Disability

Disability

nedelja, 05 novembar 2017 07:35

Za Filipa zlato u Đenovi

Crnogorski stonoteniser Filip Radović osvojio je zlatnu medalju na Evropskim igrama mladih paraolimpijaca u Đenovi u pojedinačnoj konkurenciji.

On je do finala došao sa maksimalnim pobjedama od 3:0 u grupi protiv Italijana Magarelija i Šveđanina Hedluda.

U polufinalu je takođe sa 3:0 pobijedio Austrijanca Rajnera dok je u finalu pred domaćom publikom u pravom finalu, u kojem je gubio sa 2:0, preokretom dobio Italijana Lorenca Kordueu (3:2).

Sjutra i preksjutra, Radovića očekuju mečevi u paru i ekipni dio šampionata.

Radović je ovog mjeseca osvojio i evropsku seniorsku bronzu na šampionatu u Laškom.

Ranije danas srebro je ličnim rekordom u Đenovi osvojio naš plivač Ilija Tadić na 100 metara slobodnim stilom.

 

Pripremila: Anđela Miličić

Izvor: portal Vijesti

Proteklog vikenda golbal reprezentacija Crne Gore učestvovovala  je na  15. Međunarodnom golbal turniru u Banja Luci, koji je okupio ekipe Sarajeva, Beograda, Dervente, te ekipe organizatora turnira Sportsko-rekreativnog društvo ,,Vid'' iz Banja Luke.

Na pomenutom turnuru crnogorska reprezentacija je osvojila prvo mjesto,"Crveni" su u grupi, prekidom, pobijedili ekipe Gradiške 11:1, zatim i Banjaluku 17:7. Nakon toga su u polufinalu savladali Sarajevo 7:4, a onda u finalu selekciju Srbije rezultatom 5:1.

"Lijep početak nove sezone. Očekuje nas naporan rad da što bolje dočekamo start Srednjo-evropskelige krajem novembra. U međuvremenu će ekipa imati i jednu provjeru na međunarodnom turniru u Beogradu", rekao je selektor Nikola Čurović.

 

Pripremila: Anđela Miličić

Izvor: Portal Vijesti

nedelja, 19 novembar 2017 07:33

Filip Radović deveti na svjetskoj rang-listi

Crnogorski paraolimpijac Filip Radović sa 1.714 bodova zauzima deveto mjesto na seniorskoj rang listi najboljih stonotenisera svijeta. Radović na listi igrača do 23 godine zauzima drugo mjesto. Do najboljeg plasmana u karijeri  je došao nakon osvojene tri medalje na Evropskim igrama mladih paraolimpijaca u Đenovi.

Na seniorskom prvenstvu Evrope u slovenačkom Laškom osvojio bronzanu medalju, dok je u Đenovi nastup završio sa dva zlatna i jednim srebrnim odličjem.

"Interesantno je da na seniorskoj listi razlika između drugoplasiranog Dejvida Džejkobsa iz Indonezije (1788 bodova) i devetoplasiranog Radovića iznosi svega 74 boda. Na listi je neprikosnoven Poljak Patrik Čajnovski sa 1.972 boda, dok je prvi na listi igraca do 23 godine Kinez Lian Hao sa 1.770 bodova", saopšteno je iz Paraolimpijskog komiteta Crme Gore.

 

Pripremila: Anđela Miličić

Izvor: Portal Vijesti

Drugi broj Paraolimpika, časopisa čiji je izdavač Udruženje sportskih novinara Crne Gore, uz podršku Zavoda za zapošljavnje Crne Gore izašao je iz štampe prije nekoliko dana. Paraolimpik je kruna projekta koji Udruženje sportskih novinara Crne Gore realizuje sa svojim partnerom Paraolimpijskim komitetom Crne Gore, čiji je cilj obuka osoba sa invaliditetom za sportsko novinarstvo i zapošljavanje njih osam na period od šest mjeseci.

Drugi broj Paraolimpika donosi: intervju sa Marijanom Goranović, osvajačicom evropskog srebra u bacanju kugle, razgovor sa Slobodankom Gurešić, državnom prvakinjom u stonom tenisu za osobe sa invaliditetom, priče o početku priprema atletske paraolimpijske reprezentacije Crne Gore za obaveze koje je očekuju tokom 2018. godine, kao i nastupu crnogorskog paraolimpijca Filipa Radovića na Svjetskom seniorskom prvenstvu u stonom tenisu u Celju, a predstavljeni su i Košarkaški klub košarke u kolicima Paramont i Stonoteniski klub osoba sa invaliditetom Luča iz Podgorice. U drugom broju Paraolimpika nalaze se i priča o boravku učenika Resursnog centra na Ivanovim koritima, kao i o projektu “Prelaz studenata sa invaliditetom od visokog obrazovanja do zapošljavanja u Srbiji, Bosni i Hercegovini i Crnoj Gori”.

