Ministarstvo zdravlja Crne Gore u saradnji s UNICEF (Predstavništvom u Crnoj Gori) je još 2016. kreiralo Vodič za savjetodavni rad s porodicom novorođenčeta sa smetnjama u razvoju u zdravstvenim ustanovama. Vodič sadrži izuzetno važne smjernice za postupanje u trenucima kada je neophodno pružiti podršku roditeljima, odnosno ukupnoj porodici djece koja se rode sa smetnjama u razvoju ili su u riziku od smetnji u razvoju. Autori Vodiča su se u interpretaciji osnovnih smjernica za postupanje rukovodili pravima i najboljim interesu djeteta. U Vodiču je akcenat stavljen na proces komunikacije, na njen značaj u procesu saopštavanja nepovoljnih vijesti u trenucima kada roditelji, odnosno porodica, očekuje susret s apsolutnom srećom. Vodič je namjenjen zdravstvenim radnicima, ali i  stručnjacima svih profila, defektolozima (Jer i oni mogu biti dio Tima koji saopštava nepovoljne vijesti) koji trebaju na umu imati činjenicu da se vještina komunikacije uči i kontinuirano usavršava i da ima izuzetan uticaj na kvalitet formiranja odnosa na relaciji zdravstveni radnik roditelj odnosno porodica. Komunikacija sa roditeljima, odnosno prvi susret nakon porođaja, kada treba saopštiti vijesti, može biti izuzetno teško i neprijatno iskustvo i za roditelje/porodicu, ali i za zdravstvene radnike. To je jedan od razloga zašto je po mišljenju autora potrebno način organzacije tog susreta standardizovati procedurom koja će i jednoj i drugoj strani u tom trenutku olakšati komunikacijski proces. Roditelji će se u tako definisanoj komunikaciji osjećati uvaženima, njihovo mišljenje će se saslušati, moći će da postave pitanja, da traže pojašnjenja terminologije koju ne razumiju. Roditeljima se kroz primjenu ovakve vrste standarda šalje poruka da ih sistem podržava, da hoće da ih čuje i da će im dati potrebnu podršku djelujući po principu međusektorske saradnje. Preporuke za standardizaciju prvog razgovora su vrlo precizne, njihovo poštovanje i primjena u praksi predstavlja odgovoran i empatičan odnos sistema prema porodici djeteta. Primjenom standarda definisanih u Vodiču roditeljima se nepoljne vijesti neće saopštavati u prolazu, na hodniku, u formi koja je neprihvatljiva i kroz nerazumljivu terminologiju.

Zašto predstavljamo Vodič?

Jedan od razloga je sama činjenica da trebamo biti svjesni da od načina na koji se realizuje prvi susret porodice sa sistemom zavisi u kom pravcu će ići dalja podrška djetetu i porodici. Intervencija sistema na samom početku života djeteta sa smetnjama u razvoju treba da bude:

- Podržavajuća: u svim segmentima funkcionisanja sistema, nikako osuđujuća postavljena na medicinskom modelu, ispunjena predrasudama i stereotipima;
- Uvremenjena: primjenjena u periodu razvoja djeteta kada po mišljenjima stručnjaka tretmani iz programa rane intervencije mogu dati najbolje rezultate u procesu rehabilitacije i habilitacije    djeteta čime se stvaraju preduslovi za punu društvenu inkluziju;
- Individualizovana; prilagođena i kreirana za svako dijete ponaosob u odnosu na njegove mogućnosti i potencijale;
- Umrežena: kreiranje mreže podrške za dijete po principu međusektorske saradnje.

Ovako postavljena podrška ukupnog sistema će dati rezultate u smislu pune inkluzije djeteta/osobe s invaliditetom u društvenu zajednicu i postaviće kvalitetnu osnovu za mogućnosti ostvarivanja koncepta samostalnog življenja u okviru kojeg se u svoj svojoj punoći mogu uživati sva prava OSI.
Tekst je objavljen u UMHCG Časopisu DISABILITYinfo, izdanju posvećenom djeci i dječjim pravima. 

Mirjana Popović

Crnogorski stonoteniser Filip Radović plasirao se u polufinale Evropskog prvenstva u Šefildu i obezbijedio medalju, dok je Luka Bakić zaustavljen u četvrtfinalnom meču.

Radović je u četvrtfinalu kategorije S10 savladao Poljaka Igora Mištala 3:1 (11:5, 10:12, 11:3 i 11:8).

U duelu drugoplasiranog i trećeplasiranog stonotenisera sa svjetske rang liste presudio je kvalitet cetinjskog majstora, koji je potpuno nadigrao Mištala i četvrti put u karijeri izborio evropsko pobjedničko postolje u pojedinačnoj konkurenciji.

Rival na putu ka drugom uzastopnom evropskom finalu biće mu „stari znalac i veliki rival", Austrijanac Kristijan Gardoš, koji je u četvrtfinalnom meču eliminisao Španca Hoze Manuela Ruiza Rejesa.

Radović je trijumfalno završio takmičenje u grupi pobjedama protiv Poljaka Pavela Vlodike i Čeha Ivana Karabeca.

