Si-bord (C-board) aplikacija djeci olakšava komunikaciju pomoću simbola i pretvaranja teksta u govor. Pomoću interneta je kod kuće mogu koristiti i roditelji i djeca i to na pametnim telefonima ili tabletima. Obezbijeđena im je i stručna pomoć profesionalaca iz resursnih centara koji su završili obuku za primjenu ove aplikacije.

Do pojave koronavirusa, Bojana je redovno išla u vrtić Zagorka Ivanović na Cetinju. Tokom pandemije COVID-a-19 morala je da prekine s tim aktivnostima, ali je onda Si-bord (C-board) aplikacija postala nezamjenljivi dio svakodnevnog života ove porodice.

"Veoma smo zadovoljni Si-bord (C-board) aplikacijom, jer nam je olakšala rad i učenje. Bojana je pozitivno reagovala na tablet i više je zainteresovana za ovaj metod učenja, jer joj je sve slikovito prikazano. Sada joj je sve puno zanimljivije", kazala je Bojanina mama Vjera.

Ona dodaje da je često u kontaktu sa stručnjacima iz resursnog centra koji joj daju savjete i pružaju pomoć, te da su rezultati korišćenja ove aplikacije vidljivi, naročito u svakodnevnim situacijama. 

"Bojana sada lakše izgovara riječi i s razumijevanjem upućuje svoje zahtjeve. Uz pomoć tableta naučila je da traži sapun, toalet papir ili peškir kada ide u kupatilo. Aplikacija je dosta pomogla, jer je sada s njom mnogo bolja komunikacija, a istovremeno je i jača povezanost u životu cijele porodice", objasnila je Bojanina mama Vjera.

Bolja komunikacija i povezanost u porodici, zahvaljujući napretku koji djeca postižu uz korišćenje Si-bord aplikacije, jasno se vidi i kroz odnos Bojane i njene starije sestre Marije.

"Bojana brže uči sa mnom na tabletu i srećna je kad sve radimo zajedno. Učim je da drži olovku, crtamo linije, izgovaramo riječi", kazala je Bojanina sestra Marija.

Tamara Milić, iz Ministarstva prosvjete, ističe da djeca odlično reaguju na Si-bord aplikaciju, kao i da roditelji smatraju da ona pomaže usvajanju novih pojmova i obogaćivanju rječnika djeteta. Milić objašnjava da je najveći efekat postignut u odnosu na bolju interakciju u porodici, kao i na podsticanje razvoja djeteta, njegove samostalnosti i usvajanja novih ponašanja.

"Roditeljima je važno da djeca imaju bolju pažnju, pa je došlo do razvoja nekih navika, dnevne rutine, higijene i komunikacije, kao i više inicijative. Utisak je da je osnažena vezanost i saradnja unutar porodice, pronađen je kanal komunikacije i ophođenja, izgrađena je oblast za zajednička interesovanja, a dijete može da gradi samopouzdanje, jer mu je data prilika da bude važno u svojoj vještini", istakla je Milić.

Maja Kovačević, koordinatorka obrazovnog programa u UNICEF-u Crne Gore, kaže da je Si-bord aplikacija kroz ovaj pilot program prvi put prilagođena našem kontekstu i jezičkom podneblju, te da omogućava pružanje kvalitetne i kontinuirane podrške djeci da razvijaju govor i da lakše komuniciraju u porodičnom okruženju.

"Kroz ovu inicijativu, digitalna tehnologija upotrijebljena je za dostizanje najplemenitijeg cilja, a to je podrška djeci da ostvare svoj puni potencijal", kazala je Kovačević.

Si-bord aplikacija u Crnoj Gori rezultat je inicijative Za svako dijete glas koja se sprovodi uz podršku regionalne kancelarije UNICEF-a u Ženevi i predstavništva UNICEF-a u Crnoj Gori, a u saradnji s Ministarstvom prosvjete i Zavodom za školstvo.

Izvor: www.unicef.org

Biljana Nedić i Milica Ijačić pokrenule su inicijativu Kolica nisu luksuz kojom traže povećanje sredstava za nabavku lako aktivnih kolica, jer prema Pravilniku o pravu na medicinska pomagala Fonda zdravstvenog osiguranja RS iznos od 440 KM (220 €) nije dovoljan.

Nedićeva kaže da je potrebna izmjena Pravilnika o pravu na medicinska sredstva prema kojem Fond zdravstvenog osiguranja  (FZO) odobrava sredstva za nabavku ovih kolica, te da očekuju da će Ministarstvo zdravlja i socijalne zaštite, kao i Vlada Republike Srpske (RS) prepoznati njihov problem.

