Marina

Marina

Vini Harlov postala je jedno od zaštitnih lica Viktorija Sikreta (Victoria's Secreta). Vini je prvi model s vitiligom, vrlo izraženom depigmentacijom kože, koji će nositi reviju ovog prestižnog brenda. 

I prošle godine je pokušala postati Viktorijin anđeo, ali tada nije imala uspjeha.

Nakon što je saznala da će ove godine učestvovati na najpoznatijoj reviji na svijetu, Vini je zahvalila svima koji su joj pomogli na tom putu, poput Tajre Benks, u čijem je šouu učestvovala prije četiri godine, što je bila prekretnica u njenom životu.

Dizajnere je osim svojom ljepotom, osvojila i samopouzdanjem i stavom, s obzirom na to da se bijele "mrlje" na njenom tijelu ne uklapaju u klasične stereotipe o manekenkama.

Procjenjuje se da se 24-godišnja Kanađanka, čije je pravo ime Šantel Braun-Jang, može pohvaliti s tri miliona dolara na računu. Vitiligo joj je dijagnostikovan kad je imala četiri godine, piše Indeks.

U brojnim je intervjuima govorila o zlostavljanju s kojim se susrela u školi zbog svog izgleda. Vršnjaci su je često zvali "zebrom" ili "kravom", a već tada je odlučila da je ništa neće spriječiti u tome da ostvari svoj san i postane model.

"Doživjela sam potpuni slom prije nego što sam ušetala na najstresniji kasting u mom životu. Zamolila sam vozača da dvaput obiđe ulicu prije nego što sam ušla u kancelariju kako bih se mogla malo sabrati i podsjetiti samu sebe koliko naporno sam radila za ovo! Ušla sam, upoznala nove ljude i srela neke stare prijatelje i odmah sam se osjećala kao kod kuće. Strpljivo smo čekale dok je žiri pomno upoznavao svaku od djevojaka. Kada je napokon došlo moje vrijeme, s osjećajem nervoznog iščekivanja presvukla sam se u crni  Viktorija Sikret komplet i kročila pred njih. Pričala sam s njima o Jamajci, o mojim trbušnjacima i o tome koliko sam počašćena što sam dobila ovakvu priliku. I onda sam hodala kao da mi život zavisi od toga! Ne mogu da vjerujem! Hvala vam za svu energiju i dobrotu koja je vladala u prostoriji. Hvala vam što ste mi dopustili da hodam za Viktorija Sikret! Hvala mojim agencijama i mom PR timu, vi ste mi poput porodice! Hvala, mama, što si se molila sa mnom posljednja tri dana. I hvala mojim fanovima koji su me pogurali do ove tačke u karijeri. Toliko sam blagoslovljena, hvala Ti, Bože!," napisala je Vini nakon što je postala Viktorijin anđeo.

 

Pripremila: Anđela Miličić

Izvor: portal VijestiTop of Form

 

Bottom of Form

 

nedelja, 16 septembar 2018 21:44

Marin Avila – za nju ne postoje granice

Dvadesetjednogodišnja Marin Avila iz Španije nosila je modele na reviji na Njujorškoj nedelji mode i kako kaže pokazala svijetu da za nju "ne postoje granice". Ova mlada djevojka učestvovala je na reviji za američku dizajnerku Tališu Vajt, na kojoj je promijenila više kombinacija i večernjih haljina. Marijan su iz publike bodrili roditelji i braća. 

Avila je rođena u Benidormu, gradu u istočnom dijelu Španije. Odmalena je htjela da bude model i glumica. "Jako sam srećna i jako mi se sviđa pista. Htjela sam da pokažem svijetu da ne postoje granice", rekla je mlada manekenka.

Dizajnerka Tališa Vajt (25) dodala je kako je zvijezda njene revije privukla pažnju vodećih modnih magazina i dizajnera posle nastupa.

"Ona je baš tražen supermodel. Jako mi je drago zbog nje. Sastaje se s Vogom, Harpers Bazarom. Odlazi u različite modne agencije i u razne šou-rumove", rekla je Vajtova. 

Inkluzivnost je bila tema njene kolekcije, koja se estetski temelji na svečanim toaletama. "Želim da pokažem različite tipove devojaka, od onih koje se takmiče na izborima za mis do modela koji su osobe s Daun sindromom, modela koji su osobe niskog rasta. Sve su one moje 'it' djevojke", zaključila je dizajnerka.