„Još jedan veliki rezultat, ponovio sam u polufinalu Evropskog prvenstva. Da budem iskren, četvrtfinalni duel bio je jedan od težih u karijeri, u rangu četvrtfinala iz Tokija. Osjećao sam pritisak, možda zbog ishoda prošlogodišnjeg četvrtfinala Svjetskog prvenstva. Srećan sam što sam ostao miran u ključnim trenucima i što sam pobijedio veoma dobrog igrača", rekao je Radović Agenciji MINA.

Govoreći o rivalu u polufinalu, on je podsjetio da je od Gardoša poražen u četvrtfinalu SP u Granadi, a da ga je godinu ranije pobijedio u Tokiju.

„Težak meč, u kojem mi je protivnik veliki rival . Dobro se poznajemo, nezgodan je igrač, ali nadam se da ću nastaviti u ovom ritmu i da ću izboriti finale", rekao je Radović.

Pobjedničko postolje nije uspio da izbori Luka Bakić, koji je u neizvjesnom četvrtfinalnom meču poražen od srebrnog s Igara u Tokiju, Francuza Matea Bohasa 3:2 (11:9, 8:11, 11:6, 11:13 i 11:3).

Bakić je nastup u četvrtfinalu izborio, kao drugoplasirani u četvrtoj grupi, maksimalnim pobjedama protiv Filipa Heina iz Luksemburga i Valentina Marinova iz Bugarske.

Upisao je i poraz od Austrijanca Kristijana Gardoša.

Polufinalni mečevi na programu su sjutra u 11 sati.

Istog dana prevdviđena su i finala, u 18 sati.

Radović je u Šefildu obezbijedio četvrto pojedinačno evropsko odličje.

Osvajao je bronzane medalje u danskom Vejleu 2015. i Laškom 2017. i srebrnu u švedskom Helsingborgu 2019.

Ima i ekipnu bronzu iz Helsingborga, sa Bakićem i Dejanom Bašanovićem.

Nosilac je i do sada jedine paraolimpijske medalje za Crnu Goru, bronzane iz Tokija 2021.

Izvor: Portal Vijesti.me

Pripremio: Ivan Čović

Konvencija UN o pravima osoba s invaliditetom, kao i Opšti komentar Komiteta broj 7 propisuju obavezu države da prepozna reprezentativne organizacije osoba s invaliditetom, kako bi ih razlikovala od organizacija za osobe s invaliditetom i od drugih organizacija civilnog društva, koje se mogu baviti i osobama s invaliditetom, kako bi uredila njihov pravni status, na valjan način, i obezbijedila njihovu održivost, kroz finansijsku podršku za njihov redovan rad, ali i kroz aktivnosti koje će ojačati njihove kapacitete, kako bi one mogle ispunjavati svrhu koju im je dala Konvencija, ali i kako bi bile konkurentne drugim organizacijama. Navedeno zbog činjenice da su osobe s invaliditetom istorijski u neravnopravnom položaju, pa samim tim nemaju ni izjednačene mogućnosti kako bi nesmetano djelovale. Naime, veliki broj osoba s invaliditetom, zbog mnogobrojnih prepreka u formalnom obrazovanju, na vrijeme ne stekne sva potrebna znanja i vještine, već upravo koriste nevladine organizacije kako bi se osnažile, ali i postigle sva propuštena znanja iz formalnog sistema obrazovanja.

Da država treba podržavati organizacije osoba s invaliditetom ukazao je i Komitet o pravima osoba s invaliditetom 2017. u toku konstruktivnog dijaloga s državom Crnom Gorom, u okviru kojeg je razmatran Inicijalni izvještaj o sprovođenju Konvencije. Međutim, bez obzira što je i ranije Savez slijepih Crne Gore upućivao formalnu inicijativu za usvajanje Zakona o statusu i finansiranju organizacija osoba s invaliditetom nikada nije stigao zvanični odgovor institucija, niti informacija da li je Inicijativa razmatrana od strane resornih iz ministarstava i Vlade Crne Gore.

Činjenica nepostojanja ovog zakonskog rješenja za posljedicu ima i to da svi resori nadležni za prava osoba s invaliditetom, na temeljan i potpun način, ne uključuju reprezentativne organizacije osoba s invaliditetom u procesima planiranja, pripreme, usvajanja, sprovođenja, i praćena primjene različitih politika, mjera i aktivnosti, pa samim tim im ne omogućavaju ni svrsishodno uključivanje i učešće u procesima donošenja odluka koje ih se tiču.

Organizacije osoba s invaliditetom u Crnoj Gori, u najširem mogućem opsegu, se bave pravima osoba s invaliditetom i veoma često pokreću pitanja kojima se ne bavi država, zbog čega ih je potrebno prepoznati kao važne aktere u saradnji i iniciranju promjena za unaprijeđenje prava osoba s invaliditetom. 

