Marina

Marina

Od 1992, Međunarodni dan osoba s invaliditetom (IDPD) obilježava se u svijetu 3. decembra svake godine. Tema ovogodišnjeg IDPD-a je "Osnaživanje osoba s invaliditetom i osiguranje inkluzivnosti i jednakosti". Ova tema se fokusira na osnaživanju osoba s invaliditetom za inkluzivan, pravičan i održiv razvoj predviđen u Agendi za održivi razvoj 2030.

Agenda 2030, koja obećava da "nikoga neće ostaviti iza sebe", predstavlja ambiciozan plan djelovanja međunarodne zajednice prema mirnom i prosperitetnom svijetu, gde se kao temeljni princip primjenjuje dostojanstvo osobe i jednakost među svim ljudima, kroz tri stuba akcije Ujedinjenih nacija: Razvoj, ljudska prava i mir i sigurnost. Od ključnog je značaja da se u tom pogledu osigura puna i ravnopravna participacija osoba s invaliditetom u svim društvenim segmentima i stvori omogućavajuće okruženje od strane osoba s invaliditetom, za osobe s invaliditetom, i s osobama s invaliditetom.

Agenda 2030. stavlja veliki značaj na pitanja u vezi s održivom urbanizacijom, naročito u 11. cilju: učiniti gradove i ljudska naselja inkluzivnim, sigurnim, otpornim i održivim. Ne može biti održivog razvoja bez održivog urbanog razvoja. Konferencija UN o stambenom i održivom urbanom razvoju (Habitat III) održana u Kitou, Ekvador u 2016, prepoznala je važnost usvajanja pristupa „pametnog grada“ koji koristi mogućnosti digitalizacije, čiste energije i tehnologija, kao i inovativne transport tehnologije, čime se pruža mogućnost stanovništvu da donose ekološki prihvatljivije izbore i podstakne održivi ekonomski rast i omogućava gradovima da poboljšaju svoje usluge.

Ove godine Generalni sekretar Ujedinjenih nacija pokreće prvi vodeći izvještaj o invalidnosti i razvoju u okviru Glavnog izvještaja UN o invalidnosti i razvoju | 2018 - Realizacija ciljeva održivog razvoja od strane osoba s invaliditetom, za osobe s invaliditetom i s osobama s invaliditetom. Izvještaj pruža bazu zasnovanu na dokazima za kreiranje inkluzivne politike, implementacije i praćenja i evaluacije inkluzivne, dostupne i održive globalne agende.

Obilježavvanje Međunarodnog dana osoba s invaliditetom u sjedištu UN-a će okupiti države članice, entitete UN-a, gradonačelnike, nacionalne i lokalne donosioce odluka i kreatore politika, organizacije civilnog društva, akademske institucije i organizacije osoba s invaliditetom, kako bi razgovarali o pravcu daljeg uključivanja, pravednom i održivom razvoju. U okviru događaja biće pokrenut i predstavljen Glavni izvještaj o invalidnosti i razvoju. 

Prevela: Marina Vujačić 

Izvor: https://www.un.org/development/desa/disabilities/news/dspd/idpd.html 

Elektronska veza s poslodavcima

Na Univerzitetu Crne Gore, studiraju 62 osoba s invaliditetom, od ukuno 95 studenata s invaliditetom koliko ih je na visokoškolskim institucijama.

“Zajednički rad Univerziteta, Zavoda i Udruženja mladih sa hendikepom, na ovom projektu, urodio je plodom. Pokazali smo ozbiljnost u pristupanju Evropskoj uniji”,  kazao je, na završnoj radionici projekta Trans“Work, pomoćnik direktora Zavoda za zapošljavanje mr David Perčobić. Kroz ovaj i slične projekte, dodao je Perčobić, teži se pripremi studenata s invaliditetom za lakše uključivanje na tržište rada, a samim tim i poboljšanju poštovanja i uživanja njihovih ljudskih prava.

“Web platforma projekta Trans2Work namijenjena je studentima s invaliditetom, koji su studije započeli od 2012. pa nadalje, ali i organizacijama koje nude posao osobama s invaliditetom, Vladinim organizacijama i kreatorima politike za obrazovanje i obuku osoba s invaliditetom, Akademskoj zajednici (univerziteti, škole, instituti za rehabilitaciju)”, objasnio je Perčobić.

Platforma

Po njegovim riječima, uz pomoć portala http://www.trans2work.me/mne/ može se pristupiti bazi podataka usklađenoj  potrebama osoba s invaliditetom. Pri tom, otvara se i mogućnost za njihovo zapošljavanje. A, poslodavci mogu identifikovati pozicije koje su otvorene i dostupne osobama s invaliditetom.