Kao prvog, autori i drugog broja Parolimpika su: Đurđina Jeremić, Ivana Stojanović, Borka Bulatović, Danilo Gojković, Mirnes Ramović, Jeremija Perović, Bojan Golubović i Bojan Saičić.

 

Pripremila: Anđela Miličić

Izvor: portal Pink M

utorak, 27 mart 2018 07:31

Iskustvo majke djevojčice s autizmom

Većina majki ne zna za granice kada se bori za svoje dijete, ali spremno stremi ka očekivanjima koje ima za njega.  Baš kao i Paulina Vukojević, majka šestogodišnje djevojčice s autizmom. Njena kćerka raste između dva svijeta, onog intimnog i zaključanog za većinu nas, i ovog našeg, haotičnog i nerijetko nedoraslog potrebama djevojčice, koji ona ipak na svoj način otrkiva. Veoma polako i, nerijetko, veoma teško.

- Moja kćerka je rano pokazala znake autizma. Sa godinu dana nije izgovarala nijednu riječ, nezainteresovana da sa nama uspostavi kontakt ili da nas gleda u oči. Nije joj godilo da je držimo u rukama, a od restriktivne odeće, poput helanki i zekica, dobijala je napade plača, koji su ponekad trajali satima – priča ova mama.

Na preporuku pedijatra, Paulina je kćerku odvela kod logopeda koji je njeno dijete ocijenio kao "prerazmaženo" i ponudio privatnu terapiju za taj problem. Tretman protiv razmaženosti su odbili, ali dokazi jednog istinskog izazova množili su se bez prekida. Sa identifikacijom autizma počela je i zajednička borba majke i kćerke.

“Te prve dvije, tri godine su emotivno, finansijski i zdravstveno bile veoma neprijatne i turbulentne. Mali broj stručnjaka u državnom sistemu, među kojima neki koriste sasvim zastarjele metode, najterali su nas da se okrenemo privatnim ljekarima. Istovremeno sa brojnim tretmanima, njen otac i ja smo se razvodili. Sve do treće godine, moja kćerka se neprestano budila noću. Sat bi spavala, pa dva sata plakala, ali to nije bio običan plač, već zacenjivanje sa izvijanjem cijelog tijela. Napolju bi joj smetali glasni zvuci, buka gradskog prevoza ili dječja graja”, kaže ona.

Vremenom su, ipak, noći postale malo mirnije, a danju je Paulina tragala za novim načinima da pomogne svojoj kćerki, bilo da su to kontakt sa životinjama, sport ili muzika.

- Primijetila sam da, iako su neke stvari trenutno van njenog dometa, za druge je prenaglašeno talentovana. Valjda kada se neki dio ličnosti zatvori, drugi raširi krila. Ja sam muzičarka, te mogu da vidim koliko je ona izuzetno nadarena za muziku. Neopisiv je sjaj koji se javi u njenim očima kada čuje prijatne tonove. Jednom smo šetale Knez Mihajlovom i srele djevojčicu koja na ulici svira violinu. Ona je poletjela ka njoj i začarano je slušala. Nijesam mogla da je pomjerim pola sata. Silno je željela da makar pipne instument. Taj blaženi osmijeh na njenom licu u trenu kada je dodirunula nešto tako magično kao violina, pokazao mi je koliko joj radosti muzika donosi. A to je nešto istinski nevjerovatno – kaže ova mama.

Dječije emocije izuzetno su istančane, a ona nježna i pažljiva.

“Stvari koje drugo dijete ne bi dotakle, nju uznemire ili joj pričine nezadovoljstvo. Kada mazi psa, ne pokušava da se sa njim poveže, već proučava unikatnu teksturu njegove dlake i dodir kože sa krznom. Primjećuje šuštanje vodovodnih cijevi, osluškuje sve šumove našeg doma i traži među njima nesvakidašnje veze”, objanjava Paulina

Paulinina kćerka koristi samo pet do deset riječi, ali i njih ne uvijek. Nema pokazne gestove, već kada nešto hoće, majku uhvati za ruku i odvede do željenog predmeta. Još se budi noću, a pelene su skinuli tek prošlog ljeta.