S druge strane, problem dolazi do izražaja i zbog načina na koji se primjenjuje Zakon o nevladinim organizacijama, posebno u dijelu finansiranja projekata nevladinih organizacija iz državnog budžeta. Naime, važeći Zakon o nevladinim organizacijama, između ostalog, propisuje obavezu planiranja i opredjeljivanja 0,1% državnog budžeta za projekte nevladinih organizacija, koje djeluju u oblasti zaštite lica sa invaliditetom, u skladu s ovim Zakonom. Međutim, navedeno ne znači da su sve organizacije koje dobiju finansijsku podršku registrovane u oblasti zaštite lica sa invaliditetom, već je dovoljno da u svojim statutima imaju i ciljeve i/li djelatnosti u kojima se pominju osobe s invaliditetom. Upravo višegodišnja raspodjela sredstava, od strane resora koji programiraju odnosno traže od Ministarstva javne uprave planiranje sredstava u oblastima iz njihove nadležnosti, na najbolji način potvrđuje prethodno iznijete tvrdnje. Tako, na primjer, u okviru većine oblasti veći broj projekata bude upravo podržan onim organizacijama koje ne spadaju u organizacije osoba s invaliditetom, a nekada ne spadaju ni u kategoriju organizacija za osobe s invaliditetom.

Država, takođe, odnosno resori koji raspisuju konkurse, na adekvatan način ne prate sprovođenje ovih projekata, zbog čega nekada nema ni dokaza o tome da su ove organizacije zaista na terenu radile s osobama s invaliditetom. Dodatno, iako se ove organizacije ne pojavljuju, odnosno ne rade redovno i aktivno u oblasti prava osoba s invaliditetom, a nekada primjenjuju i vrlo negativne prakse, posebno kada je riječ o primjeni prevaziđenih modela pristupa invaliditetu, koji degradiraju, omalovažavaju i potcjenjuju ili nekada osobe s invaliditetom predstavljaju kao heroje Ministarstva ne rade apsolutno ništa da ublaže, da minimizuju, ili da dovedu do prekidanja ovih praksi. Navedenom nema samo za posljedicu trošenje finansijskih sredstava na način koji nije u potpunosti svrsishodan, već mnogo veću i dalekosežniju štetu proizvodi kada je riječ o odnosu prema osobama s invaliditetom, koji dominantno prevlađuje u javnosti jer su potrebne godine rada i zalaganja da bi se takve prakse popravile.

Namjera zakonskog riješenja, koje treba da definiše reprezentativnost organizacije osoba s invaliditetom i da propiše finansijsku podršku za njih nije da se ograniči, niti onemogući djelovanje i rad drugih organizacija, već isključivo da se osigura izjednačavanje mogućnosti za organizacije osoba s invaliditetom, kako bi one pružale adekvatnu podršku svojim članovima, korisnicima usluga i/ili ciljnoj grupi, u zavisnosti od toga kako je navedeno propisano njihovim statutima, ali i državi u primjeni i praćenju primjene Konvencije.

Osim navedenog, već godinama je primjetan trend kašnjenja prilikom raspisivanja konkursa, a posebno donošenje odluka koje nekada budu objavljene tek u decembru, tako da se projekti sprovode u narednoj godini, odnosno godinu kasnije od definisanja prioriteta za riješavanje ključnih problema u oblastima u kojima su definisane sektorske analize. Do ovakve situacije u praksi dijelom je došlo i zbog činjenice da u Zakonu o nevladinim organizacijama nije propisan rok za donošenje odluka, već je samo propisan rok u kojem je potrebno raspisati konkurse. 

Smatram da bi sistem morao prepoznati i podržati one NVO koje djeluju u cilju njegovog korigovanja i poboljšanja. Takođe, važno bi bilo propisati obavezu praćenja nivoa redovnog aktivizma svih nevladinih organizacija, imajući u vidu da neaktivnost organizacije nije propisana zakonom kao razlog za brisanje iz registra.

Tekst je objavljen u UMHCG Časopisu DISABILITYinfo, izdanju posvećenom djeci i dječjim pravima. 

Marina Vujačić

Izvršna direktorka Inicijative za prava osoba sa mentalnim invaliditetom (MDRI) Snežana Lazarević rekla je da više od 90 odsto korisnika ustanova socijalne zaštite ustanovu napušta u mrtvačkom sanduku.

Zbog toga je potrebna deinstitucionalizacija, koja se ne odnosi samo na to da se pomogne osobi s invaliditetom da izađe iz ustanove, već i na to kako da se spriječi da dijete ili odrasla osoba uđe u ustanovu, kazala je Snežana Lazarević na konferenciji za novinare.

Ona je predstavila rezultate onlajn istraživanja, koje je Inicijativa sprovela, rekavši da 93 odsto roditelja osoba s invaliditetom tvrdi da je njihovoj djeci potrebna podrška van kuće.

S obzirom na to da su u istraživanju učestvovali i roditelji i same osobe s invaliditetom, ali i ustanove koje pružaju usluge socijalne zaštite, rezultati su bili različiti u zavisnosti od toga ko je davao odgovore.

Na pitanje da li im je potrebna pomoć roditelja, potvrdno je odgovorila četvrtina ispitanika osoba s invaliditetom, dok su svi ispitani roditelji potvrdno odgovorili da je njihovoj djeci potrebna njihova pomoć.

Oko polovine osoba sa invaliditetom reklo je da mogu da se oslone i na druge članove porodice, dok to tvrdi samo četvrtina ispitanih roditelja.

