Disability

Disability

Udruženje mladih sa hendikepom Crne Gore i Fondacija „Ognjen Rakočević“ obilježaviće 2. april – Svjetski dan osoba s autizmom. Tim povodom 2. aprila organizovaćemo događaj na Trgu nezavisnosti u Podgorici, s početkom u 10 časova, a pratiće ga bogat i raznolik program.

Ovaj datum se obilježava širom svijeta pod sloganom #LightItUpBlue. Međunarodna organizacija „Autism Speaks“ (Autizam govori) tokom svake godine poziva organizacije i pojedince s globalnog nivoa da se uključe u kampanju. Mnoge velike i poznate zgrade, mostovi i drugi objekti širom svijeta 2. aprila svijetle u plavoj boji. Tako je i Udruženje i ove godine pozvalo državne institucije, nevladine oganizacije i širu javnost da nam se priključe u ovoj kampanji na način što će, između 1. i 2. aprila, osvijetliti svoja predstavništva u ovom prepoznatljivom simbolu osoba s autizmom – plavoj boji.

Dodatno narednih dana ćemo sprovoditi kampanju putem društvenih mreža tako što ćemo putem našeg portala www.disabilityinfo.me objavljivati razne tekstove o osobama s autizmom, zanimljive video snimke i slike, kako bi na taj način podigli glas za samostalnost i podržali jednakost osoba s autizmom. Zato vas pozivamo da, ukoliko imate neku zanimljivo priču vaše braće, sestara ili prijatelja s autizmom ili vaše slike u plavim majicama, kišobranima, balonima, nam  pošaljite na našoj FB stranici ili Instagram nalogu.

Neka vam sve ovo bude još jedan razlog više da nam se pridružite u ponedeljak u 10 časova na Trgu kako bi pokazali da i osobe s autizmom trebaju biti ravnopravne i imaju jednaka prava za obrazovanje, zapošljavanje i samostalni život. U cilju podrške i prihvatanja osoba s autizmom ponesite plave majice, kišobrane, balone, šta god imate, plavo i lijepo.

Ako budete spriječeni, a želite se priključiti kampanji fotografišite se i objavite uz haštegove #autism #awareness #LightItUpBlue.

 

Pripremila: Anđela Miličić

četvrtak, 29 mart 2018 07:41

Priča o jednom Škorpionu

U okviru kampanje koju sprovodimo, prenosimo vam iskustvo majke dječaka s autizmom.

Moje dijete je negdje u kosmosu izabralo mene da mu budem majka. Ja duboko vjerujem u to i znam zbog čega je baš svoj prstić uperio u mene. To prosto svaka majka mora znati, mora doći trenutak kada to spozna, prije ili kasnije.

Svakodnevnu brigu, nepredvidivost, strah, nervozu, povraćanje, grčenje, mačevanje sa živcima samo rijetki, koji su spremni svaki dan progutati leksić da ne popucaju, mogu podnijeti.

U šablon se uklopiti moramo jer nećemo biti prihvaćeni, a ako nismo prihvaćeni, loše se osjećamo, a ako se loše osjećamo, plivamo ka depresiji.

Na Balkanu je šablon ZAKON! E, mi smo se, hvala Bogu, da ne kažem “Bože me oprosti”, uklopili u taj šablon i redovno krenuli u školu 2014. godine. Zašto bi priča o uklapanju bila ikom važna? Zar se to ne podrazumijeva?

Naša istorija piše sljedeće…

Jednog novembra, nešto malo iza ponoći, rodio se moj Škorpion. Ne zaplaka na svom rođenju, ali naredne tri i po godine ućutao nije. Do njegove dvije i po godine sam mislila – takvo dijete, jer su me tako ubijedili državni i privatni pedijatri širom zemlje.

Gledam njegovo prelijepo lice, diram njegove mekane ručice, pušem mu u kosicu i pričam dok on skakuće, treperi, ne čuje, a ja… Ja osjećam da mi se raspada svaki dio mog bića. Plačem, a on, gledajući me, to ne vidi. Kakva ironija života, kakva nemoć, kakvo nepostojanje.

