utorak, 16 oktobar 2018 20:58

"Multipla skleroza dovela divne ljude, a drugima spakovala kofere"

Autor:

Bjelopoljka Lidija Guberinić se s trajnim progresivnim oboljenjem prvi put suočila kada je kao udata studentkinja šeste godine Medicinskog fakulteta polagala jedan od završnih ispita. Profesor je uočio neke promjene u hodu i načinu izražavanja i insistirao da odmah uradi magnetnu rezonancu, koja je potvrdila multipla sklerozu.

Danas je predsjednica Udruženja oboljelih od multipla skleroze i nedavno je proslavila 47 rođendan i zahvalila se na podršci porodici, prijateljima i kolegama. 
“Prije mnogo godina, u moj život je došla multipla skleroza. Sa sobom je donijela divne ljude, a mnogim drugima, koji su do tada bili dio mog života, je spakovala kofere. Ti ljudi su, s razlogom, dio moje prošlosti i srećna sam zbog toga...”.
Naučena da, kako kaže, u svemu vidi pozitivno, hrabra majka dva sada već poodrasla sina više od decenije smjelo korača kroz život pun trnja. No, nije uvijek bilo tako.

Iako rođena i odrasla u Beogradu, kaže da danas osjeća da više pripada Bijelom Polju, gdje je provela veći dio života. Tranzicija devedesetih, udaja usred studija bez “amina” roditelja, putovanja na predavanja i ispite u Prištini, česte posjete majci na samrti u vrijeme NATO bombardovanja, loša ekonomska situacija, natjerali su Lidiju da pet godina radi kao prodavac na bjelopoljskoj pijaci.
Nakon saznanja da ima multiple sklerozu, pet godina je poricala i nije mogla niti željela da prihvati to saznanje, sve do jednog dana...
“Jednog dana dana sam pala na ulici i nisam mogla da ustanem. Ljudi koji su naišli nisu mi prišli jer im je izgledalo kao da sam pijana. To me je ‘otrijeznilo’ da okrenem novu stranicu u svom životu. Do tada sam mislila da me ljubav prema medicini određuje kao osobu, a u trenutku kada sam shvatila da bolujem od multipla, način na koji sam htjela da se bavim medicinom je postao nemoguća misija”, kaže Lidija, koja je sanjala da postane kardivaskularni hirurg i imala dobar prosjek na fakultetu.

U dijagnostikovanju oboljenja pomogla je profesorica neurologije u Podgorici dr Slavica Vujisić, koja joj je, ističe, i danas velika podrška.

“Tokom ovih godina dešavalo se raznih pogoršanja, pa i da ne mogu da hodam, ali su ta stanja bila praćena adekvatnom terapijom, koja bi ublažavala tegobe i dovodila do boljtka”.

Njoj je suočavanje s MS donijelo drugačiji pogled na život i svijet. 
“Na bazi, još u djetinjstvu, usvojenog sistema vrijednosti koje sam ponijela iz svoje porodice razvijale se se nove vrijednosti, što me je samo jačalo. Naučila sam da, kada nam kažu da za bolest nema lijeka jer je doživotna, to ne znači da će nam čitav život proći jedino i samo u bolovanju. 
I što je još važnije, naučimo da živimo do kraja svaki trenutak života i onda kada je teško jer ako čekamo da ti trenuci prođu da bismo se radovali, izgubimo priliku da živimo taj dio života”. 
Lidija Guberinić ističe da multipla ima veliki sociološki značaj jer je oboljenje mladih ljudi koje prati trio ‘demona’ - osjećaj bepomoćnosti, bezvrednosti i bespotrebnosti. 
Veliki problem je što su osobe s MS još uvijek marginalizovane i nisu dovoljno vidljive u društvu, upozorava ona. 
Savjetuje da ljudi reaguju na vrijeme jer je tok oboljenja drugačija ako se oktrije u ranijoj fazi.  
Lidija kaže da je o trošku Fonda zdravstva obezbijeđena imunomodulatorna terapija i godišnji trnedjeljni boravak u Igalu. Priča da je na pokretanje Udruženja u Bijelom Polju presudno uticalo upoznavanje sa predsjednicom Udruženja multipla skleroze Crne Gore Andrijanom Nikolić. Ističe da je stub organizacije i njena sugrađanka Samira Grbović, koja radi i utiče da da i drugi postanu aktivni članovi.

Izvor: portal Vijesti 

Pročitano 105 put(a)

Back to top