica UO

Od 14.do 28. jula u portugalskom gradu Koimbri održavaju se Evropske Univerzitetske igre (EUSA Games). Na pomenutom takmičenju studentkinja Univerziteta Crne Gore Slobodanka Gurešić juče je osvojila srebrno odličje u para stonom tenisu.

Ona je u finalu izgubila rezultatom 3:0 (po setovima 11:3; 11:7; 11:5) od Francuza Annaelle Bonnota s Univerziteta Le Havre zbog čega joj je pripala srebrna medalja.

Treće mjesto pripalo je Pedroni Guallaume s Univerziteta Lycee Dumont d’urille koju je upravo naša takmičarka porazila u polufinalu rezultatom 3:2 (6:11; 11:9; 11:9; 7:11; 14:12).

Pripremila: Anđela Miličić

Izvor: www. reprezentacija.me

 

Paraolimpijski komitet (POK) uradio je sve da crnogorski sportisti i ove godine nastave niz velikih paraolimpijskih rezultata i osvajanja medalja, kazao je predsjednik krovne sportske asocijacije osoba s invaliditetom Igor Tomić.

“Sve je do sada urađeno, realizovan trenažni proces, nastupi na kontrolnim i kvalifikacionim takmičenjima, kao i zdrastveni status sportista, ukazuje da bi 2018. mogla biti još jedna velika godina za crnogorski paraolimpijski sport, odnosno da bi mogao biti nastavljen niz velikih paraolimpijskih rezultata crnogorskog sporta, koji traje posljednje tri godine”, kazao je Tomić.

On je rekao da crnogorske sportiste očekuju tri evropska i jedno Svjetsko prvenstvo.

“Plivač Ilija Tadić nastupiće na Evropskom prvenstvu (EP) od 11. do 20. avgusta u Dablinu. Na atletskom prvenstvu Evrope u Berlinu od 20. do 26. avgusta imaćemo rekordni broj takmičara, golbalisti će se takmičiti na B šampionatu Evrope od 22. do 30 septembra u poljskom Horozovu, dok stonotenisera Filipa Radovića očekuje debitantski nastup na Svjetskom prvenstvu (SP) u Celju, od 15 do 21. oktobra".

Tomić je podsjetio da su atletičari imali dva nastupa na sankcionisanim mitinzima u Splitu i Kragujevcu, na kojima su izborili deset normi za EP.

“U Berlinu predstavljaće nas šest sportista u deset disciplina. Nastupiće branioci medalja Marijana Goranović (bacanje kugle i diska – F 41- osobe niskog rasta) i Radmilo Baranin (kugla i koplje - F 34 bacanje iz stolice), Miloš Ranitović (skok u dalj, T-12 osobe s oštećenjem vida), kao i debitanti na velikim takmičenjima Maja Rajković (bacanje kugle i koplja – F 54 bacanje iz stolice), Mirnes Ramović (bacanje kugle i diska, F 11 osobe s potpunim oštećenjem vida) i Danilo Gojković (bacanje koplja, F 34 bacanje iz stolice)”.

Prema njegovim riječima, trenutni plasman na rang listama najavljuje da će Crna Gora i u Berlinu imati konkurentnu ekipu i da je realno očekivati dobar plasman i neku od medalja.

Tomić je kazao da je stonoteniser Radović sjajno otvorio paraolimpijsku sezonu osvojivši prvo mjesto na Mastersu u Bratislavu i bronzanu u Laškom. 

“U redovnom programu postao je prvak Balkana u juniorskoj konkurenciji. Trenutno zauzima sedmo mjesto na svjetskoj seniorskoj rang listi najboljih paraolimpijaca, dok je drugi na juniorskoj listi igrača do 23 godine. To nam daje za pravo da vjerujemo da će i u debitantskom nastupu na SP u Celju biti „tvrd orah“ za izuzetnu konkureciji koja ga očekuje u kategoriji deset”.

Prema njegovim riječima plivač Ilija Tadić u sustet EP u Dablinu imao je dobar nastup na Gran pri mitingu u Berlinu, na kojem je prošao klasifikacione preglede, kao i na MI u Taragoni na kjima je plivao finale slobodnim stilom na 100 metara.

