petak, 18 septembar 2020 08:02

Izvještaj UN o socijalnom uticaju epidemije COVID-19 na osobe s invaliditetom u Crnoj Gori

Autor:

Ujedinjene nacije su u periodu od aprila do juna sprovele brzu procjenu socijalnog uticaja epidemije Covid 19 u Crnoj Gori, kojom su obuhvaćene i osobe s invaliditetom.

Izvještajem su obuhvaćene i oblasti života prije epidemije Covid 19 koje su osobe s invaliditetom smatrale najmanje pogodnim za ostvarivanje svojih prava a to su: zapošljavanje, napredovanje na radnom mjestu, učešće u sportskim i rekreativnim aktivnostima i pristupačnost javnih ustanova (što se ne odnosi samo na ulaze u zgrade, već i na toalete, na mogućnost kretanja po prostorijama, uslove za kretanje osoba s oštećenjem vida ulicom itd.).

Istraživanje koje je sprovedeno tokom trajanja koronavirusa pokazalo je da su prihodi porodica čiji su članovi osobe s invaliditetom značajno smanjeni zbog epidemije, naročito tokom prvih mjeseci. Među primarnim potrebama navode da im je na prvom mjestu hrana, a nakon toga higijenski proizvodi, sport i rekreacija, te pristup internetu u informativne svrhe. Neki ispitanici su isticali da im nedostaju dezinfekciona sredstva, ljekovi i  novac za plaćanje računa. Iako je pristup informacijama u vezi s COVID-om-19, ali i bilo kojim drugim informacijama, od velike važnosti za osobe s invaliditetom, relevantni sadržaji obično nisu prilagođeni osobama s oštećenjem vida, a često ni osobama s oštećenjem sluha. Izuzetak predstavlju TV emisije i pres-konferencije NKT-a tokom kojih je dostupan prevod na znakovni jezik. Ispitanici su takođe istakli i da im je transport i mobilnost predstavljao poseban izazov tokom mjera potpunog zatvaranja. Usluge taksi prevoza bile su obustavljene, a boravak i zadržavanje na javnoj površini ograničen samo na jednu osobu. Treba naglasiti da osobe s invaliditetom često imaju asistente koji ne moraju biti članovi njihovog domaćinstva. Nevladine organizacije su prijavile značajan broj slučajeva gdje su se osobe sa invaliditetom suočile sa izazovima u ostvarivanju prava iz radnog odnosa uvedenih tokom COVID-19 pa samim tim oni koji su ostali bez posla suočili su se s poteškoćama u pogledu pribavljanja potrebne dokumentacije i potvrda za sticanje prava na materijalnu pomoć, kao i pristupa pravima socijalne zaštite, zbog različitih tumačenja zakonskih odredbi pružalaca usluga. 

Prema navodima nekih nevladinih organizacija, ključni efekat koji trenutna situacija ima na osobe s invaliditetom je ekonomske prirode. Većini osoba s invaliditetom smanjena su primanja usljed epidemije i suočavaju se s problemom održavanja prihoda i životnog standarda, što bi moglo značiti da se inače oslanjaju na dodatne izvore prihoda, pored socijalnih davanja.

Zbog prekida rada dnevnih centara i drugih servisa za podršku, kao što je pomoć u obrazovanju, roditelji djece s invaliditetom sad imaju dodatne obaveze u pogledu brige o svojoj djeci. S posebnim izazovima suočavaju se samohrani roditelji, koji su u trenutnoj situaciji prinuđeni da istovremeno rade i brinu se o svom djetetu s invaliditetom. 

Učenici i studenti s invaliditetom predstavljaju dodatno ranjivu kategoriju s obzirom na to da je barem nekima od njih potrebna pomoć oko on line učenja i prilikom upisa u srednju školu i na fakultet, što je i trenutna situacija, imajući u vidu da je početak školske godine najavljen za 1. oktobar, ali da će se za većinu razreda primjenjivati on line nastava. 

Javne usluge koje su naveli kao najpotrebnije su zdravstvene usluge, nakon čega slijede psihološka podrška i pomoć u pronalaženju posla. Zaštita od diskriminacije i pravna pomoć su vrlo važni za značajan broj ispitanika. Njihovi strahovi uglavnom se odnose na zdravstvene rizike, koje prate i strahovi od ekonomskih rizika. Kod nekih se javljaju dodatni zdravstveni problemi usljed ograničenog kretanja, kao i povišen nivo depresije i neke vrste anksioznosti. Određeni broj ispitanika istakao je i pozitivne aspekte epidemije, npr. više vremena za porodična i lična interesovanja, dok su se drugi suočili s poteškoćama zbog izolacije, straha od zdravstvenih i ekonomskih teškoća.

 Komitet za prava osoba s invaliditetom je 2017. skrenuo pažnju na nedostatak djelotvorne i pravične zaštite osoba s invaliditetom i na opasnost da budu izloženi višestrukoj diskriminaciji. Takav je slučaj s osobama s invaliditetom koje su djeca, žene, pripadnici različitih etničkih grupa, uključujući Rome i Egipćane, izbjeglice, tražioci azila i interno raseljena lica. Komitet je takođe istakao da je podrška roditeljima djece s invaliditetom nedovoljna, kao i dostupnost visokog obrazovanja. Nacionalna strateška dokumenta koje se bave položajem osoba s invaliditetom prepoznaju potrebu za poboljšanjem stanja u pomenutim oblastima života, ali i u nekim drugim, kao što su poboljšanje pristupa osoba s invaliditetom javnim i privatnim dobrima i uslugama, bolji uslovi za samostalan život u sopstvenom domu i zajednici, olakšanje postupaka pred nadležnim organima, poboljšanje pristupa informacijama, obrazovanju, zdravstvu, učestvovanju u javnom životu.

