Kristian

Kristian

Ujedinjene nacije 16. aprila su utvrdile da je Mađarska odgovorna za „teška i sistematska“ kršenja ljudskih prava osoba s invaliditetom. U svom izvještaju, UN utvrđuju da zemlja flagrantno narušava međunarodno pravo smještanjem osoba s invaliditetom u institucije, koje je i Evropska unija podržala kroz dugoročno finansiranje ovog sistema. 

Ova odluka donesena je nakon dvogodišnje međunarodne istrage koju je sproveo Komitet UN za prava osoba s invaliditetom (CRPD Committee). Istragu je pokrenula Fondacija Validnost (Validity Foundation), međunarodna organizacija za prava osoba s invaliditetom sa sjedištem u Budimpešti, zahtijevajući od Komiteta da pokrene istragu 2017. i pružajući brojne dokaze koji potvrđuju kršenja prava. Evropska mreža za samostalni život (European Network on Independent Living – ENIL) i Mađarska unija za građanske slobode (Civil Liberties Union – TASZ) su se pridružile zahtjevu. 

U izvještaju, Komitet osuđuje Mađarsku zbog održavanja i širenja nacionalnog sistema institucija za socijalno staranje koje „produžavaju segragaciju i izolaciju iz društva“ koje pogađaju skoro 100.000 odraslih i djece, uključujući oko 27.000 osoba s invaliditetom. U izvještaju se takođe kritikuje sistematska diskriminacija u mađarskom zakonodavstvu, politici i praksi, uključujući i održavanje sistema starateljstva kojim se osobe s invaliditetom lišavaju prava. 

Eksperti UN-a ističu obim i težinu otkrivenih kršenja, te preporučuju obimne odštete za osobe čija prava su prekršena. 

U komentaru na izvještaj, Stiven Alen (Steven Allen), izvršni ko-direktor Fondacije Validnost (Foundation Validity) navodi: „Pandemija koronavirusa nas je čvrsto uvjerila u opasnosti koje se kriju u boravku osoba s invaliditetom u institucijama. Segregacija ljudi u ovakvim okruženjima ih dovodi u rizik od smrtonosnih ozljeda i krši zakone o ljudskim pravima. Najpotresnija je činjenica da je Mađarska iskoristila ogromne sume finansiranja Evropske unije koja kontinuirano ne uspijeva da spriječi Mađarsku od sistematske zloupotrebe evropskih fondova, s teškim posljedicama po osobe koje su sada prinuđene da žive i umru u institucijama pod EU zastavom“. 

En Kempbel (Ann Campbell) izvršna ko-direktorica Fondacije Validnost (Foudnation Validity) dodaje „Sa zadovoljstvom pozdravljamo zaključak da i velike i male institucije, uključujući i male grupne zajednice, krše ljudska prava. Široko je raširena pogrešna premisa da su male institucije za šestoro do dvaneastoro ljudi ili manje, prihvatljiva „alternativa“ za osobe s invaliditetom. Zaključci Komiteta čvrsto potvrđuju da je rizik u ovakvim okruženjima za osobe s invaliditetom jednako visok kao i za one u velikim institucijama i da je kršenje ljudskih prava jednako teško“.  

Ines Bulić Kožokariu (Ines Bulić Cojocariu), zamjenica direktorice ENIL-a navodi: „Izvještaj UN-a prikazuje kakvom su pritisku izložene organizacije osoba s invaliditetom koje finansira mađarska Vlada, što se ogleda u skoro nepostojećem kriticizmu prema njenim akcijama. Evropska komisija je saučesnik u ovome, jer iznova ne uspijeva da reaguje na žalbe ENIL-a i ostalih organizacija u vezi s mađarskom upotrebom EU fondova za finansiranje institucionalizacije osoba s invaliditetom“. 

Krištof Kornjej (Kristóf Környei), ekspert na projektu za jednakost u Mađarskoj uniji za građanske slobode (Civil Liberties Union – TASZ) kaže: „Mađarska Vlada je 5. marta objavila javni poziv za zatvaranje institucija i razvoj usluga za život u zajednici. Budžet ovog poziva je skoro 150 miliona eura. Novi poziv nije u skladu s međunarodnim standardima ljudskih prava, i ako implementacija projekta počne bez dopuna poziva, mađarska Vlada će nastaviti da održava i jača kulturu institucionalizacije kroz izgradnju malih institucija širom zemlje“. 

