Marina

Marina

Tekst u nastavku prenosimo u originalu.

Protest Inicijative "Mame su zakon" održan je prije par dana ispred zgrade Vlade Srbije, ali zbog loših vremenskih uslova i još gore reakcije putara na sneg, mnoge mame nisu uspele da dođu, piše Noizz.rs. To, međutim, nije sprečilo okupljene da još jednom pošalju poruku da neće odustati dok njihovi zahtevi ne budu bili uslišeni, tačnije dok sporne stavke Zakona o finansijskoj podršci porodici sa decom ne budu izmenjene tako da ne ugrožavaju porodilje, trudnice i mame.

 

Ipak, među onima koji su došli na protest se našla i jedna porodica sa četvorogišnjim detetom s invaliditetom, i s porukom "Zašto mi je uskraćeno pravo na TNP" - jer je novi zakon takav da uslovljava majke dece s invaliditetom da moraju da se odreknu nadoknade za tuđu negu i pomoć ukoliko žele da primaju nadoknadu za porodiljsko. Mama sa slike je na bolovanju i izgubila je pravo na TNP jer se opredelila za platu, koja je veća od ove nadoknade.

U pitanju je još jedan u nizu apsurda ovog zakona jer majke dece sa invaliditetom moraju da se odreknu jedne od dve nadoknade kojima svrha nije ista, ali i ogromna sramota Srbije i svih onih koji ćute dok se ovakve stvari dešavaju i propagirju kao "pronatalitetne mere".

 

Protest pod nazivom "Mame su ljute" organizovan je kao reakcija Inicijative na usvajanje budžeta za 2019, u kojem nisu izdvojena sredstva za neohodne izmene Zakona. Iako je ministarka bez portfelja zadužena za demografiju i populacionu poliku Slavića Đukić Dejanović u više navrata obećala da će do izmena doći, budžet jasno pokazuje da sredstva za takve promene nisu u planu, pa zato mame poručuju da su ljute i razočarane, ali i da ne odustaju dok se Zakon ne promeni.

 

Na skupu je bilo nekoliko desetina ljudi, a predstavnica Inicijative i narodna poslanica Tatjana Macura je objasnila da mnoge mame, među kojima i većina govornica na protestu, nisu bile u stanju da dođu jer je "putare ponovo iznenadio sneg u decembru". Naime, sneg koji neprekidno pada duže od 24 sata je uspeo da napravi kolaps u mnogim delovima grada, pa je tako u inboks Facebook stranice "Mame su zakon" od jutros stiglo više stotina poruka mama koje jednostavno nisu mogle da se probiju od snega. Zanimljivo je da od jutros u svim vestima slušamo kako su ulice prohodne, a sneg uredno očišćen, što ne odgovara realnoj situaciji.

 

I upravo posebno zbog slučajeva roditelja djece s invaliditetom iz Inicijative najavljuju da neće odustati dok se ne usvoje izmene koje su predložili.

 

"Nećemo odustajati od bilo kakvih aktivnosti jer moramo u kontinuitetu da vršimo pravi društveni pritisak. Mi imamo jasan cilj šta želimo da postignemo, ne okupljamo se zato što nam je dosadno, nego znamo tačno šta hoćemo da uradimo i nastavićemo sve dok to ne uspemo", kaže Tatjana Macura za NOIZZ i dodaje da je ovog puta protest podržao i određeni broj narodnih poslanika među kojima i poslaničke grupe Demokratske stranke, Dveri, Pokret za spas Srbije-Nova Srbija, Socijaldemokratska stranka-Narodna stranka, Samostalni poslanici i Pokret centra.

 

Svi koji žele da pruže podršku to od sada mogu da urade i potpisivanjem onlajn peticije, kojom Inicijativa "Mame su zakon" zahveta neophodne izmene i dopune Zakona. Podsetimo, njihovi zahtevi su:

 

- Svaka buduća mama da prima nadoknadu nakon porođaja najmanje u visini republičkog minimalca, bez obzira da li je bila u radnom odnosu ili ne.

- Da se priznaju meseci koje trudnica provede na trudničkom ili drugom bolovanju.

- Da se broj meseci koji ulaze u obračun nadoknade smanji sa 18 na 12 meseci.

- Da se preduzetnicama plate porezi i doprinosi tokom porodiljskog odsustva i odsustva radi nege detata.

- Da pravo na nadokadu imaju sva deca koja nemaju navršenih 10 godina, a rođena su kao treće i četvrto dete u porodici.