“Portal pomaže u planiranju programa obuke za osobe s invaliditetom u svakoj od zemalja u kojoj se projekat realizuje. On daje značajan doprinos identifikaciji vještina potrebnih osobama s invaliditetom da ostvare preduslove za zapošljavanje, te povećava njihovu mobilnost u društvu i zapošljavanju. Na nivou svake partnerske zemlje, portal elektronski povezuje poslodavce, osobe s invaliditetom i lica koja će biti odgovorna za razvoj obrazovnih programa za OSI”,  naglasio je Perčobić.

Na završnoj radionici projekta je iskazano očekivanje da će ovaj projekat biti podsticaj za nove aktivnosti, u cilju unapređenja uslova studiranja i zapošljavanja studenata s invaliditetom.

Oprema za osobe s oštećenjem vida i sluha

U okviru projekta nabavljena je oprema za osobe s oštećenjem vida i sluha i ustupljena svim korisnicima Centralne univerzitetske biblioteke – CUB. Biblioteka je izradila i strateški dokument koji se odnosi na politiku pristupa bibliotekama lica sa invaliditetom, kao jedan od partnera u Erasmus+ projektu. Servisi podrške bibliotečkoj mreži oslanjaju se na modernizaciji biblioteka u zemljama Zapadnog Balkana, kroz razvoj osoblja i reformu bibliotečkih usluga – LNSS.

Projekat Prelaz studenata sa invaliditetom od visokog obrazovanja do zapošljavanja – Trans2Work se realizuje u Srbiji, Bosni i Hercegovini i Crnoj Gori. Konzorcijum projekta čini 18 institucija iz partnerskih zemalja i pet institucija iz programskih zemalja (Grčka, Slovenija, Njemačka i Poljska). U Crnoj Gori su na projektu, pored Univerziteta Crne Gore, uključeni Zavod za zapošljavanje, Udruženje mladih sa hendikepom i Univerzitet Donja Gorica.

Izvor: Dnevne novine

 

 

Crnogorski šahista, Predrag Nikač kazao je da, iako nije u potpunosti spreman, ima realne šanse da ostvari dobar plasman na Svjetskom pojedinačnom prvenstvu za osobe bez oštećenja vida i osobe s oštečenjem vida. Šampionat će biti odigran od 11. do 21. oktobra u Halkidikiju.

Nikač je kazao da će mu glavni konkurenti za visok plasman biti šahisti iz Rusije i Ukrajine.

"Ne idem na šampionat najspremiji jer sam kao selektor ženske šahovske reprezentacije bio angažovan na nedavno završenoj Olimpijadi u Batumiju", kazao je Nikač na konferenciji za novinare. 

On je Istakao da Rusija i Ukrajina dolaze u kompletno sastavu.

"Glavni konkurenti biće mi igrači iz Rusije i Ukrajine. Dolaze kompletne reprezentacije, koje su osvojile prva dva mjesta na Olimpijadi u Ohridu. Dolaze njihovi najbolji igrači", kazao je Nikač. 

On je naglasio da je postavljen za šestog nosioca na turniru. 

"Imam realne šanse za dobar rezultat, nadam se da ću uspjeti da osvojim neku od medalja", kazao je Nikač. 

On se zahvalio Paraolimpijskom komitetu Crne Gore i Savezu slijepih Crne Gore, navodeći da nije bilo njihove nesebične pomoći i angažmana ne bi bilo ni učešća na SP.

Izvršni direktor Saveza slijepih Crne Gore Goran Macanović, podsjeio da je ta asociijacija članica Međunarodne šahovske federacije osoba bez i s oštečenjem  vida (IPCA) i da su njeni članovi i u prethodnom periodu učestvovali na različitim takmičenja.

Prema njegovim riječima, Šahovska reprezentacija osoba s oštećenim vidom jedna je od prvih crnogorskih selekcija koja je nastupila na velikim takmičenjima nakon referenduma.

"Šah je oblast u kojoj osobe s oštećenim vidom u punoj mjeri mogu da pokažu potencijale i svoje mogućnosti. Imamo i klub Zora, koji okuplja šahiste s oštećenima vida. To je jedini klub osoba s invaliditetom koji se takmiči s klubovima iz redovne konkurenciji", rekao je Macanović.

On je poželio Nikaču dobru igru i puno uspjeha, navodeći da vjeruje da će crnogorsku javnost obradovati jednom od medalja.

Predsjednik Paraolimpijskog komiteta Crne Gore (POKCG), Igor Tomić podsjetio je da je Nikač prošle godine na šahovskoj olimpijadi u Ohridu osvojio zlatnu medalju na prvoj tabli.