Izvor: ENIL 

Prevela s engleskog: Anđela Radovanović 

Aktivistkinja za prava osoba s invaliditetom iz Beograda, Jelena Milošević, dala je svoj osvrt na principe samostalnog života i njegove preduslove za osobe s invaliditetom. Prenosimo vam njene stavove na ovu temu. 

„Filozofija mi nikada nije bila omiljeni predmet, ali filozofija samostalnog života osoba sa invaliditetom je tako jasna i konkretna da njene osnovne principe samo treba pratiti. Samostalni život osoba sa invaliditetom ne znači fizički samostalno obavljanje svakodnevnih aktivnosti, već podrazumeva da osoba sa invaliditetom samostalno donosi odluke o načinu zadovoljavanja svojih potreba koje sama najbolje poznaje. Osobe sa invaliditetom nisu pasivni primaoci nege, staranja i milostinje, već ljudi koji imaju pravo na izbor, pravo da kontrolišu svoje živote, donose odluke i za njih snose odgovornost.

Da bi ova filozofija živela u praksi, neophodno je postojanje pet osnovnih preduslova:

Razmena iskustva između osoba sa invaliditetom. Ne možemo sve znati, ali koliko samo znači kad znate koga da pitate, sa kim da se posavetujete! Zbog toga su međusobna povezivanja toliko značajna.

Informacije u pristupačnim formatima, odnosno, na Brajevom pismu, u audio formatu, titlovanje, upotreba većeg fonta, znakovnog jezika.

Tehnička pomagala koja osobama sa invaliditetom omogućavaju da rade sve ono što većina uzima zdravo za gotovo. Kod nas je izbor ovih proizvoda prilično siromašan. Očekuje se da svi treba da se uklapamo u „standardne“ kalupe, da možemo da koristimo ista invalidska kolica, ista pomagala – a ne možemo. Ovde spadaju i pomagala koja se ne ubrajaju u osnovna, počev od slavine koju može da koristi i neko sa slabijim rukama, preko tastatura i miševa, prekidača za svetlo i slično,  a za koje možda mnogi ne mogu ni da zamisle da postoje (tzv. asistivna tehnologija).

Pristupačni stanovi i okruženje. Mnogo je starih zgrada u kojima osobe sa invaliditetom žive na spratu, bez ili sa malim liftom, u stanovima sa uskim vratima. Čak i u novim zgradama ima onih u kojima je kućište za lift godinama prazno. Još uvek je vest kada lokalna samouprava adaptira ulaz neke stambene zgrade ili školu, a adaptiranje stanova je prepušteno kreativnosti i mogućnostima samih stanara. Sa arhitektonskim barijerama borba traje već decenijama i trajaće još dugo.

Servis personalne asistencije koji kod nas i dalje postoji samo na papiru i na nivou privremenih projekata (čast malom broju izuzetaka).

I kada izađete sa svojim personalnim asistentom iz svog pristupačnog stana na svoju pristupačnu ulicu, da biste stigli do pristupačne škole, posla ili pozorišta neophodan vam je pristupačan prevoz. Prevoz je zaista potreba, naročito u velikom gradu. Da bi prevoz bio zaista dostupan, osim pristupačnih vozila, neophodna su adaptirana stajališta i ozbiljna edukacija vozača. Niko se nije naučen rodio. U Beogradu, na primer, ako su i postojale rampe u redovnom javnom saobraćaju, one su uklonjene ili vozači ne znaju da ih koriste. Prevoz adaptiranim kombi vozilima od vrata do vrata pri beogradskom Gradskom saobraćajnom preduzeću postoji, ali vozila ima malo, u stanju su raspadanja, rade u najboljem slučaju do kasnih popodnevnih sati, ne rade vikendom i praznicima.  Čak i da povremeno možete da priuštite taksi, od brojnih vozila na našim ulicama, nijedno nije pristupačno.

