Marina

Marina

 

UMHCG će Ministarstvu saobraćaja i pomorstva dostaviti predloge za izmjene i dopune zakonskih i podzakonskih akata u oblasti javnog saobraćaja, a koje su u nadležnosti ovog resora. To je najavljeno na debati o pristupačnosti javnog saobraćaja održanoj u Podgorici, u okviru koje su o svojim iskustvima govorili Milenko Vojičić, koordinator Programa za pristupačnost UMHCG i Ambroz Nikač, izvršni direktor NVU Paraplegičari Crne Gore.

Podsjećajući da su prethodne dvije javne debate održane u Bijelom Polju i Baru te izrađene smjernice o ostvarivanju prava OSI u oblasti javnog saobraćaja, Marina Vujačić, fasilitatorka debate je istakla da su do sada smjernice s portala DisabilityINFO preuzete 472 puta.

Ona je ukazala da procedura za ostvarivanje nekih od prava, ne samo u nadležnosti Ministarstva saobraćaja i pomorstva, već posebno u nadležnosti Ministarstva unutrašnjih poslova i Ministarstva finansija nije definisana, niti je jasna uključujući nedefinisanu nadležnost organa za pojedina prava. Takođe je istakla sporne odredbe u vezi s ostvarivanjem prava na znak pristupačnosti i naljepnicu za vozila pristupačna za OSI.

Vujačić je dodala da su OSI dužne saopštavati probleme, te da su odgovorne za svako ćutanje, ali da bi govorile moraju imati povjerenje u sistem. To povjerenje znači da moraju biti ohrabrene od nadležnih, koji ujedno pozitivno i blagovremeno trebaju odgovoriti na njihove zahtjeve.

 „Nijesam se vozio nijednim sredstvom koje se koristi za  prevoz u javnom saobraćaju. UMHCG ima dva pristupačna kombi vozila, međutim, to nije sredstvo javnog sobraćaja i ono ne može biti na raspolaganju uvijek i svima kojima je potrebno. I ovaj vid usluge nije ni podržan od strane države“, ovako je započeo o svom iskustvu govoriti Milenko Vojičić.

Podsjetio je da je ova oblast regulisana uglavnom anti-diskriminatorskim zakonima, posebno Zakonom o zabrani diskriminacije lica sa invaliditetom. Konvencija o pravima osoba sa invaliditetom propisuje da sve oblasti života i usluge moraju biti dostupne OSI, nastavio je Vojičić. „Što se tiče sistemskih zakona, Zakon o prevozu u drumskom saobraćaju i Zakon o bezbjednosti saobraćaja na putavima ne obezbjeđuju pristupačnost sredstava javnog prevoza.“, dodao je on.

Najmanje sudskih sporova ima u ovoj oblasti i najsporije se mijenja ova oblast u praksi. Sporno je što u zakonskom okviru ne postoji ni rok u kojem prevoznici moraju imati određeni procenat vozila pristupačnih za OSI, niti je pristupačnost uslov za licenciranje pružalaca usluga saobraćaja, iako je to bio moj predlog, dodao je Vojičić. Vrlo je slična situacija u željezničkom i avio saobraćaju.

„Ako je građanin spriječen da obavi svoj posao usljed prepreka,  to je višestruko skuplje od obezbjeđivanja uslova za njegovo ravnopravno i jednako učešće. Diskriminacija koja se svakodnevno trpi, na kraju se prihvati kao nešto normalno. Dužnost je građana da utiču da ova država bolje funkcioniše“, nastavio je Vojičić. On je dodao da moramo djelovati kao građani, tj. zahtijevati da budemo u istom položaju kao i drugi građani jer ćemo u suprotnom biti spriječeni da, zbog barijera, radimo posao koji znamo, obrazujemo se gdje i kako želimo i živimo s kim želimo.“, zaključio je Vojičić.

„Ne koristim javni prevoz jer znam da ću u tom slučaju imati neki problem. Ne osjećam se dobro kada me neko nosi kao džak cementa“, naveo je Ambroz Nikač. On je dodao da i tamo gdje postoji rampa, uglavnom vozači ne znaju kako se ona koristi.

Nikač je naveo da je imao neprijatna iskustva tokom putovanja avionom, te da aerodromsko osoblje postupa s kolicima kao s ostalim prtljagom, neobazrivo. „Kolica se bacaju kao i torbe, tako se polome, jastuče mi je nekoliko puta bilo izbušeno.“ naveo je Nikač.