"SP je još jedno u nizu velikih takmičenja koje POK radi u više nego partnerskom odnosu sa Savezom slijepih. Već u ponedjeljak na SP u Celju putuje stonoteniser Filip Radović, možda i naš najveći potencijal u crnogorskom paraolimpijskom sportu", rekao je Tomić.

Pripremila: Anđela Miličić

Izvor: portal Vijesti

 

 

Direktorica Osnovne škole "Drago Milović“ iz Tivta profesorica Ružica Lazarević drugi put je odbila da na mjestu nastavnika geografije u toj obrazovnoj ustanovi zaposli Tivćanina Iva Peana koji ima sve neophodne stručne kvalifikacije za to radno mjesto, a uz to i prema važećim zakonima u Crnoj Gori, uživa i tzv.pozitivnu diskriminaciju kao osoba s invaliditetom.

Pean je konkurisao na oglas za popunjavanje upražnjenog radnog mjesta nastavnika/ce geografije na određeno vrijeme, a koji je bio objavljen 12. septembra. uz molbu je priložio sve neophodne papire, među kojima i svoju diplomu profesora geogragfije stečenu na Prirodnoslovnom i matematičkom fakultetu Univerziteta u Zagrebu, potvrdu o položenom stručnom ispitu, licencu za rad u prosvjeti, potvrdu o nekažnjavanju kao i ljekarsko uvjerenje da je potpuno spreman i sposoban da obavlja posao profesora. On je u svojoj prijavi napomenuo da bi poslodavac koji bi ga zaposlio kao osobu s invaliditetom, mogao da računa na niz finansijskih i fiskalnih povoljnosti i subvencija, shodno važećim zakonskim riješenjima.

Direktorica Lazarević je međutim, odlučila da umjesto Peana, zaposli specijalistkinju geografije I.J. iz Tivta koje je već radila na određeno u toj obrazovnoj ustanovi. I.J. je već jednom dobila prednost nad Peanom, prilikom odlučivanja po prethodnom konkursu koji je uprava OŠ „Drago Milović“ 14. decembra prošle godine raspisala za zapošljavanje nastavnika geografije na određeno vrijeme, a zbog čega je Pean u međuvremenu pokrenuo sudski spor protiv Lazarević, optužujući je za direktnu povredu Zakon o zabrani diskriminacije lica sa invaliditetom i Zakona o profesionalnoj rehabilitaciji i zapošljavanju lica sa invaliditetom.

„Iako me lično poznaje jer smo bili kolege profesori u Srednjoj školi „Mladost“ gdje sam ja inače, kao profesor uspješno odradio pripravnički staž i bez ikakvih problema kvalitetno izvodio nastavu sa srednjoškolcima iz predmeta geografija, Lazarević je tada izrazila sumnju da sam ja fizički u stanju da budem nastavnik geografije u OŠ na čijem je ona čelu. Isto je uradila i po ovom najnovijem konkursu na koji me čak kao kandidatata za posao, nije pozvala ni na razgovor. Smatram da me ona ovakvim svojim postupcima otvoreno diskriminiše i kao OSI i  kao osobu koja drugačije politički misli od nje.“ –kazao je novinarima juče Pean. On je naime, član opozicione Tivatske Akcije, dok je Lazarević na mjesto direktorice OŠ „Drago Milović“ svojevremeno došla po političkoj osnovi, kao kadar članice vladajuće koalicije, Hrvatske građanske inicijative. Pean je kazao da je prije nekoliko mjeseci pokrenuo sudski proces protiv Lazarević i OŠ „Drago Milović“ a koji još uvijek nije okončan „samo da bih i pred sudskim instamcama dokazao da je ona prekršila ne jedan, već dva zakona, iako od svega toga neće biti nikakvog  konkretnog efekta u smislu kazne za nju kao duirektoricu ili mog zapošljavanja u toj školi“.

On se poziva na član 22 Zakona o zabrani diskriminacije lica sa invaliditetom koji propisuje da OSI s jednakim ili boljim stručnim kavlifikacijama i radnim sposobnostima od kandidata koji nema imvaliditet, dobija prednost pri zapošljavanju.

„Po članu 22 Zakona o profesionalnoj rehabilitaciji i zapošljavanju lica sa invaliditetom, poslodavac koji zapošljava od 20 do 50 radnika dužan je da zaposli najmanje jedno lice sa invaliditetom, dok je poslodavac koji zapošljava više od 50 radnika (a što je slučaj sa OŠ „Drago Milović“), dužan da zaposli najmanje 5 % lica sa invaliditetom", istakao je Pean.