Suprug, moj mali Škorpion i ja odlazimo na prve „ozbiljnije“ preglede sa njegove dvije i po godine, gdje nam rekoše - autizam.

Paf. Ja pojma nemam šta je to, a s njihove strane nema pripreme, blažeg opisa dijagnoze, da te bar umire dok ne dođeš kući i ne pročitaš šta pada na tvoja leđa. Znam samo da je zvučalo kao da će umrijeti za sedam dana. Nestajem, nema me. Pomislila sam – gotovo je, raspadamo se.

Sjećam se, kada smo završili, ja umjesto na vrata, sjedam u neku stolicu u ćošku ordinacije i plačem, ne želim da izađem vani, vratim se kući, ne želim da znam šta me sve čeka i šta mi se dešava…

A, ne, doktorica me nije zagrlila, rekla da se smirim, da nisam sama i da ima puno „takvih“ slučajeva. I tako mi postadosmo samo slučajevi. Zamolila me da izađem, jer ima mnogo roditelja koji čekaju ispred.

Ma činilo mi se, da me taj dan zagrlila, da bi pola mojih briga nestalo. Možda previše očekujem i osuđujem, a ne bi trebalo, jer prošlo je. Borim se još sama sa sobom, da mnogim ljudima oprostim na ružnim riječima, neodmjerenim stavovima…

Čini mi se da sam taj dan isplakala sve što sam mogla, ne ostavljajući nimalo suza za neki novi, teži momenat koji možda dolazi. Rekoh sebi (mnogi će me zbog ovoga osuditi, ali sjetite se stare poštapalice: „Nikad ne reci nikad“) – OK, nećemo živjeti tako. Uspjećemo. Mora postojati neki način da se iščupamo. Ako ga ne nađem, sigurno više nikakvo iskustvo ne želim s ovog svijeta. Jesam, stvarno sam tog trenutka tako mislila.

Definitivno je negdje u mom srcu i mojoj duši ipak daleko više prevladavao osjećaj uspjeha. On me i doveo do majke koja je uspjela na tom svom putu i izvukla svoje dijete iz kandži tamo neke dijagnoze. Značilo mi je mnogo s njom popiti kafu, jer sam iz nje crpila svaku moguću informaciju. Jer ona kad mi kaže: “Polako, biće sve ok, pa vidi nas“, ljudi moji, poletim. Imam elan i volju još veću, snažniju.

Ispred nas su bile tri teške godine rada. Svaki dan, po cijeli dan, uz pauze od 15 minuta. Godinu dana nisam bila zaposlena, pa nam je i to mnogo koristilo, jer sam stoprocentno bila posvećena mom dječaku i njegovim, našim rezultatima. Ja sam svoje dijete vezala kaiševima za stolicu da bismo naučili tog dana sve što je bilo ispisano u planu za taj dan. Da nisam, on nikada samovoljno ne bi sjeo i radio. I da nisam, on danas ne bi bio u „šablonu“.

U parku sam kao manijak vrebala djecu i tražila nekoga kome bismo se Škorpion i ja približili i učili iz mog zacrtanog plana lekciju „Upoznavanje“.

Ja sam bila njegov horor, mračna strana svakog novog njegovog jutra, dana, jer je rad počinjao s prvim buđenjem, a tata je bio njegova radost i sreća, jer je činio svakojake ludorije koje su ga najviše nasmijalavale i činile srećnim. Bila sam mnogo ljuta zbog takvog njegovog ponašanja. „Pobogu“, rekla sam: „Ne možeš se samo smijati, skakati po kući kao dvorska luda, zabavljati ga i misliti da si završio s radom, a vrijeme za učenje prolazi. Svaki minut, sekund je važan. Kako to ne možeš da razumiješ. Moraš me malo zamijeniti, sjesti i raditi s njim. Iscrpljena i istrošena sam…“.

Nikad nije, uz suze je govorio da on to ne može. Sada tek znam da je to bio najbolji mogući izbor. Da je to bilo najispravnije, jer da je i on mentalno „maltretirao“ naše dijete, on ne bi isplivao. Ne bi sigurno, vjerujte.