“Naši golbalisti osvojili su četvrto mjesto u Srednjoevropskoj golbal ligi, kao i zlatnu na međunarodom turniru u Nišu. Očekuje ih težak posao u Horozovu i debitantski nastup, za koji su se izborili osvajanjem srebrne medalje na C EP u Kišinjevu”.

On je naglasio da je POK u prvoj polovini godine realizovao preko 30 aktivnosti domaćeg i međunarodnog karaktera.

“U saradnji s našim klubovima, članicama POK, a pod pokrovitaljestvom Ministarstva sporta i lokalnih zajednica, bili smo domaćini tri međunarodna događaja – stonoteniskog turnira Podgorica open i Festivala paraolimpijskih sportova, u okviru kojeg je bio održan drugi međuarodni turnir u sjedećoj odbojci, Pljevlja 2018, kao i kampa i turnira košarka kolicima Igalo 2018".

On je posebno pohvalio rad i doprinos u organizaciji tih događaja stonotenskog kluba Luča, odbojkaškog kluba Set iz Pljevalja i kluba košarke u kolicima Paramont iz Podgorice Ibar iz Rožaja.

“Naši sportisti imali su uspješnih nastupa i na regionalnim takmičenjima. Stonoteniseri na turnirima u Kanjiži, Varni i Igrama za osobe s tjelesnim invaliditetom u Ohridu, odbojkaši na turnirima u Beogradu i Zenici, atletičari na Igrama za osobe s cerebralnom paralizom i paraplegijom u Sarajevu”, kazao je Tomić. On je najavio organizaciju nacionalnih šampionata u atletici, sredinom avgusta u Pljevljima, koje će biti domaćini i završnih priprema atletičara za nastup na EP u Berlinu, i stonom tenisu u novembru u Podgorici.

“Pod pokroviteljstvom glavnog grada planiramo organizaciju međunarodnog turnira u košarci u kolicima".

On je da će 2018. pamtiti i po činjenici da je POK dobio prvog zvaničnog sponzora, Crnogorski elektroprenosni sistem.

“To uz, kontinuiranu podršku Ministarstva sporta i tradicionalno dobru saradnjom s Crnogorskim olimpijskim komitetom, predstavlja značajnu pomoć u realizaciju programski, najzahtjevnije godine u istoriji POK”, zaključio je Tomić.

Pripremila: Anđela Miličić

Izvor: portal Vijesti

Bottom of Form

 

Leana Lizatović iz Novog Sada poznata je pod gejmerskim pseudonimom FedPoro. Nakon neočekivano brzog proboja u svijetu kompjuterskih igara, gdje žene ne zalaze često, danas razvija uspješnu karijeru u IT sektoru, na poziciji softver testerke.

Rečenica koja te najbolje opisuje?

Uporna. Neko ko misli da ništa nije nemoguće. Svjesna ljudi oko sebe i onoga što osjećaju, ali nije mi naročito stalo; rekla bih da sam pomalo sebična.

U kojim aktivnostima si najbliža sebi?

Kažem za sebe da sam svaštaraisprobaću sve što mogu, naročito u umjetnosti. Od malena crtam i pišem. Volim japansku kulturu, čitam mange i često crtam po tim motivima. Inspirišu me epske fantazije i društvene igre. Pišem poeziju i priče, a kao mala sam napisala roman po motivima kompjuterske igre Diablo. Vodim dnevnike u vidu malih metaforičnih priča koje možda zvuče kao priče za djecu, ali ispod je dublje značenje. U tinejdžerskim danima sam pisala za bend u kome sam i pjevala.

Šta se promijenilo polaskom u školu?

Prvo uopšte nisu htjeli da me prime u redovnu školu, nego su me slali u Školu za osnovno i srednje obrazovanje Milan Petrović (tadašnja specijalna škola). Moja mama je smatrala da meni tamo nije mjesto i izborila se za moje obrazovanje. Od svoje četvrte godine crtam, jedem, češljam se, sve radim nogama. Prošla sam test za upis: mogu da držim olovku i papir, da pišem kao i sva druga djeca. Nije mi bila potrebna naročita podrška, osim da me neko obuče, stavi ili skine torbu. Nisam koristila nikakvu asistivnu tehnologiju, niti opremu, osim visoke stolice, kako bih sjedjela u ravni sa stolom. Za to smo morali sami da se pobrinemo, finansijsku podršku nikada nisam imala. Mama je obišla nekoliko škola, dok me nisu primili u Osnovnu školu Miloš Crnjanski. Bio je to jedan od najgorih perioda, nisam se uklapala. Redari su bili zaduženi da mi pružaju podršku i uglavnom su to doživljavali kao naredbu. Učiteljica je stalno pokušavala da me se riješi, govorila je drugoj djeci da me izbjegavaju i davala im jedinice ako se druže sa mnom. Svim silama se trudila da padnem godinu i da ne budem više u njenom razredu. Naknadno sam dokazivala da su moji odgovori ispravni na kontrolnim zadacima, ona je to mijenjala i nije priznavala. Moja mama stalno se svađala s njom, ali učiteljicu je podržavala cijela škola, od direktora do psihologa. Te četiri godine nisu bile lijepe, ali, ipak, sam se družila sa nekom djecom. 