Direktorica OŠ „Drago Milović“ Ružica Lazervić u telefonskom razgovoru, novinaru "Vijesti“ je kazala da oni "nemaju sistematizovano radno mjesto za invalide“.

„Osobe s invaliditetom po zakonu, nemaju nikakvu prednost pri zapošljavanju u odnosu na ostale građane, već su ranopravne sa njima. Ovdje nema nikakve navodne diskriminacije i prosto mi je muka od toga što se govori", kazala je primjetno uzrujana Lazarević, ističući da je u zapošljavanju I.J. sve bilo po zakonu. Ona je preporučila Peanu da se žali nadležnim organima ako smatra da su njegova prava povrijeđena.

„Ja nisam dužna da novinarima dajem nikakve izvještaje o kadrovskoj politici i zapošljavanju u školi", zaključila je Lazarević.

Pripremila: Anđela Miličić

Izvor: portal Vijesti

Upravni odbor Univerziteta Crne Gore donio je odluku kojom će studenti  s invaliditetom biti oslobođeni plaćanja naknade za studiranje u studijskoj 2018/2019. godini.

„Na svim studijskim  programima i nivoima studija Univerziteta Crne Gore ima ukupno 62 studenata koji imaju status osoba s invaliditetom. Odluku smo donijeli na osnovu zahtjeva Udruženja mladih sa hendikepom Crne Gore i Udruženja hendikepiranih „Srce Mojkovac“,  a na osnovu Zakona o visokom obrazovanju“, kazao je predsjednik Upravnog odbora Univerziteta Crne Gore prof. dr Duško Bjelica, po završetku sjednice.

On je dodao da je Upravni odbor UCG  danas odobrio zaključenje memoranduma UCG i Ministarstva nauke o saradnji u oblasti jačanja istraživačkih kapaciteta kroz realizaciju stipendija za doktorska istraživanja u Crnoj Gori. Zaključenje ovog Memoranduma odobreno je na predlog rektora UCG prof. dr Danila Nikolića,

Na sjednici je danas izmijenjen i dopunjen Pravilnik o unutrašnjoj organizaciji i sistematizaciji radnih mjesta na većini organizacionih jedinica UCG, a u skladu s Odlukom UO o načinu organizovanja bibliotečke djelatnosti na UCG. 

Pripremila: Anđela Miličić

Preuzeto sa sajta UCG

 

utorak, 09 oktobar 2018 16:51

Djeca nemaju predrasude

Prošle sedmice smo objavili prvi tekst o Kristijanu i Lauri, trogodišnjacima s Daun sindromo koji su zaštitna lica kampanje Luli Bu (Looly Boo) 

Danas donosimo iskustva njihovih majki prilikom odluke da svoju djecu uključe u aktivnosti modelinga. 

Mama malog Kristijana otkrila nam je i nešto više o svom sinčiću.

– Kristijan ima 3 godine, izuzetno je talentovan za muziku i ples, brzo pamti koreografije i ima dobar sluh i osjećaj za ritam. Vrlo je senzibilan i nježan. Obožava plivanje, ronjenje i aktivnosti u vodi. Uključen je u program rane edukacije gdje se na zabavan način uz zanimljive materijale podučava i priprema za dalje izazove koji ga čekaju u vrtiću i školi. Voli ići u vrtić i družiti se s prijateljima koji ga prihvataju i aktivno učestvuju u aktivnostima koje su u vezi s njegovim rastom i razvojem, pomažu mu, maze ga, igraju se s njim. Znate, djeca nemaju predrasude, oni gledaju srcem rekla je Martina Vuković i dodala:

– Naše društvo po pitanju senzibilizacije ide naprijed, no veoma sporo i isključivo velikim angažmanom pojedinaca i organizacija. Mi želimo da se stvari sistemski mijenjaju i da se više i češće ističu kvaliteti i talenti djece s Daun sindromom te da se tu pruži podrška kako bi dijete moglo postići maksimalni potencijal. Želimo češće i lakše uključivanje djece u obrazovni sistem i kasnije na radna mjesta. Jer oni to mogu!

Ideja o snimanju kampanje inspirisana je sličnim angažmanima u svijetu.

– Kampanje vani su odlično prihvaćene. Nakon reklamiranja, pristižu donacije raznim organizacijama koje promovišu inkluziju osoba s DS-om, objasnila je Larisa Porčić Filipaj.

Iako je kćer Lauru željela uključiti u slične projekte, odnosno upisati je u agenciju za male modele, u Hrvatskoj nije pronašla željeno.

