utorak, 05 maj 2020 09:02

Osobama s Daun sindrom važno je pružiti odgovarajuću podršku

Autor:

Izuzetno je mali broj osoba s Daun sindromom koje žive samostalno, pohađaju redovnu školu ili imaju stalan posao. O tome da li je moguće naći model podrške za djecu i odrasle s Daun sindromom kako bi ravnopravno ostvarivali građanska prava, govori Uroš Milošević, koji učestvuje u programu za samozastupnike Inicijative za prava osoba sa mentalnim invaliditetom (MDRIS).

Uroš je jedan od rijetkih osoba s Daun sindromom kome nije oduzeta poslovna sposobnost i koji je nastavio obrazovanje posle srednje škole. Voli da sprema hranu, pa je krenuo putem gastronomije i upisao Visoku hotelijersku školu, a cilj mu je da jednog dana otvori restoran. Ali put kroz obrazovanje nije bio nimalo lak.

"Mojoj majki je bilo mnogo teško da me upiše u prvi razred osnovne škole jer su tada svi bili protiv toga. Htjeli su da pohađam "specijalnu školu". Nisam bio baš prihvaćen i nije mi bilo lako, nekako je sve bilo protiv mene", priča Uroš o teškoćama u osnovnoj školi, posle koje se upisao u srednju u Inđiji, smjer za kuvare. Iako je srednja škola išla mnogo lakše, imao je problem da odradi obaveznu praksu jer, kako kaže, „niko me nije htio“.

Nakon toga je Uroš upisao Visoku hotelijersku školu u Beogradu. Iako je polagao prijemni ispit koji mu nije bio prilagođen bio je 139. na listi od 150 primljenih studenata, a preko afirmativnih mjera ostvario je pravo na budžet i stidentski dom.

"Nije lako, ali me uvažavaju profesori i kolege, zbog čega sam srećan. Imam mnogo prijatelja iz srednje škole koji su nastavili dalje pa smo zajedno na predavanjima i vježbama. Upoznao sam i nove kolege koji mi pomažu da nešto bolje razumijem, šalju mi informacije i materijale. Na konsultacijama sa profesorima se dogovorim šta i kako da radim", kaže Uroš. Ipak, u svemu što radi najveću podršku mu pruža majka, a pomoć mu je potrebna, kako kaže, u učenju, u organizaciji obaveza, kako i gdje da se informiše

"Ima još mnogo stvari  u kojima mi treba podrška kako bih ostvario želju da živim sam. Učim i kao samozastupnik. Samostalno se krećem po gradu, a više puta sam prevozom išao iz Inđije na Novi Beograd kod sestre, što je za osobe s Daun sindromom nezamislivo".

Urošev cilj je da otvori restoran, jer želi da spoji ljubav prema hrani i ljudima, a volio bi da upozna još osoba s Daun sindromom.

"Imam dobrog druga Dekija iz Novog Sada i upoznao sam jednog drugara s Daun sindromom iz Subotice, koji se zove isto kao i ja. Prepoznam osobe s Daun sindromom, a nekad kada vidim neke momke na slici mislim da sam to ja. Ličimo. Žana je moja kuma i sa njom igram šah i pišemo recepte. Oni su išli u "specijalne škole" i sada ne rade. Znam da ima mladih koji rade u kafićima, ali ne dobijaju pravu platu. Volio bih da upoznam mlade ljude s Daun sindromom koji su završili i redovne škole, koji rade i primaju plate. Mlade koji žive samostalno, kao što ja želim. Ja hoću da budem samostalan i odgovoran čovjek, da živim sam, da imam djevojku i da to naglas kažem", kaže Uroš.

 

Kao Pablo Pineda

Uroš bi volio da upozna kuvara i nekog glumca koji ima Daun sindrom. „Mnogo volim glumce. Volio bih da uspijem kao Pablo Pinjeda, koji isto ima Daun Sindrom. On je Španac. Prvi u Evropi koji je završio fakultet po prilagođenom programu. Pablo je samozastupnik. On zastupa sve osobe s Daun sindrom. Glumac je, snimio je film. Vodi sa prijateljem jednu emisiju. On je savjetnik za različitost. Želja mi je da ga upoznam.“

 

#OstaniKodKuće

"Ja moram da se čuvam zbog srca i ne izlazim iz kuće. Tužan sam jer mi svi nedostaju. Spremam ručak. Imam puno da učim, ali me je ovo poremetilo u svemu. Teško je, ali moramo da čuvamo sebe i druge. Ostanimo Kod Kuće!"

 

Izvor: www.danas.rs



Pročitano 2234 put(a)

Back to top