- Da pravo na nadokandu imaju i deca koja su rođena kao peto i svako drugo dete, prema pravilima isplate nadokande kao za četvrto.

- Poljoprivrednim osiguranicama broj meseci do pune nadoknade smanjiti sa 24 na 12.

- Bez uslovljavanja majki dece sa invaliditetom da se odriču jedne od dve nadoknade kojima svrha nije ista.

- Da maksimalan iznos isplate nadoknade bude pet prosečnih zarada.

- Da vakcinacija ne bude uslov za isplatu nadokanda jer postoje deca koja iz medicinski opravdanih razloga ne mogu da prime vakcine.

 

Izvor: Noizz.rs 

Djecu sa mentalnim oboljenjima nema ko da liječi

Institut za bolesti djece (Dječija bolnica) ne pruža ni privremenu hospitalizaciju djece s mentalnim oboljenjima jer nema uslova za postupanje s ovom kategorijom pacijenata, ističe Ombudsman.

U proteklih sedam godina raspisane su prve specijalizacije iz oblasti dječije psihijatrije, ali se još uvijek sprovodi ambulantni tretman za osobe s mentalnim oboljenjima, odnosno mentalnim invaliditetom isključivo u Kliničkom centru (gdje aktuelno ordinira psihijatar za odrasle), dok u drugim zdravstvenim ustanovama nije dostupan, navodi Zaštitnik

Zaštitnik ljudskih prava i sloboda, Šućko Baković, utvrdio je u godišnjem izvještaju o mentalnom zdravlju djece da u Crnoj Gori ne postoji institucija koja se bavi liječenjem mentalnim oboljenja kod najmlađih, niti kadar sa završenom specijalizacijom iz te oblasti. U dokumentu se ističe da se dijagnostika i liječenje mentalnih oboljenja kod djece i adolescenata obavlja u zemljama regiona, a što je naslijeđena praksa iz prethodnog perioda. Iako ne postoje zvanični statistički podaci, poslednjih godina je evidentan trend porasta broja djece i adolescenata kojima je potrebna pomoć psihijatra, naročito onih traumatizovanih porodičnim i vršnjačkim nasiljem. Stoga je problem nepostojanja servisa iz oblasti dječje i adolescentne psihijatrije ne samo zdravstveni već i problem društva u cjelini.

Pored ekonomskog troška, koji podrazumijeva dijagnostiku i liječenje u stranoj državi, najveću štetu zbog nedostatka ovog servisa trpi dijete kome nije omogućeno blagovremeno pružanje stručne pomoći, a sam proces liječenja i praćenja je komplikovaniji jer je obavezno uslovljen njegovim odlaskom u drugu državu ističe Ombudsman. U izvještaju upozoravaju da se djeca uzrasta od 16 do 18 godina s mentalnim oboljenjima koji zahtijevaju hospitalni tretman stacionarno zbrinjavaju na psihijatrijskoj klinici Kliničkog centra Crne Gore. Iz razgovora s postupajućim specijalistima iz oblasti psihijatrije (za odrasle) zaključili smo da se veliki broj maloljetnika obrati za pomoć i hitnu intervenciju, posebno u večernjim satima dežurstva. U tim situacijama se specijalisti suočavaju s izazovima na koji način tretirati maloljetnika posebno u situacijama kada je dijete mlađe od 16 godina starosti ili kada je otežano uspostaviti adekvatnu komunikaciju/saradnju s roditeljem /staraocem.

Postupajući specijalisti se suočavaju s profesionalnom, ali i moralnom dilemom jer pred sobom imaju dijete u stanju potrebe, a, s druge strane, nemaju adekvatne uslove za njegovo zbrinjavanje. Aktuelan problem u oblasti obezbjeđivanja zdravstvene zaštite djece jeste nemogućnost adekvatnog liječenja mentalnih oboljenja kod djece, zbog nepostojanja dječijeg psihijatra angažovanog u javnoj zdravstvenoj zaštiti.

Zaštitnik je mišljenja da djeca s mentalnim oboljenjima ili invaliditetom ne ostvaruju pravo na potpunu, adekvatnu i kvalitetnu zdravstvenu zaštitu, što je u suprotnosti s međunarodnim i nacionalnim propisima. Zaštitnik je i ranije ukazivao da je izostanak hospitalnog tretmana djeci koja su u stanju potrebe u potpunosti neprihvatljivo i da ugrožava njihov razvoj, kontrolisanje bolesti i pripremu za samostalni život - zaključuje Ombudsman.