– U SAD-u postoji agencija Mijenjanje lica ljepote (Changing the face of beauty) koja zastupa osobe s invaliditetom za reklamne kampanje. Odradili su reklamne kampanje za mnoge poznate brendove. Vidjevši da takvo nešto postoji kod njih, počela sam istraživati ima li neka agencija kod nas koja zastupa mlade modele bez obzira je li riječ o modelima s invaliditetom ili ne. Na više mjesta mi je rečeno da Hrvatska nema tržište za takve aktivnosti i da većina reklama dolazi izvan naših granica, pa tako i angažman modela. To me nije spriječilo i nisam odustala, nego sam skupa s Martinom odlučila da ćemo uzeti stvar u svoje ruke i da ćemo MI biti menadžerice svoje djece. Tako je došlo i do ove prekrasne saradnje jer srećom i u našoj zemlji postoje ljudi koji shvataju važnost i dobrobiti takvih kampanja, istakla je.

Pripremila: Marina Vujačić

Izvor: Novilist.hr 

 

 

Kristijan Vuković (3) i Laura Filipaj (3) su postali prvi modeli s Doun sindromom u modnoj kampanji odjeće za djecu u Hrvatskoj.

Učestvovali su u snimanju i predstavljanju nove kolekcije za jesen/zimu 2018. Oni su zgodni, talentovani i odlično se snalaze pred kamerama. Pravi su manekeni i trendseteri koji su uživali noseći modne kreacije.

Svijet mode i marketinga nije rezervisan samo za djecu i odrasle bez invaliditeta. Ljepota ima mnogo lica te svako od nas ima "ono nešto".

- Ovim projektom želimo poručiti svima da djeca s Doun sindromom imaju svoje mjesto u svim aspektima naših života. Oni su simpatični i snalažljivi te mogu sve samo ako im pružimo priliku i podršku - poručuju iz LULI BU.

- Laura i Kristijan su nas naučili kako izgleda najtopliji i najnježniji zagrljaj, naučili su nas kako se boriti za sebe i ispravne životne vrijednosti te kako uvijek ostati pozitivan i sretan. Hvala im na tome - objavio je LULI BU na Fejsbuk stranici.

Ideja je krenula od Martine i Larise, majki malih modela Kristijana i Laure, koje su se bez imalo zadrške obratile za saradnju brendu Luli Bu (LOOLY BOO), čiji im se dizajn sviđao već neko vrijeme i ubrzo je stigao pozitivan odgovor.

Modna kampanja počinje s prvim danom oktobra. Mame njome žele pridonijeti promjeni percepcije javnosti o osobama s Doun sindromom.

- Vjerujemo da će se budućnost osoba s invaliditetom promijeniti ako i same firme počnu vrednovati vrijednost kojom ova skupina ljudi može doprinijeti u samom oglašavanju - kažu mame.

Ovih dana tako ćete na gradskim ulicama i društvenim mrežama možda naletjeti na lica dvoje obično neobičnih klinaca koji vole muziku, ples, plivanje, životinje... Laura i Kristijan prijatelji su koji se čupaju i vole, blistaju pred kamerama, a sada kao malene zvijezde rade nešto veliko za sve svoje prijatelje.

 

Izvor: In portal.hr (autorka Anita Blažinović)

 

Zapošljavanje osoba s invaliditetom u Crnoj Gori propisano je posebnim zakonom, Zakonom o profesionalnoj rehabilitaciji i zapošljavanju lica sa invaliditetom.

Poslodavac koji ima od 20 do 50 zaposlenih dužan je da zaposli najmanje jedno lice sa invaliditetom, dok poslodavac koji ima više od 50 zaposlenih dužan je da zaposli najmanje 5 odsto lica sa invaliditetom u odnosu na ukupan broj zaposlenih, propisano je Zakonom.

Poslodavac koji nije zaposlio lice sa invaliditetom dužan je da, za svako lice koje nije zaposlio, prilikom mjesečne isplate zarada i naknada zarada zaposlenih, uplati poseban doprinos za profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje lica sa invaliditetom. 

Stopa posebnog doprinosa iznosi 20 odsto od prosječne mjesečne zarade u Crnoj Gori ostvarene u godini koja prethodi plaćanju doprinosa.

 

Za FOS je iz Sudskog savjeta saopšteno da je za sve sudove od januara do jula 2018, na mjesečnom nivou, obračuno za uplatu po 13 hiljada 617 eura, koje treba uplatiti u poseban fond, a iznosi će biti uplaćeni u cjelosti na kraju tekuće budžetske godine. 