Nataša Konstatinović iz Trag fondacije rekla je da je program Pokret polet, u okviru kog je sprovedeno istraživanje, finansirala Evropska unija (EU), a kroz koji se podržavaju organizacije civilnog društva za razvoj javnih politika u zajednici.

Taj program je usmjeren na socio-ekonomski razvoj, odnosno razvoj usluga socijalne zaštite u zajednici, radna prava, socijalno preduzetništvo.

Ona je kazala da je otvoren konkurs za Pokret polet za sredstva od 15.000 eura za projekat u trajanju od godinu dana.

Izvor: Portal Danas.rs

Pripremio: Ivan Čović

Svaka osoba pri čitanju je podložna umoru i zamoru očiju. Kada se dugo koncentrišemo na neki dio teksta, riječi se mogu zamutiti od umora i naprezanja očiju. Umorna osoba često griješi u čitanju. Osobe s disleksijom često, dok čitaju, imaju vizuelnu poteškoću. Na primjer, kada gledaju u stranicu s tekstom, neke osobe s disleksijom ne uspijevaju da se fokusiraju na tekst, nego na praznine. To se često opisuje kao da tekst teče po stranici. Kod drugih napor koncentracije može uzrokovati teškoće u interpretaciji teksta. Riječi i tekst mogu izgledati kao da se kreću po stranici ili kao da se ljuljaju.

Svako ko ima teškoće sa čitanjem, treba jače da se koncentriše da bi ispravno interpretirao tekst i zapamtio pročitano. Sve što smeta koncentraciji, na primjer vizuelna prepreka, povećava problem. Crni otisak na bijelom papiru uzrokuje poteškoće. Bijeli papir, posebno ako je sjajan, može da utiče na vid. Napor uzrokovan vizuelnim preprekama se može ublažiti, ako tekst oblikujemo adekvatno za osobe s disleksijom.

Nabrojaćemo jednostavna upustva koja pomažu svakome da od čitanja ima najviše koristi.

Oblikovanje teksta
Pišite u kratkim rečenicama. Izbjegavajte velike tekstualne cjeline, pišite u kraćim odlomcima.

Slova i znakovi
Trudite se da veličina slova bude 12 pt ili više. Nemojte upotrebljavati manja slova od 11 pt. Povećajte razmak između slova i redova. Upotrebljavajte podebljana ili istaknuta slova, izbjegavati kosa slova i podvučen tekst. Izbjegavajte podvlačenje naslova ili nizova riječi, to može uzrokovati vizuelno spajanje riječi.

Izgled teksta
Nek redovi budu poravnati na lijevoj strani, izbjegavati obostrano poravnjavanje. Uvlačite pojedine redove teksta da biste razdijelili tekst u manje cjeline. Trudite se da koristite numerička nabrajanja u odvojenim redovima, a ne u kontinuiranom nizu. Odvajajte rečenice dvostrukim razmakom. Ne počinjite rečenicu na kraju reda. Upotrebljavajte široke margine. Pišite naslove i podnaslove.  Ostavljaje prazan red između odlomaka.

Prezentacija – informacije
Upotrebljavajte papir u boji umesto bijelog. Oblikovanje stranica treba da bude jednostavno. Pozadinska grafika može tekst učiniti teško čitljivim. Ne upotrebljavati mnogo različitih fontova.

Oglasne table
Oglase u javnim prostorijama je lakše čitati ako je tekst otkucan i ako je u boji.

Dodatna upustva za prezentaciju informacija
Leci su idealni za objašnjenje nekog procesa ili postupka. Grafički prikazi bolje ističu neke informacije. Treba dati objašnjenja kartica i dijalektnih riječi. Na početku teksta treba staviti sadržaj, a na kraju indeks.  

"Ova aktivnost realizovana je u okviru projekta Ključ SamstalnOStI, a koji UMHCG realizuje uz finansijsku podršku od strane Glavnog grada Podgorice"

Izvor: Portal Logoped

Pripremio: Ivan Čović

Dvoje ministara podnijelo ostavke zbog skandala u ustanovama za stare i osobe s invaliditetom

Nakon što je primila uznemirujuće tekstualne poruke od mladića koji je bio zabrinut zbog uslova u kojima njegov prijatelj živi u domu za socijalnu njegu u centralnoj Rumuniji, Georgiana Pašku je sprovela nenajavljenu inspekciju te ustanove.

„Na početku, bili smo prilično sigurni da tamo nema ničega”, rekla je Pašku, program menadžerka u Centru za pravne resurse, grupi za zaštitu prava. Rekla je da su državne vlasti dan ranije izvršile inspekciju doma za starije i osobe s invaliditetom i da nisu uočili nikakve probleme.

Ali ono što su ona i njene kolege otkrile u domu u naselju Bardešti, kako je rekla, bilo je „skandalozno,  nehumano”.

„Tamo je bila veoma mlada žena koja je djelovala neuhranjeno, nije se pomjerala, uopšte nije govorila, ležala je na podu podruma”, ispričala je za agenciju Asošiejtid pres (AP). „Tu je bila i druga mlada žena, plakala je i molila za vodu”.