Da li je u gimnaziji bilo drugačije?

Ljudima nije lako da prihvate različitost kao nešto što je normalno. Koliko god da sam normalna osoba, vizualno sam drugačija, što je dovoljno da me gledaju s predrasudama. Nerazumijevanje drugačijih kao da je u samoj ljudskoj prirodi. Radim sve isto, samo na drugačiji način, ali ljudi to ne razumiju tako. U gimnaziji sam imala profesorku fizike koja se gadila stopala. Iznijela je to javno, kao mentalni problem za koji, navodno, ima i ljekarski izvještaj. Zbog toga je redovno koristila rukavice kad treba da uzme moj kontrolini zadatak. Kada je pregledala moje zadatke, neko od đaka bi držao papir i čitao joj pitanja. Izbjegavala je da uopšte radim pismene radove i nametala mi je više usmenih odgovaranja nego drugima. Pobunila sam se jer sam htjela da pravila koja važe za druge važe i za mene. Tražila sam da me prebace u neki drugi razred ili da dobijemo drugu profesorku fizike. Đaci iz cijele škole bili su na mojoj strani, ali profesori i direktor nisu. Ništa nije moglo da se promijeni do naredne školske godine. Ne znam ni kako bih to prokomentarisala jer to je period kada sam počela da gledam samo sebe, da budem racionalna i da rješavam stvari bez konflikta. Hoću da budem ocjenjivana na isti način kao i svi drugi, da imam ista prava. Ništa više.

Kako si već u tim ranim godinama izgradila tako jasan i odlučan stav?

Jednostavno moraš, nema druge opcije! Kad god sam mekana, napravim sebi problem u životu. Kad pokušam da razumijem i oprostim, da se prilagodim tuđim potrebama, zanemarim svoje. Ako želiš da se izboriš za nešto, moraš oštro, inače te niko ne čujeNe slažem se s tim da lijepa riječ i gvozdena vrata otvara. Pokušala sam, nije vodilo nikud. Oduvijek sam imala podršku u porodici, vjerovatno je to doprinijelo da izgradim ovakav karakter.

Da li si oduvjek vidjela sebe u IT svijetu?

Razmišljala sam o poslu koji ima veze s umjetnošću, a da je isplativ i da ujedno ima veze s kompjuterima jer su u tome poslovi budućnosti. Vidjela sam smjer za web i grafičke dizajnere na Višoj tehničkoj školi i djelovalo mi je zanimljivo i izazovno. Ali, po završetku školovanja, na praksi se pokazalo da taj posao baš i nije za mene. Ako mi klijentov zahtjev djeluje glupo, ne mogu to da prihvatim, niti da odobrim da se takav sajt pojavi na internetu. Na praksi sam naučila mnogo, a onda je uslijedio period bezuspješnog traženja posla. Odbili su me barem pedeset puta, u najvećem broju slučajeva zbog invaliditeta. Razlog? Nemamo uslova za zapošljavanje osobe s invaliditetom. Nisu mi potrebni nikakvi posebni uslovi za rad, ni oprema, niti asistencija. U radnoj biografiji u početku nisam navodila da imam invaliditet i  stalno su me pozivali na razgovore, ali kada me vide, kažu mi doviđenja. Onda sam počela da navodim da imam invaliditet i više me uopšte nisu pozivali na razgovore. Niko mi nije naveo razlog zašto nisam primljena, osim: – Ne tražimo nekoga kao što ste vi; ili: – Nemamo uslove da zaposlimo osobu s invaliditetom. Jasno je da se radi o otvorenoj diskriminaciji.

