sreda, 08 februar 2023 07:45

Inkluzija umjetnika

Written by

Projekat Inkluzija umjetnika sa koordinatorkama Milenom Kovačević i Anđelijom Savić je bio odlična prilika da se, prvensteno, upoznaju umjetnici sa invaliditetom iz susjednih zemalja, kao i pravi način da se mi, osobe sa invaliditetom, predstavimo kao stvaraoci.

Svih sedam dana, predviđenog boravka u hotelu, smo imali određenu aktivnost u toku dana. Izdvojila bih  meni najzanimljivije, obilazak Narodnog muzeja na Cetinju, Akademije likovne umjetnosti, dan kada smo svi zajedno učestvovali u izvedbi performansa učesnice iz Srbije, Predstava Bludi mun u Crnogorskom narodnom pozorištu kao i još divnih izleta. Jako mi je žao, što nisam bila u mogućnosti da prisustvujem obilasku Bara jer je kako su mi učesnici seminara rekli, Milena bila predivna u predstavljanju kulture svog grada. Fotografije i priče pune sjajnih utisaka o Mileninom slatkom predstavljanju grada i skulpture u centru grada, koju je radila moja draga Anisa Đokić, takođe, učesnica Rezidencijalne razmjene umjetnika sinvaliditetom, su mi u djelovima dočarali izlet u Bar.

Svakoga dana, poslije 16. 00h časova, smo imali vrijeme za stvaranje i kreaciju.

Moram naglasiti da svi objekti koje smo obišli nisu bili pristupačni u potpunosti, ali znam da će se to ubrzo srediti, kako diskriminacija ne bi postojala. Uz divne ljude, Anisu kao moju novu prijateljicu, Milenu, dragog čika Buda i naravno uz ostale učesnike, na hladnom Cetinju sam prešla sve prepreke.

Performans učesnice iz Srbije nas je, čini mi se, emotivno dosta povezao. Kroz određenu emociju, svi učesnici Performansa su imali slobodu da se izraze kroz boju, crtež na tijelu umjetnice, a kasnije i slobodu da kroz ekspresiju njenog tijela pokažu emociju. Performans je probudio u svima nama najdublje emocije i osvijestio potrebu za iskazivanjem istih.

Što se tiče djela ostalih učesnika, odlučili smo da dominiraju slike. Ja sam osim slike, u kojoj sam na jedan nadrealističan i alstraktan način pokušala da objasnim proces, kroz koji prolazi svako od nas u fazi odrastanja. Vječita spoznaja samog sebe ostaje neotkrivena dok smo živi, a koliko se zapravo ,,trudimo da otkrijemo tu suštinu svog najdubljeg ,,ja’’. Postoje mnogi načini koje (ne)rado prođemo kako bi, u stvari, otkrili svoju dušu. Izazovi i borba koja nas je podstakla da istražimo sebe nas vodi, upućuje na razne puteve bili dobri ili loši, pa tako izađemo sa spoznajom neke nove osobine i s novim iskustvom. Koristila sam intezivne akrilne boje za jasniju sliku ove priče. Uz ovu sliku sam, kao studentkinja modnog dizajna, kreirala haljinu jednostavnog, minimalističkog kroja, teget brokata. Ideja je bila da model bude dovoljno razumljiv, lagan, materijal prijatno opipljiv, zapravo adaptiran za sve osobe sa invaliditetom. Na dio gdje je kopča, može se uraditi detalj sa magnetićem, ljepljiva traka ili neka druga promjena, za određenu korisnicu, koja želi unikatnu haljinu adaptiranu za sebe.

Ostali učesnici, takođe, imaju priče koje stoje iza svojih djela, kojima se divim.

Kao umjetnica koja je učestvovala želim da se zahvalim koordinatorima projekta i da izrazim želju za još sličnih projekata, iz sfere kulture i umjetnosti kao osnovnog dijela naših života, sredstvom komunikacije i stvaranja djela o kojima će buduće generacije diskutovati. Ovo jedinstveno druženje i motivisanje jedni drugih za istraživanjem kreativnosti želim da se ponovi.

 

Tihana Prelević

Pročitano 577 put(a)

Back to top