Ta nevladina organizacija je otkrila da je šest stanara krajem jula živjelo u skučenom, prljavom podrumu Malog Doma Min, okruženog građevinskim materijalom, uz još 23 osobe koji su živjele na spratovima iznad. Četvoro stanara s teškim invaliditetom ležalo je na dušecima “zaprljanim fekalijama, urinom i krvlju, s muvama na njima, i nisu mogli da se brane i da traže pomoć”, kazali su.

Tim od troje ljudi iz Centra za pravne resurse odmah je pozvao hitne službe, a policija i ambulantne ekipe su stigle, ali su čak i oni zatražili pomoć, rekla je Pašku. Nešto kasnije, jedan stanar je Pašku uputio ka onome što ona opisuje kao malu „izolovanu sobu, sa samo krevetom unutra”, gdje je dvoje stanara živjelo bez „vještačkog ili prirodnog svjetla”.

Nalazi ove NVO su pokrenuli sudsku istragu i uslijedili su nakon sličnih otkrića u drugim privatnim ustanovama, navodi AP. Do sada su dva člana vlade prisiljena da podnesu ostavke zbog onoga što rumunski mediji nazivaju skandalom sa „domovima horora”.

AP piše da je ovo najnovije u nizu uznemirujućih otkrića koja su postala glavne vijesti u lokalnim medijima i istakla uticaj korupcije na socijalno ranjive osobe u Rumuniji, koja se pridružila Evropskoj uniji (EU) 2007.

Jedan od glavnih uslova za pristupanje Rumunije EU bio je da se suzbije endemska korupcija, ali ona je i dalje jedna od najkorumpiranijih članica bloka, prema indeksu organizacije Transparensi internešnal.

Početkom jula, policijske racije u tri odvojena doma za njegu u okrugu Ilfov blizu Bukurešta takođe su otkrile široko rasprostranjeno zlostavljanje i zanemarivanje starijih i osoba s invaliditetom. Pojavile su se slike stanara vezanih za krevete u prljavim sobama, neki sa znakovima fizičkog zlostavljanja i izgladnjeli.

U tim slučajevima, rumunska Agencija za suzbijanje organizovanog kriminala (DIICOT), saopštila je da su se dvije organizovane kriminalne bande, optužene za trgovinu ljudima i druga krivična djela, formirane 2020.  kako bi “eksploatisale ljude s invaliditetom ili u ranjivim situacijama”. Tužioci su rekli da su stanari bili izloženi neplaćenom radu putem prisile, kao i fizičkom nasilju, i da nisu dobijali dovoljno hrane.

Tužioci su pokrenuli krivičnu istragu i saopštili da ima više od 20 osumnjičenih u tom slučaju.

DIICOT je privela troje ljudi nakon saznanja o Malom Domu Min, za koji tvrdi da je formirao kriminalnu grupu 2020. „radi izvršenja krivičnog djela trgovine ljudima”, i da su stanari bili podvrgnuti „nehumanom i ponižavajućem tretmanu” putem fizičke i mentalne agresije.

Korisnici doma su eksploatisani pod maskom udruženja koje je prisvajalo njihova socijalna davanja ili novac koji su im slali prijatelji i rođaci, rekli su tužioci. Umjesto da novac ide na njegu stanara, uglavnom je išao „u korist članova grupe”.

Dvoje lokalnih zvaničnika je otpušteno zbog ovih otkrića i vlasti su zatvorile dom.

Doru Konstantin, portparol službi za socijalne usluge okruga Mureš, potvrdio je za AP da je su inspektori pregledali Mali Dom Min dan prije otkrića NVO, ali je rekao da nisu ništa pronašli „jer nisu imali pristup podrumu zgrade”.

„Ni sada ne mogu da vjerujem da se nešto ovakvo moglo dogoditi u našem okrugu”, dodao je.

Nacionalna sramota

Predsjednik Klaus Johanis nazvao je otkrića „nacionalnom sramotom” i rekao da se moraju preduzeti mjere da se „zlo sasiječe u korijenu”.

Jedan od rukovodilaca doma za njegu u okrugu Ilfov, kako tvrdi DIICOT, trošio je novac stanara na prostitutke, drogu i zabave. On je, takođe, pod istragom Nacionalne direkcije za suzbijanje korupcije zbog zloupotrebe položaja. Direkcija zbog korupcije istražuje i dva socijalna inspektora koji su dali pozitivan izvještaj nakon provjere u njegovom domu u maju.

Ministarka za porodicu Gabrijela Firea, koja je navodno blisko povezana s upravnikom doma za njegu, primorana je da podnese ostavku zbog skandala, kao i ministar za rad Marius Budai. Oboje su negirali da su bili upoznati s problemima u domovima.

Alin Mituca, rumunski zakonodavac u Evropskom parlamentu, pitao je Evropsku komisiju u julu da li namjerava da istraži problem zlostavljanja u rumunskim domovima za njegu, koji, kako je rekao, direktno krši Povelju o osnovnim pravima bloka. Odgovorni rumunski organi su, kako je Mituta rekao, „bili obaviješteni o ovim problemima, ali nije preduzeta nikakva akcija”.

Portparolka Evropske komisije Anita Hiper navela je u saopštenju koje je juče poslala AP-u da je Komisija „duboko zabrinuta zbog ovog slučaja, jer nema mjesta za zlostavljanje ranjivih ljudi u EU i dodala da ne može da komentariše istrage koje su u toku.