Onda si postala gejmerka?

Da, gejmerka je više hobi, a strimerka je pravi posao. Uz brata i njegovo društvo počela sam da igram kompjuterske igre. Igrala sam onlajn i upoznala sam ljude iz različitih djelova svijeta: Danske, Izraela, Amerike… Jedan drugar iz Izraela spomenuo mi je stream na Tviču (Twitch-u). Tada još nisam znala da je to platforma koja uživo prenosi multimedijalne sadržaje, pa i video igrice. Igrali smo u timovima, a na Tvič-u to ljudi prate kao što bi pratili direktan prenos neke utakmice. Bilo im je zanimljivo da me gledaju jer igram nogama i djevojka sam. Uz to treba imati priču, biti zanimljiv za gledaoce, nuditi nešto novo – zašto bi inače dolazili? Moj kanal je zaživio neočekivnano brzo, već za nekoliko dana imala sam posjete širom svijeta. Zarada zavisi od broja subskripcija, a uz to postoje i donacije. Donatori i subskriberi ostvaruju neke privilegije u gejming svijetu: dodam ih u igricu ili zajedno pravimo timove. Sjećam se jednog lika iz Saudijske Arabije koji je ostavljao donacije u iznosima od deset-dvadeset hiljada dolara. Nažalost, nisam bila te sreće,  ali zarađivala sam dobro. Strimovanje mi je jedno od najvećih životnih iskustava. Tad se pročulo za mene, dospjela sam u medije, prodavnice kompjutera donirale su mi nešto od opreme – sjajno je bilo! Dogodilo se da mi najbolja firma na Balkanu koja se bavi kreiranjem HOPA igrica ponudi posao jer nema sumnje da je najbolji tester igrica neko ko ih igra. Mogla sam da biram da li ću da budem artist za karaktere ili da testiram igre. Privlačilo me je i jedno i drugo, ali sam odabrala da budem testerka jer volim da crtam za sebe, bez ičijih zahtjeva i sugestija kako i šta bi bilo dobro da promijenim. Bio je to moj prvi pravi posao i posao snova, životni preokret. Prestala sam da strimujem, jer nije bilo vremena. Provela sam tri godine u toj firmi, a onda je došlo vrijeme da idem dalje, jer više nisam vidjela sebe u igricama. To je uobičajeno u IT sektoru: inovacije, novi alati, konstantne promjene i napredovanje. Htjela sam da budem softver testerka, da se bavim mobilnim i web aplikacijama, „izvučavanjem“ mašina (machine learning), instrumentima, softverima, proizvodima… Poslala sam mnoštvo prijava i svi su mi odgovorili. Iako sam dobila mnogo ponuda, zacrtala sam koja kompanija je moj prvi izbor i čekala sam odgovor od njih, odbijajući druge ponude, što je bilo rizično, ali se isplatilo. 

Kakav je uticaj kompjuterskih igara na društvo u kome živimo?

Nisam nikada voljela da igram ratne igre u kojima se ljudi uzajamno ubijaju. Neki u tome pronalaze zadovoljstvo. Možda je to način da se kanališe bijes ili da se na bezbjedan način ispolji agresija. Da ne igraju te igre, možda bi prebijali ljude uživo?  Rekla bih da su igre odličan hobi u kome ne treba pretjerivati. Za mene je to vrsta sporta ili zabave. Omogućuje mi interakciju s drugima, upoznavanje ljudi širom svijeta. Nema veze što je sve onlajn, komunikacija je najvažnija. Stekla sam mnoga prijateljstva, putovali smo jedni kod drugih, razmjenjivali iskustva, družili se. Kad si otvorenog uma, sve je moguće. Ako obaveze ne ispaštaju u gejmingu, što da ne! Ne volim da osuđujem stvari. Svojevremeno sam htjela da igram šah, ali je klub izgledao kao kafana i svi su bili matorci. Poenta igara je da se izgubiš, da pobjegneš iz stvarnosti u neki svijet fantazije i magije, da budeš uvučen u priču i da ne misliš ni na šta drugo, jer si stvarno tamo. To mi je pomoglo da prevaziđem neke teške periode.

U jednom periodu odbijala si da daješ intervjue. Iz kojih razloga?