Pripremila: Anđela Miličić

Izvor; superzena.b92.net

 

Samostalni život nije pitanje solidarnosti već obaveza društva koje osobama s invaliditetom mora pružiti mogućnost da donose odluke o svom životu i biraju životne aražmane, poručeno je sa skupa koji je danas organizovan u Podgorici povodom 5. maja, Evropskog dana samostalnog života. 

„Mnoge osobe s invaliditetom još uvijek privremeno, povremeno ili trajno život provode u institucijama zatvorenog tipa, a i one koje žive u sopstvenim domovima i zajednicama nemaju pristup servisima podrške koji će im omogućiti da žive dostojanstven život i da budu aktivni, samosvjesni građani." istakla je Aleksandra Pavićević izvršna direktorica UMHCG. 

Kako je navela na to je upozorio i Komitet Ujedinjenih nacija o pravima osoba s invaliditetom, posebno ističući zabrinutost zbog nepostojanja strategije deinstitucionalizacije i postojanje niza usluga koje se pružaju u zatvorenim institucijama, nasuprot servisima podrške za život u zajednici, koji skoro da i dalje ne postoje, odnosno ne predstavljaju stalnu praksu i nijesu održivi. Pavićević je podsjetila da je nakon Komiteta i Evropska komisija u svom najnovijem Izvještaju o Crnoj Gori upozorila na problematičnost instituta oduzimanje poslovne sposobnosti zbog koje, između ostalog, neke osobe s invaliditetom nemaju ni pravo glasa. A danas su među nama oni koji odlučuju i u naše ime“. Pavićević je na kraju dodala da osobe s invaliditetom moraju da imaju priliku kako bi bile odgovorne i samosvjesne, da imaju više izbora i mogućnosti, da donose odluke i snose odgovornost, da kontrolišu svoj život i da uče iz sopstvenih grešaka.

Šefica sektora za politiku, evropske integracije i trgovinu u Delegaciji Evropske unije Plamena Halačeva je istakla da je samostalni život OSI pravo, koji potvrďuje da one same najbolje poznaju svoje potrebe i mogu donijeti odluke o sopstvenom životu, živjeti u zajednici i birati životne aražmane. Samostalni život nije samo integralni dio socijalne pravde već neophodan preduslov za inkluzivno društvo. Halačeva je naglasila da ovo nije pitanje solidarnosti već prilika u kojoj će svako imati mogućnost i učestvovati i doprinijeti u druśtvu i ekonomiji.  U suprotnom, kako je navela, ako ljudima ne damo priliku imaćemo i moralni i pravni, odnosno ekonomski problem jer društvo neće koristiti potencijal i resurse osoba s invaliditetom.  Halačeva je na kraju navela da Crna Gora mora omogućiti OSI da učestvuju u politikama koje ih se tiču i to od najranijih faza planiranja, pripreme, sprovoďenja i monitoringa politika. 

Nakon uvodnih obraćanja organizovana je simulacija u kojoj su učestvovali kandidati za odbornike u Skupštini Glavnog grada, odnosno drugi politički predstavnici, i to: Mladen Bojanić, predsjednički kandidat na skoro održanim izborima, Dritan Abazović, predsjednik Građanskog pokreta URA, Vladimir Joković, predsjednik SNP-a, Branka Bošnjak, odbornica u Skupštini Glavnog grada (DF),  Đorđe Suhih,  predsjednik Skupštine Glavnog grada (SD), Jovo Rabrenović, predsjednik odbora Liberalne partije Glavnog grada, Sonja Radunović, odbornica Demokrata u Skupštini Glavnog grada i Ivan Terzić, sekretar za mlade, rad i socijalno staranje Glavnog grada Podgorice.  

U okviru simulacije učestvovalo je osam grupa, i svaka od grupa je imala svoju rutu tj. zadak koji su obavili s osobama s invaliditetom, a u pratnji volontera. 

Takođe, posjetioci su imali prilike da obiđu i živu biblioteku i da saznaju s kakvim su se preprekama osobe s invaliditetom i učesnici iz organizacija Kvir Montenegro i Spektra suočili na svom putu do samostalnosti. Takođe, je bio otvoren i atelje gdje su bili izloženi radovi umjetnika.