Tvrdi da se dešava ozbiljna diskriminacija kada je riječ o pravima na pomagala i novčane naknade u Bosni i Hercegovini i RS na osnovu načina sticanja invaliditeta i mjesta prebivališta.

"U pitanju su ljudi koji imaju 100 odsto procenata invaliditeta, koji su aktivni i korisni članovi društva, bez mogućnosti nastavka života dostojnog čovjeka a samim tim i nastavka svih aktivnosti u kojima jesu jer Fond zdravstvenog osiguranja (kao jedini nadležan) Republike Srpske po Pravilniku odobrava pomagalo - invalidska kolica za sobnu i vanjsku upotrebu - aktivna svakih pet godina u iznosu od 440 KM(220 €) dok takva kolica koštaju od 6000 KM (3000 €) pa više. U tom slučaju se radi o mizernom iznosu novca za koji je nemoguće nabaviti čak ni polovna lako aktivna kolica”, kaže Nedićeva.

Diskriminacija se dešava i, kako navodi, jer ratni vojni invalidi u Republici Srpskoj dobijaju daleko veći iznos, dok su davanja u Federaciji ista bez obzira na način sticanja invaliditeta.

“Našli smo se u bezizlaznoj situaciji jer nemamo novac kojim bismo sami kupili kolica, a Fond nam je slao odbijenice za veći iznos. Milica Ijačić iz Trebinja i ja, smo se odlučile samoinicijativno boriti za naše pravo, a za dobrobit svih koji se nalaze u sličnoj situaciji. Imale smo obje sastanak u Ministarstvu zdravlja i socijalne zaštite Republike Srpske gdje smo se sastale sa zamjenicom ministra, međutim tada nije ništa riješeno”, kaže Nedićeva naglašavajući da niko od nadležnih nije zainteresovan za saradnju.

U ovoj borbi usporila ih je pojava koronavirusa, jer su se prije represivnih mjera obratile i predsjedniku Vlade RS, kao i predsjednici Srpske, koji su njihov zahtjev uputili Ministarstvu zdravlja i socijalne zaštite RS gdje još čekaju poziv za sastanak.

“U međuvremenu Milica Ijačić je iskoristila priliku da se sastane sa gospodinom Alenom Šeranićem koji je nedavno boravio u Trebinju. On je pokazao zainteresovanost za rješavanje problema. U dogovoru s njim mi pokušavamo uraditi sve što možemo da ubrzamo proces rješavanja problema i pomognemo koliko je moguće. 

 “Naš zahtjev je, da se nađe rješenje kojim bi se iznos od sadašnjih 440 KM (oko 220 €) povećao na 5000 KM (2500 €) te da se taj iznos svakih pet godina odobrava u novcu kako bismo sami nabavili odgovarajuća kolica, da ne budemo uslovljeni ortopedskim kućama. Uskraćivanje adekvatnog pomagala je direktna diskriminacija ljudi s invaliditetom i ugrožavanje njihovog već ugroženog psiho-fizičkog zdravlja”, naglasila je Nedićeva i poručila da neće odustati jer bi to značilo odustajanje od dostojnog života.

Iz Fonda zdravstvenog osiguranja za rekli da pravo na pomagala koja finansira Fond zdravstvenog osiguranja RS mogu da ostvare svi osiguranici koji ispunjavaju propisane uslove, odnosno medicinske indikacije, i ni za jedno pomagalo kao uslov ne stoji da osiguranik mora da bude ratni vojni invalid.

“Dakle, nije tačno da je FZO RS ratnim vojnim invalidima omogućio veća prava u odnosu na druge osiguranike s invaliditetom. Na koja pomagala, konkretno invalidska kolica, osiguranici imaju pravo navedeno je u Pravilniku o pravu na medicinska sredstva, u Listi medicinskih sredstava”,izjavila je Darija Filipović Ostojić, portparol Fonda zdravstvenog osiguranja RS.

Kako je istakla, sva kolica koja finansira FZO su dostupna ne samo ratnim vojnim invalidima (RVI), već i drugim osiguranicima s invaliditetom koji imaju potrebne indikacije, odnosno ispunjavaju medicinske kriterijume za dobijanje pomagala.

“Kada je riječ o ratnim vojnim invalidima, od 2018. godine na osnovu protokola između FZO RS i Ministarstva rada i boračko invalidske zaštite RS ovim kategorijama omogućeno da za pomagalo dobiju novac od resornog ministarstva u vrijednosti kolica koja im sljeduju prema cjenovniku i Pravilniku Fonda, a oni za taj novac mogu da kupe kolica po svom izboru, kao i proteze za donje i gornje ekstremitete”, rekla je Filipović Ostojić.