“To nije nešto od čega može da se pobjegne. Ona je moje dijete, ja je neizmjerno volim i šta god da se desi, napredovala ili ne napredovala, borimo se zajedno i ona i ja. Njoj nije prirodno da gleda ljude u oči i inicira kontakt, ali uz svaki napredak, sve je lakše”, kaže Pulina.

Usamljenost, izolovanost ove djece, kao vjerovatna posljedica našeg kolektivnog neznanja i nedostatka svijesti o ovom problemu, nije zaobišla ni ovu djevojčicu.

- Moja kćerka je jedno milo i veselo dijete. Kontakt sa drugom djecom je, nažalost, vrlo ograničen. Sama nikad ne inicira igru, samo ponekad u vrtiću priđe djeci, da ih pomazi ili uhvati za ruku i pozove da sjednu sa njom. Povratna reakcija djece je šarolika, ali nikada sa nekim nije ostvarila takav kontakt da bude pozvana na rođendan – kaže Paulina.

Iskustva roditelja djece s autizmom redovno pokazuju koliko je naš sistem nespreman da odgovori njihovim potrebama.

 “Neki naši stručnjaci u državnom sektoru bili su divni, drugi su primjenjivali zastarjele metode. Tako nam je jedna defektološkinja preporučila da joj u poputnosti ukinemo crtaće i muziku, koju ona jako voli, iako se u svijetu već godinama primjenjuje terapija muzikom i djeci se daju tableti da komuniciraju preko njih, ako ne mogu da savladaju jezik”, kaže Paulina.

Dok je majka na poslu, kćerka vrijeme provodi u vrtiću, ali ako se vaspitačica razboli, Paulininu djevojčicu šalju u drugu ustanovu, gdje vrijeme provodi sa drugom djecom.

 

Pripremila: Anđela Miličić

Izvor: www.blic.rs

Institut alternativa je danas u Podgorici, u okviru WeBER projekta, zaključio ugovore sa pet nevladinih organizacija, koje će u narednom periodu pratiti reformu javne uprave na lokalnom nivou.

Ugovore smo zaključili sa Centrom za građansko obrazovanje, Udruženjem mladih sa hendikepom Crne Gore i Centrom za demokratsku tranziciju iz Podgorice, NVO Natura iz Kolašina i NVO Novi Horizont iz Ulcinja.

“Opšti cilj WeBER-a, ali i programa grantova, je da poveća značaj, učešće i kapacitete organizacija civilnog društva i medija na Zapadnom Balkanu u zagovaranju i uticanju na dizajn i sprovođenje reforme javne uprave”, rekao je Stevo Muk, predsjednik Upravnog odbora Instituta alternativa.

On je objasnio da, dugoročno, WeBER treba da pripremi i osnaži civilno društvo u zemljama Zapadnog Balkana da nastave da zahtijevaju reformu javne uprave u ovim zemljama jednom kada te zemlje pristupe Evropskoj uniji (EU) i kada uslovljavanje EU više ne bude jedini pokretač ovih reformi.

Na konkurs za dodjelu malih grantova prijavilo se deset crnogorskih organizacija civilnog društva, od čega je Odbor za selekciju, u kom su učestvovali i predstavnici drugih organizacija u okviru WeBER projekta, izabrao najboljih pet projekata.

“Ovih pet projekata usmjereno je na jačanje transparentnosti i odgovornosti lokalnih samouprava, naročito u smislu unaprijeđenja primjene mehanizma slobodnog pristupa informacijama, učešće javnosti u izradi i koordinaciji javnih politika i upravljanje javnim finansijama na lokalnom nivou”, dodao je Muk. 

Direktori organizacija dobitnica grantova predstavili su projekte kojim su aplicirali za WeBER grant.

Daliborka Uljarević, Izvršna direktorka Centra za građansko obrazovanje, predstavila je projekat “Imam pravo da znam – odgovorne opštine u službi građana”, čiji je cilj da osnaži saradnju između nevladinog sektora i lokalnih medija radi efikasnijeg sprovođenja Zakona o slobodnom pristupu informacijama u opštinama Kotor, Podgorica i Pljevlja.

«Pravo građana i građanki na informacije od javnog značaja je garantovano postojećim zakonodavnim okvirom. Međutim, u praksi, jedinice lokalne samouprave još uvijek ne pokazuju dovoljan stepen odgovornosti i transparentnosti u radu. To usložnjava život građanima, a i otežava ukupne reformske procese i dovodi u pitanje njihov legitimitet», rekla je Uljarević.