Iz Udruženja mladih sa hendikepom Crne Goreza FOSu je saopšteno da su došli do saznanja da su dvije osobe s invaliditetom zaposlene u sudstvu: jedna u Osnovnom sudu u Podgorici, a druga u Privrednom sudu Crne Gore.

Sa druge strane, u periodu od 2015 – 2017. jedna osoba s invaliditetom je odrađivala pripravnički staž u Upravnom sudu.

„Dakle, institucije pravosuđa svakako nemaju ispoštovanu kvotu, predviđenu zakonom, od 20 do 50 zaposlenih da imaju jednu zaposlenu osobu s invaliditetom, iznad 50 zaposlenih 5 odsto zaposlenih osoba s invaliditetom od ukupnog broja zaposlenih, i samim tim u obavezi su uplaćivati poseban doprinos u Fond za profesionalnu rehabilitaciju“, navode iz UMHCG.

Međutim, kako objašnjavaju, po nalazima Državne revizorske institucije Ministarstvo pravde nije zapošljavalo OSI, ali nije ni uplaćivalo poseban doprinos.

„Ovo po našim saznanjima ne radi nijedno ministarstvo jer Ministarstvo finansija nije razvilo Uputstva o načinu plaćanja posebnog doprinosa, ali i što je jednako važno nije obezbijedilo da i državne institucije, organi državne uprave i organi u sastavu državnih organa koriste subvencije kada zaposle osobu s invaliditetom. Ovo potpuno „oslobađa“ državne institucije od odgovornosti jer kada ne plaćaju posebne doprinose one jednostavno i ne zapošljavaju OSI jer nijesu prethodno „kažnjavane“ da bi bile motivisane da sistem kazne zamijene sistemom subvencija“, objašnjavaju iz UMHCG.

Iz ove organizacije dodaju i da imajući u vidu da ne postoji jedinstvena baza podataka o osobama s invaliditetom, ne postoji ni tačna evidencija o broju zaposlenih OSI u nekoj od grana vlasti jer se zapošljavanje samo sprovodi po Zakonu o državnim službenicima i namještenicima, Zakonu o državnoj upravi i drugim matičnim zakonima u granama vlasti u kojima oni postoje.

„Iako veliki broj osoba s invaliditetom upisuje Pravni fakultet, najčešće zbog pristupačnosti, veoma malo ih svoju karijeru razvija u pravosuđu. Upravo zbog prepreka s kojima se suočavaju u oblasti obrazovanja OSI nijesu dovoljno osnažene i motivisane da polažu pravosudni ispit, ili ukoliko to učine, uglavnom rade u advokatskim kancelarijama“, objašnjavaju zašto je samo dvoje zaposleno u trećoj grani vlasti i dodaju:

„Kako je najveći broj institucija pravde, pa tako i Ministarstvo pravde, nepristupačan OSI, one već na samom početku ne biraju pravdu i pravosuđe za svoj karijerni put jer ne očekuju zaposlenje.

Dakle, vrlo je moguće da trenutno među OSI nema dovoljno onih koji imaju kapacitete i specijalistička znanja za ovu granu vlasti, međutim, odgovornost nije na OSI već na institucijama obrazovanja, zapošljavanja, pa potom i same pravde jer nijesu omogućili ni elementarno sprovođenje zakona, a kamoli programe stručnog osposobljavanja za OSI“.

Oni zaključuju da je paradoksalno da su OSI upravo diskriminisane od samih institucija koje dijele pravdu.

„Pored mjera koji se odnose na sprovođenje zakona (pristupačnost, servisi podrške) potrebno je obezbijediti i stručnu praksu i obuku, odnosno mentorstvo osoba s invaliditetom kako bi i same bile motivisanije i spremnije da se zaposle u nekoj od institucija pravde“, zaključili su iz UMHCG.

Podsjetimo, zakonom je propisano da se OSI mogu zaposliti pod opštim ili posebnim uslovima. 

Zapošljavanje lica sa invaliditetom pod opštim uslovima smatra se zapošljavanje kod poslodavca bez prilagođavanja poslova, odnosno radnog mjesta. Zapošljavanje lica sa invaliditetom pod posebnim uslovima smatra se zapošljavanje kod poslodavca uz prilagođavanje poslova, odnosno radnog mjesta i zapošljavanje u posebnim organizacijama za zapošljavanje za koje u Crnoj Gori nijesu stvoreni uslovi jer podzakonski akt još nije definisan.

Pod prilagođavanjem poslova podrazumijeva se prilagođavanje radnog procesa i radnih zadataka, a pod prilagođavanjem radnog mjesta podrazumijeva se tehničko-tehnološko opremanje radnog mjesta, sredstava za rad, prostora i opreme, u skladu sa mogućnostima i potrebama lica sa invaliditetom.