 

Učenici ne znaju kome da se obrate

Ombudsman je sproveo anketu među učenicima, koja je pokazala da 47 odsto njih nije upoznato da postoje centri za djecu sa posebnim potrebama, centri za mentalno zdravlje i savjetovališta za mlade u okviru primarne zdravstvene zaštite.

Djeca koja znaju da ove službe podrške postoje nisu upoznata s njihovom nadležnošću i u većini slučajeva smatraju da je to namijenjeno djeci s mentalnim invaliditetom ili djeci s intelektualnim invaliditetom. Prema dobijenim podacima, djeca će prije sama pokušati da riješe problem ili dilemu koju imaju, porazgovaraće sa drugom drugaricom ili bratom/sestrom ili će savjet potražiti putem interneta. Djeca su izjavila da se ne osjećaju lagodno da zatraže pomoć, savjet ili podršku u Domu zdravlja jer se boje etiketiranja od strane vršnjaka i nemaju povjerenja da će njihova privatnost ostati sačuvana piše u izvještaju.

Izvor: Dnevne novine Dan

 

 

Komunalna policija u Nikšiću će u narednih 30 dana, u okviru akcije „Trotoar“, uklanjati sva vozila s trotoara i pisati prekršajne kazne od 50 eura. 

Načelnik Komunalne policije Novica Milović rekao je da je cilj te akcije stvaranje bezbjednijeg ambijenta i omogućavanje pješacima za kretanje trotoarima, kao i podizanje saobraćajne kulture na veći nivo.

„U prethodnom periodu nepropisno parkiranje bllo je veoma izraženo i građani, majke sa djecom u kolicima, osobe s invaliditetom nijesu mogli nesmetano proći trotoarima, zbog čega smo počeli akciju“, obrazložio je Milović novinarima na Trgu slobode u Nikšiću.

On je kazao da privilegovanih neće biti i dodao da se saobraćajna kultura mora podići na veći niivo, zbog čega i nakon završetka akcije kažnjavati i uklanjati nepropisno parkirana vozila.

„Trg slobode s ulicama koje ga presijecaju Manastirska, Karađorđeva, Novice Cerovića i druge u centru grada biće stalno kontrolisane jer je tu situacija bila najgora kada je riječ o parkiranju i bezbjednosti saobraćaja“, rekao je Milović.

Da će se najavljeno striktno primjenjivati, kako je naveo, pokazuju brojke da su komunalni policajci od početka godine do 20. novembra izdali 615 prekršajnih naloga iz oblasti Zakona o bezbjednosti saobraćaja, a od tog datuma 350 kazni koje su se odnosile i na parkiranje na zelenim površinama, kolovozu.

Kazne za nepropisno parkiranje iznose 50 eura, a ukoliko se plate u roku od osam dana 33,3 eura. 

„Cilj nam je i da građani steknu povjerenje u rad Komunalne policije“, rekao je Milović.

Na pitanje da li će se Zakon primjenjivati i kada je u pitanju rad ugostiteljskih objekata jer se ugostitelji žale na zatvaranje kafića u 23 sata, Milović je rekao da će se propisi i opštinske odluke striktno poštovati.

„Ugostiteljski objekti koji imaju rješenja da moraju isključivati muziku i prestajati da rade u 23 sata, znali su ne samo da produže do ponoći, nego i znatno kasnije, a sada će morati da poštuju određeno radno vrijeme. Velike su žalbe građana da od buke ne mogu da spavaju, a ujutru moraju rano na posao ili imaju malu djecu, starije, bolesne ljude i njihovi zahtjevi biće ispoštovani“, kazao je Milović.

On je ukazao da će radno vrijeme lokala do 23 sata biti jedino „prekršeno“ u vrijeme novogodišnjih i božićnih praznika.

 

Izvor: Portal Antena M

 

 

Jelena Rašić, mlada žena s invaliditetom, ovoga puta otvara poglavlje o seksualnosti, zdravom razvoju, seksualnim pravima i partnerskom nasiljuBez cenzure i nimalo skandalozno. Kako tinejdžerke s invalditetom i one bez invaliditeta mogu da razreše seksualne dileme? Kakve zablude o menstruaciji nasleđujemo? Koliko medijska slika žene remeti njeno seksualno (i mentalno) zdravlje? Kakva pitanja o seksu možete očekivati od intimnih partnera bez invaliditeta? Ako nema vidljivih dokaza nasilja, znači li to da se ono nije ni dogodilo? Koliko nas obeshrabruju takozvani mehanizmi podrške?