On je bio smješko, a ja ljutko u glavici našeg malog Škorpiona. Mislim da je miks mog i suprugovog načina rada zapravo bio zagarantovan uspjeh. I, naravno, nikada mu nije bilo dosadno.

Nikada sam nije po kući teturao i gledao u zidove. Svaki sekund je bio ispunjen kombinacijom rada, upoznavanja sa nečim novim, posjetama zanimljivim sadržajima, putovanjima (ne dalekim, nismo imali novca za tako nešto).

To je mnogo važno.  Dan mora biti ispunjen šarolikim sadržajima.

Danas je naš Škorpion dječak od devet godina koji spava šest-sedam sati dnevno i koji svu svoju energiju maksimalno usmjerava na čitanje nedokučivih, tajanstvenih, mističnih, mitoloških, neispitanih i neobjašnjivih pojava. Njegovi kvaliteti su nesvakidašnji, često genijalni. Njegove rečenice i ton koji ih prati su jedinstveni. Njegova pitanja, način razmišljanja i izražavanja su posebni.

U školi uvijek može bolje, ali ne forsiram ga. Od škole ima mnogo važnijih stvari u životu. Srećom, imamo razumnu učiteljicu, koja razmišlja zdravo poput nas. Naravno da radimo i trudimo se, znamo najbolje mi koliko i kako. Ne želim više nikome da se pravdam. Ne mora biti najbolji i ne treba. Toliku smo prepreku savladali, pa šta je škola naspram nje?!

Htjela sam da kažem da smo mi iz ove priče izašli kao šampioni. Nema ni traga tog autizma s početka priče. Ponosna sam na sve što smo postigli.

Ljubav je podupirala uspjeh i on je bio zagarantovan.

 

Pripremila: Anđela Miličić

Tekst preuzet s portala Lola magazine

“Autizam nije bolest, već stanje koje se različito manifestuje kod svake osobe s autizmom pojedinačno. Zbog toga je najvažniji proces habilitacije i rehabilitacije, odnosno rane identifikacije i intervencije koja podrazumijeva set mjera i aktivnosti podrške osobama s autizmom, i njihovim porodicama”, poručeno je sa skupa povodom obilježavanja 2. aprila, svjetskog dana osoba s autizmom.

“Nadležna ministarstva moraju zajednički razviti program podrške koji će obuhvatiti sistem habilitacije i rehabilitacije, obrazovanja, osamostaljivanja, i radne aktivacije” – navela je Aleksandra Pavićević, izvršna direktorica Udruženja mladih sa hendikepom, na događaju koji je UMHCG organizovalo u saradnji s Fondacijom “Ognjen Rakočević”.

Lokalne samouprave i institucije na lokalnom nivou, kako navodi Pavićević, moraju razviti usluge u zajednici kako bi osobama s autizmom bila omogućena rana identifikacija i interevencija, a potom habilitacija i rehabilitacija. “Ovo je ključno, s svjedoci smo da izostaje. Centar za autizam je značajan, kao mjesto u kojem će se obavljati rana identifikacija autizma, i intervencija, odnosno razvijati potreban sistem stručnih usluga”. Ipak, ovo nije dovoljno, i država mora uraditi mnogo više, objasnila je Pavićević.

“Dodatno, uloga medija je, takođe, važna jer mediji moraju pomoći u prihvatanju i posredovanju, odnosno prozivanju vlasti da riješe aktuelna pitanja u vezi s osobama s autizmom, i njihovim položajem. Mediji moraju prestati da stigmatizuju i da senzačionalističkim pričama i često pogrešnim pristupom ne utiču na produbljenje sažaljenja.”, istakla je Pavićević.

Pavićević je na kraju dodala da i društvo ima svoju ulogu i dijelom odgovornost da prihvati, razumije, da ne isključuje, zapostavlja i izbjegava osobe s autizmom.

“Dosta roditelja i dalje ne shvata pojam autizma, ne shvataju da autizam nije bolest koja se liječi”, naglasila je Martina Čurović, ispred Fondacije “Ognjen Rakočević”.