Organizatori su se zahvalili sponzorima događaja: PG soundu, Savezu slijepih Crne Gore, Resursnom centru “Podgorica”, preduzeću Rudo Montenegro, univerzitetima Mediteran i Donja Gorica i plesnoj grupi Sonrisa. 

Program je završen izvođenjem flešmoba.

Događaj je, u susret Danu Evrope, organizovalo UMHCG kao mjeru Akcionog plana Strategije informisanja javnosti o pregovorima Crne Gore s EU a kroz projekat EU4ME, koji sprovodi UNDP, a finansira Delegacija Evropske unije u Crnoj Gori.

 

Usled najvrelijeg ljeta u istoriji Švedske, Greta Tunberg, poznatija kao švedska Malala, odlučila je da protestvuje ispred švedskog parlamenta kako bi natjerala političare da poduzmu mjere protiv klimatskih promjena.

Taj jednostavan zaključak podstakao je petnaestogodišnju Gretu da protestvuje na najdjelotvorniji način koga se sjetila. Ona je u štrajku i odbija da ide u školu, sve do izbora u Švedskoj 9. septembra, kako bi skrenula pažnju na klimatsku krizu.

Geta je osoba s autizmom, koja svoj invaliditet prepoznaje kao dar koji joj je pomogao da prepozna klimatsku krizu.

"Nije me briga ako budem imala problema u školi sve dok vjerujem da i pojedinac može nešto da učini", zaključuje djevojčica

Svakog dana, već dvije nedelje, ova devojčica u tišini sjedi na popločanom betonu ispred parlamenta u centru Stokholma, dijeleći letke na kojima piše: "Radim ovo jer vi odrasli uništavate moju budućnost."

"Ovo radim jer niko drugi ništa nije preduzeo. Moja je moralna dužnost da preduzmem sve što mogu. Želim da političari postave pitanje klime kao prioritet, da se usredsrede na klimu i pristupe joj kao kritičnom pitanju“, kaže djevojčica.

Kad je ljudi upozoravaju da bi trebala da bude u školi, Greta uperi prstom na knjige u svojoj torbi. "Knjige su mi ovdje", govori na besprekornom engleskom. "Ali ja i razmišljam: Šta propuštam? Šta ću novo naučiti u školi? Činjenice više nisu važne, političari ne slušaju naučnike, zašto da onda ja učim?" Njen protest iznenadio je sve one koji su zadivljeni reputacijom Švedske kao zemlje pionira po pitanju brige za okolinu. Ove godine ta zemlja je izglasala "najambiciozniji klimatski zakon na svijetu".

Njeni roditelji žele da Greta prekine štrajk i da se vrati u školu, dok među učiteljima vlada podijeljeno mišljenje.

"Kao ljudi, kažu da je dobro to što radim, ali kao učitelji smatraju da bih trebala da prestanem."

Gretina svijest o klimatskoj krizi prije nekoliko godina je uzrokovala prevrat u njenoj porodici.

Njena majka, inače, poznata operska pjevačica Malena Erman, odustala je od svoje svjetske karijere zbog klimatskih djelovanja avijacije.

"Greta nas je prisilila da promijenimo svoje živote", tvrdi njen otac Svante. "Nisam imao pojma o klimi. Počeli smo da je istražujemo i čitamo knjige o njoj – i Greta ih je pročitala."

Učitelji bi joj govorili da ugasi svijetla i štedi papir, a zatim bi za praznike otišli u Njujork. Za Gretu to jednostavno nije bilo dovoljno: "Svako misli da je ta kriza rešiva bez napora, bez žrtve", napisala je u članku koji je dugo kružio po društvenim mrežama, a preveden je i na engleski.

Pripremila: Anđela Miličić

Izvor: www.žena.blic.rs

Prvog dana nastupa na Balkanskom turniru u stonom tenisu za osobe s invaliditetim (kategorije 6, 7, 8, 9 i 10, stojeći stav) u bugarskom Burgasu crnogorski takmičari su osvojili dvije bronzane medalje. Đuro Krivokapić u klasi 6 i Pjetro Paljušević u klasi 7 su osvojili bronzane medalje, dok je Dejan Bašanović bio peti u klasi 10.