 

Izvor: Fos media 

 

Seksualno i reproduktivno zdravlje i prava uključuju, kako mogućnost donošenja odluka o seksualnosti i reprodukciji, tako i pristup objektima i uslugama u kojima se pružaju ove usluge. Međutim, zakoni u velikom broju zemalja – uključujući mnoge potpisnice Konvencije o pravima osoba sa invaliditetom – omogućuju sudijama, zdravstvenim radnicima, socijalnim radnicima, članovima porodica i starateljima da u ime devojčica i mladih žena s invaliditetom odlučuju o procedurama koje menjaju njihove živote. Na primjer, odluku o prisilnoj sterilizaciji može donijeti sudija, roditelj ili staratelj po službenoj dužnosti, pod izgovorom da je to radi zaštite od seksualnog nasilja i poboljšanja kvaliteta života. U nekim slučajevima, zakoni mogu odrediti osobe s invaliditetom kao nesposobne za pristanak na seksualne odnose.

U slučaju da zatrudni, žena s invaliditetom će se najverovatnije suočiti s ogromnim pritiskom kako bi održala trudnoću ili rodila bebu, posebno ako živi u ustanovi jer će nju smatrati nepodobnom za roditeljstvo, a prekid trudnoće kao eksplicitnu primjenu politike kontrole rađanja koja ima za cilj smanjenje šansi za više djece s invaliditetom.

Kombinacija faktora koja dovodi do ovih institucionalnih zloupotreba i diskriminatornih praksi je složena i ne može se shvatiti bez razmatranja rasprostranjenih društvenih mitova i pogrešnih stavova o starosti, rodu i invaliditetu.

Stereotipi, zablude i zlostavljanje

Jedna od uobičajenih zabluda je o seksualnosti osoba s invaliditetom, koja se posmatra kao nešto što ne postoji ili problem koji je potrebno kontrolisati. Mlade žene i djevojčice s invaliditetom društvo uglavnom smatra neseksualnim ili hiperseksualnim, a društvene konvencije o ljepoti istorijski su ih isključivale i doprinosile da sebe doživljavaju neprivlačnim i bezvrijednim. Ovi stavovi, naročito rasprostranjeni kada su u pitanju osobe s intelektualnim i psihosocijalnim invaliditetom, pokreću začarani krug niskih očekivanja i isključivanja koji imaju duboke i dugotrajne efekte na njihove živote.

U slučaju adolescenata, opšta pretpostavka da im nedostaje sposobnost za donošenja autonomnih odluka, još je jedna barijera za mlade žene s invaliditetom – ili bez invaliditeta – u pristupu informacijama i uslugama koje su neophodne kako bi se spriječile seksualno prenosive bolesti, neželjene trudnoće, kao i mnogi oblici seksualnog nasilja. Međutim, istraživanja otkrivaju sliku koja se veoma razlikuje od ovih opštih pretpostavki: mladi s invaliditetom imaju zapravo iste potrebe u vezi sa seksualnošću, odnose i identitet kao njihovi vršnjaci bez invaliditeta. Njihovi obrasci seksualnog ponašanja i aspiracije u pogledu odnosa takođe se ni na koji način ne razlikuju. Zato se moramo zapitati da li su postojeće institucije i pravni okviri, koji se čine zadovoljavajućim kada je u pitanju odgovoranje na potrebe negovatelja, takođe efikasni i kada se bave pitanjima žena i djevojčica s invaliditetom koje bi trebalo da zaštite. Studije zaključuju da ne samo da su neadekvatni, već mnoge rizike koje bi trebalo da ublaže često pojačavaju.

Promjena paradigme: od zasnovane na predrasudama do zasnovane na ljudskim pravima

Razlozi ovog neuspjeha leže u pogrešnoj paradigmi u okviru koje su ove široko rasprostranjene prakse opravdavane. Zasnovana na pogrešnim shvatanjima i stereotipima o seksualnosti osoba s invaliditetom, ova paradigma poziva na segregaciju i institucionalizaciju kao na najbolji način za zaštitu, uz uspostavljanje pokroviteljskih šema koje žene i devojke s invaliditetom pretvaraju u infantilne i nesposobne za samostalan život. Duga istorija ove paradigme dovela nas je do institucija i sistema starateljstva u kojima su žene i devojčice s invaliditetom izložene nasilju i zlostavljanju, a što je stvorilo i stvara nepopravljivu štetu mnogima širom svijeta.