Seksualna prava, iz Jeleninog ugla!

Uz osobu s kojom se osjećate opušteno, invaliditet nije prepreka zdravom ispoljavanju seksualnosti. Ključ je u zdravoj slici o sebi: kada je žena samopouzdana, osjeća se poželjnom i to se vidi. Važno je imati partnera s kojim možete o svemu da razgovarate i da budete otvoreni o pitanjima seksualnosti. Činjenica je da je sve dozvoljeno ukoliko su dvije (ili više) odraslih i odgovornih osoba u tome saglasne.

 

Kako je rešavala mladalačke dileme o seksualnosti i gdje se informisala!

Kao svaka mlada osoba, ranije sam imala dileme: da li sam dovoljno lijepa, da li sam dovoljno privlačna, da li to radim kako treba… Informisala sam se u časopisima, internet tada nije bio toliko aktuelan. Ono što piše u časopisima uglavnom ne predstavlja realnu sliku, već nas uče da postoje nekakva pravila (od oblačenja, preko zavođenja, do samog seksualnog čina). Realna iskustva opovrgavaju ono što se o seksualnosti plasira u časopisima. Danas više volim da se informišem na forumima, gdje čitam stvarne priče drugih žena.

Nikada se nisam raspitivala o savjetovalištima, mislim da se mnogi stide i plaše da potraže takvu podršku jer ima mnogo nestručnih i nezainteresovanih ljudi među profesionalcimaKod nas stručna pomoć obično ne pomogne, ili je sama ideja o takvoj pomoći propraćena nekim stidom, naročito ako govorimo o seksualnosti. Kada bi me neka tinejdžerka sada pitala gde da razriješi svoje dileme o seksualnosti, rekla bih joj da nađe stariju osobu od povjerenja, s kojom može da razgovara bez straha. Najčešće to nije roditelj, prije će to biti tetka ili starija prijateljica.

 

Uticaj medija!

U časopisima, naravno, nema žena s invaliditetom. Kad bih pročitala neki savjet, za mene bi bio neupotrebljiv jer bez ruke to ne mogu da uradim na način kako je opisano. Pitala sam se kako ću ja sad to, ne znajući da čitam apsolutnu glupost, a ne neko pravilo koje svi treba da primjenjujemo. Da, mediji su me često dovodili u zablude koje sam naknadno prevazilazila, iskustvom i upotrebom zdravog razuma.

Zdrava slika o sebi!

Važno je raditi na sebi u svakom smislu i stalno. Kako iznutra, tako i spolja, što nema nikakve veze s invaliditetom – pitanje ličnog razvoja važno je za sve ljude. Koliko god da radite na sebi, uvijek ćete imati još nešto na čemu treba da radite. Izgradnja samopouzdanja je prioritet: da znate koliko vrijedite i da se okružite ljudima koji poštuju tu vrijednost i podržavaju vas. Ja jesam imala podršku, ali ne uvijek, pogotovo ako pričamo o seksualnom razvoju. Upoznala sam osobu uz koju mogu da se iskažem na pravi način i znam da ne treba da pristajem na nešto što mi ne prija.

 

Predrasude!

Smatrala sam sebe manje seksualno privlačnom, vjerovatno nekima i jesam neprivlačna, ali prirodno je da nismo svima privlačni. Mojim partnerima bez vidljivog invaliditeta u početku bude neobično to što imam invaliditet. Ako izgrađujemo iskren odnos, partner može sve da me pita, bez straha i neprijatnosti. Obično me pitaju da li me boli, da li imam osjećaj u tom dijelu ruke, da li će me povrijediti, kako izgleda kad pomazim tom rukom… Najčešće invaliditet dovode u vezu sa bolom, pa me pitaju da li na taj dio tijela treba da paze, kako me ne bi povrijedili tokom odnosa. Invaliditet ne podrazumijeva krhkost, imam potpuno isti osjećaj u obje ruke. U redu mi je da odgovaram na takva pitanja jer komunikacija jeste osnova zdravog odnosa. Mnogi se plaše seksualnosti, nesigurni su u sopstveno tijelo, pitaju se da li imaju dovoljno iskustva i kako će da se pokažu… Kada seksualnosti pristupimo opušteno i bez straha, ispostavi se da je normalno sve ono što nam prija – iako ne izgleda, niti treba da izgleda, kao na filmu.