"Zadovoljan sam nastupom u pojedinačnom dijelu. Đuro Krivokapić, koji se kao prvoplasirani u grupi plasirao u polufinale, smatram da je mogao izboriti i plasman u finale, tim prije jer je zlato osvojio bugarski takmičar kojeg je Krivokapić pobijedio u grupi sa 3:0", naglasio je Čedomir Damjanović, trener crnogorske reprezentacije.

Drugog dana turnira crnogorski dubl Paljušević i Krivokapić osvojili su zlato (u klasi 7), dok se medaljom okitio i Bašanović u paru s Bugarinom Branimirom Stefanovim (u klasi 10). 

Pripremila: Anđela Miličić

Izvor: portal Vijesti

 

Filipa Radovića, koji je dvostruki uzastopni osvajač bronzane medalje na šampionatima Evrope u danskom Vejlu 2015. i Laškom 2017. godine, uskoro očekuju debitantski nastup na Evropskom prvenstvu u redovnom i šampionatu svijeta u paraolimpijskom stonom tenisu.

Smotra najboljih stonotenisera Starog kontinenta održaće se u španskom Alikanteu i počinje 18. septembra, dok je Svjetski šampionat  u Laškom počektom oktobra.

Primarni cilj mladog paraolimpijca je da u narednom periodu popravi plasman na rang listi najboljih stonotenisera svijeta i obezbijedi direktan plasman za Paraolimpijske igre u Tokiju.

"U protekloj sezoni ostvario sam par odličnih rezultata koje, iskreno, ni sam nisam očekivao. Bio sam prvak Balkana u redovnoj juniorskoj konkurenciji. Na Evropskom prvenstvu za juniore odigrao sam na visokom nivou. Ekipno sam imao skor od devet pobjeda i jednog poraza. U paraolimpijskoj konkurenciji osvojio sam trofej u Bratislavi, a u finalu sam pobijedio Čeha Ivana Karabeca, od kojeg sam izgubio svega nedelju dana kasnije u polufinalu turnira u Laškom. U tom gradu sam s Bugarinom Denislavom Kodjabasevim osvojio prvo mjesto u dublu”, rekao je Filip Radović i nastavio:

"Trenutno zauzimam sedmo mesto na svjetskoj rang listi. Primarni cilj u narednom periodu je da pokušam da popravim taj plasman i zadržim ga, kako bih se direktno kvalifikovao za Olimpijske igre u Japanu. Nastaviću da radim naporno i nadam se da ću uspjeti da ostvarim zacrtani cilj, ili bolje reći san”.

Pripremila: Anđela Miličić

Izvor: www sportklub.rs

utorak, 11 septembar 2018 10:46

Invaliditet kao pogled iz drugačijeg ugla

Milica Janković piše od svoje jedanaeste godine: od dnevnika, preko pjesama, kratkih priča, do kolumni, tutorijala i satiričnih tekstova. Autorka je bloga “Balkanski mali dnevnik slepih i slabovidih”. Posvećena je zastupanju socijalne pravde, ukidanju predrasuda i demistifikaciji takozvanih tabu tema.

Na koje sve načine je sticanje invaliditeta uticalo na tvoju sliku o sebi?

– Nisam nikada razmišljala u tom pravcu, zapravo, ne tako da je samo invaliditet uticao na moju sliku o sebi. Mislim da mi je on donio novo iskustvo, novu perspektivu i zrelost. Shvatila sam da čovjek može na kraju da se nosi i s ošzećenjem vida. Sliku o meni stvaraju doživljaji, radovi i okolnosti. Za mene je invaliditet druga perspektiva. Pogled iz novog ugla, kako god to zvučalo.

Jesi li članica nekog udruženja i kakav je tvoj generalni stav o udruženjima osoba s invaliditetom u Srbiji?

– Nisam članica za sad. Ne bih da generalizujem, ali mislim da se uvijek može raditi više, posvećenije, inkluzivnije, naprednije i bolje.

Da li si čitala Milicu Janković, našu književnicu rođenu krajem 19. vijeka u Požarevcu? Ako ne ona, ko su za tebe najvažniji književni uticaji?