U 90% slučajeva kada pozove Komunalnu inspekciju niko ne dolazi, nedjeljom ne rade, istakao je Nikač, dodajući da, ipak, svi treba da ih zovu ne samo rijetki.

„Kada je riječ o parking mjestima u Americi postoje dva znaka kojim se označavaju parking mjesta. Jedan znak sadrži linije sa strane (zebre) i one označavaju da su to mjesta za OSI koje koriste kolica, u Podgorici to nije slučaj. Istom znakom obilježavaju se mjesta koja su namijenjena za sve OSI, i često se desi da se neko parkira upravo u dijelu zebre tako da ja i da se parkiram ne bih mogao da izađem iz auta ili uđem unutra zbog mjesta potrebnog za kolica.“, nastavio je Nikač.

Zaposleni na aerodromima su obučeni, posluju po međunarodnim standardima, ali je svakako važno da putnici ukažu na svaku primjedbu, istakla je Biljana Jovanović, savjetnica izvršnog direktora Aerodroma Crne Gore. Jovanović je dodala da ambo liftovi postoje na aerodromu u Tivtu, dok je planirani i za aerodrom u Podgorici u toku ove godine.

Povezaćemo se sa školskim centrom i vrlo smo spremni uključiti i vas u obuke koje sprovodimo zaposlenima, dodala je Jovanovič.

„Ukoliko ne budete tražili svoja prava ostaćemo na istom jer državni organi i lokalna samouprava će i dalje ponavljati isto, i ništa se neće značajno promijeniti“, istakao je Igor Ivanović, pomoćnik komandira Centra Bezbjednosti Podgorica. On je dodao da je parkiranje u Podgorici, u svakom smislu, problematično za sve građane, nemamo dovoljan broj parking mjesta, a povećava se broj stanovnika, dodao je Ivanović. Ako Podgoricu doživljamo Glavnim gradom svijest se mora promijeniti, zaključio je Ivanović, navodeći da Uprava policije daje punu podršku ovakvim aktivnostima.

Parking servis upravlja parking mjestima, i vrši kontrolu, uz dobru saradnu s Komunalnom policija i Komunalnom inspekcijom. Glavnom gradu nedostaje parking mjesta, istakao je Dražen Vidaković iz Parking servis, dodajući da od 5000 parking mjesta 5% je namijenjeno za OSI, tj. 250 na opštim i posebniom  parkiralištima.

Vidaković je dodao da postoje zloupotrebe od strane porodica OSI (najviše onih koji nemaju naljepnice, ili imaju nepostojeće naljepnice koje nijesu izdate od stane Parking servisa, te da se ovaj problem mora, takođe, riješiti.

 „U javnom saobraćaju nema audio signalizacije, a čak je iu Podgorici ograničen broj zvučnih semafora što otežava korišćenje javnog saobraćaja od strane osoba oštećenog vida.“, istakao je Miloš Spaić u diskusiji. On je dodao da taktilne trake uglavnom ne postoje, a i tamo gdje postoje nijesu na primjer kao u Beogradu i Zagrebu. Takve taktilne trake ja ne mogu adekvatno da koristim.

Ermin Adrović iz Direkcija za sobraćaj je naveo da je ovo pitanje je komplaksno, zahtijeva uključivanje više organa, samim tim treba da se sagleda višestruko. „Ova tema se tiče lokalne samouprave, zato se moje sugestije odnose na to da se obratite Zajednici opština.“, istakao je Adrović, dodajući da pristupačnost treba da se ispoštuje kroz pravnu regulativu, te da se obezbijede niskopodni autobusi“

„Kada je riječ o željezničkom saobraćaju, svjesni smo činjenica da nema pomaka već dvije godine. Istakla bih da ste dobro odradili smjernice. Trenutno radimo na novom Zakonu o bezbjednosti, organizaciji i efikasnosti željezničkog prevoza, te vas ovim putem pozivam da date svoje prijedloge, i komentare na Zakon.“, navela je  Tanja Dašić iz Direktorata za željeznički saobraćaj MSP.

Ove godine je budžetom predviđeno da se izdvoje sredstva za pristupčnost, tj. prilagođavanje staničnih objekata, a planirana je nabavka i tri nova voza u bliskijoj budućnosti, dodala je Dašić.