Bilo ih je jako mnogo, a da ništa nisam dobila povodom toga. Začuđuje me ljudska radoznalost. Ljudi će pročitati intervju i nastaće neka mišljenja: nekoga će priča inspirisati, neko će me žaliti, neko će mi se diviti – ljudska radoznalost biće nahranjena, a onda će se sve to zaboraviti. Nemam ništa ni od žaljenja, niti od divljenja. Dešava mi se da me nepoznati ljudi zaustavljaju na ulici i pitaju šta mi se desilo. Mogu da razumijem radoznalost, ljudi se čude i pitaju – ali nije u redu da to rade tek tako!

Kako komentarišeš dosadašnja medijska izveštavanja o tebi, naročito vijest o tvom zaposlenju?

Ljudi hoće drame: Kakva milosrdna kompanija, dala je posao djevojci koja, jadna, nema ruke! To su političke igre o kojima ne bih da pričam. Redovno su izvrtali moje iskaze, što je jedan od velikih razloga da odbijam intervjue. Zvali su me da gostujem u televizijskim emisijama i umjesto pripremnih pitanja, dobila sam cijelu skriptu s pitanjima i odgovorima. – Nema veze što to nije tako, publika traži da bude što emotivnije i dramatičnije, najbolje ako zaplačeš! To su medijske igre u kojima odbijam da učestvujem. Važno mi je da budem iskrena. Ako je nešto loše, reći ću da je loše. Mediji žele da nas iskoriste, zato sam sve to odbijala.

Šta te još izluđuje u interakciji s drugima?

Zapitkivanja. U redu je da mi neko postavi suštinsko pitanje, bez zadiranja u detalje, ukoliko me ne poznaje. Uvježbala sam da budem gruba na pažljiv način, kada treba da odbijem da ispričam nešto o sebi. Ljudi hoće da im ispričaš priču jer me vide kao super osobu sa zanimljivom pričomPrvo što vide kod mene je moj invaliditet, prvo će me o tome pitati, prvo će me zbog toga prihvatiti ili odbiti – to je po pravilu prvo i na top listi svega. A to nisam ja. Najviše me nervira što ljudi tome daju prioritet.

Da li si članica neke organizacije za prava osoba s invaliditetom? Ili si na bilo koji način angažovana na tom polju?

Divim se ljudima koji to rade, ali nisam imala potrebu da se angažujem na taj način. Kao mlađa nastojala sam da me prihvate kao osobu bez invaliditeta, a u međuvremenu sam shvatila da je to nemoguće jer ljudi ne razmišljaju tako. Htjela sam da uspijem u nečemu u životu što nema veze s mojim invaliditetom, da ne zavisim od toga. Oduvijek me je zanimao IT svijet i svima bih savjetovala da rade ono što vole da rade. Ako bi trebalo da pričam o invaliditetu, pričala bih o nekoj smiješnoj strani invalidnosti jer volim da se šalim na svoj račun i volim crni humor. Ništa me u tom kontekstu ne može uvrijediti.

Kakav savjet bi dala mlađoj sebi?

Ti si najbitnija. Nemoj da te pogađa ono što drugi misle, nego prvo misli na sebe.

Kada bi ti neko dao 30 sekundi da se obratiš cijelom svijetu, šta bi rekla?

Razlike su dobre. Samo zato što je neko fizički drugačiji ili na drugačiji način radi istu stvar, ne znači da se ne osjeća isto kao ti. Svi smo samo ljudi, potičemo iz istog gnijezda i to nikada ne treba zaboraviti. Tijelo je samo pakovanje, bitno je šta je unutra.

 

Intervju preuzet s portala www.portaloinvalidnosti.net

 

Pripremila: Anđela Miličić

 

 

Na preporuku Unije poslodavaca Crne Gore 2016. Arhimed d.o.o se prijavio, po prvi put, za učešće u projektu Zavoda za zapošljavanje za profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje lica sa invaliditetom. O iskustvima zapošljavanja OSI pisali su za naš portal u sklopu aktivnosti projekta "Uključu, osnaži, zaposli me" koji sprovodi UMHCG uz podršku Ministarstva sporta Crne Gore kroz konkurs za mlade. 

"I pored toga što je projekat i njegov cilj predstavljen detaljno, nijesmo bili sigurni šta nas čeka", za portal piše Dejana Ponoš, izvršna direktorica Arhimeda. Međutim, kako navodi, imali su dobru volju, želju za radom i bili su spremni i otvoreni za učenje. "Upravo spremnost i otvorenost za učenje i prihvatanje različitosti pokazalo se vremenom kao ključno za postizanje uspjeha, kako kod nas, tako i kod zaposlenih osoba s invaliditetom", ističe Ponoš.