Da bi sve navedeno funkcionisalo, a život osoba sa invaliditetom bio što kvalitetniji, neophodna je saradnja između stručnjaka iz raznih oblasti, nadležnih, svih segmenata društva i samih osoba sa invaliditetom, ali i kontrola korisnika. Osobe sa invaliditetom treba da kreiraju, upravljaju, kontrolišu i vrednuju usvojenu politiku i rad službi koje utiču na njihov život. Samo tako se postiže dvosmerna korist – mi dajemo doprinos društvu u kom živimo, a samo društvo pruža jednake mogućnosti svim svojim građanima.“ 

 

Autorka teksta: Jelena Milošević

Izvor: www.norbs.rs 

Pripremila: Anđela Miličić 



Savez slijepih Crne Gore pokrenuo je novu aktivnost - Audio poeziju. Riječ je o prilagođavanju poezije u audio formatu, koja će biti prvenstveno namijenjena osobama oštećenog vida i onima koji ne mogu čitati standardnu štampu, ali i ukupnoj javnosti, koja preferira konzumiranje poezije posredstvom audio-vizuelnih objava, saopšteno je iz Saveza.

“Još jedan razlog za pokretanje ove značajne aktivnosti, jeste želja da prilagođavamo više poezije, koja se inače u manjem obimu prilagođava potrebama osoba oštećenog vida. Biblioteke za slijepe u zemlji i regionu, veoma malo poezije objavljuju u pristupačnim formatima i uglavnom su fokusirane na prozne sadržaje, romane i druge oblike izražavanja putem pisane riječi”, navodi se u saopštenju.

Kako su saopštili iz Saveza,  želja im je da animiraju mlade, manje afirmisane pjesnike i pjesnikinje, da u modernom i dobro opremljenom studiju Saveza slijepih, snime  svoje pjesme u audio formatu.

“Pjesnicima, odnosno pjesnikinjama se ostavlja mogućnost izbora - da sami čitaju svoje pjesme ili da neko iz našeg studija čita njihove pjesme”, navodi se u saopštenju. 

Muzičku podlogu za svoje pjesme, moći će da izaberu pjesnici, a ukoliko to ne žele, biraće je zaposleni u Savezu slijepih, koji će biti zaduženi za realizaciju ove aktivnosti.

“Potom će uslijediti postavljanje i promocija snimljenih materijala na društvenim mrežama: Fejsbuk (Facebook), Instagram, a postavićemo i video zapise na Jutjub (Youtube) kanalu. Zatim, namjeravamo da ih emitujemo na radio talasima Internet radija Feniks i objavljujemo u audio časopisu Saveza, Zvučna revija", navodi se u saopštenju.

Takođe, u bliskoj perspektivi, planiraju da kreiraju veb stranicu sa snimljenim materijalima audio poezije.

“Posredstvom ove aktivnosti Saveza, odnosno izradom i objavljivanjem audio-vizuelnih poetskih priloga na internetu, pjesnici i pjesnikinje bi se afirmisali, a ujedno bi to bio kanal preko kojeg bi nudili prodaju svojih zbirki poezije. Dakle, oni koji žele doprinijeti trajanju i daljem razvoju naše aktivnosti, moći će poručiti knjigu poezije na crnom tisku, a manji procenat sredstava od prodatih knjiga poezije, biće namijenjen  daljem opstanku projekta Audio poezija”, navodi se u sapštenju.

“Na kraju, iskreno vjerujemo da će se više crnogorskih pjesnika i pjesnikinja zainteresovati i pridružiti realizaciji naše aktivnosti, te da će poetski sadržaji i objave biti što raznovrsniji i od koristi za sve osobe oštećenog vida i širu društvenu zajednicu”, dodaju iz Saveza slijepih Crne Gore.

 

Izvor: portal RTCG

 

Udruženje mladih sa hendikepom Crne Gore će i ove godine obilježiti 5. maj – Evropski dan samostalnog života. Na ovaj datum se svake godine skreće pažnja s ciljem podizanja svijesti javnosti o pravu i značaju samostalnog življenja za osobe s invaliditetom, kao i ključnim principima samostalnog života: samostalnom donošenju odluka, izboru, odgovornosti, kontroli i pravu na grešku. OSI treba motivisati na život u zajednici, a ne na život „pod ključem“ u instituciji ili kući. 

Tradiciju obilježavanja Evropskog dana samostalnog života pokrenula je Evropska mreža za samostalni život (European Network for Independent living - ENIL) 2014, a ove godine se obilježava sedmi put zaredom. UMHCG je na različite načine obilježavalo ovaj datum od prve godine kada je i uspostavljen. Ovaj događaj UMHCG organizuje u susret Danu Evrope, 9. maju, u sklopu projekta EU4ME koji finansira Evropska unija, a sprovode Vlada Crne Gore (Kancelarija za evropske integracije) i PR centar, i to kao mjera Akcionog plana za 2020. Strategije za informisanje javnosti o pristupanju Crne Gore EU.

