petak, 01 mart 2019 14:16

POSEBNI ČUBURSKI KAFIĆ:  Zvuci  srca  za  svakog  gosta

Autor:

Na Čuburi u Beogradu otvoren prvi kafić u regionu u kom rade mladi s intelektualnim invaliditetom. Prostor obezbedio Grad, a opremilo ga Ministarstvo za rad.

Kamin s tek upaljenom vatrom, pored njega klavir, desetak stolova za kojima sjede gosti i razgovaraju uz prijatnu muziku, dok iza šanka domaćini užurbano pripremaju kafe, tople napitke, cijeđene sokove... Na prvi pogled, kafić kao i svaki drugi, osim što je atmosfera nekako toplija. Gotovo kućna. I što osoblje u njemu služi malo drugačija pića, začinjena s više srca i iskrenog osmjeha najtoplije dobrodošlice. A, i ime "Zvuci srca" potpuno mu pristaje.

Ovaj kafić u Čuburskoj ulici broj 12 u Beogradu jedini je u Srbiji u kom su svi zaposleni mladi s intelektualnim invaliditetom Njih 15, starih od 19 do 35 godina, ovdje rade svakodnevno, u dvije smjene, od devet ujutro do devet uveče. Da pronađu posao pomogla im je Humanitarna organizacija "Dečje srce" u okviru svog radnog centra, prostor za kafić obezbedio je Grad Beograd, a opremilo ga Ministarstvo za rad, zapošljavanje, boračka i socijalna pitanja.

Na posao dolazim svaki dan iz Pančeva, a radim od 12 do 18 časova - priča nam Nemanja Jović (25). - Mnogo mi je lepo ovde, imam uniformu i radim kao šanker. Umem lepo da pripremim ceđene sokove, kafe, kapučino... Nisam se školovao za ovaj posao jer sam završio Ekonomsko-trgovačku školu, ali od decembra su počeli da nas obučavaju pravi šankeri, pa sam od njih sve naučio. Preko biroa sam ranije radio po četiri meseca u okviru javnih radova, a ovo je moje prvo stalno zaposlenje i mnogo sam srećan.

Isto zadovoljstvo zbog zaposlenja za koje joj "ide radni staž" dijeli i Anđelka Kruščić (19) iz Beograda.

- Završila sam Srednju zanatsku školu "Petar Leković" na Kanarevom brdu i do neba smo srećni i moja porodica i ja jer sada imam posao - uz širok osmeh govori nam Anđelka. - Ovo mi je prvo zaposlenje i radim kao konobarica. Kad gosti dođu, sačekam da sednu, pa im priđem i kažem: "Dobar dan. Izvolite", potom im donesem željeno piće, a kad odu pokupim šolje i čaše, počistim sto, namestim stolice... Lepo mi je dok ovde radim s drugarima, a tu je i moja najbolja drugarica Tamara. I ona je konobarica...

Po riječima Gorana Rojevića, direktora HO "Dečje srce", osnovane prije gotovo dve decenije, kafić na Čuburi po mnogo čemu je jedinstven, ali je najvažnije što u njemu rade i mladi s autizmom, Daun sindromom i intelektualnim invaliditetom, koji primaju platu, rad im se upisuje u radnu knjižicu i ostvaruju pravo na penziju.

- Oni se ovde osećaju dobro, uvaženo i korisno jer idu na posao kao i njihovi roditelji - kaže Rojević. 

- Nemaju osećaj neispunjenog vremena, a posao im je istovremeno igra i zabava. Za rad primaju platu koju im isplaćuje služba za zapošljavanje preko svojih stimulativnih mjera za osobe sa invaliditetom. Očekujemo i da nas nadležno ministarstvo uskoro prihvati kao radni centar. Osim toga, želimo da rad ovih mladih podstakne i druge punoletne sa intelektualnim invaliditetom da se zapošljavaju. Da i njihovi roditelji shvate da ova deca ne treba da budu samo pasivni primaoci socijalne pomoći i da ne rade kako bi ostvarili pravo na porodičnu penziju.

Od kada je otvoren, u kafiću se traži mjesto više

Vijest o radu ovog kafića brzo se "pronela" društvenim mrežama, pa se u njemu već traži mjesto više.

- Od otvaranja, već desetak dana, ovde obavezno popijem prvu jutarnju kafu - priča Mirjana s Čubure. - Usluga je odlična, a ovi mladi ljudi iskreno daju sve od sebe da gosta lepo prime. I što je najvažnije, uvek me dočekaju i isprate sa najdivnijim i najiskrenijim osmehom, i daju mi srce na dlanu. Šta će mi išta više u ovom svetu u kom danas živimo!

 

RADIONICA

Odmah do kafića "Zvuci srca" radi i istoimena radionica, a planirano je i otvaranje restorana - kaže Goran Rojević. - U radionici ovi mladi šiju i prodaju majice i suvenire od tekstila. Platu primaju za sve poslove, ali oni ne rade zbog nje, već imaju samo izgrađen osjećaj da ostvaruju svoju potrebu da rade.

NEMA CJENOVNIKA

U ovom jedinstvenom kafiću na Čuburi nema cJenovnika ni fiskalnih računa. Za ono što u njemu popiju, gosti novac ostavljaju u kasice u obliku srca koje stoje na svakom stolu. Onoliko koliko misle da treba.

- Naš zakon ne prepoznaje kafiće u kojima se usluga ne naplaćuje - kaže Rojević. - Vreme će pokazati kao će sve funkcionisati. Dogovoreno je da nas narednih meseci obiđu sve nadležne inspekcije i da nam svojim sugestijama pomognu da sve pravno regulišemo.

 

Izvor: Večernje novosti 65 

Pročitano 2985 put(a)

Back to top