Navodi da je zbog ovog protokola došlo do nesporazuma i percepcije da su drugi osiguranici s invaliditetom ''diskriminisani'' u odnosu na ratne vojne invalide, i da njima FZO finansira skuplja pomagala, što nije tačno.

“FZO RS svim osiguranicima omogućava ista prava, ne favorizujući nikoga, a resorno ministarstvo je to koje je na sebe preuzelo obavezu da ratnim vojnim invalidima daje novac za kolica, jer su udruženja RVI na tome insistirala godinama”, navela je Filipović-Ostojić.

Navodi da je cilj FZO RS je da proširuje prava iz zdravstvenog osiguranja i unapređuje kvalitet zdravstvene zaštite, u skladu s finansijskim mogućnostima, vodeći računa da se zadovolje potrebe svih kategorija osiguranika.

“U tome važnu ulogu imaju i udruženja pacijenata koja su značajan partner Fonda, jer većina novina koje je Fond uveo proteklih godina upravo su rezultat ispitivanja potreba osiguranika i prijedloga koje smo dobijali od raznih udruženja pacijenata. U skladu s tim, i ovim putem pozivamo udruženja i osiguranike da nam se jave ukoliko imaju određene probleme kod ostvarivanja prava ili ukoliko smatraju da su po nekom osnovu diskriminisani, kako bi zajednički razmotrili eventualne probleme i radili na njihovom prevazilaženju”, rekla je Filipović Ostojić.

Izvor: Mondo.ba

Zastupljenost osoba s invaliditetom (OSI) na listama za parlamentarne izbore je nevidljiva i ne mijenja ništa u pogledu poboljšanja njihovih prava, ocijenjeno je iz Udruženja mladih sa hendikepom Crne Gore (UMHCG).

Kako je kazala Marina Vujačić, dirrektorica Udruženja, u intervju za agenciju MINA „to što u Parlamentu nema među poslanicima i poslanicama deklarisanih i prepoznatih osoba s invaliditetom je odraz cjelokupne političke situacije i ambijenta“, dodajući da „crnogorski izborni sistem karakteriše izbor partija i partijski duh, pa samim tim i kolektivna svijest i odlučivanje, gdje pojedinci teško mogu ostvariti svoje ideale, djelovati samostalno i u duhu ličnih, a ne partijskih ubjeđenja. U tom smislu, politika postaje stvar kompromisa, a ne uvijek principa“.

Političku situaciju u Crnoj Gori komentariše kao nestabilnu, smatrajuči „da se partije sve više bore za rejting i mandate, a sve manje za građanina i njegove interese“.

Dodala je da vjeruje da „sve navedeno obeshrabruje osobe s invaliditetom koje su građanski aktivnisti da postanu i politički, odnosno partijski aktivisti, posebno ukoliko žive i bave se pravima osoba s invaliditetom s aspekta i u modelu ljudskih prava, dok se s druge strane oni koji se i jesu okušali u politici čine nevidljivim“.

Kazala je agenciji MINA, da do sada na izbornim listama za predstojeće parlamentarne izbore nijesu primijetili da ima osoba s invaliditetom.

“Međutim, kao što sam i prethodno navela i kada ih je bilo do sada u tom smislu su ostali neprimijećeni, pa ne vjerujem ni da bi se nešto značajno promijenilo sada. Vjerujem da je potrebno i značajno da osobe s invaliditetom budu u Parlamentu, i da se i kroz taj mehanizam bore i bave pravima OSI. Međutim, kako bi ta osoba uspjela postići pozitivne efekte i promjene na stavove prema zajednici osoba s invaliditetom, potrebno je da ona zaista bude oslobođena od uticaja, samosvjesna i nezavisna, i da se vodi stavom da osobe s invaliditetom, kao i svi drugi građani, moraju imati uvaženo dostojanstvo, slobode, izbor, jednake mogućnosti i da trebaju biti uvažene od drugih kao ličnosti, i da trebaju imati ista prava i odgovornosti“, istakla je, i to pojašnjava na sljedeći način: „to znači da se borba za osobe s invaliditetom mora zasnivati na prethodnim principima i zastupanju odgovornosti, a ne dobročinstva zajednice, ako želimo kao društvo postići ravnopravnost za OSI, a ne njihovo zbrinjavanje i to često na način kojim se potpuno ugrožava njihovo dostojanstvo, potcjenjuju njihove mogućnosti i izbori jer se one smatraju manje vrijednim i manje sposobnim“.

Komentarišući trenutni sastav Parlamenta ona dodaje: „Mi prepoznajemo da ima osoba s invaliditetom i u sadašnjem sazivu Parlamenta, kao i u lokalnim parlamentima. Međutim, većini njih posebno u državnom parlamentu nije bio motiv političkog angažmana borba za prava OSI, pa se nijesu ni deklarisali kao OSI“.