Imajući u vidu aktuelnu situaciji u državi izazvanu epidemijom koronavirusa, ove godine će datum biti obilježen online konferencijom i medijskom kampanjom.

Stoga, pozivamo sve zainteresovane osobe s invaliditetom ali i osobe bez invaliditeta, da dostavljaju fotografije onoga što SLOBODA za njih znači - ovo bi trebala biti fotografija na kojoj zainteresovani drže znak (transparent, natpis) s porukom „SLOBODA je…“ (pa dopuniti po želji), ili sopstvenu fotografiju prilikom ispisivanja poruka o slobodi. Namjera je da se osvijesti društvena zajednica o tome koliko je sloboda važna tema za sve građane jednako i da je samostalni život moguć i mora biti dostižan i za osobe s invaliditetom. 

Materijal je potrebno slati na e-mail adresu Ova adresa el. pošte je zaštićena od spambotova. Omogućite JavaScript da biste je videli. do 30. aprila 2020 ili putem Instagram i Facebook stranice UMHCG. Fotografije će biti objavljivane u sklopu medijske kampanje povodom obilježavanja ovog datuma.

                                                                                                               

Nakon što su zbog pandemije koronavirusa odložena takmičenja u Evropi i Tunisu, iz oblasti IT Inžinjeringa, Nedim Karavdić, odlučio je da svoj pobjednički projekat sa naučne olimpijade Bosepo 2020. objavi kao aplikaciju na  Gugl  Plej (Google Play) aplikaciji.

Aplikaciju Vil Fit (Wheel Fit) sa primjerima fitnes vježbi i preporukama za ishranu osoba s invaliditetom možete preuzeti besplatno putem android uređaja ovdje.

 

Nedim je zajedno sa svojim timskim kolegom Ćamilom Vilićem za ovu aplikaciju osvojio zlatnu medalju na BOSEPO naučnoj olipmijadi, koja je održana u Sarajevu krajem februara.

Ova Olimpijada je koncipirana na principima svjetskih naučnih olimpijada kako u pogledu pisanja, izrade i prezentacije projekata tako i u načinu bodovanja i ocjenjivnja od strane stručne komisije.

Izvor: www.visoko.co.ba

Svojim statusom na blogu “Izaberi da živiš” Milica Knežević 26-godišnja studentikinja na master studijama informacionih tehnologija otvorila je brojna pitanja koja se tiču tretmana osoba s invaliditetom ukoliko se zaraze koronavirusom.

Status prenosimo u cjelosti:

"Znam da se svi trudimo da pričamo o nekim vedrijim temama dok traje ova (karantin) situacija u kojoj smo, ali ovih dana se u nekim zemljama raspravlja o tome ko će imati prednost pri liječenju i upotrebi respiratora onda kada ih ne bude dovoljno, a jedna od vodećih tema je naravno gdje su tu osobe s invaliditetom i da li naši životi jesu ili nisu jednako vrijedni da se sačuvaju tokom pandemije.

Nisam neko ko paniči, niti mi je cilj da ovim izazovem bilo kakvu paniku, ali sve to je u meni probudilo milion pitanja o tome šta će biti sa mnom ukoliko budem zaražena u ovoj našoj državi.

Ko će mi pomoći u bolničkim uslovima za sve ono za šta mi je pomoć potrebna kada je situacija takva da je medicinsko osoblje već u teškim uslovima rada?

Da li će morati da mi pomaže neko ko ne zna apsolutno ništa o ljudima sa mojom povredom?

Da li će uz mene moći da bude neko ko zna moje cjelokupono stanje, sve što smijem i ne smijem, sve što moram? I da li će tom nekom biti obezbijeđena adekvatna zaštita?

Da li ću imati pristup toaletu?

Da li će me smjestiti u bolnicu u kojoj sam zbog nebrige medicinskog osoblja i nepostojanja adekvatne opreme dobila 5 dekubita, od kojih je jedan došao do kosti?

Da li će me smjestiti u bolnicu u kojoj su me držali sa zapušenim kateterom nekoliko dana dok bešika nije počela da mi se raspada?

Ili u onu u kojoj mi je medicinsko osoblje spalilo čitavu desnu stranu gornjeg dijela tijela?

Ili ipak onu u kojoj su me operisali pod temperaturom ne čekajući sve rezultate što je dovelo do rane veće nego prije operacije jer je ista bila inficirana?