„Napravljeni su određeni pomaci u pogledu pristupačnosti kada su u pitanju zakonske garancije. Novi zakon definiše posjedovanje licence profesionalnih vozača, što znači da su svi vozači u obavezi da posjeduju licencu, tj. sertifikat, odnosno da prethodno prođu obuku u okviru koje se jedan segment odnosi na obavezu pružanja pomoći osobama s invaliditetom, istakao je Bojan Radoman iz Direktorata za drumski saobraćaj, dodajući spremnost da se neka zakonska rješenja dopune i preciziraju.

„Ukoliko ste spremni da zauzmete naše mjesto ili blokirate naše kretanja, hoćete li da preuzmete i naš invaliditet? A upravo naš invaliditet je vaše auto parkirano na pogrešnom i nedozvoljenom mjestu.“, ovo bih izdvojila iz vašeg lifleta i podstakla sve nas da se zapitamo i zamislimo nad ovim rečenicama istakla je Ivana Vučinić iz Sekretarijata za socijalno staranje.

Javna debata je organizovana u okviru projekta „Ovo su (i) naša mjesta! podržanog od strane Ministarstva saobraćaja i pomorstva.

Pripremile: Dragana Sokić i Marina Vujačić


Povezani članci: U Baru održana debata o pristupačnosti javnog saobraćaja

U Bijelom Polju održana debata o pristupačnosti javnog saobraćaja 

 

 

 

Udruženje mladih sa hendikepom Crne Gore organizuje trening/obuku s osobama s invaliditetom, njihovim porodicama i OOSI o pravu na pristup pravdi i građanskoj participaciji.

Obuku organizujemo s ciljem informisanja OSI, njihovih porodica i OOSI o značaju unaprjeđenja njihovih prava, prava na jednak pristup pravdi i jednako priznanje pred zakonom, te podizanju svijesti o učešću OSI u izborima i politici, kao i učešće OSI u političkom i javnom životu. 

Cilj obuke je da se osobe s invaliditetom, članovi njihovih porodica, i organizacije koje se bave zastupanjem OSI, upoznaju s pravnim garancijama i mehanizmima ostvarivanja prava pred institucijama ljudskih prava i pravde, uključujući i s oblicima kršenja osnovnih prava i sloboda koje su u suprotnosti s međunarodnim i evropskim standardima, a o kojima redovno i izvještavaju međunarodne i domaće nevladine organizacije. Teme obuke odnosiće se na pristup pravdi i jednako priznanje lica pred zakonom, odnosno učešće OSI u politici i na izborima.

Obuka je namijenjena za najviše 20 osoba, a održati će se u Podgorici, 29. januara 2019. 

Treneri na obuci će biti: Marina Vujačić, aktivistkinja za prava osoba s invaliditetom, i Milenko Vojičić, predsjednik Skupštine UMHCG.

Osnovni cilj projekta „Jednako obrazovanje za sve – Tiće nas se!“ teži doprinijeti boljim uslovima za uključivanje djece s invaliditetom u oblast srednjeg inkluzivnog obrazovanja kroz specifične ciljeve koji se odnose na: povećanje broja djece s invaliditetom u procesu nastave i učenja u oblasti srednjeg obrazovanja, povećanje  nivoa  znanja nastavnog osoblja o pravima djece s invaliditetom u inkluzivnom srednjem obrazovanju i načinima ostvarivanja tih prava, podizanje nivoa informisanosti i svijesti šire društvene zajednice o pravima i potrebama djece s invaliditetom u oblasti srednjeg inkluzivnog obrazovanja.

Aktivnosti projekta uključuju monitoring o pristupačnosti srednjih škola na području Podgorice, Nikšića, Bijelog Polja, Berana, Bara i Budve, radionice s mladima s invaliditetom o njihovim pravima i servisima podrške, radionice s nastavnim osobljem o pravima djece s invaliditetom u oblasti srednjeg inkluzivnog obrazovanja i načinima ostvarivanja tih prava, izrada priručnika o pristupu djece s invaliditetom u srednjem inkluzivnom obrazovanju u Crnoj Gori, okrugli sto o značaju sticanja visokog obrazovanja za mlade s invaliditetom u Crnoj Gori, dok će se tokom trajanja projekta sprovoditi medijska kampanja za podizanje svijesti.

Projektom će biti obuhvaćena djeca uzrasta od 14 do 18 godina, donosioci odluka na svim nivoima, nastavni kadar i uprava škole u kojima će biti održane radionice. 