Dodala je da se otvaranjem Centra za autizam nije dostigao krajnji cilj. “Imamo još puno da radimo kako bismo pomogli osobama s autizmom. Trebamo da radimo na edukaciji učitelja, nastavnika da bi se kapaciteti osoba s autizmom iskoristili maksimalno”. Istakla da je rana identifikacija i intervencija najvažnija. “Treba voditi računa o obezbjeđivanju što većeg broja asistenata u vrtićima i školama”. – zaključila je Čurović.

Otac prvog studenta s autizmom Veliša Radulović je u filmu prikazanom u okviru događaja naveo da je za Rastkov napredak bio veoma značajan asistent u nastavi. Kako je naveo on nije samo uticao na lakše savladavanje nastave, već i na drugačiji odnos ostalih učenika i nastavnika prema njemu. “Sad smo počeli na fakultet, upisao se. Nama je svaki korak čudo. Ne mora završiti fakultet, ali njegova bolja komunikacija i njegov bolji pristup ljudima koji ga okružuju za nas je veliki uspjeh”, istakao je Radulović.

U okviru programa su nastupili Kalina Čurović uz pratnju gitare, Ilija Vujačić, i Iva i Ana Vujošević, učesnice Zlatne pahulje, nakon čega je izrazila želju da nastupi i djevojčica iz publike Nevena.

Na globalnom nivou ovaj događaj se obilježava sloganom #LightItUpBlue na inicijativu oganizacije Autizam Govori (Autism Speaks) iz Njujorka. “Tim povodom mnoge zgrade i objekti u mnogim zemljama svijeta svijetle u plavoj boji. Na inicijativu UMHCG i  ove godine se globalnoj inicijativi pridružila Crna Gora, na način što su u noći imeđu 1. i 2. aprila zgrade kulture na Cetinju, Institut za javno zdravlje u Podgorici i Telenor Crna Gora (Telenor fondacija) i Opština (Glavni grad) bili osvijetljeni u plavoj boji.”

Organizatori su se zahvalili sponzorima događaja: Aqua Bianki, Boneli, Societe Generale Montenegro banci, PG soundu, Savezu slijepih Crne Gore, Reursnom centru “1 jun”.

Program je završen puštanjem 100 plavih balona u vazduh.

Nepristupačan javni prevoz, nepostojanje servisa podrške (najprije: gestovni tumač,  asistencija u nastavi), nepostojanje literature u različitim dostupniim formatima u zavisnosti od potreba studenata, izvođenje nastave na ustaljen način koji onemogućava pojedine kategorije studenata s invaliditetom da je prate, kao i nemogućnost redovnog pohađanja studentskoh obaveza uzrokovanih prethodno navedenim dovodi nerijetko do izopštavanja i do izolacije studenata s invaliditetom. 

Zbog svega navedenog studenti s invaliditetom moraju uložiti mnogo više truda, vremena i resursa u odnosu na studente bez invaliditeta.

Udruženje mladih sa hendikepom Crne Gore, povodom 4. aprila Dana studenata najavljuje  mobilnu aplikacije „Učimo zajedno“ čiji je cilj da olakša neke segmente procesa studiranja. Aplikaciju je dizajnirana u cilju povećanja stepena opšte i međusobne informisanosti mladih s invaliditetom iz oblasti visokog obrazovanja. Svrha aplikacije je promocija podrške koju UMHCG pruža studentima s invaliditetom, ali i mogućnost razmjene informacija važnih za obrazovanje među samim studentima. Takođe, aplikacija je izrađena u cilju obezbjeđivanja literature u pristupačnim formatima, kao i bolje koordinacije usluge dostupnog prevoza.

Pored toga ima i mogućnost podnošenja prijava od strane studenata s invaliditetom na nepravilnosti s kojima se suočavaju u procesu izvođenja nastave, polaganja ispita i drugih nastavnih i vannastavnih aktivnosti na fakultetima.

Aplikacija "Učimo zajedno" će poslužiti za razmjenu literature koja se prilagođava studentima na način što bi koristile mlađe generacije studenata s oštećenjem vida ili drugim kategorijama studenata kojima je potrebna dostupna literature, a koji upišu isti studijski program.