Marina Vujačić, Izvršna direktorka Udruženja mladih sa hendikepom Crne Gore, predstavila je projekat «Obezbijedi(TI) sredstva za inkluziju – OSI», čiji je cilj poboljšanje uslova za učešće osoba sa invaliditetom i njihovih organizacija u planiranju, izradi, realizaciji i monitoringu godišnjeg budžeta Glavnog grada.

«Budžeti Glavnog grada uopšte ne uključuju rashode/troškove za realizaciju poštovanja prava OSI, ili makar ne u onoj mjeri koja je potrebna za realizaciju usvojenih akata, niti ovi akti sadrže analizu potrebnog budžeta za njihovu realizaciju».

Nazif Velić, Izvršni direktor NVO Novi Horizont iz Ulcinja, rekao je da se projekat «Proaktivna lokalna samouprava i participacija građana» fokusira na princip odgovornosti  koji predstavlja jedan od stubova sistema reforme javne uprave.

«Primjena ovog principa najviše se ogleda u pravu na pristup informacijama od javnog značaja kao i na praksu proaktivnog objavljivanja informacija od strane organa javne uprave», rekao je Velić.

Tokom realizacije projekta, NVO Novi horizont će posebnu pažnju posvetiti praćenju objavljivanja informacija u posjedu opštinskih organa na albanskom jeziku kao jeziku u službenoj upotrebi u ulcinjskoj opštinskoj administraciji.

Projekat «Saradnjom i dijalogom do bolje lokalne uprave» koji će u Kolašinu realizovati NVO Natura predstavio je Milan Mikan Medenica, izvršni direktor:

«Uprkos promjenama koje su se u poslednje vrijeme desile u našoj opštini, i dalje je evidentan problem nerazumijevanja samog procesa reforme javne uprave kako kod zaposlenih, koji ovaj proces uglavnom vežu za gubitak radnih mjesta, tako i kod građana, koji ne vide jasno svoju ulogu u svemu tome. Zato je cilj projekta koji ćemo realizovati povećanje nivoa učešća građana Kolašina u procesu reforme lokalne uprave, unaprijeđena saradnja NVO i medija sa lokalnom upravom, ali i informisanost lokalne uprave Kolašina o potrebama građana».

Dragan Koprivica, izvršni direktor Centra za demokratsku tranziciju, predstavljajući projekat «Upravljanje za rezultate u lokalnim samoupravama», koji će CDT realizovati u Nikšiću i Kotoru, objasnio je da se lokalne politike kreiraju isključivo na osnovu toga šta trenutno lokalna vlast misli da je dobro, bez konsultacija sa građanima.

«Projekat će biti usmjeren upravo na unaprijeđenje transparentnosti, odgovornosti i efikasnosti ove dvije lokalne samouprave kroz povećan stepen učešća građana u kreiranju politika koje ih se direktno tiču i kontroli njihovog sprovođenja», rekao je Koprivica.

WeBER projekat - Projekat unaprijeđenja kapaciteta civilnog društva za praćenje reforme javne uprave, je trogodišnji regionalni projekat koji sprovode Centar za evropske politike iz Srbije, Institut za demokratiju i posredovanje iz Albanije, Vanjskopolitička inicijativa iz Bosne i Hercegovine, Grupa za pravne i političke studije sa Kosova, Institut za evropske politike iz Makedonije, Institut Alternativa iz Crne Gore i Centar za evropske politike iz Belgije.

Projekat finansijski podržavaju Evropska unija i Ambasada Kraljevine Holandije.

 

Tim Instituta alternativa

Evropski Parlament će 14. septembra glasati i opredijeliti svoju poziciju u odnosu na Evropski akt o pristupačnosti (European Accessibility Act - EAA). Ako hoćemo da Akt o pristupačnosti ima stvaran uticaj, od krucijalne je važnosti da unaprijedimo prijedlog koji je trenutno na stolu pred parlamentarcima.

Datum 14. septembar je veoma važan za politike u oblasti invaliditeta u Evropskoj uniji. Tog dana će cijeli Evropski Parlament (svaki od 751 poslanika) glasati o izvještaju o EAA koji je usvojen od strane Komiteta za unutrašnje tržište i zaštitu potrošača (Internal Market and Consumer Protection Committee - IMCO) u maju.