Kada je riječ o regionu i prisustvu OSI u parlamentu, Vujačić kaže: „u hrvatskom i makedonskom parlamentu ima osoba s invaliditetom, dok je u srbijanskom unazad decenijama bilo osoba s invaliditetom. Tako je Gordana Rajkov u Skupštini Srbije bila u toku dva mandata a Ljupka Mihajlovska u jednom mandatu. I obje su zaista ostavile pozitivnog efekta i uticaja na položaj osoba s invaliditetom, ali i na stav i svijest o njima koja se neminovno mijenjala u ovim društvima“.

To što u crnogorskom Parlamentu nema deklarisanih OSI objašnjava sljedećim stavom:

„Činjenica da nema deklarisanih osoba s invaliditetom, ali da među poslanicima i poslanicama ima određen broj i onih koje pored ostalih ličnih karakteristika imaju i invaliditet je i potpuno logična s obzirom na to da se ukupan procenat OSI u društvu kreće do 15%. Međutim, s druge strane odnos prema osobama s invaliditetom u crnogorskom društvu je i dalje neadekvatan i često jako pogrešan, zasnovan na prevaziđenim modelima pristupa invaliditetu u razvijenim društvima i svjetskom pokretu osoba s invaliditetom“.

„Naime, radi se o tome da se OSI u Crnoj Gori i dalje posmatraju kao inferiorne, manje sposobne i manje vrijedne kao građani pa se i njihova prava i dalje definišu u duhu funcionalnog i modela milosrđa koji se zanivaju na zbrinjavanju i pomoći, a ne podršci za samostalan život i aktivno učešće OSI u donošenju odluka. Zato se i u programima partija i u praksi pitanja OSI najčešće nalaze u dijelu socijalnih pitanja. Zbog toga u praksi i dalje imamo otvaranje značajnog broja institucija u kojima se smještaju ili borave osobe s invaliditetom, a ne usluge i podršku za samostalan život“, dodala je ona.

Vujačić na kraju zaključuje: „u tom smislu i poslanici s invaliditetom se ne deklarišu jer vjerujem da imaju negativan stav prema sposobnostima osoba s invaliditetom i sami vjeruju da će od drugih biti potcjenjivani ukoliko se deklarišu kao OSI i identifikuju s njihovom zajednicom. Ovo se potvrđuje činjenicom da svim osobama s invaliditetom u Crnoj Gori nije garantovano ni pravo glasa, već im je ograničeno poslovnom sposobnošću. U tom smislu inferiornost u zakonu i politikama je suštinski odraz stavova o invaliditetu kao problemu, a ne društvenom fenomenu“. 

Dio intervjua objavljen je na portalu agencije MINA

Udruženje mladih sa hendikepom Crne Gore (UMHCG) nastavlja s aktivnošču Karavana o ljudskim pravima OSI u crnogorskim gradovima, pa će tako Žabljak i Kolašin biti sljedeći gradovi koje će tim UMHCG posjetiti u cilju razgovora s osobama s invaliditetom i svim ostalim zainteresovanima. 

Karavan će prvobitno biti organizovan u ponedeljak, 27. jula 2020. na Žabljaku, na Trgu durmitorskih ratnika u terminu od 12.00 časova, dok će 3. avgusta 2020. sljedeća stanica Karavana biti u Kolašinu, na Trgu boraca s početkom 10.00 časova.

Događaj se organizuje s ciljem da se osobe s invaliditetom, ali i svi drugi zainteresovani, informišu o pravima, ali i načinu njihovog ostvarivanja i zaštite. Ova aktivnost podrazumijeva informisanje, razgovor i diskusiju s građanima o Konvenciji UN o pravima OSI, kao i o garancijama konkretnih prava crnogorskim propisima i o ostvarivanju prava u praksi (uključujući prepreke na koje nailaze OSI u tom procesu). 

Neke od tema koje će biti obuhvaćene Karavanom su: prava djece s invaliditetom, prava žena s invaliditetom, pristupačnost u svim aspektima, pravo na život i poštovanje privatnosti, jednako priznavanje lica pred zakonom, pristup pravdi, osnovne slobode i integritet ličnosti, samostalni život i uključenost u lokalnu zajednicu, porodični život.

Ovim putem pozivamo građane da, uz poštovanje preventivnih mjera izazvanih koronairusom, isprate događaj i iskoriste priliku da se detaljnije informišu o pravima po osnovu invaliditeta. Za odgovore na pitanja zainteresovanim građanima biće zadužen UMHCG tim.

Podsjećamo da je do sada Karavanom obuhvaćeno šest opština: Budva, Cetinje, Ulcinj, Pljevlja, Nikšić i Podgorica. Žabljak je nakon Podgorice sljedeća stanica, pri čemu se nastavlja s pomenutom aktivnošću i u Kolašinu kako bi bilo obuhvaćeno više gradova s cijele teritorije Crne Gore. 