Studenti će moći putem aplikacije da nas obavještavaju o potrebi dostupnog prevoz, jer Udruženje posjeduje dva pristupačna kombi vozila i može omogućiti besplatan prevoz za studente s invaliditetom u Podgorici u vrijeme koje im odgovara.

Kako studenti s invaliditetom nijesu osnaženi i motivisani dovoljno, ovom aplikacijom želimo da ih povežemo i pomognemo da se udruže, da češće komuniciraju i da jedni drugima budu podrška. Smatramo da jedna ovakva aplikacija može riješiti neke od ovih problema.

Aplikacija je dio projekta "Učimo zajedno" podržanog posredstvom Konkursa za društveno odgovorne projekte "Za svako dobro",  čiji je donator crnogorski Telekom.

Aplikaciju će Udruženje izraditi u saradnji s BILD studiom.

 

Koordinatorka Programa za obrazovanje Anđela Miličić

Najbolji crnogorski paraolimpijac Filip Radović na najnovijoj, aprilskoj para-stonoteniskoj rang-listi Međunarodne stonoteniske federacije (ITTF), u kategoriji 10, u konkurenciji seniora zauzima šesto mjesto, sa 1.619 bodova, što je njegov najbolji plasman u karijeri.

Prvo mjesto zauzima Poljak Patrik Čajnovski (1.838) bodova ispred Dejvida Džejkobsa iz Indonezije (1.739) i Kineza Lian Haoa (1.682).

Na listi juniora (igrači do 23 godine), Filip je zadržao drugo mjesto, iza Kineza Haoa.

"Daću sve od sebe da zadržim visok rejting što nije nimalo lako u ovoj konkurenciji. Već početkom maja me očekuju dva vezana turnira iz serije koeficijenta 40 u Laškom i Bratislavi, gdje ću imati priliku da uvećam bodovni saldo. Glavni cilj ove sezone se zna, da što spremniji dočekam nastup na svom prvom Svjetskom prvenstvu u Celju, u oktobru. Svakako da je želja cijelog ciklusa da ovaj rejting zadržim do kraja kvalifikacionog perioda, marta 2020. godine, čime bi se ostvario moj san, a to je nastup na Paraolimpijskim igrama u Tokiju", rekao je Radović.

 

Izvor: Portal Vijesti

Pripremila: Anđela Miličić

Evropske igre mladih paraolimpijaca počele su danas u italijanskoj Đenovi. Na ovom zakmičenju učestvuju sportisti iz 28 država koji će se nadmetati u 11 sportova. Crnu Goru će  predstavljati stonoteniser Filip Radović i plivač Ilija Tadić.

Radović će nastupiti u starijoj grupi stonotenisera do 23 godine, dok će Tadić plivati tri discipline - 100 i 400 metara slobodno i 100 metara delfin.


Naši takmičari nastupiće sjutra i preksjutra.

 

Pripremila: Anđela Miličić

Izvor: portal Vijesti

nedelja, 05 novembar 2017 07:35

Za Filipa zlato u Đenovi

Crnogorski stonoteniser Filip Radović osvojio je zlatnu medalju na Evropskim igrama mladih paraolimpijaca u Đenovi u pojedinačnoj konkurenciji.

On je do finala došao sa maksimalnim pobjedama od 3:0 u grupi protiv Italijana Magarelija i Šveđanina Hedluda.

U polufinalu je takođe sa 3:0 pobijedio Austrijanca Rajnera dok je u finalu pred domaćom publikom u pravom finalu, u kojem je gubio sa 2:0, preokretom dobio Italijana Lorenca Kordueu (3:2).

Sjutra i preksjutra, Radovića očekuju mečevi u paru i ekipni dio šampionata.

Radović je ovog mjeseca osvojio i evropsku seniorsku bronzu na šampionatu u Laškom.

Ranije danas srebro je ličnim rekordom u Đenovi osvojio naš plivač Ilija Tadić na 100 metara slobodnim stilom.