 

Prva menstruacija!

Mama me je pripremila na menstruaciju kao nešto što je prirodno, imale smo zdravu komunikaciju o tim temama. Iako sam znala da u tome nema ničeg prljavog ni ružnog, živjela sam neke zablude o menstruaciji koje nam sputavaju ponašanjeNe smiješ da pereš kosu, ne smiješ da se kupaš u moru, ne smiješ da imaš seksualne odnose tad, moraš da se čuvaš, ne smiješ da jedeš određenu hranu… čak sam čula da ne smiješ da priđeš novorođenčetu ako imaš menstruaciju! Kao da je riječ o bolesti! Ne znam odakle sve te gluposti. Nisam odgajana da u to vjerujem, ali ne možeš da ne čuješ takve stavove.

 

Prvi odlazak kod ginekologa!

Mama me je odvela prvi put. Prihvatila sam kada je to predložila, jer sam htjela da budem žensko. Imala sam tada oko petnaest godina i bila sam bez ikakvog seksualnog iskustva. Bilo je zaista neprijatno, iako me je mama uputila u sve, počevši od toga kako da se obučem za pregled. Svi ginekolozi kod kojih sam išla bili su zaista korektni, a to što je nama neprijatno, sastavni je dio takve vrste pregleda. Činjenica da imam invaliditet ne ulazi u njihovu sferu pregleda, u mom iskustvu to nije imalo uticaja na njihov odnos prema meni. Ako su me i pitali o invaliditetu, to je bilo iz čiste znatiželje i razgovora radi, bez ukrštanja te teme sa mojim reproduktivnim zdravljem.

 

Invaliditet i materinstvo!

Da li će neko biti dobar roditelj ili ne nema nikakve veze sa invaliditetom.Trenutno ne razmišljam mnogo o toj temi, jer mi još uvijek nije aktuelna. Vjerujem da svako brine o tome kakav će biti u roditeljskoj ulozi i koliko će moći da pruži detetu u svakom smislu. Svi želimo da svom djetetu damo najbolje, a u nekom segmentu to ne možemo, bez obzira na to da li imamo invaliditet ili ne. Ne mislim da bi me invaliditet spriječio u nekim aktivnostima sa djetetom, niti u tome vidim otežavajući faktor. Ne bih sebe uskratila ni za jednu ulogu u kojoj želim da se ostvarim, samo zbog činjenice da imam invaliditet.

 

Nasilje!

Nijesam doživjela seksualno nasilje, ali jedan od mojih momaka me je udario i to je bilo to. Nakon toga prekinula sam svaki kontakt s njim. To mi je jedino iskustvo nasilja i, što se mene tiče, prekid odnosa s osobom koja može tako nešto da uradi jedina je opcija. Naučila sam da niko nije nezamenjiv. Možda sam prethodno trpjela psihičko nasilje, ali toga nisam bila svjesna jer to je teško prepoznati. Znam da se nisam osjećala dobro, vrlo često i vrlo dugo. Davno sam čula savjet jedne bake: – Kad više suza proliješ nego što se smieješ, znaš da nešto ne valja. Koliko god to banalno zvučalo, istina je. Zašto bismo ostajale u odnosu koji nas stiska i pritiska? Kontrola je takođe vrsta nasilja: –Gdje si, s kim si, koliko dugo ostaješ, zašto radiš to ili ovo… Sami postanete opterećeni onim što radite, ako partner neprekidno traži problem tamo gdje ga nema. Znam da boli, ali neminovno je izaći od toga.

 

Kome se obratiti za podršku?

Na psihološko nasilje ljudi generalno ne obraćaju pažnju. Kako u nekoj instituciji dokazati da se uopšte dogodilo? U našoj sredini uobičajeno je ućutkivanje na tu temu: – Ćuti, nemoj da narod čuje! Ćuti, može i gore! Ćuti, bar te ne bije! Sramota je ako se priča po seluMislim da žene nemaju kome da se obrate, jer živimo u društvu koje nije dovoljno svjesno. Žene se, nažalost, oslanjaju na sopstvene snage i unutrašnje resurse u tim situacijama. Eventualno mogu da se oslone na neku osobu od poverenja, ako su sigurne da neće biti dodatno omalovažavane ili kritikovane zbog situacije u kojoj su se našle.