– Jaoj, nisam! Zapravo, nikako nisam uspjela da nađem njena djela u elektronskoj formi, ali nadam se da ću jednom imati dovoljno vremena i živaca da skeniram sama ili da dam nekome da mi skenira nešto njeno. Voljela bih, svakako, malo da uporedim radove, da pročešljam i vidim njen stil… Knjige, kao i ljudi, na mene ostavljaju jak utisak. Od uspješnih i dobrih ljudi naučiš kako bi trebalo da se ponašaš u nekim situacijama, a od loših i neuspešnih kako da se ne ponašaš. Mislim da je s knjigama  slično. U raznim periodima života su me inspirisale i motivisale različite knjige nekih potpuno različitih autora. Ne volim čak ni da dijelim knjige po žanrovima, zato što mislim da svaka dobra tragedija ima u sebi i nešto što je komedija. Nikada nisam imala idole i kopirala druge ljude. Samo sam od iskusnijih upijala znanje, onoliko koliko sam uspjela.

Koja je svrha proze, u doba kada gotovo svako može da piše i objavljuje?

– Zanimljivo pitanje… Svako može da piše i objavljuje, ali ne može svako da stvori dobru, kvalitetnu i sadržajno bogatu priču koja ima svoju čitljivu, ali i skrivenu poruku. Svrha proze je u tome, a internet samo nudi mogućnosti svima.

Možeš li da zamisliš život bez pisanja? Šta pokreće tu tvoju potrebu?

– Definitivno ne bih mogla da zamislim svoj život bez pisanja iako imam periode u kojima ne pišem zato što nemam inspiracije ili vremena. Potrebu za pisanjem kod mene pokreće sve i svašta. Želim kroz priče da približim ljudima neka svoja iskustva i neke svoje stavove. Želim da objasnim kako vidim određene likove i situacije. Potrebu pokreće ono što se u glavi razvije.

 

Kako je nastao Balkanski mali dnevnik slepih i slabovidih?

– Htjela sam da doprinesem razumijevanju među ljudima s oštećenjem vida bez oštećenja. Mislim da tu još uvijek postoji jedan veliki jaz, manjak znanja, a samim tim i manjak razumijevanja. Zapitala sam se:  – Kako ti, Milice, možeš da utičeš na to? S druge strane, uopšte mi se nije svidjelo kako su osobe s oštećejem vida predstavljene u domaćim medijima. Tako je, zapravo, nastao blog.

 Odakle baš taj naziv?

– Cilj mi je bio da na tom blogu, na neki način, okupim region. Želim da uspostavim saradnju sa svim ljudima iz ovih krajeva koji to zaslužuju. Opet, znala sam da neću da se ograničavam samo, recimo, na pisanje o pravima ili o sportu. Takođe, pretpostavila sam da objave neće ići svakog dana, pa je zato Balkanski mali dnevnik slepih i slabovidih. U mali dnevnik se ne piše često, već samo kad ima šta da se kaže i ko da kaže da se ne bi uzalud potrošile stranice.

Kom čitalaštvu je blog namenjen?

– Vulgaran i nerazuman nije, tako da je Mali dnevnik namenjen svima koji žele da ga čitaju.

Da li uspijevaš da ispratiš uticaj tekstova na zajednicu? Šta je drugačije prije i nakon čitanja tvog bloga?

– Uspijevam malo. Često mi se ljudi jave u inboks napisavši da im je blog razbio neke predrasude ili pojasnio, recimo, kako osobe s oštećenjem vida koriste moderne tehnologije, koje aplikacije postoje i čemu služe… 

Depresija je, takođe, jedna od tvojih tema (kako u pisanju, tako i u životu). Šta si naučila iz iskustva depresije i koji su tvoji načini da izađeš iz tog stanja?

– O mojim stavovima prema depresiji govore mnogi tekstovi koje sam napisala i javno objavila. Razmišljala sam kako o kolektivnoj depresiji i krivici, tako i o pojedinačnoj. Depresija je širok pojam koji otvara mnoga vrata. Mislim da svaki čovjek doživi depresiju bar jednom u životu. Takav je svijet, prebrz, nekad okrutan i pun nerazumevanja, a nekad najlepša livada na sred šume puna mirisnog cvijeća, ptica i zrelih plodova. Trebalo bi se samo isključiti s okrutnog autoputa na kojem svako gleda ispred svog volana i stiže se do te livade.