Ovo je samo jedna od aktivnosti planirana istoimenim projektom (Karavan o ljudskim pravima OSI) koji je finansijski podržan od strane Ministarstva za ljudska i manjinska prava kroz konkurs za NVO u 2019. 

Udruženje mladih sa hendikepom Crne Gore (UMHCG), u ponedeljak, 6. jula 2020, nastavlja s aktivnošču Karavana o ljudskim pravima OSI u crnogorskim gradovima, pa je tako sljedeći grad u kojem tim UMHCG organizuje Karavan, u cilju razgovora s osobama s invaliditetom i svim ostalim zainteresovanima Glavni grad Podgorica. 

Karavan će početi u 11.00 časova između Skupštine Glavnog grada i biblioteke „Radosav Ljumović“.

Događaj se organizuje s ciljem da se osobe s invaliditetom, ali i svi drugi zainteresovani, informišu o pravima, ali i načinu njihovog ostvarivanja i zaštite. Ova aktivnost podrazumijeva informisanje, razgovor i diskusiju s građanima o Konvenciji UN o pravima OSI, kao i o garancijama konkretnih prava crnogorskim propisima i o ostvarivanju prava u praksi (uključujući prepreke na koje nailaze OSI u tom procesu). 

Neke od tema koje će biti obuhvaćene Karavanom su: prava djece s invaliditetom, prava žena s invaliditetom, pristupačnost u svim aspektima, pravo na život i poštovanje privatnosti, jednako priznavanje lica pred zakonom, pristup pravdi, osnovne slobode i integritet ličnosti, samostalni život i uključenost u lokalnu zajednicu, porodični život.

Ovim putem pozivamo građane da, uz poštovanje preventivnih mjera izazvanih koronairusom, isprate događaj i iskoriste priliku da se detaljnije informišu o pravima po osnovu invaliditeta. Za odgovore na pitanja zainteresovanim građanima biće zadužen UMHCG tim.

Podsjećamo da je do sada Karavanom obuhvaćeno pet opština: Budva, Cetinje, Ulcinj, Pljevlja i Nikšić. Glavni grad Podgorica je nakon Nikšića sljedeća stanica, pri čemu se nastavlja s pomenutom aktivnošću u centralnom regionu kako bi bilo obuhvaćeno više gradova s teritorije Crne Gore. O sljedećoj stanici Karavana javnost će biti blagovremeno informisana. 

Ovo je samo jedna od aktivnosti planirana istoimenim projektom (Karavan o ljudskim pravima OSI) koji je finansijski podržan od strane Ministarstva za ljudska i manjinska prava kroz konkurs za NVO u 2019. 

Udruženje mladih sa hendikepom Crne Gore (UMHCG), u petak, 3. jula 2020, nastavlja s aktivnošču Karavana o ljudskim pravima OSI u crnogorskim gradovima, pa će tako sljedeći grad koji će tim UMHCG obići u cilju razgovora s osobama s invaliditetom i svim ostalim zainteresovanima biti Nikšić. 

Karavan će početi u 10.00 časova na Trgu Slobode, preko puta Galerije „Forum“.

Događaj se organizuje s ciljem da se osobe s invaliditetom, ali i svi drugi zainteresovani, informišu o pravima, ali i načinu njihovog ostvarivanja i zaštite. Ova aktivnost podrazumijeva informisanje, razgovor i diskusiju s građanima o Konvenciji UN o pravima OSI, kao i o garancijama konkretnih prava crnogorskim propisima i o ostvarivanju prava u praksi (uključujući prepreke na koje nailaze OSI u tom procesu). 

Neke od tema koje će biti obuhvaćene Karavanom su: prava djece s invaliditetom, prava žena s invaliditetom, pristupačnost u svim aspektima, pravo na život i poštovanje privatnosti, jednako priznavanje lica pred zakonom, pristup pravdi, osnovne slobode i integritet ličnosti, samostalni život i uključenost u lokalnu zajednicu, porodični život.

Ovim putem pozivamo građane da, uz poštovanje preventivnih mjera izazvanih koronairusom, isprate događaj i iskoriste priliku da se detaljnije informišu o pravima po osnovu invaliditeta. Za odgovore na pitanja zainteresovanim građanima biće zadužen UMHCG tim.

Podsjećamo da je Karavan krenuo od Budve, a nakon Cetinja, Ulcinja i Pljevalja, Nikšić će biti sljedeća stanica, pri čemu se nastavlja s pomenutom aktivnošću u centralnom regionu kako bi bilo obuhvaćeno više gradova s teritorije Crne Gore. O sljedećoj stanici Karavana javnost će biti blagovremeno informisana. 