ENIL je duboko zabrinut da je, međutim, IMCO razvodni inicijalni zahtjev Evropske Komisije i napravio “bezubi” Evropski akt o pristupačnosti. 


ENIL je naročito zabrinut zbog sljedeće tri stvari:

1. U izvještaju IMCO navodi se oslobađajuća klauzula koja zahtijeva da izgrađeno okruženje u kome se pružaju dobro ili usluga mora biti prilagođeno. U aktuelnom prijedlogu, države članicve koje već imaju nacionalnu legislativu za pristupačnost izgrađenog okruženja biće oslobođene obaveze da uvedu nove mjere pristupačnosti, bez obzira na nivo pristupačnosti koji je zahtijevan u nacionalnim zakonima. Kako većina zemalja članica već ima neki oblik (slabog) zakonodavstva u vezi sa pristupačnošću izgrađenog okruženja, to bi značilo da će EAA samo reafirmisati princip, bez ikakve potrebe za akcijom. Dakle, neophodno je da 14. septembra članovi Evropskog Parlamenta glasaju da se ova odredba zamijeni jakom i obavezujućom odredbom za zemlje članice da izgrađeno okruženje u kome se pružaju  dobra i usluge učine pristupačnim. U suprotnom, neko može da ima pristupačan bankomat u nepristupačnoj banci; ovo će biti em beskorisno za osobe sa invaliditetom, em uzaludni trošak za banku.

2. Originalni predlog EAA povezuje zahtjeve za pristupačnost sa drugim aktima EU, konkretno Direktivom za javne nabavke, Pravilnikom o evropskim strukturnim i investicionim fondovima i Transevropskim prevoznim mrežama. Svi ovi pravni akti su bili usvojeni s obavezom kupovine pristupačnih proizvoda, usluga i prostorija. Međutim, IMCO Komitet je ograničio primjenu zahtjeva iz EAA na druge akte Unije samo na proizvode i usluge koje se nalaze u sklopu EAA (na primjer, EAA neće uticati na postojeću legislativu o pravima putnika, i pored toga što definiše pristupačnost. Da bi se osiguralo da kada vlasti troše novac poreskih obveznika na građevine, proizvode i servise, te građevine, usluge i servisi budu pristupačni, neophodno je primjenjivatii zahtjeve za pristupačnost tražene u EAA.

U vezi s ovim, EAA mora da definiše “pristupačnost” kao “omogućavanje jednakog korišćenja proizvoda ili usluge za sve korisnike” i NE kao “proizvode i usluge... kojima upravljaju i razumiju ih osobe sa invaliditetom i koje su dovoljno jake da ih oni koriste”.

3. Umjesto ograničavanja invaliditeta na strogo medicinsku interpretaciju, EAA treba da, u skladu s UN Konvencijom o pravima osoba s invaliditetom, definiše invaliditet kao bilo koji “dugoročno fizičko, mentalno, intelektualno ili senzorno oštećenje koje u interakciji sa različitim barijerama može da onemogući […] puno i efektivno učešće u društvu na jednakoj osnovi sa ostalima”.

Kontaktirajte svog poslanika u Evropskom Parlamentu!

Kao glavno predstavničko tijelo EU, Evropski Parlament je već u nekoliko prilika pokazao da je spreman da zastupa prava svih građana EU. Dakle, pozivamo vas da kontaktirate svog nacionalnog poslanika u Evropskom Parlamentu i da ih ubijedite da promijene predloženi izvještaj IMCO o EAA. Ovo je jedini način na koji EU može da ispuni obećanja iz Triple A Društvene Evrope, sa jednakim mogućnostima za sve građane.

Molimo vas da koristite sljedeću formu pisma model letter za slanje svom poslaniku u EP, koje možete mijenjati ili prevoditi po potrebi. Takođe vas podstičemo da organizujete sastanke sa svojim nacionalnim poslanikom u EP tokom ENIL Freedom Drive-a 26. septembra da bi raspravljali o Deklaraciji Freedom Drive-a.

Pomozite nam da pojasnimo da nećemo pristati ni na šta sem na jak Evropski akt o pristupačnosti!