AP piše da su nedavna otkrića takođe ponovo probudila sjećanja na vrijeme rumunskih sirotišta iz dona komunizma koja su dospjela u centar svjetske pažnje nakon što je predsjednik Nikolae Čaušesku pogubljen 1989. Početkom 1990-ih, širom svijeta su prikazivane slike hiljada djece napuštene u sirotištima gdje su živjela u nehigijenskim uslovima.

Bjanka Albu, rumunska istraživačka novinarka koja je prva izvijestila o domovima za njegu u okrugu Ilfov prije šest mjeseci zajedno s kolegom Ovidiu Vangeleom, rekla je da njihov izvještaj prvobitno nije privukao „nikakvu pažnju lokalnih ili nacionalnih vlasti”. Ona se boji da se „ovi problemi dešavaju širom” Rumunije.

„To je kao bolest”, rekla je.

Premijer Marsel Čolaku je prošle nedjelje izrazio zahvalnost nevladinim organizacijama koje su „otkrile zloupotrebe u sistemu socijalne zaštite”.

„Očigledno je da je rumunskoj državi potrebna pomoć. Treba da zatvorimo ovo poglavlje zloupotreba”, rekao je Čolaku.

Izvor: Portal Vijesti.me

Pripremio: Ivan Čović

Sofija Korać, članica američke misije pri Ujedinjenim nacijama u Njujorku, primjer je uspjeha i požrtvovanja, uprkos preprekama o kojim većina ljudi ne mora ni da razmišlja. Ostvarila je diplomatsku karijeru, uspješna je sportistkinja i nevladina aktivistkinja.

Prema izboru časopisa Karijere i osobe s invaliditetom (CAREERS & the disABLED) proglašena je za najboljeg zaposlenog u 2023, između ostalog, i zbog toga što barijere uklanja čak i u sjedištu Ujedinjenih nacija (UN), kako za sebe i svoje kolege, tako i za mnogobrojne posjetioce svjetske organizacije.

„Borac – borkinja, ne prihvatam NE kao odgovor. Ne postoji nijedna prepreka u životu. Uvek sam pozitivna, šta god bilo u životu „pozitivnost je najbitnija“. Zbog toga sam prebrodila svaku prepreku. Ljubitelj sam ljudi, oni su mi najbitniji u životu (porodica, prijatelji). Šta god da radim je zbog ljudi", tako sebe opisuje savjetnica za spoljnu politiku i ljudska prava američke misije pri UN-u i rođena Beograđanka, na početku razgovora u sjedištu svjetske organizacije na Istočnoj rijeci (Ist River) u Njujorku.

Sofija je rođena sa sakralnom agenezom, što je stanje koje se ogleda u nedovoljnoj razvijenosti donjeg dijela kičme i uzrokuje otežano kretanje. Ova sagovornica Glasa Amerike ruši barijere i predrasude na svakom koraku, čime daje primjer svima.

„Za sada ne postoji granica. Vidjećemo. Kao što kažem, što više neko kaže NE ja kažem DA. I nađem način", ističe i više nego uvjerljivo sagovornica Glasa Amerike.

U Sjedinjene Države (USA) je sa roditeljima došla kada je imala osam godina. Posle redovnog školovanja (akademsko obrazovanje) sticala je na univerzitetima Džons Hopkins i Tafts, i to u oblastima međunarodnog i ljudskih prava.

„Najveće barijere su u glavama ljudi. Nisu fizičke, već psihičke barijere. Ljudi su uvek smatrali da treba da se bavim određenom karijerom. Zašto se bavim sportovima, takođe sam se dosta bavila pozorištem, sa strane, u gimnaziji i na fakultetu. Svako je imao neku ideju čime je trebalo da se bavim. Imam dosta prijatelja u Srbiji i po Balkanu koji su isto osobe s invaliditetom, svima su govorili da idu na informatiku, to je jedini fakultet koji je dostupan. Tako je bilo i ovde. Ja sam tako naučena i zahvaljujući porodici, kad neko kaže NE, ja onda počnem još više da se trudim. Studirala sam i radila sve što sam htela i prevazišla barijere“, kaže Sofija Korać.

Snazi i određenosti, razvijenim uz porodicu, kao važan faktor svog uspjeha pridodaje i spremnost američkog društva da, za ravnopravne članove, prihvati i podrži osobe s invaliditetom.

„Moji roditelji su našli udruženje osoba s invaliditetom koji je sličan mom. Bio je neki piknik i bukvalno posle dva sata smo upoznali toliko porodica i ljudi. Oni su nas uputili na sportove i rekli da je to najbolji način da upoznamo druge ljude i porodice. Ne znam nijednu drugu zemlju gde imaš mogućnost sa 8, 9 ili 10 godina da se baviš sportovima na isti način kao i osobe koje nemaju invaliditet. Iako ima i postoje prepreke, ovo je velika zemlja i ima različitih ljudi, ali generalno mogla sam sve da postignem na isti način kao i drugi. Od karijere do privatnih stvari“, ističe ona.