 

Pripremila: Anđela Miličić

Izvor: portal Vijesti

Proteklog vikenda golbal reprezentacija Crne Gore učestvovovala  je na  15. Međunarodnom golbal turniru u Banja Luci, koji je okupio ekipe Sarajeva, Beograda, Dervente, te ekipe organizatora turnira Sportsko-rekreativnog društvo ,,Vid'' iz Banja Luke.

Na pomenutom turnuru crnogorska reprezentacija je osvojila prvo mjesto,"Crveni" su u grupi, prekidom, pobijedili ekipe Gradiške 11:1, zatim i Banjaluku 17:7. Nakon toga su u polufinalu savladali Sarajevo 7:4, a onda u finalu selekciju Srbije rezultatom 5:1.

"Lijep početak nove sezone. Očekuje nas naporan rad da što bolje dočekamo start Srednjo-evropskelige krajem novembra. U međuvremenu će ekipa imati i jednu provjeru na međunarodnom turniru u Beogradu", rekao je selektor Nikola Čurović.

 

Pripremila: Anđela Miličić

Izvor: Portal Vijesti

nedelja, 19 novembar 2017 07:33

Filip Radović deveti na svjetskoj rang-listi

Crnogorski paraolimpijac Filip Radović sa 1.714 bodova zauzima deveto mjesto na seniorskoj rang listi najboljih stonotenisera svijeta. Radović na listi igrača do 23 godine zauzima drugo mjesto. Do najboljeg plasmana u karijeri  je došao nakon osvojene tri medalje na Evropskim igrama mladih paraolimpijaca u Đenovi.

Na seniorskom prvenstvu Evrope u slovenačkom Laškom osvojio bronzanu medalju, dok je u Đenovi nastup završio sa dva zlatna i jednim srebrnim odličjem.

"Interesantno je da na seniorskoj listi razlika između drugoplasiranog Dejvida Džejkobsa iz Indonezije (1788 bodova) i devetoplasiranog Radovića iznosi svega 74 boda. Na listi je neprikosnoven Poljak Patrik Čajnovski sa 1.972 boda, dok je prvi na listi igraca do 23 godine Kinez Lian Hao sa 1.770 bodova", saopšteno je iz Paraolimpijskog komiteta Crme Gore.

 

Pripremila: Anđela Miličić

Izvor: Portal Vijesti

Drugi broj Paraolimpika, časopisa čiji je izdavač Udruženje sportskih novinara Crne Gore, uz podršku Zavoda za zapošljavnje Crne Gore izašao je iz štampe prije nekoliko dana. Paraolimpik je kruna projekta koji Udruženje sportskih novinara Crne Gore realizuje sa svojim partnerom Paraolimpijskim komitetom Crne Gore, čiji je cilj obuka osoba sa invaliditetom za sportsko novinarstvo i zapošljavanje njih osam na period od šest mjeseci.

Drugi broj Paraolimpika donosi: intervju sa Marijanom Goranović, osvajačicom evropskog srebra u bacanju kugle, razgovor sa Slobodankom Gurešić, državnom prvakinjom u stonom tenisu za osobe sa invaliditetom, priče o početku priprema atletske paraolimpijske reprezentacije Crne Gore za obaveze koje je očekuju tokom 2018. godine, kao i nastupu crnogorskog paraolimpijca Filipa Radovića na Svjetskom seniorskom prvenstvu u stonom tenisu u Celju, a predstavljeni su i Košarkaški klub košarke u kolicima Paramont i Stonoteniski klub osoba sa invaliditetom Luča iz Podgorice. U drugom broju Paraolimpika nalaze se i priča o boravku učenika Resursnog centra na Ivanovim koritima, kao i o projektu “Prelaz studenata sa invaliditetom od visokog obrazovanja do zapošljavanja u Srbiji, Bosni i Hercegovini i Crnoj Gori”.

Kao prvog, autori i drugog broja Parolimpika su: Đurđina Jeremić, Ivana Stojanović, Borka Bulatović, Danilo Gojković, Mirnes Ramović, Jeremija Perović, Bojan Golubović i Bojan Saičić.

 

Pripremila: Anđela Miličić

Izvor: portal Pink M

Strana 14 od 35

Back to top