Državni akteri, civilno društvo i međunarodne organizacije bi trebalo da urgentno rešavaju kršenja ljudskih prava nad mladim ženama i devojčicama s invaliditetom. Možemo da prekinemo krug zabluda, zlostavljanja i nasilja, tako što ćemo im pružiti veće šanse da vode ispunjene živote. Hvatanje u koštac sa duboko ukorijenjenom nejednakošću u pogledu roda i invaliditeta, koristiće ne samo ženama i djevojčicama koje su kroz čitavu istoriju marginalizovane, već i društvu u cjelini.

Preporuke specijalne izvjestiteljke

U svom izvještaju, specijalna izvjestiteljka  o ljudskim pravima osoba s invaliditetom pri sistemu UN daje niz preporuka sažetih u narednih osam tačaka:
1. Uspostaviti zakonodavstvo koje će prepoznavati seksualno i reproduktivno zdravlje i prava djevojčica i mladih žena s invaliditetom, zabranjivati štetne prakse, uključujući prisilnu sterilizaciju.

2. Obezbijediti da sve informacije o seksualnom i reproduktivnom zdravlju, dobra i usluge budu dostupne i senzitivne na uzrast, rod i invaliditet, i pružiti odgovarajuću obuku za zdravstvene radnike i službenike u oblasti pravosuđa, tužioce i sudije zadužene za pružanje usluga i zaštitu prava djevojčica i mladih žena s invaliditetom;

3. Sprovoditi programe podizanja svijesti koji su dizajnirani da promijene društvenu percepciju o seksualnom i reproduktivnom zdravlju i pravima djevojčica i mladih žena s invaliditetom, te da prekinu sve oblike nasilja nad njima, uključujući prisilnu sterilizaciju, prisilni abortus i prisilnu kontracepciju;
4. Podržavati porodice da ojačaju svoju sposobnost da razumeju se bave seksualnim i reproduktivnim zdravljem i pravima djevojčica i mladih žena s invaliditetom, bez stigme i stereotipa.

5. Prikupljati statističke podatke, uključujući one o štetnim praksama i svim oblicima nasilja razvrstane po polu, starosti i invaliditetu, kako bi se poboljšalo planiranje politika i usluga;

6. Usvojiti strategije za uključivanje djevojčica i mladih žena s invaliditetom u donošenje odluka i razvoj politika u vezi s ovim pitanjima;

7. Mobilisati resurse u okviru ciljeva održivog razvoja i ulagati u inkluzivne programe koji povećavaju pristup djevojčica i mladih žena s invaliditetom seksualnom i reproduktivnom zdravlju i pravima;

8. Unapređivanje seksualnog i reproduktivnog zdravlja i prava mladih žena i devojčica s invaliditetom uvesti u mejnstrim u agencijama i programima UN-a.

 

Pripremila: Anđela Miličić

Izvor: Sexual and Reproductive Health of Young Women and Girls with Disabilities, United Nation Special Rapporteur on the rights of persons with disabilities.

Preuzeto sa sajta http://portaloinvalidnosti.net/2018/09/seksualno-i-reproduktivno-zdravlje-i-prava-mladih-zena-i-devojcica-sa-invaliditetom/

 

 

subota, 06 oktobar 2018 21:06

Ne odustajte od svog cilja!

U svijetu se 6. oktobar obilježava kao Svjetski dan cerebralne paralize. Zbog toga vam donosimo priču o mladoj dvadesetogodišnjoj Marijani Sfakianakis.

Dok je majka još uvijek nosila u stomaku, doktori su još od početka trudnoće predviđali uginuće fetusa. Toliko su bili sigurni da će Marijana umrijeti prije porođaja da nisu ni pokušali da je spasu.

Zbog neadekvatne njege, Marijana je po rođenju dugo bila bez kiseonika. Do šeste godine, svaki dan Marijaninog života bio je borba i izazov, praćen teškom depresijom. U školi su je maltretirali i ismijavali zbog invaliditeta jer je koristila kolica. Nakon operacije i perioda rehabilitacije, Marijana je počela da hoda.

Nakon toga se posvetila sportu i fizičkoj aktivnosti. Sistematski treninzi pomogli su joj da ojača, izgradi savršeno tijelo, ali i da prevaziđe psihološke probleme i postane žena puna samopouzdanja.

Danas, Marijana se trudi da svakog dana nekoga ohrabri i neprestano poručuje svojim pratiocima na Instagramu da nikada ne smiju da odustanu od svog cilja jer je uz težak rad, trud baš sve moguće.

Pripremila: Anđela Miličič

Izvor: www.stil.kurir.rs 

Strana 9 od 19

Back to top