Dio svega toga nastojala je da vrati zajednici kroz rad s mladima u raznim sportskim disciplinama. Takođe, svakodnevno radi na poboljšanju životnih i radnih uslova, kako za svoje kolege iz UN-a, tako i za hiljade posjetilaca koji svjetsku organizaciju obiđu tokom godine.

Sve to uticalo je da u 2023. bude proglašena za najboljeg zaposlenog prema izboru američkog časopisa Karijere i osobe s invaliditetom (CAREERS & the disABLED).

„Generalna skupština, ona čuvena sala što svi znaju svake godine kad dođu svetski lideri je sada zatvorena. Zato što će biti postavljen prvi lift ikada gde mogu osobe s invaliditetom, koja koriste kolica, da se kreću i da govore. Kao svi drugi svetski lideri, što do sada nije bilo moguće. Gledamo da isto učinimo i za slepe osobe, da primenimo ceo elektronski sistem. Kada radimo ovde do 4-5 ujutru bio je samo jedan način da se izađe koji nije bio dostupan za osobe s invaliditetom, tako da sam ja gurala da sad može bilo ko da izađe. Bez obzira na to da li je reč o osobi u kolicima, sa psom pratiocem, koristi štap za slepe, slomljenu nogu ili kofer“, ukazuje Sofija Korać.

Napominje da ju je priznanje oduševilo, ali i zateklo.

„Pošto sam rođena s invaliditetom, uvek mi je cilj bio da ostavim ovaj svet da bude ravnopravan za sve. Još sam relativno mlada da mi bude ukazana takva čast, pošto sam nagrađena u konkurenciji svih zaposlenih u vladi, privatnom i nevladinom sektoru. Ne mogu da verujem, mislila sam da bih takvu priliku i čast imala za nekih 15, 20 godina. U ovim godinama i povodom svega, naročito onoga što smo stekli ovde u UN-u, ne mogu da opišem“, zaključuje za Glas Amerike savjetnica za spoljnu politiku i ljudska prava američke misije pri UN-u.

Sofija Korać primjer je snage, čvrstine i stremljenja koju niti jedna prepreka, objektivna ili subjektivna, nije spriječila da pojuri i sustigne svoje snove.

Iz dana u dan, sa podjednakim žarom, nastoji da napravi razliku u onome u čemu je najbolja, da pomaže ljudima i ruši predrasude i stereotipe.

Izvor: Portal VOA

Pripremio: Ivan Čović

Dezinformacija o nasilnoj eutanaziji u Holandiji potekla je sa više stranih i domaćih portala koji redovno objavljuju takve sadržaje.

Portali Nulta tačka i Epoha prenijeli su članak prvobitno objavljen na portalu Glas naroda (The People’s Voice) u kojem se navodi da „Holandija vrši eutanaziju osoba s invaliditetom da bi spasila planetu’”.

„Lekarima u Holandiji je naređeno da počnu da eutanaziraju građane s autizmom i drugim manjim invaliditetom, bez straha od krivičnog gonjenja čak i ako pacijent više ne izražava želju da umre. Prema istrazi holandskih slučajeva eutanazije na Univerzitetu Kingston, oko 40 osoba koje su identifikovane kao autistične ili intelektualno onesposobljene nasilno je eutanazirano u Holandiji između 2012. i 2021.”, navodi se u spornim člancima.

U objavama na Fejsbuku neki korisnici pominju i navodnu umiješanost predsjednika Svjetskog ekonomskog foruma Klausa Švaba.

Medicinski potpomognuta eutanazija u Holandiji izvodi se isključivo na zahtjev pacijenta i prati stroge zakonske procedure. Ništa u javno dostupnim dokumentima ne ukazuje na to da su ljudi u Holandiji ubijani protiv svoje volje, ili da je holandska vlada „naredila” ljekarima da ih prisilno eutanaziraju. Niti jedna veća medijska organizacija nije izvjestila da su holandski ljekari postupili protiv želja svojih pacijenata ili da su prekršili bilo koja postojeća pravila.

Sandra Genet, portparolka Ministarstva zdravlja, socijalne zaštite i sporta holandske vlade istakla je za SAD danas (USA Today) da je riječ o dezinformaciji, pozivajući se na zvanični holandski državni kodeks o eutanaziji.

Da bi osoba bila eutanazirana po zakonu, ljekar mora da utvrdi da je prekid života „na sopstveni zahtjev pacijenta” i da je patnja pacijenta „nepodnošljiva bez izgleda za poboljšanje”, navodi se na zvaničnom veb sajtu holandske vlade. Slučajeve pregleda i revidira komisija od najmanje tri stručnjaka, uključujući doktora medicine, etičara i pravnog stručnjaka, kako bi se osiguralo da su svi zakonski zahtjevi ispunjeni.

„Eutanazija i potpomognuto samoubistvo legalni su samo ako se u potpunosti poštuju kriterijumi utvrđeni holandskim Zakonom o prestanku života na zahtev i asistiranom samoubistvu. Tek tada je dotični lekar imun od krivičnog gonjenja”, navodi se na veb sajtu vlade Holandije.

U članku se kao dokaz navodi nedavna studija koja istražuje izvještaje o eutanaziji kod osoba s intelektualnim invaliditetom i oštećenjima iz autističnog spektra u Holandiji.