 

Poruka svim ženama s invaliditetom!

Rekla bih im da ne odustaju, da se izbore za sebe zbog sebe, jer imaju pravo na sve što žele, dok god time ne ugrožavaju nekog drugog. Svako živo biće na ovoj planeti je vrijedno i bitno. Ne dozvolite da vas bilo ko omalovažava, maltretira i sputava, nego birajte okruženje u kome imate podršku. Smijte se puno.

 


Tekst je objavljen uz finansijsku podršku Evropske unije. Stavovi u ovom tekstu su isključiva odgovornost programa Zaustavljanje nasilja nad ženama na Zapadnom Balkanu i u Turskoj: primena normi, promena svesti i ne predstavljaju stavove Evropske unije.

Napisala: Marijana Čanak

Izvor: Portal o invalidnosti

Goalball reprezentacija Crne Gore osvojila je 1. mjesto na Otvorenom prvenstvu Republike Hrvatske u goalball-u. Na turniru su učestvovali ekipe Slovenije, Bosne i Hercegovine, Srbije, Hrvatske i Crne Gore.

Ekipu Bosne i Hercegovine naša ekipa pobijedila je s 12:2, Srbiju rezultatom 10:2, Hrvatska je od naše ekipe izgubila s 2:8, dok je Slovenija poražena sa 7:2. Ovo je, inače, prvi put da je naša reprezentacija pobijedila ekipu iz Slovenije.

„Izuzetno sam zadovoljan igrom momaka tokom cijelog turnira, posebno odbranom. Posebno raduje prva pobjeda protiv reprezentacije Slovenije. Već u januaru nas očekuje start Srednje evropske lige i siguran sam da ova ekipa ima kvalitet da se već naredne godine na Evropskom prvenstu C divizije u Italiji vratimo u B diviziju.

Pripremila: Marina Vujačić

Izvor: FB stranice Goalball Team Montenegro i Paraolimpijski komitet Crne Gore 

Pravo na seksualno i reproduktivno zdravlje je ljudsko pravo. Ovo pravo proizilazi iz osnovnih ljudskih prava, i to: opšte zdravstvene zaštite, ali i prava na život, prava na privatnost, prava na brak i porodicu, kao i prava na sigurnost i zaštitu od nasilja, zlostavljanja i eksploatacije[1]

Na dnu teksta možete preuzeti smjernicu u kojoj je objašnjeno značenje i značaj pojma i prava na seksualno i reproduktivno zdravlje, segmenti i opseg prava, način izbora doktora/ice ginekologa/škinje i drugim važnim informacijama u vezi s pravom na seksualno i reproduktivno zdravlje. 

Smjernica je posebno namijenjena djevojčicama i ženama. 



[1] Pojam eksploatacija označava: zloupotrebu ili iskorišćavanje

 

Udruženje mladih sa hendikepom Crne Gore poziva zainteresovane studente pravnih nauka, socijalnog rada, političkih nauka i novinarstva (bez obzira na to da li imaju invaliditet ili ne), kao i mlade s invaliditetom koji su aktivisti u organizacijama osoba s invaliditetom da se prijave za učešće u Školi ljudskih prava OSI koja će biti održana u periodu 21-25. decembra 2018, odnosno krajem januara 2019.

Škola će biti organizovana u dvije generacije u trajanju od po pet dana i obuhvatiće neke od sljedećih tema: modeli pristupa invaliditetu, domaće i međunarodne instrumente za zaštitu ljudskih prava OSI, filozofiju samostalnog života, servise podrške i pristupačnost prava osoba s intelektualnim i mentalnim invaliditetom i pravo na brak, abilizam, pristup medija i predstavljanje OSI u društvu, antidiskriminaciju i institucionalne mehanizme za zaštitu od diskriminacije.

Osim predavanja u okviru Škole biće korištene metode studije slučaja, igranja uloga, diskusija, simulacija i dr.

Nakon Škole je planirano testiranje i samo uspješni kandidati će dobiti sertifikate o završenoj školi, a najboljima će biti pružena i prilika da se dodatno usavršavaju kroz program pravne klinike.

Škola se sprovodi u okviru projekta Učestvovanje s odlučivanjem („Participation with decisions - PWDs“) koji je podržan od strane Vlade Savezne Republike Njemačke.