Evropska mreža za samostalni život – ENIL

S engleskog prevela: Anđela Radovanović

Udruženje mladih sa hendikepom Crne Gore (UMHCG) još jednom ukazuje na potrebu hitnosti donošenja podzakonskog akta kojim će se bliže odrediti korisnici, bliži uslovi i kriterijumi za ostvarivanje prava, odnosno zaštitu ranjivih kupaca električne energije u skladu sa Zakonom o energetici. Značajno probijanje roka za usvajanje ovog podzakonskog akta (31. jul tekuće za narednu godinu) dovodi do dodatne ugroženosti kategorija ranjivih kupaca, kako zbog propuštanja adekvatnog planiranja budžeta za ove namjene, tako i zbog neobavještavanja snadbjevača električne energije, što za posledicu ima da se nekim porodicama koje pripadaju ovim kategorijama obustavlja električna energija suprotno garancijama Zakona.


Naime, UMHCG je u januaru pokrenulo inicijativu prema Ministarstvu ekonomije za uključenje u proces definisanja kategorije ranjivih kupaca električne energije prilikom donošenja Uredbe o snadbijevanju ranjivih kupaca električne energije koja je rezultirala sastankom s predstavnicima Ministarstva ekonomije, na kome je dogovoreno da UMHCG uputi svoje predloge za definisanje kategorija ranjivih kupaca, što je i učinjeno sredinom februara. Međutim, nakon više od sedam mjeseci nijesmo dobili odgovor o prihvatanju naših sugestija.

Zanemarivanjem ove obaveze i njene ozbiljnosti, Ministarstvo ekonomije otvoreno zanemaruje, prije svega, prava, zatim i elementarne životne potrebe osoba s invaliditetom.

Naime, novi Zakon o energetici iz januara 2016. godine u članu 198 definiše kategorije tzv. ranjivih kupaca kojima ne može biti uskraćeno, odnosno obustavljeno napajanje električnom energijom bez obzira na iznos duga po tom osnovu. Zakon prepoznaje nekoliko kategorija kupaca kojima je garantovana posebna zaštita, i to onih koji su zdravstveno i socijalno ugroženi, u smislu ovog Zakona. Dalje se navodi da su to domaćinstva u kojima žive: lica sa invaliditetom, sa posebnim potrebama ili lošeg zdravstvenog stanja kod kojih može nastupiti ugroženost života ili zdravlja zbog ograničenja ili obustave snabdijevanja, kao i lica koja su u stanju socijalne potrebe utvrđene od organa državne uprave nadležnog za poslove socijalnog staranja.

Vlada, odnosno nadležni državni organi pored toga treba da utvrde iznos ili visinu subvencije i granicu mjesečne potrošnje električne energije ili gasa za koju se može ostvariti pravo na subvenciju za osobe s invaliditetom i osobe ugroženog zdravstvenog stanja. U skladu sa Zakonom je, takođe, zabranjena obustava snabdijevanja električnom energijom i gasom osobama s invaliditetom i osobama narušenog zdravstvenog stanja i to tokom cijele godine, a kupcima koji su iz kategorija socijalno ugroženih, od početka oktobra do kraja aprila, bez obzira na eventualne neizmirene obaveze po osnovu utrošene električne energije ili gasa.

Direktive Evropske unije u okviru pregovaračkog poglavlja 15 - Energetika definišu prava osoba s invaliditetom i drugih ranjivih kupaca. Univerzalni sistem snabdijevanja električnom energijom mora biti zagarantovan, a ugroženim (ranjivim) korisnicima se mora obezbijediti adekvatna zaštita.

Ova pitanja još jednom otvaraju problem nepostojanja registra za osobe s invaliditetom i drugih evidencija koje se odnose na građane ugroženog zdravstvenog stanje i socijalnog statusa. U odnosu na norme Zakona Ministarstvo ekonomije je dužno da donese podzakonski akt, ali predlog kategorija koje se odnose na osobe s invaliditetom moraju da daju Ministarstvo rada i socijalnog staranja, odnosno Ministarstvo zdravlja.

Zbog sveopšte socijalne ugroženosti gore navedenih kategorija, te najčešće uslovljenosti na 24-oro časovni boravak u kući, usled nezaposlenosti, ove kategorije imaju veće potrebe za električnom energijom u odnosu na druge građane.

U proteklom periodu UMHCG se obratio značajan broj osoba s invaliditetom, i članova njihovih porodica kojima je isključeno napajanje električne energije ili imaju jako visoke dugove i opomene pred isključenje. Zbog ovoga se dodatno narušava socijalna situacija i nerijetko zdravstveno stanje članova porodica i samih osoba koje su ugrožene zbog bilo kojeg od gore pomenutih osnova. U tom smislu apelujemo i na Vladu da reaguje i zatraži hitno usvajanje Uredbe i posvećenost svih uključenih državnih organa.