Onda su pitanja nastavila samo da se nižu…

Da li u privremenim bolnicima postoje dušeci koji su neophodni osobama sa ograničenom pokretljivošću?

Da li u privremenim i u regularnim bolnicama u kojima se primaju oboljeli postoji osoblje koje zna znakovni jezik?

Ili osoblje koje zna kako da se ophodi prema mentalno nedovoljno razvijenim osobama?

Da li se razmišlja o 800.000 nas u ovoj državi?

I još važnije, da li se uopšte radi nešto po tom pitanju?"

Nakon ovog statusa javile su joj se u komentarima brojne osobe s invaliditetom koje ista pitanja muče.

"Ima porodica koje imaju po nekoliko članova u visoko rizičnoj grupi, zatim osoba koje imaju respiratorne probleme, kojima je potrebna sto procentna pomoć drugih ljudi, onih kojima se stanje pogoršava ukoliko se ne kreću", kaže Milica i dodaje da jedino što sada može da uradi jeste da bude u samoizolaciji.

Budući da je zaposlena u jednoj IT kompaniji, posao radi od kuće, a za nabavku namirnica i sve ostalo što je neophodno obaviti van kuće zadužen je vjerenik.

Ovo je već treća nedelja kako nije izašla iz kuće.

"Za ovih skoro 11 godina, koliko koristim invalidska kolica ovo je prvi put da ne izlazim iz stana, ne idem u kupovinu, ne odlazim na druženja sa prijateljima, ne idem na fakultet, ne treniram i mijenjam sve svoje planove jer je to zbog zaštite zdravlja i dobrobiti svih nas.

Prije epidemije sve te stvari, plus milion drugih, bile su mi uskraćene, iako ja to nisam željela. Oni koji me ne poznaju dovoljno će reći da pričam gluposti jer sam zaposlena, studiram, putujem, volontiram, živim sa vjerenikom, treniram…

Istina je da mi je to omogućeno zahvaljujući mojim sjajnim ljudima (neizmerno vam hvala! ) koji mi pomažu da živim onako kako želim i bez njih čitav moj život bio bi karantin.

Nažalost, mnogo ljudi nema takvu podršku. Nema nikakvu podršku. I njihov život je karantin mjesecima, godinama, pa i od kada znaju za sebe.

Od svoje povrede pa sve do sada susretala sam se sa najrazličitijim oblicima diskriminacije osoba s invaliditetom, kao i jako lošim uslovima (daleko lošijim nego za osobe bez invaliditeta) u bilo kojoj sferi života – od obrazovanja, zdravstva, zapošljavanja.

U ovoj situaciji, svi ti problemi su još izraženiji, jer ne postoji jasan plan o tome šta će tačno biti sa određenom visoko rizičnom populacijom kojoj i sama pripadam.

Zato imam određenu dozu straha jer nismo sigurni da li postoje bilo kakve preduzete mere ukoliko se neko od osoba s invaliditetom zarazi", zaključila je Milica.

 

Izvor: www.luftika.rs

Ljekari, medicinske sestre i drugo medicinsko osoblje se već nedeljama bore za svoje pacijente. Pored borbe za život svojih standardnih pacijenata, sada se bore za živote i oboljelih od koronavirusa.

  Jedna medicinska sestra iz Srbije imala je poruku za sve na znakovnom jeziku:

"Ovo radim zbog tebe, ostani kod kuće zbog mene!"

Poruku na znakovnom jeziku možete pogledati na sledećem videu

https://www.facebook.com/667061355/videos/10156937371941356/ 

Izvor: www.espreso.rs

U Srbiji djeca i odrasle osobe s psihosocijalnim invaliditetom moći će da se kreću bilo kada za vrijeme policijskog časa bez vremenskog ograničenja, uz pratnju jedne osobe.

Kretanje će biti dozvoljeno u krugu od 200 metara od mjesta stanovanja uz poštovanje mjera zaštite i socijalnog distanciranja.

Podsjetimo, Uredba o dozvoljavanju kretanja djeci a autizmom prekjuče je objavljena, nakon insistiranja roditelja i pisanja medija. Međutim, ona nije uključivala djecu s drugim vrstama psihosocijalnog invaliditeta, kao ni odrasle osobe s autizmom.