Aktivnosti projekta realizuju se u sklopu konkursa “Inkluzija na djelu” za finansiranje projekata/programa za NVO u oblasti insitucionalnog i vaninstitucionalnog obrazovanja – podoblast podrška inklutivnom obrazovanju za 2018. 

Realizacija projekta traje  pet mjeseci, a njegova vrijednost je 15.947,38 €.

Pripremila: Anđela Miličić, koordinatorka projekta                                  

 

 

 

 

 

 

 

 

Udruženje mladih sa hendikepom Crne Gore u okviru projekta: "Ovo su (i) naša mjesta", podržanog od strane Ministarstva saobraćaja i pomorstva, organizuje Javnu debatu o značaju pristupačnosti javnog saobraćaja za osobe s invaliditetom (OSI). Treća javna debata će se održati u prostorijama Pravnog fakulteta,  sala br.5,  18. januara s početkom u 11.00 časova.

U okviru Javne debate učesnici će se upoznati i diskutovati o zakonskom okviru i iskustvima iz prakse u vezi s pristupačnošću javnog saobraćaja. Podgoricu smo izabrali zbog želje da iniciramo i pokrenemo važne akcije koje bi Glavni grad, s novom upravom na čelu, trebao preduzeti u narednom periodu u okviru ove teme. Na kraju debate učesnici i predstavnici medija će biti pozvani da zajedno s osobama s invaliditetom prošetaju jednom od odabranih ulica i na taj način simuliraju, odnosno upoznaju se s uslovima u javnom saobraćaju u kojima se kreću i s kojima se suočavaju osobe s invaliditetom prilikom kretanja.

Fasilitatorka na Javnoj debati će biti: Marina Vujačić, aktivistkinja za prava osoba s invaliditetom, dok će u uvodnom dijelu govoriti Milenko Vojičić, predsjednik Skupštine UMHCG, i Ambroz Nikač, predsjednik NVU Paraplegičari Crne Gore.

Pozivaju se mediji da isprate debatu i da svojim prisustvom i izvještavanjem daju dodatan doprinos ovoj temi.

 

 

Evo nekih savjeta koje treba uzeti u obzir prilikom komunikacije s osobama s invaliditetom:

Prepoznate li potrebu za pružanjem pomoći djetetu ili odrasloj osobi s invaliditetom, pitajte ga/je kako mu/joj najbolje možete pomoći. Ne radite to nikada bez pitanja i komunikacije. Ne pretpostavljajte da trebate znati. Tako ćete izbjeći neprijatne situacije. Osobe koje koriste pomagala ili otežano kreću se mogu povrijediti ili uplašiti ako im naglo priđete i/li dodirnete njihovo pomagalo ili njih. 

 

Prilikom upoznavanja ne izbjegavajte rukovanje s osobom koja ima vještačku ili amputiranu ruku ili s osobom koja ima oštećenje vida (uključujući i potpuno oštećenje). Rukujte se drugom rukom ili dodirom kako to najbolje odgovara osobi s invaliditetom, odnosno izgovorite “zdravo” ili “evo ruka” kako bi osoba znala da želite da se rukujete.

 

Obraćajte se direktno osobi s invaliditetom, i ako je u prisustvu roditelja, partnera, pratioca ili prevodioca.

 

Govorite polako i direktno prema osobi koja ima oštećenje sluha. Ne vičite, ne govorite joj u uho. Vaši izrazi lica i pokreti usana pomažu joj da vas razumije. Kada razgovarate obavezno je gledajte u oči. Ako, ipak, niste sigurni da vas je razumjela - napišite poruku. 

 

Razgovarajte normalno, služeći se svakodnevnim izrazima poput: "Vidimo se", "Pozdravljam, trčim dalje", "Čujemo se" - bez obzira o kojem invaliditetu se radi kod osobe s kojom razgovarate. Nemojte se bojati pogrešnih riječi. 

 

Ako s osobom koja koristi invalidska kolica ili je nižeg rasta duže razgovarate, nastojte sjesti pored nje kako biste se gledali u oči. Osjećaće se prijatnije i steći će više povjerenja.

 

Usredsredite se na osobu koja ima oštećenje govora. Ako niste razumjeli šta je rekla, zamolite je da ponovi. Nemojte glumiti da razumijete.