 

Pripremila: Anđela Miličić

Preuzeto s portala http://portaloinvalidnosti.net/2018/09/milica-jankovic-ne-bih-mogla-da-zamislim-svoj-zivot-bez-pisanja-intervju/

Golbal reprezentacija Crne Gore, u okviru priprema za Evropsko prvenstvo B divizije u poljskom Horozovu, odigraće u Sarajevu tri kontrolna meča sa Bosnom i Hercegovinom.

Kako se navodi, crnogorski golbalisti su za vikend u Sarajevu odradili zajedničke pripreme.

Šampionat u Horozovu je planiran za period 25. do 30. septembra.

"Reprezentacija je u samom finišu priprema. Završnu fazu odradićemo od 13. do 20. septembra na Žabljaku. Raduje što je ekipa konačno u kompletnom sastavu nakon sezone u kojoj smo imali puno povrijeđenih igrača i što će za Poljsku svi biti spremni", kazao je selektor Nikola Čurović, i naglasio da ekipa na EP putuje 22. septembra.

Crnogorski golbalisti igraće u grupi A sa reprezentacijama Ukrajine, Mađarske, Izraela i Grčke.

U grupi B rivali su Španija, Portugal, Velika Britanija, Slovenija i domaćin Poljska.

Pripremila: Anđela Miličić

Izvor: portal Vijesti

 

 

petak, 07 septembar 2018 20:56

Dječak koji se ne uklapa u zakone medicine!

Milan Šarić iz Banja Luke, se od trećeg mjeseca života 24 časa dnevno nalazi na respiratoru za disanje, neophodnim za život. Milan je u tom periodu s roditeljima poslat u Beograd, kako bi mu ljekari pokušali ustanoviti dijagnozu. Kada se sa sedam mjeseci vratio kući, imao je četiri kilograma, a rođen je s tri i po.

“U prvih pet, šest mjeseci, svaki dan mu je uspostavljana nova dijagnoza. On konkretno ni danas nema dijagnozu. Ona se vodi kao Myopathia congenita, tj. rano oboljenje mišića, odmah po rođenju”, pojašnjava Milanova majka Vera, navodeći da su samo dobili pojašnjenje da je Milanovo oštećenje genetski uslovljeno.

Milan konstantno koristi invazivnu  mehaničku ventilaciju u kućnim uslovima, i jedinstven je slučaj u Republici Srpskoj.

“Kad smo pošli kući prvi put iz Beograda, poslali su nas s deset katetera, što je bilo dovoljno za jedan dan, i rekli da dođemo na kontrolu za tri mjeseca. On je za ta tri mjeseca napredovao, bili smo s njim 24 sata dnevno, i samo smo pričali, čitali knjige. Doktori nisu mogli da vjeruju da je to isto dijete koje su poslali kući. Znači, treba truda, rada i borbe, ali je moguće” i nije nikakvo "Božije čudo" prisjeća se Milanov otac Simo, i dodaje kako su doktori u toj nevjerici jednostavno željeli da svi vide da djeca koja koriste respirator nisu osuđena na propast.

Prisjećaju se Šarići kako su tada vjerovali da više neće koristiti aparat za disanje, ali to se nije desilo.

Na djecu s ovom vrstom oštećenja mnogo utiče okruženje, oni trebaju nešto da ih stimuliše. Sve to, međutim, nije bilo lako na početku, kada je Milanovo stanje bilo nepoznanica, ne samo njegovim roditeljima, već i ljekarima.

“Ja više i ne mogu da se sjetim koliko je on imao upala pluća, a sve te upale su se desile, da tako kažem, naivno. Zato što se njemu upala pluća desi od grla. Kad god smo primijetili da nešto nije u redu, u bolnici ga poslušaju, pluća mu budu čista i oni nas pošalju kući. To se za 24 ili 48 sati razbukti i spusti se na pluća. Ali, i mi i ljekari smo trebali vremena da se sa svim tim upoznamo, jednostavno to sve nije bilo lako prepoznati ni nama ni njima na početku, a sad znamo, čim nam je nešto sumnjivo, radimo CRP, briseve, da se to što prije presječe”, objašnjava Vera.

Milan u grkljanu ima izrasline, koje su hirurzi u Beogradu tri puta pokušali da odstrane, ali se svaki put vratila. Kad bi izrasline bile trajno uklonjene, Milanovi roditelji vjeruju da bi on tada bio u stanju da tokom dana bude na aparatu, a noću da koristi masku. Prognoze ljekara nijesu bile nimalo optimistične, ali njegovo roditelji vjeruju da bi on određeni dio vremena mogao samostalno da diše.