Ovo je samo jedna od aktivnosti planirana istoimenim projektom (Karavan o ljudskim pravima OSI) koji je finansijski podržan od strane Ministarstva za ljudska i manjinska prava kroz konkurs za NVO u 2019. 

Udruženje mladih sa hendikepom Crne Gore (UMHCG), u srijedu, 1. jula 2020, nastavlja s aktivnošču Karavana o ljudskim pravima OSI u crnogorskim gradovima, pa će tako sljedeći grad koji će tim UMHCG obići u cilju razgovora s osobama s invaliditetom i svim ostalim zainteresovanima biti Pljevlja. 

Karavan će početi u 12:30 časova na Trgu Đorđa Peruničića, preko puta hotela Pljevlja.

Događaj se organizuje s ciljem da se osobe s invaliditetom, ali i svi drugi zainteresovani, informišu o pravima, ali i načinu njihovog ostvarivanja i zaštite. Ova aktivnost podrazumijeva informisanje, razgovor i diskusiju s građanima o Konvenciji UN o pravima OSI, kao i o garancijama konkretnih prava crnogorskim propisima i o ostvarivanju prava u praksi (uključujući prepreke na koje nailaze OSI u tom procesu). 

Neke od tema koje će biti obuhvaćene Karavanom su: prava djece s invaliditetom, prava žena s invaliditetom, pristupačnost u svim aspektima, pravo na život i poštovanje privatnosti, jednako priznavanje lica pred zakonom, pristup pravdi, osnovne slobode i integritet ličnosti, samostalni život i uključenost u lokalnu zajednicu, porodični život.

Ovim putem pozivamo građane da, uz poštovanje preventivnih mjera izazvanih koronairusom, isprate događaj i iskoriste priliku da se detaljnije informišu o pravima po osnovu invaliditeta. Za odgovore na pitanja zainteresovanim građanima biće zadužen UMHCG tim.

Podsjećamo da je Karavan krenuo od Budve, Cetinja i Ulcinja, a nastaviće put širom Crne Gore. Tako će biti obuhvaćeno više gradova s teritorije Crne Gore, dok će o sljedećoj stanici Karavana javnost biti blagovremeno informisana. 

Ovo je samo jedna od aktivnosti planirana istoimenim projektom (Karavan o ljudskim pravima OSI) koji je finansijski podržan od strane Ministarstva za ljudska i manjinska prava kroz konkurs za NVO u 2019. 

Udruženje mladih sa hendikepom Crne Gore, u petak, 26. juna 2020, s početkom u 11.00 časova u hotelu Hilton u Podgorici, organizuje okrugli sto Zaštita i zdravlje na radu za osobe s invaliditetom, u okviru projekta OSIguraj uslove sebi! finansijski podržanog od strane Ministarstva rada i socijalnog staranja kroz Javni konkurs za NVO u oblasti zaštite i zdravlja na radu 2019.

U uvodnom dijelu obratiće se ministar rada i socijalnog staranja Kemal Purišić, savjetnica u instituciji Zaštitnika ljudskih prava i sloboda Crne Gore Milena Krsmanović, direktor d.o.o. Društva za zapošljavanje, obrazovanje odraslih, organizovanje i izvođenje profesionalne rehabilitacije – ZOPT Slaven Ćipranić i izvršna direktorica UMHCG Marina Vujačić.

Nakon uvodnih izlaganja, planiran je i poseban panel na kojem će se govoriti o mjerama zaštite i zdravlje na radu za osobe s invaliditetom, u okviru kojeg će govoriti načelnica Direkcije za poslove zaštite i zdravlja na radu u Ministarstvu rada i socijalnog staranja Danijela Šuković, samostalni savjetnik I Fonda za profesionalnu rehabilitaciju u Zavodu za zapošljavanje Crne Gore Stanko Laković i Inspektor rada I za oblast zaštite i zdravlja na radu – koordinator za grupu poslova za oblast zaštite i zdravlja na radu u Odsjeku za inspekciju rada Zlatko Popović. Panelom će fasilitirati programska menadžerka UMHCG Anđela Radovanović. 

Događaj se organizuje s ciljem promocije kulture prevencije i primjera dobre prakse, kao i izazova u oblasti zaštite i zdravlja na radu s posebnim akcentom na osobe s invaliditetom. Projektom se želi doprinijeti informisanju i promociji mehanizama zaštite i zdravlja na radu za osobe s invaliditetom, uključujući i mjere za smanjenje zdravstvenih i psiholoških problema OSI uzrokovanih procesom rada i uslovima na radu, te uticaju i važnosti sprovođenja mjera profesionalne rehabilitacije za zaposlene OSI. 