 

Izvor: www.alo.rs

Udruženje mladih sa hendikepom Crne Gore poziva zainteresovane mlade, tinejdžere, uključujući i učenike s invaliditetom i bez invaliditeta da dostavljaju materijale, različite sadržine: tekst, video, poezija, slika,..., i sve druge autorske sadržaje koji će biti objavljeni na blogu Platforme 

Poziv se odnosi na one koji su se učlanili putem platforme u Mrežu volontera kao i na one koji nijesu, a namjeravaju to uraditi. 

U okviru Platforme je razvijena i nova kategorija Covid 19 gdje se mogu naći osnovne informacije o koronavirusu, medicinskim karakteristikama, mjerama prevencije, nadležnim institucijama i slično, pa osim na temu volonterizma možete biti maštoviti i pisati i o kvalitetnom provođenju vremena u kući u toku izolacije, kao i načinima na koje vi provodite slobodno vrijeme. 

Tekstove sa pratećom slikom potrebno je slati na mejl Ova adresa el. pošte je zaštićena od spambotova. Omogućite JavaScript da biste je videli., nakon čega će biti objavljeni na blogu od strane tima UMHCG.

Ljudski resursi predstavljaju najznačajniji resurs u organizaciji, zbog čega je proces upravljanja njima veoma složen. Čovjekovo ponašanje je promjenjivog karaktera i iz tog razloga teško predvidivo. Svaki čovjek je za sebe ličnost, a svaka organizacija ima svoju politiku poslovanja. Od posebnog bi značaja bilo kada bi se poslodavci vodili stavom da je investiranje u ljude, odnosno zasposlene značajnije od investiranja u kapital. Jedan od osnovnih ciljeva kada je riječ o upravljanju ljudskim resursima jeste da motiviše radnike na veće, aktivnije angažovanje u procesu rada.

Upravljanje ljudskim resursima kao jednim od najznačajnijih sektora u organizaciji podrazumijeva i organizaciju brojnih aktivnosti.

Najznačajnije tri aktivnosti u okviru ljudskih resursa su: zapošljavanje, razvoj ljudskih resursa i zaštitu zaposlenih. 

Zaštita na radu je skup mjera koje se sprovode radi sprečavanja uticaja štetnih faktora radnog procesa ili radnog okruženja na zdravstveno stanje radnika. Zaštita na radu je sastavni dio zdravstvene zaštite zaposlenih lica. Štetni faktori mogu biti fizički, hemijski, biološki i psihički.

Osnovni i glavni interes svakog lica koje je radno angažovano jeste da ostvari najviši nivo bezbjednosti i zdravlja na radu, da se sve neželjene posledice, povrede na radu, bolesti koje su prouzrokovane radom svedu na najmanji mogući nivo. 

Zakonom je obezbjeđena posebna zaštita žena, OSI i omladine. 

Primjenjivanje određenih tehničkih mjera odnosi se za početni nivo zaštite, a odnosi se na najjednostavnije zaštitne naprave na uređajima, mašinama, i ostalim sredstvima rada, kako bi se radnik sam mogao zaštiti od tjelesnih povreda.

Lice sa invaliditetom se zapošljava pod opštim i posebnim uslovima, koji su u skladu sa zakonom. 

OSI koja zasnuje radni odnosi ima prava, obaveze i odgovarajuću zaštitu, u skladu sa odredbama Zakona o radu. Kada govorimo o zapošljavanju OSI pod posebnim uslovima, podrazumijeva se zapošljavanje kod poslodavca uz prilagođavanje poslova, odnosno radnog mjesta, posebno tehničko-tehnološko opremanje radnog mjesta, sredstva za rad, prostora i opreme. 

Značaj zdravlja i bezbjednosti na radu može da se sagleda sa ekonomskog stanovišta koji je ujedno i finansijski pokazatelj koji zavisi od težine i broja povreda na radu, humanog i socijalnog stanovišta.

Profesionalne bolesti, povrede na radu, često su praćene havarijama, odsustvom sa posla, zbog čega se na taj način stvaraju veći izdaci i troškovi, iz razloga što zaposleni izostaje sa posla, zbog zastoja koji može da nastane u proizvodnji, i zato što se izdvajaju velika sredstva za liječenje radnika, nadoknada zarade, izdatke i troškove. Da bi se broj ovakvih situacija smanjio, rješenje se ogleda u boljoj zaštiti i bezbjednosti na radu, što bi dovelo do smanjivanja opterećenja fondova socijalnog osiguranja.