Išli smo postepeno, korak po korak, kaže Ponoš, prve radne sedmice 2 sata dnevno, pa sljedećih nekoliko po četiri radna sata dnevno, pa tek nakon nekog vremena uspjeli smo da se naviknemo na puno radno vrijeme od 6 sati.

"Novi radni zadaci, informatičko opismenljavanje, kompanijske navike i kulture... Sve su to bili izazovi za sebe i to nimalo jednostavni izazovi. S druge strane, zajednička jutra i razmjena mišljenja u vezi s prethodnim danom, stečena iskustva, šale, novi izazovi bili su dodatan motiv za nastavak aktivnosti. I dalje ih smatramo neprocjenjivim u svakodnevnom funkcionisanju. Učili smo jogu, meditirali, i dijelili sve one sitnice koje nas čine ljudima. Pored profesionalnog osposobljavanja za određeno radno mjesto, radili smo i na onom mnogo važnijem, na socijalnoj integraciji.", nastavlja ona. 

Često zaboravimo da nam je svima potreban razgovor, osmijeh, kafa, šetnja...

Kako je prolazilo vrijeme zajednički smo dolazili do saznanja da neki od nas imaju drugačije ambicije i interesovanja dok su drugi pronašli u onom što jesu djelatnosti naše kompanije.

Ponoš navodi da nakon završetka i ovog projekta žele govoriti o primjerima dobre prakse u profesionalnom osposobljavanju. Inkluzija će biti uspješna kada budemo vidjeli da daje efekte, i to ne samo na nivou osposobljavanja, nego i na nivou zapošljavanja jer naš cilj je da osobe s invaliditetom uključimo u društvo i radne zadatke, a ne samo u projekte. 

Danas, kada smo pri kraju novog projekta možemo reći, naš cilj je dvostruk: s jedne strane pronaći vrijedne, lojalne zaposlene, a s druge strane pokazati svojim primjerom da OSI treba integrisati u kompanije i uključiti ih u redovno tržište rada. Dok se ne bude stiglo do toga da obrazovanje i profesionalno osposobljavanje budu takvi da svi budu uključeni, cilj nije postignut.

"Zadatak je svih poslodavaca pronaći pravo mjesto za pravu osobu", jasna je Ponoš. Ponosni smo što možemo reći da smo primjer pozitivne prakse i da su danas Jakov, Miloš, Danilo i ostali pravi ljudi na pravom mjestu. Ukratko - oni su dio Arhimed tima, i nikako drugačije ih ne možemo kategorisati.

Pored benefita koje su OSI zapošljene u našoj firmi sami osjetili kao što su razvijanje radnih i socijalnih vještina, privređivanje i osjećaj prave uključenosti u kolektiv, od ovih projekata benefite su imali i ostali zaposleni u Arhimedu. Svi zajedno smo se naučili strpljenju, prihvatanju različitosti u svakom pogledu, empatiji, prilagođavanju, dobroj komunikaciji, osnaživanju timskog duha, i na kraju, naučili smo i to da je važno unaprijediti psihološki rast, kako pojedinaca tako i cijelog tima.

"Profesionalna rehabilitacija omogućava osobama s invaliditetom potpuniju radnu i socijalnu integraciju za samostalno i uspješno uključivanje u poslovno okruženje kao i u ostale sfere društvenog života", navodi Ponoš. Pored toga, osigurava im radni angažman kako tokom trajanja samih projekata, tako i u budućnosti svim kandidatima koji zadovolje potrebe poslova u kompaniji, naravno, uz pretpostavku da žele nastave svoj angažman.

"Ono što na kraju možemo reći je samo da poslodavci dobiju izuzetno vrijednog i odgovornog zaposlenog i pritom još ostvaruju značajne benifite od njegovog zapošljavanja. Iskustvo Arhimeda pokazalo je da su osobe s invaliditetom izuzetno odgovorni, lojalni i vrijedni zaposleni i baš takve želimo svakom posladavcu", zaključuje Ponoš. 

 

Pripremila:

Dejana  Ponoš

Izvršna direktorica Arhimeda

 

Strana 1 od 2

Back to top