 

Pozdravljajući osobu koja ima oštećenje vida kažite joj i svoje ime. Ako nudite pomoć u hodanju, ponudite joj da se osloni na vašu ruku/rame, a najpoželjnije bi bilo lakat. Kada priđete nekom predmetu ili mjestu gdje biste se trebali zaustaviti, ako je uži prolaz recite joj da stane direktno iza vas kako se ne bi povrijedila. Nemojte je naglo čupati. Kada treba da sjedne, stavite njenu ruku na naslon od stolice, kako bi znala gdje treba sjesti. Ne namještajte je vi.

 

Osobe koje istovremeno imaju oštećenje vida i sluha vas mogu razumijeti najbolje dodirom. Ako se nađete u situaciji da komunicirate s takvom osobom, uspostavite kontakt ispisivanjem velikih pisanih slova na njenom dlanu. 

 

Lična pitanja o oštećenju ili njegovim uzrocima nemojte postavljati djetetu, odnosno odrasloj osobi s invaliditetom ako s njom niste bliski. Ako ste prijatelji o tome možete razgovarati.

 

Budite obazrivi i strpljivi, osobama s invaliditetom može trebati više vremena da nešto učine. Ovo uključuje i odgovor na postavljeno pitanje ili i drugu reakciju na Vaš postupak. 

 

Ne hvalite osobu s invaliditetom zbog obavljanja normalnih životnih zadataka, svakodnevnih aktivnosti. Djeci su potrebne pohvale, ali odraslim osobama uglavnom nijesu.

 

Čekajuci u redu ustupite svoje mjesto ili se zauzmite da osoba s invaliditetom odmah dođe na red. Ne blokirajte prolaz/prilaz osobi s invaliditetom. Ne zaustavljajte se naglo ispred nje, posebno ukoliko koristi pomagala za kretanje.

 

Prilikom vožnje u javnim prevoznim sredstvima ponudite svoje sjedište osobama s invaliditetom. Pomozite im pri ulasku i izlasku iz autobusa, tramvaja, aviona, uz odobrenje osobe s invaliditetom o tome da li joj je pomoć potrebna.

 

Pomagala (štake, štap, kolica) osobe s invaliditetom dirajte samo ako ste to bili zamoljeni. Ne naslanjajte se na invalidska kolica, ona su dio ličnog prostora osobe koja ih koristi. 

 

Nemojte milovati psa vodiča dok "radi". Pitajte vlasnika za dozvolu. 

 

Poštujte vozače s invaliditetom. Kada u saobraćaju susretnete vozilo označeno znakom pristupačnosti, povećajte razmak, smanjite brzinu vožnje i povećajte oprez. Ukoliko ste službenik policije ne izbjegavajte da ih zaustavite, i obavite kontrolu kao i sa svakim drugim učesnikom u saobraćaju. Nemojte da se parkirate na mjesta koja su označena za parkiranje vozila osoba s invaliditetom, a ukoliko vidite nekog da se parkira na obilježeno mjesto, ukažite mu da ne može da se parkira na tom mjestu, ukoliko ne posjeduje naljepnicu.

 

Nemojte da parkirate svoja vozila na mjestima gdje su spušteni ivičnjaci, na trotoarima..., jer ćete onemogućiti nesmetan prolaz osoba s invaliditetom, u obavljanju njihovih svakodnevnih obaveza.

 

Od vas se ne očekuje da pokazujete sažaljenje prema osobama s invaliditetom. Osobe s invaliditetom žele ravnopravnost. 

  

Ovaj materijal izrađen je u okviru projekta "Korak ka jednakim mogućnostima", koji finansira Gradska Opština Golubovci, kroz Konkurs za raspodjelu sredstava nevladinim organizacijama za 2018, a realizuje ga Udruženje mladih sa hendikepom Crne Gore.

Sadržaj ovog materijala isključiva je odgovornost UMHCG.

 

Osnovni cilj projekta Korak bliže pravdi za osobe s invaliditetom je doprinos unapređenju pristupa pravdi osobama s invaliditetom, uz uvažavanje njihovog dostojanstva i integriteta njihove ličnosti.           