 Zainteresovani kandidati se mogu prijaviti dostavljanjem motivacionog pisma i biografije najkasnije do 14. decembra na mejl adresu Ova adresa el. pošte je zaštićena od spambotova. Omogućite JavaScript da biste je videli. s naznakom Prijava za Školu ljudskih prava OSI. U prijavi je potrebno naznačiti u kojim terminima su kandidati raspoloživi (decembar ili januar), s tim što će UMHCG najkasnije do 20. decembra obavijestiti kandidate o tačnim terminima Škole u januaru.

Broj mjesta je ograničen. 

Na linku ispod, nakon što preuzmete dokument, se možete upoznati s pravom označavanje vozila znakom pristupačnosti i pravom na korišćenje javnih parkirališta bez naknade, uslovima i neophodnom dokumentacijom, i ostalim važnim činjenicama za ostvarivanje ovog prava.  

Oslobađaju mjesta za vozila OSI

Preduzeće Parking servis formiralo je nekoliko posebnih ekipa koje obilaze grad i provjeravaju da li se vozači parkiraju nepropisno na mjestima predviđenim za osobe s invaliditetom. Ukoliko ih zateknu na mjestima predviđenih za OSI, pozivaju Komunalnu inspekciju koja reaguje u skladu sa zakonom.

Direktor preduzeća Nusret Canović ističe da se već osjeća boljitak, ali da je situacija daleko od idealne. Ekipe koje sam formirao automatski obavještavaju Komunalnu policiju koja dolazi na lice mjesta i preduzima radnje u skladu sa svojom nadležnošću. Trudimo se da svaku nepravilnost otklonimo i da olakšamo funckionisanje kroz grad osobama s invaliditetom. Njihova parking mjesta su uvijek na najboljim lokacijama, odnosno na najpraktičnijim pa se zato najčešće i zloupotrebljavaju, kaže Canović.

On nije znao da saopšti koliko je vozača koji su se parkirali na mjestima predviđenim za OSI platilo kaznu. Canović objašnjava da imaju i problem sa vandalima koji uništavaju znakove postavljene baš na mjestima predviđenim za parkiranje OSI. Samo jedan znak košta nas do 200 eura. Često se dešava da nam dnevno unište po par znakova, a sve to sami finansiramo. Trudimo se da promijenimo svijest građana da čuvaju imovinu grada, ali i da poštuju propise pa da obezbijede da ta mjesta namijenjena za OSI budu slobodna za parkiranje onima za koje su i namijenjena. Taj problem je najizraženiji u centru grada, na Trgu Balšića, kod Kliničkog centra, u Siti kvartu...

Teško možemo da ih odbranimo od nesavjesnih vozača. Mjesta za OSI su često upražnjena a vozači čim vide slobodan parking parkiraju se ne obazirući se na to kome je to mjesto namijenjeno. Nijesu svjesni da na taj način, nekome kome je neophodno parkiranje baš tu, oduzimaju to pravo rekao je Canović.

 

Izvor: Dnevne novine Dan

sreda, 05 decembar 2018 16:52

Predstava Don Žuan u znaku ljudskih prava

 

U četvrtak 6. decembra na Velikoj sceni Crnogorskog narodnog pozorišta biće izvedena inkluzivna predstava „Don Žuan“ Žana Batista Poklena Molijera u režiji Ane Vukotić. Predstava je sa redovnog repertoara CNP-a s početkom u 20.00 časova, a biće ispraćena gestovnim i narativnim prevodom.

Inkluzivno izvođenje Molijerove komedije plod je saradnje Ministarstva za ljudska i manjinska prava, Ministarstva kulture, Crnogorskog narodnog pozorišta i nevladinih organizacija za zaštitu prava osoba s invaliditetom, te organizacija koje se bave zaštitom žena od nasilja i nasilja u porodici.

U predstavi igraju: Dragan Mićanović, Simo Trebješanin, Jelena Minić, Stevan Radusinović, Zoran Vujović, Mišo Obradović, Branimir Popović, Nada Vukčević, Žaklina Oštir i Dejan Ivanić.

Kostimograf predstave je Leo Kulaš, muziku je radio Ivan Marović, scenski pokret Tamara Vujošević Mandić, jezičku adaptaciju teksta Ljubomir Đurković, saradnik na scenografiji je Aleksandar Vukotić, a saradnica na dramaturgiji Dragana Tripković.

Izvor: Ministarstvo za ljudska i manjinska prava

Strana 1 od 19

Back to top