Učesnicima će biti na raspolaganju Informator za poslodavce i OSI o mjerama i aktivnostima zaštite i zdravlja na radu 2020, koji je nastao u okviru projekta. 

Zbog važnosti teme najljubaznije molimo predstavnike medija da istu isprate na adekvatan način.

Udruženje mladih sa hendikepom Crne Gore (UMHCG) poziva sve predstavnike/ce organizacija osoba s invaliditetom, odnosno aktiviste/kinje za ljudska prava OSI, da se prijave za učešće na Treningu za trenere o Konvenciji UN o pravima OSI. Trening će trajati četiri dana, a biće održan u nekom od primorskih gradova Crne Gore. O tačnom terminu i mjestu održavanja treninga izabrani/e učesnici/e će biti blagovremeno obaviješteni.

Trening će obuhvatati neke od sljedećih tema: program i ciljevi učenja, kako odrasli uče, prinicipi participativnog učenja, Kolbsov ciklus učenja i učenje kroz iskustvo, tipovi trenera, kao i pojedinačne teme iz oblasti invaliditeta, i to: modeli pristupa invaliditetu, pristupačnost, izjednačavanje mogućnosti, servisi podrške i samostalni život, učešće u javnom i političkom životu, podizanje svijesti o pitanjima invaliditeta. Osim, teorijskog dijela, trening će obuhvatiti praktični dio u kojem će sami učesnici, u paru po dvoje, ili individualno, pripremati svoje izvođenje treninga na zadatu temu i biti u ulozi trenera/predavača/fasilitatora. 

Napomena: Uslov koji kandidati/kinje moraju ispunjavati, i kao dokaz uz prijavu dostaviti, je posjedovanje znanja iz oblasti ljudskih prava OSI kao i aktivno učestvovanje na treninzima/seminarima o pravima osoba s invaliditetom, u ulozi predavača, fasilitatora ili trenera/ice. Biografija kandidata/kinja nije dovoljan dokaz već su potrebne potvrde, sertifikati, izvještaji i dr.

Broj mjesta je ograničen. Zainteresovani kandidati/kinje se mogu prijaviti dostavljanjem motivacionog pisma i biografije, uz naznačene dokaze, najkasnije do 20. juna 2020. na mejl adresu Ova adresa el. pošte je zaštićena od spambotova. Omogućite JavaScript da biste je videli. s naznakom Prijava za Trening za trenere o Konvenciji UN o pravima OSI.

UMHCG pokriva sve troškove učešća na treningu. Samo kandidati/kinje koje uspješno završe sve segmente treninga mogu dobiti sertifikat. Potrebno je da u tom smislu učesnici/e budu prisutni 100% vremena tokom treninga. 

Trening se sprovodi u okviru projekta Karavan o ljudskim pravima OSI, koji je finansijski podržan od strane Ministarstva za ljudska i manjinska prava, kroz konkurs za NVO u 2019.

Ne tražimo da se prirodno okruženje ruši, tražimo da ono izgrađeno bude jednako naše, kao i svih drugih u Crnoj Gori. 

Danas, na ovaj važan datum za cijelo crnogorsko društvo, uz čestitku svim crnogorskim građankama i građanima, želimo podsjetiti i na još jedan važan dan, koji se obilježava svakog trećeg četvrtka u maju, pa tako ove godine upravo 21. maja, a to je Globalni dan podizanja svijesti o pristupačnosti.  Osim nezavisnosti države potrebna nam je i nezavisnost svakog pojedinca i stvorene mogućnosti za njegov svrsishodan i ispunjen život. To je moguće samo ukoliko država stvori uslove za život u zajednici osoba s invaliditetom, bez prepreka, bile one infrastrukturne, administrativne, odnosile se na informacije i komunikacije, ili na tehnologiije, usluge, servise i saobraćaj. Sve su ovo posebni, značajni i neodvojivi segmenti pristupačnost. 

Zajedničko ovim važnim datumima, crnogorskom Danu nezavisnosti i Globalnom danu podizanja svijesti o pristupačnosti, je proklamovanje slobode, dostojanstva, slavljenje i podržavanje različitosti, jednakosti, nezavisnost, slobodno i samostalno kretanje, život u svojoj zajednici, jake i nezavisne institucije i osnaženi pojedinci, i u krajnjem izjednačavanje mogućnosti. 