Aktivnosti projekta podrazumijevaju pružanje besplatne pravne pomoći za OSI s teritorije cijele Crne Gore svakog radnog dana, potpisivanje Memoranduma o saradnji između Udruženja mladih sa hendikepom Crne Gore (UMHCG) i Udruženja za podršku osobama sa invaliditetom Bijelo Polje (UPOSIBP) na jednoj strani i institucija pravde na drugoj strani (Ministarstvo pravde, Advokatska komora, Vrhovni sud Crne Gore); obuka s osobama s invaliditetom i njihovim porodicama o pravu na pristup pravdi i jednako priznanje pred zakonom, trening s advokatima i sudijama o institutu besplatne pravne pomoći i načinima komunikacije s OSI/uključujući i obezbjeđivanje razumnih i proceduralnih adaptacija, obuka zaposlenih u institucijama pravde (Ministarstvo pravde, notari, i drugo administrativno osoblje) o ljudskim pravima OSI i načinima obezbjeđivanja razumnih i proceduralnih adaptacija; medijska kampanja u okviru koje će biti izrađen i Vodič za besplatnu pravnu pomoć OSI i realizovana konferencija o pristupu pravdi za OSI.

Direktna ciljna grupa ovog projekta su osobe s invaliditetom, članovi njihovih porodica, zaposleni u insitucijama pravde: sudije, advokati, PR i kontakt osobe, odnosno predstavnici institucija koji u svojim referatima imaju rad s građanima, uključujući i one s invaliditetom. Sve aktivnosti će obuhvatiti ciljnu grupu i sa sjevera Crne Gore. Dodatno i posebno opravdan segment predstavlja i činjenica da je partner na ovom projektu Udruženje za podršku osobama sa invaliditetom Bijelo Polje (UPOSIBP), organizacija čije je sjedište u Bijelom Polju, a koja će predstavljati kontakt tačku sa ciljnom grupom iz svih opština sa sjevera.

Aktivnosti projekta realizuju se u sklopu konkursa za NVO raspisanog od strane Ministarstva pravde „Pravdom ka jednakosti“ za finansiranje projekata/programa nevladinih organizacija u oblasti unapređenja i jačanja vladavine prava u Crnoj Gori u 2018., kako bi se doprinijelo realizaciji prioriteta utvrđenih: Strategijom reforme pravosuđa 2014-2018, Akcionim planom za implementaciju Strategije reforme pravosuđa 2016-2018 i Akcionim planom za poglavlje 23. Pravosuđe i temeljna prava u 7 prioritetnih oblasti.

Realizacija projekta traje osam mjeseci, a odobrena sredstva za realizaciju za obje partnerske organizacije i njihove aktivnosti iznose 15,710.10 €.

 

Pripremila: Dragana Sokić, programska asistentkinja 

                                                                                     

 

Udruženje mladih sa hendikepom Crne Gore poziva sve zainteresovane osobe s invaliditetom da se prijave za učešće u Školi ljudskih prava OSI. 

Škola će biti organizovana u Podgorici, jednom nedjeljno, u trajanju od tri mjeseca (februar - april) i obuhvatiće, između ostalog, sledeće teme: Istorijat ljudskih prava OSI; Domaći i međunarodni instrumenti za ostvarivanje/zaštitu ljudska prava OSI; Uloga institucija u ostvarivanju i zaštiti ljudskih prava OSI; Filozofija samostalnog života, Odnos medija i društvena slika prema invaliditetu, Antidiskriminacija, institucionalni mehanizmi za zaštitu od diskriminacije i druge.

Osim predavanja u okviru Škole biće korištene metode studije slučaja, igranja uloga, diskusija, simulacija i dr. Nakon Škole je planirano testiranje, a samo uspješni kandidati će dobiti sertifikate o završenoj školi, a najboljima će biti pružena i prilika da se dodatno usavršavaju kroz program Pravne klinike.

Škola se sprovodi u okviru projekta (Sa)učesnici u ostvarivanju prava, koji je podržan od strane Ministarstva za ljudska i manjinska prava kroz konkurs za NVO u 2018. u oblasti zaštite prava lica sa invaliditetom.

Zainteresovani kandidati se mogu prijaviti dostavljanjem motivacionog pisma i biografije najkasnije do 28. januara na mejl adresu Ova adresa el. pošte je zaštićena od spambotova. Omogućite JavaScript da biste je videli. s naznakom: Prijava za Školu ljudskih prava OSI. Za detaljnije informacije možete se obratiti putem iste mejl adrese.

UMHCG će najkasnije do 31. januara obavijestiti kandidate o tačnim terminima i mjestu održavanja Škole.

Predviđeni broj učesnika u Školi je 20.