Bezbjednost i zdravlje na radu, danas su svakako jedno od najvažnijih pitanja sa kojim se firme svakodnevno suočavaju. Cilj bezbjednosti i zdravlja na radu je da se postigne maksimnalni nivo psihofizičke i zdravstvene zaštite.

Tehnološko-naučni razvoj omogućio je razvoj društvenog standarda, a između ostalog, i stvaranje opasnosti po život i zdravlje ljudi u radnoj i životnoj sredini. 

Napredak, odnosno opstanak društva, prirode može se obezbjediti pomoću uređivanja sistema zaštite od svih dejstava koja su štetna, a koja su prouzrokovana čovjekovim djelom. Sam pristup ovom sistemu znači da čovjek svjesno i odgovorno pristupi sistemu zaštite kako sebe, tako i životne sredine i svog okruženja. Na sprečavanju ugrožavanja zdravlja i bezbjednosti čovjeka, mnoge organizacije, udruženja, državni organi žele da svojim aktivnostima stvore jedan efikasan sistem zaštite.

Zakon je taj pomoću koga se određuju prava i obaveze poslodavca i radnika. Sredstva rada, uslovi rada, kao i sama organizacija treba da budu prilagođeni potrebama radnika, a sami radnici treba da budu motivisani od strane poslodavca za aktivniji i produktivniji rad. Rad u adekvatnim uslovima, uređenom poslovnom ambijentu predstavlja zadovoljstvo i ispunjenost kako pojedinca tako i samog poslodavca, organizatora.

U značajnoj mjeri, socijalni značaj se izražava kroz veliki broj zaposlenih koji gube život, povređuju se na radnom mjestu, obole od profesionalnih bolesti, kao i ostalih bolesti u vezi sa radom.

Povrede na radu, profesionalne bolesti, praćene su odsustvom sa posla, havarijama, koje iziskuju velike troškove, za liječenje radnika, zastoja u proizvodnji, naknade zarade zaposlenog, kao i ostalih izdataka koji snose poslodavac i fond socijalnog osiguranja.

Iz ovoga proizilazi da bezbjednost i zaštita zdravlja na radu utiču na ekonomičnost i produktivnost poslovanja u kompaniji, a to se odražava na konkuretnost i kvalitet proizvoda koji se nalaze na tržištu. Samim tim je od posebnog značaja ulaganje investicija u mjere zaštite. Na taj način smanjiće se veliki broj povreda, havarija, kao i opterećenje fondova socijalnog osiguranja.

Zaštitu zaposlenih možemo posmatrati sa dva aspekta. Prvi se odnosi na obezbeđenje socijalnog osiguranja i radnog zakonodavtsva pomoću kojih se uređuju prava na zaradu, skraćeno i puno radno vrijeme, pomoć i naknadu, bezbjedne uslove rada. Dok se drugi aspekt odnosi na preduzimanje mjera aktivnosti i zaštite na radu, mjere zaštite od rizika koje mogu da se jave u radnoj sredini, kao i stvaranje bezbjednih uslova za rad. 

Međuljudski odnosi, socijalna klima, organizacija radnog procesa, svakodnevno se pojavljuju novi oblici ugrožavanja zdravlja zaposlenih, kao i rizici.

Na kraju kada uzmemo u obzir sve okolnosti, posledice, pogodnosti, dolazimo do zaključka, u kom segmentu i u kom smjeru treba da postavimo ciljeve za zaštitu bezbjednosti i zdravlja zaposlenih, a to su:

  • povećanje bezbjednosti na radu u poslovnom ambijentu,
  • poboljšanje zdravstvene zaštite u poslovnom sistemu,
  • smanjivanje premije osiguranja za djelatnosti koje nijesu obuhvaćene zakonom,
  • smanjivanje potencijalnih i trenutnih rizika pri radu i ugrožavanju zdravlja zaposlenih,
  • usklađivanje sa zakonom iz oblasti bezbjednosti i zdravlja na radu,
  • povećanje povjerenja društva, radnika, poslovnih saradnika, korisnika usluga i proizvoda tako što će se isticati volja i želja da se pomoću djelotvornih mjera poveća bezbjednost i zdravlje na radu.

Autorka: Andrijana Lalović

*Tekst je napisan u okviru Konkursa za pisanje tekstova za OSI o individualnim iskustvima zaštite i zdravlja na radu raspisanog u okviru projekta OSIguraj uslove sebi! koji UMHCG sprovodi uz finansijsku podršku Ministarsta rada i socijalnog staranja. 

Strana 32 od 46

Back to top