Takođe, ukazujemo na činjenicu da kategorije koje prepoznaje član 198. Zakona o energetici moraju bit i šire od kategorija koje prepoznaju propisi iz oblasti socijalne i zdravstvene zaštite, odnosno obaveznog zdravstvenog osiguranja, s obzirom da su nerijetko mnogim građanima, bez obzira na stepen ugroženosti, ograničena prava iz ovih oblasti, usled restriktivnog definisanja prava. U tom smislu smatramo da je neophodno postići konsenzus i s predstavnicima nevladinih organizacija koje zastupaju kategorije građana koje prepoznaje i Zakon o energetici.

 

Aleksandra Pavićević, izvršna direktorica UMHCG

nedelja, 16 april 2017 15:36

Sara Bernard

Snažna i kompleksna ličnost, Sara Bernard je bila najčuvenija glumica svog doba, a njeno ime je nastavilo da bude sinonim za glamur i dramu čak i za one koje/i nikad nisu gledale/i njene filmove, ni fotografije. Ponekad nazivana majkom svih diva, Sara Bernard je bila čuvena po ekstravagantnom, blistavom stilu, gotovo isto koliko po glumačkom talentu.

Ipak, bila je mnogo više od glumice. Bila je slikarka, skulptorka i književnica, kao i sposobna poslovna žena koja je vodila sopstvena pozorišta i producirala predstave u kojima je glumila. Skandalizovala je i razveseljavala Pariz i svijet noseći pantalone, igrajući uloge muškaraca u nekim od predstava, kao i brojnim upadljivim ljubavnim aferama, od kojih su neke bile sa ženama.

Rođena kao Henrijeta Bernard u Parizu, 22. oktobra 1844., bila je vanbračna kćerka majke jevrejske Holanđanke i oca – francuskog katolika. Njen otac je ostao dovoljno dugo uz nju i poslao je na školovanje u ženski manastir, gdje je krštena 1857. Iako je praktikovala hrišćanstvo, ostala je vezana za jevrejske korijene kroz mnoge uloge koje je igrala, kroz javna istupanja protiv antisemitizma kao i stalne komentare kritičara o veličini njenog nosa.

Kada je imala trinaest godina, primljena je u Pariski konzervatorijum i već 1866. igrala je u Odeon teatru, nakon čega joj je 1872. dodijeljen angažman u pozorištu ‘’Comédie Française’’. Njeni rani radovi nisu dobro primljeni, ali kada su njen treperavi glas i duboka emotivna gluma dodirnuli maštu publike, njena slava je počela da raste.

1880. je počela turneju po Evropi i SAD, prenoseći dodir svog neobuzdanog kontinentalnog stila u američki vodvilj. Enorman kvantitet njenog prtljaga postao je legendaran, poput njenih ekstravagantnih kostima, na sceni i van nje. Obožavatelji/ke su voljeli/e njeno ekscentrično ponašanje, a priče o mrtvačkom kovčegu u kojem je drijemala prije predstava i čudnoj muškoj odeći koju je nosila dok slika, brzo su se širile.

1893. počela je da upravlja svojim prvim pozorištem, Teatar renesanse (Théâtre de la Renaissance) koji je transformisala u Teatar Sare Bernard (Théâtre Sarah Bernhardt). Tamo je igrala i u starim trijumfalnim predstavama, poput Rasinove Faedre, i u novim produkcijama, od kojih je neke sama pisala – L’aveu (Priznanje) iz 1888. i Un Coeur d'homme (Srce muškarca) iz 1909.

Često je igrala uloge muškaraca, zaprepašćujući kritičare kada je stavila bradu da bi igrala Šajloka. Edmund Rostand je 1900. napisao glavnu mušku ulogu specijalno za Saru Bernard u komadu o Napoleonovom sinu Laiglonu. Sara Bernard je uživala u šokiranju publike. Rodila je vanbračnog sina 1864. godine, a 1882. na kratko se udala za grčkog glumca Žaka Damala, ali je i prije i posle braka imala brojne ljubavne afere. Neki od njenih ljubavnika su bili Viktor Igo i Albert Edvard, Princ od Velsa.

Bila je diskretnija sa lezbejskim vezama, pa se o njima manje zna. Takođe, bila je bliska prijateljica britanskog gej pisca Oskara Vajlda oko dvadeset godina. Na njen zahtjev, napisao je komad Salome 1892. godine.