Ali članak „pogrešno predstavlja nalaze studije i prirodu legalne eutanazije u Holandiji”, prema riječima dr Irene Tafri-Vajne, profesorke intelektualnog invaliditeta i palijativnog zbrinjavanja na Univerzitetu Kingston u Londonu, koja je jedna od autorki studije.

U članku se tačno navodi da je studija pronašla više osoba s intelektualnim teškoćama, uključujući autizam, koje su odlučile da okončaju svoj život u skladu s holandskim zakonom, ali Tafri-Vajne je istakla da „nijedna eutanazija nije sprovedena bez pristanka pacijenata, ili za „dobrobit planete“.

„Lekarima nije „naređeno“ da izvode eutanaziju. Postoje veoma stroge smernice o tome. To se može uraditi samo na izričit zahtev pacijenta. Lekari zadržavaju pravo da odbiju pacijentov zahtev za eutanaziju i upute pacijente drugom medicinskom stručnjaku. I pacijenti zadržavaju pravo da povuku svoj pristanak“, objasnila je Tafri-Vajne za SAD danas (USA Today).

Holandija je bila prva zemlja koja je 2001. dekriminalizovala dobrovoljnu eutanaziju za pacijente koji se suočavaju s „neprekidnom i nepodnošljivom patnjom”.

Izvor: Portal Istinomer.rs

Pripremio: Ivan Čović

„U požaru koji je izbio, u avgustu, u odmaralištu za osobe s invaliditetom na istoku Francuske, pronađeno je devet tela, još dve osobe se vode kao nestale, objavile su lokalne vlasti“, prenosi Radio Slobodna Evropa (RSE).

Požar je izbio u odmaralištu u gradu Vinčenhajmu (Wintzenheim) blizu Kolmara (Colmar) u pokrajini Alkaz (Alzas).

Na mjesto nesreće stiglo je 76 vatrogasaca i 40 pripadnika žandarmerije i uspjeli su da stave požar pod kontrolu.

Sedamnaest ljudi je evakuisano, a jedna od njih prevezena je u bolnicu.

Za sada vatrogasci ne mogu da utvrde da li su žrtve gosti odmarališta ili njihova pratnja.

Žrtve su dio grupe iz Nansija, takođe u Istočnoj Francuskoj, navodi Rojters.

Izvor: Portal Danas.rs

Pripremio: Ivan Čović

Mugoša je, kako se navodi, predstavio crnogorski izborni okvir i, u skladu sa preporukama Ureda za demokratske institucije (ODIHR), zahtjev da Skupština sprovede sveobuhvatnu izbornu reformu.

Predsjednik Državne izborne komisije (DIK) Nikola Mugoša kazao je da očekuje da će novi parlament uskoro formirati Odbor za izbornu reformu, dodajući da će DIK to aktivno podržati.

Misija Organizacije za Evropsku bezbjednost i saradnju (OEBS) u Crnoj Gori je, kao dio podrške DIK-u, organizovala studijsku posjetu predstavnika Komisije Londonu, između 16. i 18. avgusta.

Kako je saopšteno iz Misije OEBS-a, posjeta je organizovana s ciljem jačanja administrativnih kapaciteta kako bi se osiguralo da osobe s invaliditetom mogu glasati nezavisno i tajno.

Navodi se da su se Mugoša i član Komisije koji predstavlja nevladine organizacije i akademsku zajednicu Damir Suljević, zajedno s vršiocem dužnosti menadžera u Misijinom Programu za demokratizaciju Darkom Brajovićem, sastali sa zvaničnicima Kabineta i Izborne komisije, Udruženja izbornih administratora.

Dodaje se da su se sastali i s predstavnicima Društva za izbornu reformu i nekih od vodećih humanitarnih organizacija za osobe s invaliditetom.

„Crnogorska delegacija se bliže upoznala s britanskim zakonodavnim okvirom i administrativnom praksom zaštite osoba s oštećenjem vida, kako bi mogle samostalno i tajno da ostvare svoja glasačka prava”, rekli su iz Misije OEBS-a.

Mugoša je, kako se navodi, predstavio crnogorski izborni okvir i, u skladu s preporukama ODIHR-a, zahtjev da Skupština sprovede sveobuhvatnu izbornu reformu.

On je kazao da očekuje da će novi parlament uskoro formirati Odbor za izbornu reformu, što će DIK aktivno podržati.

Suljević je predstavio nedavne izmjene koje je DIK unio u svoje podzakonske akte, a kojima je biračima s invaliditetom olakšano glasanje.

Brajović je istakao važnost obezbjeđivanja da osobe s invaliditetom budu u mogućnosti da efikasno učestvuju u političkom i javnom životu u okviru implementacije osnovnih demokratskih prava u Crnoj Gori.

Šef izborne administracije u Kabinetu Pol Doker kazao je da je Zakon o pristupačnosti u Velikoj Britaniji uklonio prepreke za glasače s invaliditetom.

Iz Misije OEBS-a su kazali da je Kraljevski nacionalni institut slijepih predstavio rad na tome da se glasanje učini dostupnim za osobe s oštećenjem vida.

Izvor: Portal Vijesti

Pripremio: Ivan Čović