sreda, 07 jun 2017 15:34

Zanimljive činjenice o Fridi Kalo

Autor:

Sigurni smo da ste o Fridi Kalo (Frida Kahlo) čitali makar približno koliko i mi,  ali isto tako smo sigurni da činjenice o njenom životu nikada nijesu dosadne. Koliko god ih puta čuli, mogu iznova da nam posluže kao inspiracija. Zato vam u ovom broju časopisa donosimo neke od njih.

Pravo ime bilo joj je Magdalena Karmen Frida Kalo i Kalderon. Imala je jako naglašene, spojene obrve i brčice, koje nije htjela da uklanja. Bila je visoka 150 cm. Mnogo godina kasnije promijenila je svoja dva ključna biografska podatka:počela je da se predstavlja kao Frida Kalo i tvrdila je da je rođena 7. jula 1910. kako bi se taj datum poklapao sa početkom Meksičke revolucije.

Kada je imala šest godina, oboljela je od dječije paralize, što je za posledicu imao oštećenje, posebno desne noge. Kasnije, kada je imala 18 godina doživjela je saobraćajnu nesreću u sudaru autobusa i tramvaja, zbog koje je imala 32 operacije. U toku udesa sa njom je bio njen prvi partner koji se nakon toga udaljio od nje.

Nakon oporavka, porodica je bila u finansijskoj krizi, zbog čega je Frida morala da napusti školu (studije medicine) i pronađe posao. Počela je da slika jer je smatrala da je to „najmanje dosadno“.

Prezirala je pokazivanje bilo koje slabosti, i tvrde, da nikada nije plakala. U horoskopu je bila Rak. Slikaka je često istinite „prizore“, a veliki broj slika nastao je iz pozicije ležanja u krevetu. Često je i sama govorila da slika život, iako su drugi njenu umjetnost klasifikovali kao nadrealizam.

Tako je na slici „Nesreća“ naslikanoj 1926. godine „preslikala“ saobraćajnu nesreću koja joj se desila godinu dana ranije. Nije se stidjela svojih tjelesnih oštećenja, bila je ponosna i prkosna. Majka ju je potajno sažalijevala, dok je od oca dobijala podršku i divljenje. Govorio joj je kako je bolja od drugih jer je hrabrija i pametnija. Bila mu je ljubimica, od njegovih šest kćeri jedino se ona školovala. Imala je pet polusestara.

Sliku „Moja dojilja“ ili „Ja sisam“ (1937) sama Frida smatra jednom od svojih najboljih slika. Ona naime, nikad nije imala prilike da sisa jer je bio premali razmak između rođenja njene sestre i nje. Frida je imala dojilju koja na ovoj slici nosi masku, što nam govori da je njoj dojilja potpuni stranac i nešto hladno i bezlično.

Udala se da Dijega Rivijeru, poznatog meksičkog slikara. Ona je imala 22, a on 43 godine. Par je u početku imao nadimak „Slon i golubica“ koji je kasnije zamijenjen nadimkom „Ljepotica i zvijer“ zbog turbulentnosti njihove veze. Iz razočarenja što je Dijego istovremeno bio i sa drugim ženama, pa čak i sa njenom sestrom, Frida je počela da se zabavlja i sa muškarcima i sa ženama. U periodu patnje nastala su njena najbolja umjetnička djela. Toliko je patila da je Dijega nazivala drugom nesrećom. Iako su se rastajali i mirili i Dijego je dan njene smrti smatrao najtežim danom u sopstvenom životu. Umro je nekolike godine nakon njene smrti.

Frida je imala četiri pobačaja jer je njena karlica u nesreći prelomljena na tri mjesta.

„Bolnica Henri Ford“ je Fridin autoportret iz 1932. godine koji opisuje Fridina osjećanja povodom abortusa. Ona leži na krevetu u lokvi krvi. U ruci koja je prislonjena na stomak drži šest predmeta: svoju karlicu i kičmeni stub, dijete u položaju fetusa, puža koji je simbol sporog oporavljanja od abortusa, metalnu spravu u donjem lijevom uglu koja se tad koristila za obavljanje abortusa i ljubičasti cvijet kao simbol seksualnosti.

Kada su joj doktori saopštili da joj moraju amputirati nogu, pitala je: „Šta će mi, ja imam krila.“ Deset dana prije smrti provela je četiri sata po pljusku na uličnom protestu, uprkos tome što su joj doktori bili zabranili da se kreće zbog upale pluća. Neposredno nakon tog događaja je umrla. Poslednje riječi zapisane u njenom dnevniku bile su: „Nadam se da je odlazak radostan i da se više nikada neću vratiti.“

Dom u kome je rođena pretvoren je u muzej posvećen upravo njenom životu, a poznat je pod nazivom Plava Kuća.

Hajden Herera (Hayden Herrera) 1983. godine je izdala Fridinu biografiju, koja je postala besteler. Knjiga je 2002. godine ekranizovana. Film je osvojio dva oskara, a Fridu igra Selma Hajek. Madona je kupila Fridinu sliku “Autoportret sa majmunima”, a sebe je proglasila Fridinom reinkarnacijom.


Izvor: Wikipedia.org, Wannabe Magazine i Kultivišise.rs

Ovaj tekst je objavljen u četvrtom broju časopisa DisabilityINFO, objavljenog u susret 5. maju, Evropskom danu samostalnog života.

Pročitano 183 put(a)

Back to top