“Nakon druge operacije grkljana, kad mu nije mogao prolaziti sekret dolje u pluća, on je četiri sata disao bez aparata. Mi čekamo od 2013. odgovor iz inostranstva, da tamo ode na operaciju, gdje bi stručnjaci pokušali da mu očiste grkljan jer tu kao da postoji fizička prepreka, i onda da idemo na skidanje aparata”, kaže Simo.

Milan, u međuvremenu, očito ni sam nije želio da bude dijete koje “nešto ne može”, pa je bez obzira što su mu glasne žice obrasle, progovorio.

“On je shvatio kako funkcioniše respirator, kako da vazduh odozdo usmjeri na glasnice da bi mogao da govori", kazala je Milanova majka. 

Zbog nemogućnosti gutanja, Milan se hrani preko PEG-a (perkutana endoskopska gastrostoma, odnosno poseban kateter kroz mali rez na trbušnoj stijenci). Cijela porodica, roditelji i dvije starije sestre su posvećene njegovim svakodnevnim potrebama. Majka je svih ovih godina na bolovanju, kako bi mogla da mu asistira.

“Kao što su nama jednom doktori rekli – u medicina dva i dva nisu uvijek četiri. Bilo nam je veoma teško kada su Milanu identifikovali dijagnozu, ali možda nam je baš sve to dalo toliko snage i volje da naš Milanče krene u školu. Moguće je da nas je sve to ponukalo da probamo sve što je u našoj moći”, kaže Simo.

Da, Milan je prošle godine krenuo u redovnu školu, a tokom nastave je s njim asistent u nastavi. Recitovao je i na priredbi povodom školske slave. Djeca iz odjeljenja ga obožavaju jer i on sam, kako kažu njegovi mama i tata, nikada neće reći da je "bolestan" i da se razlikuje od svojih vršnjaka. On, jednostavno, vjeruje da može ili će moći sve.

“Taj momenat kada sam ga vidjela na školskoj fotografiji… Mislila sam da to nikad neću dočekati! Onda znate koliko sam u tom trenu bila srećna i ponosna. Ne na nas, već na njega, šta je sve pregurao i dokle je stigao", objasnjava Vera.

 

Pripremile: Nada Bošković i Anđela Miličić

Izvor: Magazin Lola

 

 

 

Mobilna aplikacija ,,Zaposliosi“, čiji je cilj povećanje zapošljavanja osoba s invaliditetom, dostupna je za androd i iOS operativnim sistemima. Aplikacija je kreirana u okviru projekta „Mobilne aplikacije za zaposliosi.me“, i prati sadržaj portala zaposliosi.me, prvog portala u Crnoj Gori koji ima za cilj zapošljavanje osoba s invaliditetom. Izradu aplikacije omogućila je Telenor fondacija, u okviru konkursa za podršku društveno odgovornim projektima.

 

Na portalu i aplikaciji mogu se pronaći biografije osoba s invaliditetom, video-prezentacije putem kojih se predstavlaju nezaposlene osobe s invaliditetom, kao i slobodna radna mjesta koja oglašavaju poslodavci. 

 

Osim mogućnosti da se nezaposlene osobe s invaliditetom upoznaju sa svojim pravima iz oblasti zapošljavanja, portal i aplikacija nude mogućnost efikasnog i profesionalnog povezivanja poslodavaca i nezaposlenih osoba s invaliditetom. Korisnici imaju mogućnost pristupa velikom broju relevantnih i važećih pravnih dokumenata, kao i različitim vrstama obrazaca – formulara koji se odnose na podsticajne mjere i benefite prilikom zapošljavanja osoba s invaliditetom.

Portal sadrži i blog, putem kojeg osobe s invaliditetom imaju priliku da podijele dobre i manje dobre prakse na koje nailaze tokom sticanja radnih iskustava. Jedan od ciljeva kreiranja portala i aplikacije jeste da se ublaže i postepeno iščeznu brojne predrasude i nevjerica poslodavaca u odnosu na osobe s invaliditetom, njihove mogućnosti i radne kvalifikacije.

Izvor: Saopštenje za javnost SSCG

 

Strana 1 od 8

Back to top