 

Iako se od 1905 godine otežano kretala a od 1915 koristila invalidska kolica, nastavila je da glumi sve do svoje smrti 1923. godine.

Izvor: Magazin o invalidnost

ponedeljak, 13 mart 2017 15:35

OLGA SKOROHODOVA – POLJE ŽIVIH OSJEĆANJA

Ako ste kojim slučajem na Guglovoj animaciji povodom 8. marta osim Fride Kalo primijetili još jednu ženu sa invaliditetom i pomislili na Helen Keler – nijeste bili u pravu. Riječ je o Olgi Skorohodovoj, ruskoj defektološkinji i izuzetnoj ličnosti koja bi i u naše vrijeme odudarala od kalupa i stereotipa o osobama sa invaliditetom, naročito u slovenskoj sredini.

Olga Ivanovna Skorohodova (1911 – 1982) – doktorka psihologije, saradnica Instituta za defektologiju Akademije pedagoških nauka SSSR, rođena je u Ukrajini. Kao posljedicu preležanog meningitisa u djetinjstvu, stekla je potpuno oštećenje vida, a nešto kasnije i obostrano oštećenje sluha. Nakon smrti majke, poslali su je u internat za djecu sa oštećenjem vida u Odesi, gdje nije mogla da napreduje i uči jer joj nastava nije bila prilagođena. Njen preobražaj počinje kada kreće u školu za djecu sa oštećenjem vida i sluha u Harkovu, gdje profesor I. A. Sokoljanski osmišljava adekvatnu metodu kojom je uspjela da savlada pisanje i čitanje i ovlada govorom.

Spremala se da nakon srednje škole nastavi studije književnosti, ali je Harkov bio pod opsadom Njemaca, šest od osam učenika u školi su nacisti ubili, samo su Olga i još jedan učenik preživjeli. Po završetku okupacije, Olga odlazi u Moskvu, završava studije, objavljuje knjigu pod naslovom “Kako doživljavam svijet oko sebe” (1947), a potom i “Kako doživljavam i zamišljam svijet oko sebe” (1948). Njena doktorska disertacija tvorila je nauku o vaspitanju i obrazovanju djece sa oštećenjima vida i sluha na tlu Sovjetskog Saveza.

Zanimljivo je to da je Olga, susrevši se sa ocem nakon dugogodišnje razdvojenosti, odbila da se preseli u njegovu kuću gdje bi se neko brinuo o njoj. Jedino što je tražila je da je prihvate onakvu kakva jeste i da joj budu prijatelji. Živjela je samostalno, uz podršku u obavljanju svakodnevnih aktivnosti. Pored aktivnog naučnog rada u oblasti defektologije, pisala je i memoare i pjesme, i vodila prepisku sa Maksimom Gorkim i nizom značajnih pisaca i naučnika svoga vremena.

 

MISLE DRUGI

Misle drugi – ti, što čuju zvuke,

Ti što vide sunce, mjesec, zvijezda roj:

— Kako će bez vida o ljepoti pisat’

Kako bez sluha čut’ proljeća poj?!

Ja ću čuti miris rose rane,

Laki šapat lista prstom uhvatiću.

U sumrak ću prošetati baštom,

Da sanjarim spremna, da volim reći ću:

Neka mu ne vidim u očima iskre,

Nek ne čujem glasa nježna, živa,

Riječi ću bez zvuka – srca treperenje,

Dodirnuti, oslušnuti rukom.

Da ga volim zbog uma i srca,

Kao što se voli miris cvijeta,

Kao što se voli riječ prijatelja,

Kao treptaj kad dodirne ruka.

I vidjeću umom, osjećanjem čuti,

Vinuću se snom na put oko svijeta:

Ta zar će ko vidi da opiše čari,

Da osmijehom svojim sunce on ozari?

Ne čujem, ne vidim,

Ali imam više – polje živih osjećanja:

Lakim i podatnim, strasnim nadahnućem,

Tkam ćilim u boji nadanja i sanja.

A ako ste očarani zvukom i bojama,

Ne hvalite se preda mnom tim!

Bolje ruke ka meni pružite,

Pa da s vama budem, umjesto da čamim!

Olga Skorohodova

 

Pripremila i prepjevala stihove: Anđela Radovanović

Izvor: http://neinvalid.ru/olga-skoroxodova-chuvstv-zhivyx-prostor/

http://museum.ikprao.ru/peoples/skorohodova-olga-ivanovna/

Strana 15 od 36

Back to top