Globalno, danas se ovaj dan obilježava s akcentom na digitalnu pristupačnost (tehnologije i internet), dok mi i posle toliko godina još govorimo o osnovnim aspektima pristupačnosti, kaskajući tako za modernim dostignućima i svijetlim primjerima na nivou svijeta i Evropske unije.  Prebrajamo, a ne znamo broj, nepristupačnih institucija, pa ni onih novosagrađenih nakon usvajanja Zakona o uređenju prostora i igradnji objekata, kojim je definisana obaveza i standardi pristupačnosti još od 2008. I dalje objašnjavamo da pristupačnost nijesu samo rampe i liftovi, te da je univerzalni dizajn blagodet cijelog društva. Na kraju, i dalje se borimo za pravilno definisanje i primjenu koncepta razumnih adaptacija, koji se u Crnoj Gori potpuno zloupotrebljava. Razumne adaptacije podrazumijevaju prilagođavanja za pojedince u konkretnim situacijama, koja pritom nijesu definisana kao standard za zajednicu, a ne nikako kao ekonomsku isplativnost za onoga ko treba da ih omogući, kako to cnorogsrke institucije pa i Zakon o zabrani diskriminacije tretiraju. 

Ne smije biti skupo pristupačno okruženje, proizvodi i usluge, saobraćaj, informacije i komunikacije. Ne smije biti nedostižno obrazovanje, niti posao ili stanovanje. 

Da bismo imali iole izjednačene mogućnosti potrebno je da postoji pristupačna sredina, objekti, prevoz, mogućnost za razmjenu informacija, odgovarajuće asistivne tehnologije i sredstva. Zato je pristupačnost pravo osoba s invaliditetom. 

Da bi se svakom pojedincu omogućilo da samostalno živi i učestvuje u svim aspektima života, na jednakoj osnovi, potrebno je obezbijediti sve ono što pristupačnost podrazumijeva. Neke od prepreka, koje su suprotnost pristupačnosti, se u nekim situacijama, ne i uvijek, mogu ukloniti aktivnošću same osobe (npr. neinformisanost), neke se mogu ukloniti promjenom ponašanja ljudi u okruženju (socijalna distanca, predrasude, diskriminacija, administrativne prepreke), ali fizičke prepreke u okruženju se mogu ukloniti samo planskim, pažljivo osmišljenim djelovanjem svih onih koji grade i izgrađuju to okruženje. Da bi se to postiglo, neophodno je uspostavljene standarde, koje izgrađeno okruženje treba da ima, primjenjivati u praksi, bez izuzetka. 

Nepristupačno okruženje, objekti, saobraćaj, usluge, informacije, komunikacije i tehnologije su posljedica društvenog pristupa prema osobama s invaliditetom, onog koji nas vidi kao pasivne, bespomoćne, ili manje važne za jednu društvenu zajednicu.  Ne tražimo da se prirodno okruženje ruši, tražimo da ono izgrađeno bude jednako naše, kao i svih drugih u Crnoj Gori. 

Tražimo da ono što ljudska ruka stvara ne bude samo u korist većine,  da sve što dizajniraju i stvaraju ljudi da bi koristilo ljudima – mora da bude pristupačno, pogodno za upotrebu za svakog člana društva, da može da se prilagodi ljudskoj raznolikosti, a prije svega da omogući slobodu nesmetanog kretanja svim ljudima u bilo kom prostoru (za stanovanje, na ulici, u javnom prevozu, u javnim zgradama, objektima opšte namjene, onima u kojima se pružaju usluge...).

Zato očekujemo od premijera Markovića da nas, nakon skoro pola godine od kada je naložio inspekcijsku kontrolu u dijelu stambeno-poslovnih objekata, obavijesti o rezultatima i ishodima navedenih kontrola, ali i da, kako smo i tada tražili, naloži ovakvu vrstu kontrola i u javnim objektima i objektima u vlasništvu države. Ovo su pritom jedine, javnosti poznate, kontrole koje su najavljene ili sprovedene u dijelu obaveznih elemenata pristupačnosti, dok su na drugoj strani, samo osobe s invaliditetom pokretale postupke za zaštitu od diskriminacije po osnovu invaliditeta zbog nepristupačnosti javnih površina i objekata u javnoj upotrebi. Zar ta činjenica nije dovoljna za državu i njene institucije kao pokazatelj opšte svijesti ali i odnosa i odgovornosti prema osobama s ivaliditetom? 

Svako kršenje standarda pristupačnosti od strane investitora, projektanata, izvođača radova, revidenata ili inspekcije mora se sankcionisati, ali i svi oni u nizu, u zavisnosti od odgovornosti, obavezati da sopstvenim sredstvima i izvorima isprave propuste u dijelu standarda i obaveznih elemenata pristupačnosti. Tek tada ćemo imati sistem odgovornosti i želljeno stanje - „zrelo“ za sankcije i nagrade za pristupačnost. 

Saopštenje za javnost Udruženja mladih sa hendikepom Crne Gore 

Fotografija je Ilustracija