 

Pripremila: Nada Bošković 

Endrju (Andrew), dvadesetjednogodišnji momak, je postao senzacija zahvaljujući nastupu na audiciji plesnog šoua. Njegov nastup u Bibisijevom šouu (BBC show)Najbolji plesač (The Greatest Dancer) pogledan je više od 29 miliona puta na Fejsbuku otkako je objavljen u ponedjeljak ove sedmice, a podijelilo ga je više od pola miliona ljudi.

Njegova majka objasnila je kako je njen sin otkrio ples kad je gledao šou Strogo plesanje „Strictly Come Dancing“ na TV-u prije više godina. "Počeo je izvoditi plesove iz šoua u dnevnoj sobi", kaže njegova majka Dona (Donna). "To ga je činilo sretnim."

Kad se pojavio na pozornici, Endrju se činio nervozan, no trebalo mu je tek 35 sekundi da prikupi dovoljno glasova publike za prolazak dalje. Naime, "ako 75 % publike glasa da im se sviđa ono što vide, plesači prolaze u sljedeću fazu takmičenja i dobijaju mentora" piše na službenoj stranici ovog šoua.

Tad se otvori ogledalo i prikaže publika s druge strane, koja je pratila nastup. Kad je Endrju vidio publiku, zastao je na tren, prije nego ga je mama podstakla da pleše dalje.

Kad je završio sa svojom tačkom, dobio je stajaće ovacije od publike, a dvoje članova žirija bili su u suzama.

Najbolji plesač (The Greatest Dancer) šou je od osam epizoda koji se emituje u Velikoj Britaniji subotom na prvom programu Bibisija (BBC One).

Pobjednik šoua osvaja 50 hiiljada funti i može se takmičiti u još jednom rijaliti šouu (reality showu) – Strogo plesanje (Strictly Come Dancing).

 Pa, Endrju, sretno! 

https://www.facebook.com/soaruk/videos/307778153191578/?t=1 

Pripremila: Marina Vujačić

Izvor: Index.hr

petak, 11 januar 2019 16:55

Nisam pijana, imam cerebralnu paralizu!

Poslovna žena - instruktorka joge, i blogerka Kamila Šokanova živi u prestonici Kazahstana, u Astani. Ona ima cerebralnu paralizu, a veoma često se prema njoj odnose kao da je u alkoholisanom stanju. Šokanova kaže da su osobe sa invaliditetom u Kazahstanu često izložene diskriminaciji i poniženju te da ona želi to da promeni. 

O svom iskustvu diskriminacije priča u videu koji slijedi. 

 

Preuzeto s: Radio Slobodna Evropa

DIREKCIJA ZA UREĐENjE I IZGRADNjU RADI NA UKLANjANjU FIZIČKIH BARIJERA OSOBAMA S INVALIDITETOM U KOTORU

Direkcija za uređenje i izgradnju Kotora nastavlja da radi na prevazilaženju barijera na području grada Kotora. Nedavno je postavljena i betonirana kosina za ulazak u Gradski park s glavne magistrale, što omogućava ljudima koji koriste pomagala da lakše dođu do ovog zelenog kutka, jedinog u užem krugu grada.

-          Ovo jeste za pohvalu, ali ima još mnogo drugih mjesta i prilaza važnim državnim i gradskim ustanovama kulture, obrazovanja, pa i objekatima za trgovinu, koji zahtijevaju prilagođavanje potrebama OSI ukazuje Ljuba Šljuka, sekretarka Udruženja paraplegičara Kotora.

Iz Direkcije najavljuju nastavak radova na uklanjanju pomenutih barijera. Direktor Rato Brajković kazao je, za Dan, da je komisija koju čine inženjeri Direkcije i predstavnici Udruženja paraplegičara krajem 2018. obišla gradsko područje i markirala mjesta na kojima bi trebalo obaviti potrebne intervencije. Jedno od prioritetnih mjesta je Centar za socijalni rad, a osobe s invaliditetom ističu takođe i ulični prilaz Šoping centru "Kamelija, kao mjesto koje rado posjećuju.

Postavljanje prigodnih rampi za OSI potreba je ne samo građana i građanki iz kotorske opštine, nego i brojnih turista koji tokom sezone pohode grad, a među njima osobe trećeg doba koje koriste ortopedska sredstva zauzimaju značajno mjesto.

Izvor: Dnevne novine Dan

Strana 8 od 29

Back to top