ponedeljak, 03 septembar 2018 19:10

Put žena s invaliditetom do majčinske uloge

Autor:

 

Nepristupačnost, manjak informacija i diskriminacija samo su neke od stvari s kojima se suočavaju žene s invaliditetom prilikom ostvarivanja prava na seksualno i reproduktivno zdravlje. To potvrđuju iskustva žena iz Novog Bečeja, Kruševca, Raške, Zaječara gdje su između ostalog vođene fokus grupe u okviru projekta "Autonomija, glas i učešće osoba sa invaliditetom u Srbiji".

Mnogo je žena koje odlažu posjetu ginekologu, ali Milesi Milinković koja je osoba s mišićnom distrofijom, ginekološki pregled je više od savladavanja fizičkih prepreka. Kaže da joj teže od pristupa bolnici i penjanja na sto, pada rušenje barijera koje postoje kod ljekara.

"Kada sam planirala trudnoću dešavalo mi se da me ljekar pita ko mi je rekao da smijem da imam dijete. Na moj odgovor 'niko i zašto ne bih smjela", odgovor je da možda bude nasledno, zato što oni podrazumijevaju da niko ne želi da rodi dijete s invaliditetom", objašnjava Milesa Milinković. 

U Kliničkom centru Srbije kažu da trudnoće kod žena s invaliditetom jesu rizične, ali nisu nemoguće. Ističu da rade na tome da preglede i dijagnostiku učine što efikasnijom i racionalnijom za njih.

"Ne treba da ih plaše, da ih odvraćaju, naprotiv, treba da ih ohrabruju. Mi smo na klinici imali zaista jedan dobar broj osoba s invaliditetom koje su zasnovale svoje porodice, koje su kontrolisale trudnoće kod nas i donijele na svijet zdravu decu iako i same u početku nisu vjerovale da će moći", kaže direktor klinike za ginekologiju i akušerstvo Kliničkog centra Srbije Aleksandar Stefanović. 

Šta i koliko mogu, zbog manjka informacija, ni same žene nisu svjesne, tvrde u organizaciji za podršku ženama s invaliditetom. U okviru fokus grupa u kojima je učestvovalo sedamdesetak žena u osam gradova, došli su do podataka da su pojedine pacijentkinje osim ponižavanja, dobijale i neodgovarajuće dijagnoze.

"Kod žena koje imaju progresivna oštećenja, ili mentalna oboljenja, vrlo često navode da su bile podvrgnute nekim intervencijama, ali o tome nisu bile informisane i dale svoj pristanak, nego su tek kasnije saznale šta je bila intervencija i šta su ljekari odlučili, preporučili i prepisali", napominje Ankica Dragin, voditeljka fokus grupe organizacije "Iz kruga – Vojvodina". 

Na adresu advokatice za zaštitu ravnopravnosti u toku protekle godine stigle su 532 prijave, a najveći broj njih, petina, odnosio se na diskriminaciju osoba s invaliditetom. "To ne znači da je to najveći problem, ali moram reći da taj broj pritužbi vidim kao jednu dobru stvar zbog toga što znači da su se naši građani s invaliditetom ohrabrili da prijavljuju slučajeve", ističe povjerenica za zaštitu ravnopravnosti Brankica Janković. 

Navodi da bi žene s invaliditetom možda bile i hrabrije kada bi imale više informacija. Evidentno je da su dodatne informacije kako pristupiti ženama s invaliditetom potrebne i ljekarima. Za početak je, kaže, dovoljno da ih samo saslušaju i predrasude ostave izvan ordinacije.. Jasno, već tada ne bi izjavljivali da je trudnoća rizična za žene s invaliditetom jer nije rizična za svaku ženu s invaliditetom, isto kao što može biti rizična za ženu bez invaliditeta, ali opet nije rizična ni za sve žene bez invaliditeta. 

Takođe, trebalo bi im u startu biti jasno da žene s ivaliditetom apsolutno mogu roditi zdravu djecu jer ni njihov invaliditet niije bolest, a njihovo oštećenje ili oboljenje često i najšeće nije nasledno i ne prenosi se genetski. 

Pripremila: Anđela Miličić

Izvor: www.rts.rs

Pročitano 139 put(a)

Back to top