Udruženju mladih sa hendikepom Crne Gore se u drugoj polovini marta i prvoj polovini aprila, veliki broj osoba javio zbog psihološke podrške i pravne pomoći, ili se požalio na nestašicu hrane i drugih osnovnih resurs, kao i da će posljedice trenutne situacije postati potpuno očigledne u narednim mjesecima. Takođe, konstatovali su i da ih je mnogo ljudi kontaktiralo zbog negativnog uticaja mjera koje je predložilo Nacionalno koordinaciono tijelo, uključujući i prepreke zbog nepristupačnosti i nepoznavanja novih postupaka u ostvarivanju prava iz oblasti socijalne politike, tj. novčanih naknada i radnih prava (zaštita od raskida ugovora, obaveza plaćenog odmora, rad sa skraćenim radnim vremenom itd.).

Specijalna izvjestiteljka Ujedinjenih nacija o pravima osoba s invaliditetom, Katalina Devandas ističe da su žene s invaliditetom i u redovnim okolnostima izložene većem riziku od rodno zasnovanog nasilja nego žene bez invaliditeta. Za potrebe ove procjene nije bilo moguće prikupiti dokaze o nasilju nad ženama s invaliditetom u Crnoj Gori. Poznato je, međutim, da je kriza usljed COVID-a-19 već dovela do znatnog povećanja broja poziva žrtava nasilja u porodici nacionalnoj SOS liniji, pa bi bilo veoma važno utvrditi da li je ovakva vrsta nasilja u porastu i kad je riječ o ženama s invaliditetom. Na tu je potrebu ukazala, skrećući pažnju na dodatne razloge za zabrinutost u vezi sa situacijom osoba s invaliditetom tokom epidemije COVID-a-19. Ona je istakla da su fizičko distanciranje i samoizolacija nemogući zadaci za one koji se oslanjaju na podršku drugih kako bi mogli jesti, oblačiti se i kupati. Uz to, ako se želi smanjiti rizik da osobe s invaliditetom i njihove porodice dožive još veći stepen ranjivosti ili siromaštva, pristup dodatnoj finansijskoj pomoći od ključnog je značaja, smatra ona. Brojne osobe s invaliditetom zavise od usluga koje su sada obustavljene, a možda nemaju dovoljno novca za pravljenje zaliha hrane i ljekova, niti sebi mogu da priušte dodatne troškove kućnih isporuka. Specijalna izvjestiteljka UN takođe upozorava da situacija osoba s invaliditetom koje borave u institucijama, psihijatrijskim ustanovama i zatvorima može biti posebno složena. Ona skreće pažnju na visok rizik od kontaminacije i nedostatak spoljnog nadzora, u situaciji koja je već dodatno otežana usljed korišćenja vanrednih ovlašćenja iz zdravstvenih razloga.

„Ograničenja moraju biti dobro prilagođena i zasnivati se na najmanje intruzivnim sredstvima čiji je cilj zaštita javnog zdravlja“, ističe ona, dodajući: „Ograničavanje kontakta s voljenim osobama osobe s invaliditetom čini u potpunosti nezaštićenim od bilo kojeg oblika zlostavljanja ili zanemarivanja u institucijama.“

Djeca s invaliditetom koja borave u ustanovama za smještaj izložena su rizicima koji proističu iz „boravka u ustanovama koje podrazumijevaju grupni smještaj, što ih čini sklonijim stvaranju klastera infekcija, a djecu koja borave unutar njih izlažu većem riziku od infekcije, kao i riziku od zlostavljanja, zanemarivanja i iskorišćavanja. Ovaj rizik posebno je visok kad je riječ o djeci s invaliditetom koja se češće nalaze u ustanovama za smještaj, te u nekim slučajevima (zbog specifičnih postojećih zdravstvenih stanja ili oštećenja, uključujući i imunodeficijencije) mogu biti izložena većem riziku od obolijevanja od COVID-a-19 i biti teže pogođena ovom bolešću.“

U nastavku je par odgovora osoba s invaliditetom na pitanje kako je na njih uticao Covid 19. 

„Život mi se nije promijenio u odnosu na ranije, osim toga što sam sada mnogo svjesnija da moramo više razmišljati o svom zdravlju, posvetiti se sebi, truditi se da nađemo više vremena za sebe, porodicu, prijatelje, svoja zadovoljstva.“ - Žena, 23 godine, Podgorica

-----------

„Nijesam mogla da imam društveni život i to mi je teško palo. Bio je prisutan strah od finansijske nesigurnosti. A pozitivno ništa nema.“ - Žena, 25 godina, Rakite, Kotor



Izvori: Izvještaj o brzoj procjeni socijalnog uticaja epidemije Covid-a-19 u Crnoj Gori April - Jun 2020. Dokument dostupan na linku: https://bit.ly/3mqVOIX

Izvještaj o brzoj procjeni socijalnog uticaja epidemije Covid-a-19 u Crnoj Gori April - Jun 2020. Sažetak izvještaja dostupan na linku: https://bit.ly/2FzfbPr

Brza procjena socijalnog uticaja epidemije Covid-a-19 u Crnoj Gori April - Jun 2020. Dokument dostupan na linku: https://bit.ly/2FAwmjx

Pročitano 135 put(a)

Back to top